Mi nismo morali pobijediti Francuze. Mogli smo izgubiti od njih 1-2 razlike što bi ih natjerali da zadnju utakmicu igraju ozbiljno. No glupo smo primili golove pred kraj utakmice s Francuzima i to nas je zakucalo.

Tko kaže da bi bilo dovoljno? Portugal je prije mjesec dana izgubio od Francuske 10 razlike. Izgubili su i od nas na ovom turniru. U najmanju ruku plasirali su se zahvaljujući nekorektnom rasporedu. Jednostavno, oni su ti koji nisu zaslužili biti tamo ali jesu jer su imali nepravednu prednost.

PORTUGALCI U DELIRIJU, A NAVIJAČI U FRANCUSKOJ IZNENAĐENI: NADAMO SE DA NAM HRVATI OVO NEĆE ZAPAMTITI!

Nakon šokantnog poraza Francuske, koji je izbacio Hrvatsku s Olimpijskih igrama (29:28), zanimljive su reakcije iz oba tabora. Mediji u Francuskoj slave plasman na Igre i ova utakmica ih previše ne zanima, a u Portugalu su itekako ponosni na kreiranje - povijesti...

Portugalski mediji oduševljeni su premijerom na Olimpijskim igrama. Portugalski Expresso pobjedu je nazvao epskom i povijesnom, a pišu i o tome kako je ovo prvi put da Portugal na Olimpijskim igrama predstavlja neki timski sport koji nije nogomet!

I dok nema nekih posebnih reakcija u Francuskoj, jer cilj je postignut, Francuzi putuju u Tokio, ipak na portalima reakcije navijača ne kriju iznenađenje: "Nadam se da nam nikad neće trebati pobjeda Hrvatske za prolaz na neko natjecanje", jedan je od komentara navijača na L'Equipeu.

"Samo da nam Hrvati ovo ne zapamte", nastavljaju drugi u sličnom stilu.

Odvratni su hrvatski ljevičarski komentatori, uvijek kada nas drugi zajebu u sportu onda uvijek na forumima prebacuju krivicu na Hrvate, samo da aboliraju u ovome slučaju Francuze.

Očekujem da vlada sutra potvrdi kupovinu F-16.

..u Egiptu su sudili dvoboj za broncu..

ZRNIĆ OTVORENO O DEBAKLU
'Previše stvari Hrvatska gura pod tepih! Igrači nam igraju za kikiriki, a veliki talenti idu van'


Pa najveći potencijal hrvatskog rukometa ne želi igrati niti za Zagreb niti za Nexe, već je otišao u Celje. A ova nova 'PlayStation generacija' ostane u šoku kada imaju po dva treninga dnevno...

Da, hrvatska rukometna reprezentacija ostala je bez Tokija, dvije pobjede (Portugal i Tunis) i jedan poraz (Francuska) nisu rukometašima Hrvoja Horvata bili dovoljni za plasman na Olimpijske igre. Kauboje je napustila i sreća, Portugal je u nevjerojatnoj završnici pobijedio Francusku, tako se "preko Hrvatske" plasirao u Tokio.

- Utakmica Portugala i Francuske? Ma ne zanima me to, ja gledam nas, vidim što i kako mi radimo, a to je najvažnije. Osobno, ne vidim svijetlu budućnost našeg rukometa, mi nemamo mlade igrače poput Portugala koji dolaze na veliku scenu. Jednostavno, nemamo ih. I koliko god to svima nama bilo bolno priznati, to je velika istina - jasan je Vedran Zrnić, pa nastavlja:

- Činjenica je da naši mladi igrači nisu nositelji u svojim klubovima, ali onda jesu u reprezentaciji. Mi smo na ovom kvalifikacijskom turniru u Montpellieru imali sjajna krila, pa Čupić je zabio 20-ak golova, svaka mu čast, ali tako se ne dobivaju velike utakmice. U takvim vam dvobojima trebaju pravi bekovi, a mi ih očigledno nemamo. Ili su ozlijeđeni ili nisu u pravoj formi, a bolje od ovih nemamo.

Da, veliki problem hrvatskog rukometa su - bekovi...

- Evo, mi smo sada imali četiri srednja vanjska (Duvnjak, Karačić, Cindrić i Pavlović), sve su to vrhunski igrači, ali mogu igrati na jednoj ili dvije pozicije. Nemamo pravih bekova, nemamo klasičnih šutera. Ivan Martinović je mlad, još je neiskusan, ali jedini predstavlja svijetlu budućnost našeg rukometa. Marko Mamić je kvalitetan, ali ne toliko, ne za osvajanje medalje na Olimpijskim igrama. Halil Jaganjac? Da, potencijal je, ali nije sada ni bio u reprezentaciji.

