Desnica i radiklan ljevica skupa. Nice.

Boris Beck: Faktograf s mnogo truda dokazuje da Tito nije bio diktator, a prešućuju da 35 godina nije bilo slobodnih izbora

https://narod.hr/hrvatska/beck-faktogra ... nih-izbora

https://www.google.hr/amp/s/www.24sata. ... hdz-762726

Vidi ove dalmatinske UDBE. Najgori od najgorih. Nema gorih komunista od ovih iz dalmatinske zagore, malo ih je al su ***.

Kolika mržnja izbija iz njih prema Hercegovcima strašno, ubit će ih to. Samo budala ne vidi šta se ovdje radi, kako *** oblikuju mišljenje manje inteligentnim ljudima, a ima i takvih koji će popušiti ovo.

Čuje se da je ovaj "Hercegovac" što zove na nekim slušalicama, a ne u autu na telefonu. Vjerovatno neki novinarčić, žena ga vara sa Hercegovcem pa se ovako sveti.

Da netko iz Širokog priča ovako.
Sad tek vidim da su ga prcali. Ekipa u komentarima 100% ozbiljna. Kakav jad.

"Tomislav Tomašević je u sučeljavanju, valjda želeći poentirati, izjavio kako sam ja bio zaposlenik HHO-a, jednako kao i on svojih udruga! Ja, naime, nikada nisam bio zaposlenik HHO-a niti jedne sekunde, nikada nisam od HHO-a primio kunu plaće ili honorara. Radio sam volonterski, borio se protiv njih, raskrinkavao ih u javnosti koliko sam mogao te istovremeno radio na fakultetu i bavio se ozbiljnom znanošću, a ne poput njih, političko - ideološkom! Ne zamjeram Tomislavu na toj obmani jer zaista vjerujem da njemu nije jasno kako postoje i ljudi s realnim strukama i zaposlenjima koji u nekoj udruzi odrade posao besplatno!", napisao je Igor Peternel.

https://direktno.hr/direkt/peternel-dem ... no-233474/

“Nismo za Škoru i njegova je kampanja užasna, slažemo se i da konzervativci dosta lažu. Ali nisu jedini. Da ne budu jedini, vraški se trudi Faktograf.hr koji opet dezinformira javnost u svome navijanju”, stoji u objavi na Facebooku Liberal.hr uz dvije fotografije. Jedna je objava Faktografa u kojoj se navodi kako je dan nakon prvog kruga lokalnih izbora krenula “prljava kampanja protiv Tomislava Tomaševića i platforme Možemo (…) Tomaševića tako optužuju da je spriječio gradnju crkve na Savici”. Na drugoj fotografiji je snimka zaslona članka na Index.hr-u iz 2017. godine pod naslovom “Tomašević: Spriječili smo izgradnju crkve na Savici, a sad gledamo Bandićevu osvetu”.

https://narod.hr/hrvatska/potpuno-razot ... tomasevica

Herman Vukušić

https://web.facebook.com/permalink.php? ... rdc=1&_rdr

https://direktno.hr/zagreb/vukusic-zest ... ze-234025/

Evo predviđanja za HR od "Futurologa"

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/futurolog-gerd-leonhard-ne-vracamo-se-na-normalno-iz-2019-zaboravite-na-to-evo-sto-ocekuje-hrvatsku-15080454

Analiza srpske teorije o popisu stanovništva u Dalmaciji (Dubrovniku) 1890. po kojoj su se skoro svi Dubrovčani izjasnili da govore srpskim jezikom. Usputni dio su rezultati popisa stanovništva u Slavoniji i tadašnjoj Hrvatskoj gdje se 34% pravoslavaca izjasnilo da govore hrvatskim jezikom.



Dvije tisuće i četrnaeste pojavila se za Dubrovnik problematična interpretacija jednog povijesnog dokumenta iz tisuću osamsto devedeset i sedme, o popisu stanovništva iz tisuću osamsto devedesete. Ovdje vidimo tu internetsku stranicu. Pozivajući se na dokument iz devetnaestog stoljeća Srbi tvrde sljedeće, "U Dubrovniku je, kao i u dobrom dijelu Dalmacije, do početka dvadesetog stoljeća bio velik broj onih koji su se izjašnjavali kao Srbi katoličke vjere. Jedan od tragova takve izjave može se vidjeti u kalendaru "Dubrovnik" za tisuću osamsto devedeset i osmu godinu." "Na pitanje kojim jezikom govore u kući, 9713 je rekao da je to srpski, 716 talijanski, 384 mađarski, 285 njemački, 52 češki, 19 slovenski, šest poljski i dva ruska."