Vedran Zrnić je nastavio...

- Tu su igrači poput Ivića ili Šebetića koji ipak nisu ključne karike u svojim klubovima, a nažalost Stepančić nam je često ozlijeđen. I to je problem, ti igrači nisu nositelji svojih klubova, kako će onda biti reprezentacije, a reprezentativni nivo rukometa je barem za 30 posto jači od klupske razine. I zbog toga se mučimo na velikim natjecanjima, nemamo pravu igru.

Hrvatski rukomet, prema našem zlatnom olimpijcu, treba ozbiljan zaokret...

- Ponavljam, ne vidim svijetlu budućnost našeg rukometa. Mi puno toga trebamo iz korijena promijeniti, od domaće lige, razvoja mladih, pa i nekih stvari u Savezu. Ne znam jesu li ljudi u Hrvatskom rukometnom savezu toga svjesni, ali treba se nešto ozbiljno promijeniti. Znate što je najveći poraz našeg rukometa? Odlazak mladog Ante Ivankovića iz Dubrave u RK Celje, takve nam se stvari prije nisu događale, i zbog toga se svi moramo zabrinuti.

Ante Ivanković (20) mlada je nada hrvatskog rukometa koja je u siječnju potpisala trogodišnji ugovor sa slovenskim rukometnim velikanom...

- Taj dečko nije htio doći ni u Zagreb ni u Nexe, već je izabrao Celje. I tu se moramo svi zapitati, zašto nam najveći rukometni potencijal odlazi u Sloveniju, zašto ne želi igrati u najboljim hrvatskim klubovima? A vjerujte, tu novci nisu bili problem, i Zagreb i Nexe su imali novaca za njega, ali on nije želio doći u te klubove, želio je igrati Ligu prvaka. Nama sada Slovenci uzimaju velike potencijale, a puno ih i za "kikiriki" odlazi u 2. ili 3. njemačku ligu gdje se onda pogube.

A tu su problem i rukometni menadžeri...

- Naši rukometni menadžeri trebaju malo više brinuti i o hrvatskom rukometu. Kada netko preporuči mladom igraču da, zbog veće provizije ili dogovora s nekim klubom, ode u Celje umjesto Zagreba ili Nexea, to nije u redu. A tamo na koncu nema bolje uvjete, niti tu priliku za razvoj. I njima treba biti u interesu kvaliteta hrvatskog rukometa, a ne da naši talenti "pošto-poto" odlaze van.

Hrvatski klupski rukomet je danas spao na niske grane, PPD Zagreb je potpuno nevažan faktor u Ligi prvaka, a brojni klubovi - životare...

- Dubrava je nama treći ili četvrti klub po kvaliteti, a tamo dečki igraju za 1700 kuna?! I od čega oni mogu živjeti? Prije je to bilo drugačije, vi ste uz Zagreb imali Metković, Split, Zamet, Varaždin, Ivanec, Medveščak..., to su bile ozbiljne sredine, treniralo se dvaput dnevno. Danas kada mladom igraču kažete da ima dva treninga dnevno, on je u šoku.

Vedran Zrnić tvrdi i kako su današnji klinci barem u rukometu - drugačiji...

- Stigla je ta nova "PlayStation generacija", njima treneri kao ni profesori u školi, više praktički ne smiju ništa prigovoriti. A sportaš mora izgraditi karakter, mora pretrpjeti bilo kakvog trenera, bilo kakav način rada. Današnja djeca na društvenim mrežama vide LeBron Jamesa ili Cristiana Ronalda, žele biti poput njih. I onda gube fokus sa svog zanata, a to im je rukomet. I bave se s previše stvari, najmanje rukometom.

I prerano odlaze u svijet...

- Znate kako vam to onda ispadne? Ti dečki preskaču neke životne stepenice, oni u našoj ligi dođu do treće ili četvrte rukometne stepenice, pa se odluče na odlazak u Njemačku, a tamo se igra rukomet za koji vam treba deveta ili deseta stepenica. I tek onda ti igrači shvate kako im fali tehnike, ponašanja, znanja jezika...

Sada je najavljena i smjena generacija, Hrvatska je i na Svjetskom prvenstvu u Egiptu, ali i na ovom kvalifikacijskom turniru u Montpellieru bila među najstarijim reprezentacijama...

- Jasno, ali isto tako je činjenica da mi poslije Horvata (36 godina) i Čupića (34) ni izbliza nemamo tako kvalitetna desna krila. Ma ni blizu. I to brine. Pa mi smo bar uvijek davali kvalitetna krila, njih je na kraju i lakše napraviti nego kvalitetnog golmana, pivota ili beka. A sada ni na tim pozicijama nemamo blistavu budućnost. OK, tu su Matanović, Božić-Pavletić ili "mali" Perić iz Poreča, ali mogu li oni samo tako zamijeniti Zlaju i Čupka? Pogotovo na velikim natjecanjima kada ste pod opterećenjem da vas gleda cijela država? Nisam siguran...

Treba li Hrvoje Horvat po vama nastaviti svoj izbornički put?

- On definitivno ima viziju, želim mu svu sreću da uspije na izborničkoj funkciji, žao mi je što se nismo kvalificirali u Tokio. Dosta je toga posložio u kratkom vremenu, treba mu dati priliku. Dobar je čovjek i moderan trener. Ima široke poglede na mlade igrače, sve ih je trenirao u mlađim kategorijama, zna s čime hrvatski rukomet raspolaže. Ali, kako je i Goran Šprem rekao, velike nas se reprezentacije više ne plaše, ne smatraju nas silom, već suparnika kojega mogu pobijediti. A to je najgore - završio je Zrnić.

Legendarni rukometaš oštro kritizirao hrvatskog izbornika pa dodao: Gladni štakori...


– Mislim da je Hrvoje Horvat “kamilica” i da nam na klupi treba malo veći autoritet koji će znati podviknuti ako treba – počeo je priču Perkovac.

Goran Perkovac s rukometnom reprezentacijom Hrvatske osvojio je olimpijsko zlato (1996.), svjetsko srebro (1995.) i europsku broncu (1994.). Nakon što se nismo plasirali na Olimpijske igre, bio je vidno razočaran.

– Nažalost, novi izbornik nije imao hrabrosti na ovom turniru. Nije imao hrabrosti dati priliku šuterima i čudi me da je ostavio Halila Jaganjca na tribini jer jako dobro zna kakve kvalitete ima taj dečko jer ga je trenirao u Našicama. Mislim da je Hrvoje Horvat “kamilica” i da nam na klupi treba malo veći autoritet koji će znati podviknuti ako treba – počeo je priču Perkovac.

Kako je moguće da smo prije samo dvije godine igrali u finalu Europskog prvenstva, a sada nas nema nigdje?

– Nemojmo se zavaravati. Na EP-u smo do polufinala došli uz dosta sreće. Sjetite se utakmice protiv Njemačke koja nas je vodila pet-šest razlike, no na tom EP-u imali smo jednog igrača koji je igrao rukomet svog života. Da, Duvnjak je na tom turniru igrao poput izvanzemaljca. Mi već godinama mislimo da smo u vrhu europskog i svjetskog rukometa, a nismo. Moramo konačno priznati da ima puno boljih reprezentacija od nas. U našoj reprezentaciji ima već dosta igrača kojima se očigledno više ne da igrati s istim žarom kao prije nekoliko godina. Nekima se jednostavno treba zahvaliti jer oni jednostavno više ne mogu igrati na vrhunskom nivou. Ima jedna dobra poslovica: gladni štakori bolje plivaju. Hoću reći da treba dati šansu novim igračima koji će “gristi”, koji će igrati iznad svojih mogućnosti – rekao je Perkovac.

Hoćemo li “potonuti” kao nakon olimpijskog zlata 1996. godine?

– Nećemo jer imamo potencijala. Samo mu treba dati priliku – rekao je Perkovac.

‘POTENCIJAL IMAMO I S PRAVOM SELEKCIJOM BILI BI 50% JAČI. IZBORNIK? ČOVJEK S HRABROSTI DA NAPRAVI REZ‘

‘Nisam protiv starijih, da se razumijemo, posebno protiv Duvnjaka i Čupića na ovoj razini, ali...‘

Kapetan iz Atlante Goran Perkovac definitivno je čovjek sa stavom, svidjelo se to kome ili ne. Zaključak priče...

- Šteta da je ispalo tako, moglo je i drugačije, ali generalno Egipat je ogolio probleme, činjenicu da nemamo sustav igre, a da su nam igrači sve stariji i onda su padovi logična stvar. Ohrabrenje je da potencijala imamo, ali je činjenica da taj potencijal treba pretvoriti u kvalitetu, a početak svega je da mu se da prilika.

Osnovi problem?