U tome dokumentu se navodi da je u Dubrovniku pet tisuća osamsto dvadeset i tri osobe koje su se na popisu izjasnile da govore u kući srpskim jezikom. Zbroje li se brojevi iz posljednjeg retka dobit ćemo ukupan broj osoba u Dubrovniku i okolici koje su se izjasnile kojim jezikom govore, taj broj je jedanaest tisuća sto sedamdeset i sedam. Prema toj interpretaciji iz dvije tisuće i četrnaeste bilo bi osamdeset i sedam posto ljudi u Dubrovniku koji govore srpskim jezikom.

Testirat ćemo ovu srpsku teoriju kroz četiri dokaza. Uz nju ćemo testirati još četiri teorije. Prva, da su se na popisu stanovništva te godine Dubrovčani mogli izjasniti da govore srpski ili da govore hrvatski, druga da se nisu mogli odvojeno izjasniti da govore ili hrvatski ili srpski nego da su se mogli izjasniti da govore srpsko-hrvatski, treća teorija ne isključuje da su se mogli izjasniti ili za srpski ili za hrvatski ali da nije utvrđeno koliko se ljudi izjasnilo za hrvatski a koliko za srpski jezik, četvrta teorija je da je istinita interpretacija iz dvije tisuće i četrnaeste, peta njoj alternativna teorija da je interpretacija iz dvije tisuće i četrnaeste lažna.

Testirati ćemo ovih pet teorija kroz četiri dokaza. Prvi je službeni austrijski dokument iz tisuću osamsto devedeset i četvrte, izvorni sprski dokument iz tisuću osamsto devedeset i sedme, knjiga Rudolfa Horvata objavljena posthumno tisuću devetsto devedeset i šeste te znanstveni rad Marka Rimca iz dvije tisuće i sedme.

Krenimo s prvim dokazom. To je austrijska obrada popisa stanovništva, tu se kao jezici u obradi za Dubrovnik i općenito Dalmaciju navode jezici, saobraćajni jezik domaćeg pučanstvo četiri kategorije, njemački, srpsko-hrvatski, talijanski i kategorija u koju su upisani svi ostali jezici. Budući da nemamo formulare iz kojih je izrađena statistika, ne znamo jesu li statističari objedinili kategoriju hrvatski, kategoriju srpski i možda treću kategoriju hrvatsko-srpski i stavili u zajedničku kategoriju hrvatsko-srpski. Međutim gledajmo ono što imamo, a to je da ima samo zajednička kategorija srpsko-hrvatski, pa prema tome ovaj dokument gledan sam po sebi dozovljava negativnu ocjenu prve terorije, jer ukazuje samo na postojanje zajedničkog srpsko-hrvatskog, pokazuje da u njemu nema kategorija srpski kako se navodi u teroriji koja kaže da su se ljudi izjašnjavali da govore srpski. Pogotovo stoga jer je posljednja kategorija "ostalo" zanemariva. Prema tome ovaj dokument gledan sam po sebi osporava istinitost srpske teorije. Govori u prilog ni teroriji u kojoj se tvrdi da nije utvrđeno koliko se ljudi izjasnilo da govori hrvatski a koliko srpski. Također govori u prilog teoriji po kojoj se popisivao samo srpsko-hrvatski. Ovdje se može dogoditi da se pronađe izvorni formular koji bi ukazivao na suprotno, međutim to ne izgleda vjerojatno. Austrijanci su sami napisali da je dokument napisan na srpsko-hrvatskom, a definirali su sve do posljednje kratice. Tako da bi bilo iznenađujuće da barem negdje u napomeni nisu napisali da su imali odvojene kategorije za srpski i hrvatski koje su objedinili u kategoriju srpsko-hrvatski.

Idemo pogledati što nam govori drugi dokaz. Srpski dokument iz devetnaestog stoljeća. Nećemo ulazitu u mogućnost da je taj dokument naknadno falsificiran, pretpostavit ćemo da je autentičan. I u autentičnom dokumentu su Srbi mogli sukladno velikosrpskoj ideologiji podrediti znanstvenu metodu, te krivo prikazati podatke ili izmisliti podatke i kategorije da bi potvrdili unaprijed određene zaključke. U dokumentu se ne navodi na temelju čega je izrađen, piše da se odnosi na popis stanovništva iz tisuću osamsto devedesete, a za pretpostaviti je da su autori na raspolaganju imali austrijsku ranije izrađenu publikaciju. Na naslovnici je slika zmaja koji u katoličanstvu simbolizira Sotonu, oca laži. Statistički prikaz za Dubrovnik je detaljniji u odnosu na austrijsku publikaciju, pa je za pretpostaviti da su korišteni ili ispunjeni formulari s popisa stanovništva, ili neka meni nepoznata publikacija, ili da su podaci izmišljeni gledajući pritom da se oni poklope s podacima u službenoj austrijskoj publikaciji. Pretpostavimo ipak da su podaci korišteni iz detaljnije meni nepoznate publikacije ili formulara s popisa stanovništva. Odnosno da je dokument i autentičan i da su podaci u njemu točni. Što možemo iz njega zaključiti? Tu imamo osam jezika među kojima nema hrvatskog jezika a postoji srpski jezik. To bi značilo da se stanovništvo nije moglo izjasniti da govori hrvatski ili da nije postojao nitko tko se izjasnio da govori hrvatskim jezikom. Zar bi autor dokumenta propustio spomenuti da se nitko nije izjasnio da govori hrvatski a da mu je u isto vrijeme to bilo ponuđeno? To je gotovo nemoguće. Prije bi se reklo da je autor dokumenta ili jezik srpsko-hrvatski u formularu pretvorio u srpski, ili da je u formularima kategorije hrvatski, srpski i srpsko-hrvatske sve svrstao u srpski jezik. Ostale mogućnosti su gotovo nemoguće, uz pretpostavku da je autor točno i cjelovito prikazao situaciju. Dakle dokument govori da je uz drugih sedam jezika postojala samo jedna kategorija za srpski i hrvatski jezik, najvjerojatnije srpsko-hrvatski koju je autor pretvorio u srpski. Dakle srpska teorija iz dvije tisuće četrnaeste je lažna jer implicira da su se između srpskog i hrvatskog Dubrovčani izjasnili za srpski. Otpada teorija po kojoj su bile odvojene kategorije za srpski i za hrvatski, nego ide u korist teorije da je bila samo jedna kategorija. Osim toga tu nije utvrđeno koliko se ljudi izjasnilo da govori hrvatski a koliko da govori srpski pa ta teroija dobiva pozitivnu ocjenu.

Treći dokaz je knjiga Rudolfa Horvata iz tisuću devetsto devedeset i šeste. Tu knjigu zapravo i nemam ali ona se spominje u znanstvenom radu Marka Rimca. Rimac tvrdi u radu, da je navodno, jedini koji je znao za podatke iz popisa izvršenog tisuću osamsto devedesete bio Rudolf Horvat, jer je u svojoj knjizi navodio podatke čas za hrvatski čas za srpski jezik. Nisam se osobno uvjerio u knjizi o tome, a ako je to točno, onda proizlazi da možemo pozitivno označiti prvu teoriju po kojoj se na popisu moglo izjasniti posebno za hrvatski a posebno za srpski jezik. Tu nije isključeno i da se moglo izjasniti i za srpsko-hrvatski. Međutim s obzirom da je Horvatova knjiga bila za Srijem time ne možemo zaključiti o tome da je izrađena statistika posebno za hrvatski i posebno za srpski u slučaju Dubrovnika. Pretpostavimo li da je to slučaj, zapravo se tim dokumentom osporava srpska teorija koja leži na srpskom dokumentu iz devetnaestog stoljeća, jer se u srpskom dokumentu ne navodi posebno hrvatski jezik nego se navodi samo srpski jezik. Ona bi stajala na staklenim nogama jedino u slučaju da su se Hrvati mogli u Dubrovniku izjasniti da govore hrvatskim ali da se nije nitko izjasnio da govori hrvatski, što je gotovo nemoguće. Po tome su ta dva dokumenta proturječna. Međutim to postavlja znak pitanja i na austrijski dokument, osim u slučaju da pretpostavimo da su autori austrijskog dokumenta, ljude koji su se izjasnili da govore hrvatski i ljude koji govore srpski stavili u jednu kategoriju srpsko-hrvatski. Samo bi tu bilo čudno što to nisu stavili barem u napomenu. Alternativno, moguće je da se jedan kriterij u popisu stanovništva primjenjivao u Srijemu a drugi u Dalmaciji, a ni austrijski ni srpski dokument se ne odnose na Srijem, nego se austrijski odnosi na Dalmaciju u kojoj je Dubrovnik, a srpski dokument samo na Dubrovnik. Prema tome Horvatova knjiga implicira da su se odvojeno prikupljali podaci o govornicima hrvatskog i srpskog jezika barem za Srijem, ali pošto ne znamo jel bio isti kriterij u Dalmaciji staviti ćemo narančastu kvačicu za odvojeno prikupljanje, a upitnik staviti na drugu teoriju da se popisivao samo srpsko-hrvatski. Horvat nije radio knjigu za Dubrovnik koji je u Dalmaciji pa taj dokaz ne može potvrditi da je utvrđeno koliko se ljudi izjasnilo da govori hrvatski a koliko srpski, time treća teorija po tome dokazu dobiva pozitivnu ocjenu. S obzirom na to da Horvatov dokaz nije u skladu sa srpskom teorijom, jer se ona temelji na srpskom dokumentu koji nema opciju hrvatskog jezika, dokument daje negativnu ocjenu tome dokazu na kojemu se srpska teorija temelji, pa time i ta teorija dobiva negativnu ocjenu. Prigovor bi mogao biti sa srpske strane da baš nitko nije odabrao hrvatski jezik, pa u tablici nije ni naveden, što je gotovo nemoguće u tisuću osamsto devedesetoj godini.