- Moramo naći lijeve bekove koji mogu igrati. Nemamo šuta izvana i košta nas to rezultata. Mislim da bi se morala pružiti prilika Stipi Mandaliniću, jer boljeg od njega nemamo trenutno. Tim više, jer dok je igrao nije bilo Mandića koji može olakšati stvari i možemo s njima dobiti što smo imali s Kalebom i Lackovićem, približno barem. I Jaganjac je kapacitet za tako nešto. Na sredini imamo milijun rješenja, a toliko nam ne treba, makar su sve super igrači, ali nisu bekovi koji rade igrače oko sebe boljima.

Drugo...

- Musa više nije na visokoj razini, on kasni u obrani, od pivota nam jedino napadački Marić taj koji može odgovoriti zahtjevima. Šipić mora početi igrati u obrani. Imamo igrača, moglo bi se, ali netko tu promjenu mora napraviti. Nisam protiv starijih, da se razumijemo, posebno protiv Duvnjaka i Čupića na ovoj razini, ali je glavna stvar da stariji igrač mora, a mnogi više ne mogu.

Izbornik?

- Mislim da je Horvat probavao, ali je momčad bila nesigurna, jer nemamo sustav igre i ne vjerujem da ćemo ga imati. Rješenje je čovjek koji ima hrabrosti napraviti takav rez. Osobno mislim da je Horvat još trebao barem dvije godine stasati uz takvoga.

Dotaknuli smo se i vratara?

- Mi smo uvijek imali dobre vratare, Valter je branio fenomenalne utakmice, ali nikad nismo imali vratare kao Landin, Omeyer, Wolff... Razlog? Ne radi se dobro s vratarima.

I zaključno.

- Potencijal imamo izuzetan i s pravom selekcijom bili bismo odmah 50% jači. Treba formirati sastav za Euro 2022. i spremno dočekati SP 2023. godine te se vratiti u punom svjetlu. To je stvar odluke.

AKADEMIJA NAPRAVILA ČUDO!
Ako Ivano napravi među kaubojima što i u svojem klubu - na ********* smo!

Nakon 14 godina klub ima sve selekcije, od kadeta do seniora, a jedini su klub u kojemu su svi treneri bivši reprezentativci

SCHMID SPRIJEČIO SENZACIJU U NJEMAČKOJ: ODLIČNIM NAŠIĆANIMA NA KRAJU PRESUDIO DOMAĆI PORAZ
U uzvratu u Njemačkoj nakon -2 u Našicama Nexe odigralo egal 27:27 s RN Löwenom

RN Löwen – Nexe 27:27 (14:12)

HEIDELLBERG SNP Dome. Bez gledatelja. Suci: Harabagiu i Stanescu (Rumunjska)

RN LÖWEN: Palicka (10), Spath, Katsigiannis; Schmid 6, Gensheimer, Veigel, Kirkeloke, Lagarde 1, Petrail, Tollbring 7 (2), Ahonuansou 2, Lagergren 3, Gislasson, Nielsen, Nilsson 2, Kolbacher 4.

Trener Martin Schwalb.

NEXE: Car (8+1), Radovanović (3+1); Bakić 2, Mileta 1, Mrđenović, Barišić Jaman 1, Jelinić 1, Vida, Manci Mičević 1, Blažević, Severec 1, Pešić 7, Kević 7 (6), Tomić, Jaganjac 5, Pribetić.

Trener Branko Tamše.

https://www.vecernji.hr/sport/ako-ivano ... mo-1479939

Nevjerojatno da u Splitu nemamo rukometni klub koji je prvoligaš...

https://www.vecernji.hr/sport/ako-ivano ... mo-1479939

Nevjerojatno da u Splitu nemamo rukometni klub koji je prvoligaš...

Tragikomedija u režiji Hrvatskog rukometnog saveza danas je dobila još jedan nevjerojatan zaplet: Rukometnom klubu Metković Jambo oduzeto je šest bodova, uz kaznu od 16 000 kuna, radi toga što je navodno prije početka sezone koja je na samom kraju - u jednoj prijateljskoj utakmici u Sloveniji za njih igrao Blaženko Lacković, koji nije imao čiste papire svog prijašnjeg kluba - Zagreba. Lackoviću, inače jednom od najvećih talentata hrvatskog rukometa, koji je već cijelu sezonu prosjedio na tribinama radi genijalnosti HRS-a, izrečena je dodatna kazna suspenzije od osam mjeseci! Zoran Gobac ovog je puta nadmašio i sebe samog, titulu prvaka koju je najvjerojatnije izgubio na parketu, po prvi put u 10 godina, uspio je izboriti - za stolom. Pitanje za milijun kuna, štovani čitatelji, glasi: je li ovo smiješno ili tragično?