Četvrti dokaz je znanstveni rad iz dvije tisuće i sedme godine. Osim knjige Rudolfa Horvata je dao rezultate statističke obrade podataka iz arhiva iz kojeg proizlazi da su se na području Hrvatske i Slavonije, a bez Dalmacije, stanovništvo moglo izjasniti o materijenjem jeziku. Marko Rimac je u arhivu pronašao statisitčke podatke o tome. Prema tim podacima trideset i četiri posto pravoslavaca se izjasnilo da govori hrvatskim jezikom a četrdeset i četiri posto pravoslavaca se izjasnilo da govori srpskim jezikom. Osamdeset i šest posto rimokatolika se izjasnilo da govori hrvatskim jezikom a nula zarez petnaest posto rimokatolika se izjasnilo da govori srpskim jezikom. Međutim to nisu podaci za Dalmaciju. nego Slavoniju i tadašnju Hrvatsku. Prema tome knjiga Rudolfa Horvata je točna za područje tadašnje Hrvatske i Slavonije pa za teorije vrijede i jednaki zaključci kao i za Horvatovu knjigu, s jednom iznimkom oko treće teorije prema kojoj je određeno koliko se stanovništva izjasnilo za hrvatski a koliko za srpski jezik u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Tu ćemo staviti upitnik budući da se ti podaci ne odnose za Dubrovnik. Međutim što se tiče ove statistike ona nam govori da se oko trećine pravoslavaca izjasnilo da govori hrvatskim jezikom a četrdeset i četiri posto da govori srpskim jezikom. Po srpskoj teoriji za Dubrovnik su se svi katolici izjasnili da govore srpskim jezikom. Dakle po srpskoj teoriji onih koji su se kao katolici u izjasnili da govore hrvatskim jezikom u Dubrovniku nema, a po znanstvenom radu Marka Rimca i statistici iz državnog arhiva onih koji su se kao katolici izjasnili u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji da govore srpskim jezikom je nula zarez petnaest posto dakle nema ih nula zarez dva posto. Prema tome time se samo pojačava argument nasuprot srpske teorije iz dvije tisuće i četrnaeste.

Cirkusu tu nije došao kraj. Zbroji li se broj osoba koje govore srpski u ovoj tablici po stavkama, to u ovome crvenom okviru dobije se broj devet tisuća sedamsto dvadeset i jedan, a ne devet tisuća sedamsto i trinaest kako je ovdje iskazano za ukupan broj. Već smo ranije rekli, da ako zbrojimo sve u donjem stupcu dobiti ćemo jedanaest tisuća sto sedamdeset i sedam. Zapamtimo taj broj jer idemo na novu tablicu. Taj ukupan zbroj jednak je ukupnom broju po stavkama u ovoj tablici, u kojoj je iskazan broj muškaraca i broj žena iz čega se dobije ukupan broj popisanih osoba. Prema tome ispada da su se sve osobe izjasnile za jedan od osam u prethodnoj tablici iskazanih jezika. Međutim tablice su nepodudarne u ukupnom broju za Gruž Lapad, Brašinu, Čibaču i Zavrelje. Uzmimo za primjer Zaverje gdje se dvjesto pedeset i tri osobe izjasnilo da govori srpski a zbroj muškaraca i žena u Zaverju bio je po drugoj tablici dvjesto pedeset i četiri, najveća razlika je za Ćibaču i iznosi dvanaest osoba. Dakle ovaj drugi dokaz odnosno srpski dokument nije dosljedan ni sam unutar sebe što govori da je nestručno napravljen. Iako mogli bismo dozvoliti da je onaj koji ga je izradio napravio desetak većih pogrešaka sasvim slučajno.

Idemo još usporediti austrijski popis sa srpskim dokumentom. Za primjere sam uzeo stavku Lapad i Gruž, Plat i Soline. Kod Soline je broj onih koji su se po austrijskom popisu izjasnili za srpsko-hrvatski jednak broju onih koji su se po srpskom dokumetnu izjasnili da govore srpski. Za Lapad i Gruž u austrijskom dokumentu u odnosu na srpski su velika odstupanja. Prvo zbroj muškaraca i žena u austrijskom popisu je tisuću sedamdeset i četiri a broj onih koji su ušli u statistiku onih koji su se izjasnili kojim jezikom govore je manji, devetsto devedeset i jedan, to bi moglo značiti da se nisu svi izjasnili kojim jezikom govore ili da popisivači nisu zabilježili njihov odgovor ili da je bilo nečitko u formularu. Kod srpskog dokumenta ukupan broj za Lapad i Gruž je različit u dvama tablicama, međutim kod srpskog dokumenta ispada da se više ljudi izjasnilo kojim jezikom govori u odnosu na zbroj muškaraca i žena. Uz to broj muškaraca i žena je isti u austrijskom i srpskom dokumentu. U srpskom dokumentu imaju dvije osobe više koje govore njemačkim jezikom, osamdeset i osam osoba više koje govore srpskim jezikom u odnosu na broj osoba koje govori srpsko-hrvatskim u austrijskom dokumentu, jedna osoba više koja govori talijanski, a broj koji govori češki i ruski u srpskom dokumentu jednak je broju pod kategorijom ostali u austrijskom dokumentu. I još u slučaju Plat, broj osoba koje govore srpsko-hrvatski za dvije osobe je manji od zbroja muškaraca i žena, a u srpskom dokumentu zbroj muškaraca i žena jednak je broju osoba koji govore srpskim jezikom, a koji je dakle za dva manji u odnosu na broj osoba koje govore srpsko-hrvatski po austrijskom dokumentu.

Ovo ne izgleda toliko nevjerojatno ako nam je poznat slučaj koji je razotkrio Mile Bogović gdje je Marko Jačov poslan iz Srpske akademije nauka u Vatikan krivo citirao izvornike i krivo prevodio s latinskog na druge jezike dokumente iz Vatikana. To je kako sam Jačov kaže radio po uputama svojih mentora iz SANU. O ovome sam izradio video koji se može pogledati na kanalu, i može se otvoriti putem ove poveznice iznad.

Zaključujemo da srpski dokument ne daje broj popisanih osoba koji govore hrvatski u odnosu na broj osoba koji govore srpski, jer ta kategorija u srpskoj tablici ne postoji, nego postoji kategorija srpski i sedam kategorija za druge jezike koji nisu hrvatski. Čak i ako su u formularima bili odvojeno iskazani srpski i hrvatski, a za što nema nikakvih dokaza, srpski autor ih u tablici nije iskazao odvojeno. Tome u prilog govori činjenica da je ukupan broj muškaraca i žena u srpskom dokumentu jednak ukupnom broju osoba koje su se izjasnile oko jezika. Ako pretpostavimo da su se osobe mogle izjasniti za hrvatski ili za srpski, to bi značilo da se nitko nije izjasnio za hrvatski, što je gotovo nemoguć slučaj. Samo na temelju toga argumenta možemo odbaciti srpsku teoriju iz dvije tisuće i četrnaeste godine, jer se ne podudara s dokumentom na koji se poziva. A najvjerojatnije je kategoriju srpsko-hrvatski srpski autor pretvorio u srpski, ili ako su postojale odvojene kategorije za srpski i hrvatski kao u slučaju Slavonije i tadašnje Hrvatske autor ih je sve stavio u kategoriju srpski.

Mario Grčević koji je napisao knjigu Ime Hrvat u etnogenezi južnih Slavena dvije tisuće i devetnaeste poziva se na popis stanovništva iz iste godine u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji oko onih koji su se izjašnjavali hrvatski i onih koji su se izjašnjavali srpski, a za područje Dubrovnika ne koristi taj popis vjerojatno iz razloga jer jezici nisu bili razdvojeni na srpski i na hrvatski nego jer je bila jedna kategorija srpsko-hrvatski.

S obzirom na to da se srpski sveučilišni profesori i drugi Srbi očito u zaključcima pozivaju na srpski dokument ne bi bilo loše osporiti njihove argumente u idućoj inačici knjige s izvornim podacima o popisu stanovništva u Dubrovniku. Oni koriste te laži da bi gradili agresivnu ideologiju pa za slučaj da ne lažu namjerno treba ih izvesti na pravi put. Jer potsjetimo se što je napisao Josip Juraj Strossmayer, "Ja mniem, da Srbima ne treba prostiti gdje ne imaju pravo, jerbo upravo tim bivaju smjeliji i drzovitiji".

Zdravi i veseli bili, Vaš Kroatocentrik. I hvala Vam na praćenju kanala to mi dobro dođe za doseg na youtubu.

Analiza srpske teorije o popisu stanovništva u Dalmaciji (Dubrovniku) 1890. po kojoj su se skoro svi Dubrovčani izjasnili da govore srpskim jezikom. Usputni dio su rezultati popisa stanovništva u Slavoniji i tadašnjoj Hrvatskoj gdje se 34% pravoslavaca izjasnilo da govore hrvatskim jezikom.


Izvori:

Special-Orts-Repertorium von Dalmatien Volkszahlung Sstatistischen Central-Commission, austrijski dokument iz 1894., http://asa.archiviostudiadriatici.it/is ... 0/mode/2up

Mate Rimac, Etnička i socijalna struktura stanovništva Hrvatske i Slavonije prema popisu iz 1890. godine, https://hrcak.srce.hr/18625

Srpska teorija iz 2014. na temelju srpskog dokumenta, https://www.poreklo.rs/2014/01/11/u-dub ... /#comments

Srpski dokument iz 1897., https://www.poreklo.rs/wp-content/uploa ... -1890..pdf

POSLE RUCKA - Odnosi Srba i Bosnjaka - (TV Happy 10.04.2018), Miroljub Jevtić, 1:41:16, https://www.youtube.com/watch?v=MTr1_3Jv8RE

U Bujici 23.6.2021. Zlatko Hasanbegović demantirao Hrvoja Klasića oko 22.6.1941., https://m.youtube.com/watch?v=bX4rYx0Sd5U

Klasić je omašio datum na dokumentu, umjesto rujna priviđa mu se lipanj.

“Je li netko zna zašto je Faktografu ovako stravično pala posjećenost, a i dalje pada? Mora da iznose istinu pa ljudi onamo dolaze… vau, veliki provjerivač istine baš kad je istina najtraženija, a usprkos ogromnom i sve većem budgetu nisu ni u prvih pola milijuna (!) sajtova na svijetu?!
U Hrvatskoj je tako malo posjećen da Alexa čak i ne može odrediti geografsko porijeklo posjećenosti … jadno (u komentaru)”, zaključuje Nenad Bakić.

Glavni urednik portala Faktograf je Petar Vidov, njegova zamjenica je Snja Despot, izvršna urednica Ana Brakus, a novinarke su Ana Benačić, Gabrijela Galić, Matea Grgurinović, Melita Vrsaljko te urednica komunikacija Ivana Živković. Riječ je mahom o novinarima koji su radili na nekom od portala poput Indexa, Lupiga, N1 televiziji, Novom listu ili Novostima.

https://narod.hr/hrvatska/bakic-zasto-j ... dalje-pada

Pater Ike Mandurić: Naši kadeti su zaigrali kolo Hrvata Bosne i Hercegovine

https://radioljubuski.ba/index.php/2021 ... rcegovine/

Sestra Miroslava Škore Vesna Vučemilović lažno predstavlja članove Domovinskog pokreta

www.vecernji.hr/amp/vijesti/spajic-vuce ... la-1510496

Plenković, Butković i ostali na sinoćnoj proslavi spajanja Pelješkog mosta izjavili su kako je ovo spajanje Hrvatske nakon 300 godina.

Ne znam jesu li ikada čuli za Banovinu Hrvatsku iz 1939. godine. Ako nisu, neka pogledaju kartu.

https://direktno.hr/domovina/vidovic-kr ... 39-240056/

Jutarnji list objavio demanti dr. sc Krešimira Pavelića. Iznijeli su lažnu vijest koja je dovela do njegove smjene

https://narod.hr/hrvatska/jutarnji-obja ... -smijenjen

Boris Malagurski, Stjepan Lozo, Igor Vukić, Drugi svjetski rat, Jasenovac i Oluja, Thompson

David Goldman u The Jeruzalem Postu protiv izmišljotina Ive Goldsteina na HRTu kod Aleksandar Stanlovića, https://m.jpost.com/opinion/this-disgra ... 676707/amp

Prijevod na hrvatski

" Hrvatski povjesničar dr. Ivo Goldstein gostovao je u lipnju 2018. u emisiji Nedjeljom u 2 na HTV-a, a tema je bila logor Jasenovac. Premda je tema bila logor, ipak se nije očekivalo da će njegove izjave podići toliko mnogo prašine. Otprilike u 28 minuti emisije voditelj ga je upitao: „Mnogi su komentirali nedostatak bilo kakvih forenzičkih dokaza iz ovog logora. Možete li objasniti zašto je to tako?”

Goldstein je ispalio bombu: „To je zato što je u travnju 1945. Hitler ustašama poslao specijalnu drobilicu kojom su kosti žrtava pretvorene u pepeo…“

Tada je Goldstein, jedan od cijenjenih povjesničara na Balkanu, bacio bombu: „To je zato što je u travnju 1945. Hitler ustašama poslao poseban stroj za uništavanje preostalih kostiju…”, rekao je.

U vrijeme kada antisemitizam raste eksponencijalno, pri čemu svaki četvrti američki milenijalac (ljudi rođenih između 1978. i 2000. godine) vjeruje da je holokaust lažiran, dok nešto više od polovice Nijemaca vjeruje kako Židovi pretjeruju s pričom o holokaustu, Goldsteinova tvrdnja da je, dok je Berlin ruskim topništvom pretvaran u pepeo, Adolf Hitler našao vremena slati na nekakav Balkan, spravu za uništavanje kostiju – je posljednja stvar koja je Židovima trenutno potrebna. Za koju inače nitko nikada ondje nije čuo.

Zašto uopće ugrožavati povijest holokausta uvlačenjem u priču jednog mjesta za koje se ne može podastrijeti forenzički dokaz da je u njemu bilo više od nekoliko tisuća žrtava?

Što je još važnije, zašto dopustiti kontaminaciju povijesti holokausta mjestom koje ne može pružiti nikakve neovisne forenzičke dokaze. Istodobno jasenovačka lista navodnih žrtava i dalje raste! I to i ove 2021. godine. Pri tome je riječ o listi navodnih žrtava koja je više puta ozbiljno dovedena u pitanje.

Nadalje, zašto muzeji poput Yad Vashema i američkog Muzeja holokausta (US Holocaust Museum) desetljećima šute na postupke hrvatskog muzeja JUSP Jasenovca, koji koristi snimke Treblinke ili snimke iz Ukrajine i Poljske, kako bi potkrijepili svoje preuveličane tvrdnje o žrtvama?

Zašto te organizacije pristaju na tvrdnje iz bivše Jugoslavije o astronomskim brojevima jugoslavenskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, kad su te brojeve opovrgnuli čak i službeni popisi stanovništva.

Smješten u Hrvatskoj, oko 100 kilometara južno od glavnog grada Zagreba, Jasenovac su osnovale kolaboracionističke ustaše u kolovozu 1941. Prema većini izvora, oko 85% zatvorenika bili su Srbi, Romi, Bošnjaci i Hrvati, dok su preostalih 15% Židovi. Jugoslavensko forenzičko ispitivanje logora i okolne županije pokazalo je da je u logoru ubijeno između 2500 i 4500 ljudi.

Osamdesetih godina Jugoslavija je pokušala prikazati Jasenovac kao „Balkanski Auschwitz“. Još ranije htjeli su pomoću žrtava, u pokušaju iznuđivanja novca od Zapadne Njemačke. Pa su krenuli u povećanjem broja žrtava – 59 000, 72 000, 99 000, 250 000 i tako dalje do 700-800 000. Pravi „genocidni bingo“!

Međutim, ne samo da Beograd nije mogao pružiti nikakve fizičke dokaze koji bi potvrdili ove novo napuhane brojke, već su sramotno izjednačili logor s manje od 4500 dokazanih (uglavnom nežidovskih) žrtava s Auschwitzom, mjestom stravičnog ubojstva gotovo 1,5 milijuna ljudi, većinom Židova.

To samo pridonosi antisemitizmu i predstavlja izraz samomržnje. Osobito za one židovske povjesničare koji su dopustili da se povijest holokausta ukrade i da ona posluži za razračunavanje među narodima na Balkanu. Prema Zapadu, Srbija promovira Jasenovac kao mjesto židovskog stradanja, ali na Balkanu, Židova u njihovim pričama više nema, i na mjesto Židova stavljeni su Srbi.

Kao što je dr. Lea David, profesorica Studija holokausta na Sveučilištu Haifa primijetila: “Srpska politička elita preuzela je i koristi simbole holokausta kako bi izjednačila srpske sa židovskim žrtvama. Time želi promovirati ‘srpsko pravedništvo’ u vrijeme ratova devedesetih. Utvrdivši Srbe kao žrtve holokausta, srpska je vlada tada prešla na stranu ulogu srpskih komunističkih boraca i rehabilitirala kvislinške četnike i druge desničare“.

Slično primjećuje i David McDonald sa Sveučilišta Otago: „Navlačeći masku holokausta, srpski nacionalisti nastoje dobiti širu potporu. Mitovima o zajedničkom stradanju Srba i Židova, nastaje serija novih nacionalnih mitova.“

Američki muzej holokausta priznaje na svojoj internetskoj stranici da je utvrđivanje točnog broja stradalih u Jasenovcu „dosta teško jer je uništeno mnogo relevantnih dokumenata, a nezavisni istraživači nisu dugo mogli doći do onih dokumenata koji postoje“.

Pa zašto citirati brojke ako su “vrlo problematične”, posebno imajući u vidu da je muzej Yad Vashem tijekom 1990-ih u više navrata pokušavao nabaviti izvorne jasenovačke dokumente iz Srbije, ali je to do danas odlučno odbijeno?

Jednako zbunjujuća bila je jugoslavenska desetljećima stara tvrdnja da će se “pronaći još posmrtnih ostataka žrtava”, no tijekom svoje 47-godišnje vladavine tim mjestom, niti jednom se nisu potrudili pronaći te misteriozne “nestale” posmrtne ostatke.

Oni koji su jedini ratni koncentracijski logor bez ikakvih provjerljivih podataka povezali sa znanstveno dokazanim činjenicama holokausta, nanijeli su nemjerljivu štetu židovskoj povijesti.

U ovom vremenu snažnog rasta antisemitizma, svaki čovjek, a osobito Židov, trebao bi prestati suradnju s takvim tipovima, koji se u stvari rugaju žrtvama holokausta.

* David Goldman je australski pisac i nezavisni novinar te voditelj thegoldmanreport.org, stranice posvećene istraživanju nacističkih zločinaca i njihovih podupiratelja u Australiji i drugdje u svijetu"

https://narod.hr/svijet/jerusalem-post- ... ropagandom

Hvala Instruktore!
Hvala pater Ike Manduriču, ovo se treba čuti, vidjet i znatii!
P.S.
A optimizam je već tu, kuca na vrata.

VEČERNJI LIST: "Naš ugledni povjesničar prof. dr. Ivo Goldstein koji je prozvan od strane autora Davida Goldmana u Jerusalem Postu za Večernji list kaže kako je vidio sporni tekst i kako je riječ o hrpi besmislica i laži, kao i uvreda na njegov račun."

https://m.vecernji.hr/vijesti/goldstein ... at-1515905

Židovski znanstvenici svjesni da im srpska mitomanija ‘krade Holokaust’



Ono što židovska sociologinja Lea David, ali i drugi židovski povjesničari nazivaju “krađom Holokausta” posebno je vidljivo na primjeru logora Jasenovac u kojem se, osim preuveličavanja broja žrtava, svjesno manipulira pojmom holokausta koji se tako ne pripisuje više Židovima, nego Srbima. Tom narativu – kojeg promovira srpsko političko vodstvo i Srpska pravoslavna Crkva – doprinosi i hrvatski povjesničar Ivo Goldstein koji ustraje u preuveličavanju žrtava, emocionalno i ideološki pristrano pristupa temi logora Jasenovac i dovodi u opasnost znanstvenu točnost informacija koju plasira u javnost – poput ‘drobilice kostiju‘ koju Hitler šalje ustašama kako bi pred kraj rata zataškali stvarni broj žrtava.
“U vrijeme kada antisemitizam raste eksponencijalno, pri čemu svaki četvrti američki milenijalac (ljudi rođenih između 1978. i 2000. godine) vjeruje da je holokaust lažiran, dok nešto više od polovice Nijemaca vjeruje kako Židovi pretjeruju s pričom o holokaustu, Goldsteinova tvrdnja da je, dok je Berlin ruskim topništvom pretvaran u pepeo, Adolf Hitler našao vremena slati na nekakav Balkan, spravu za uništavanje kostiju – je posljednja stvar koja je Židovima trenutno potrebna. Za koju inače nitko nikada ondje nije čuo”, piše Goldman za Jerusalem Post.
https://www.jpost.com/opinion/this-disg ... Gv9rTJH_zs

U laži su kratke noge.
https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=442374

Istina!
U laži su kratke noge!
Stavi link članka: "Džeruzalem post uklonio revizionistički i sramotan tekst o Јasenovcu"
Uostalom " Džeruzalem post" uopće ne postoji! Opet nešto izmišljate, jer samo to i znate!