Trenutna situacija u koju smo upali je rezultat par ključnih grešaka. Slažem se da naoružanje je važno, ali se lahko može i nabaviti, kupiti i da odnos nije ni blizu ko s početka devedesetih iako smo i tu propustili mnoge šanse zbog mentaliteta zauhara i ušićara, kroz sam proces formiranja OSABiH i razoružavanja, ali na stranu to. Ovo je ključno. Bošnjačka politika je imala samo jedan i isključivo jedan koncept i ideal da vremenom stvori građansku BiH. Zamagljeno i nikad do kraja objašnjeno šta bi to značilo, izuzev lijepe priče da smo svi građani i svi jednaki. Tom konceptu i idealu nije bilo alternative. Jednostavno nismo imali plan B i plan C. Takvi planovi se nisu ni nazirali. Iako ni taj koncept A nije bio koncept, nego politička stihija i nešto što se ko biva podrazumijevalo.
Ali evo da maluu analizu napravim.
Da su hipotetički bile posložene stvari tako da u jednom momentu zaista i kamenjarci i vlasi podrže građansku BiH, i evo uzećemo da smo došli do tog cilja, šta bi imali? To se niko nije usudio analizirati.
-Imali bi jednog predsjednika države, ali iz koalicije HDZ-SNSD itd, ili samo SNSD po broju glasova, ili u najgorem slučaju po njih jednog kandidata te koalicije +20% naših izdajnika, nisu to ni izdajnici, to je hamelj koji je uvijek prisutan i kojeg kad ti treba možeš kupit za mekinje. A takođe obzirom da mi obično imamo desetine kandidata ova srpskohrvatska opcija bi imala suverena države i vrhovnog komandanta Armije ogroman broj mandata, ogroman broj mandata, uslijed kojih bi kroz državne institucije mogli razvalit državu, gore nego što je razvalio Dejton. I to bi i radili punom parom. Manje bi iseljavali, a više se uhljebljavali, ali opet po nama.
- Što se tiče eventualnog jednog državnog parlamenta slična stvar, uz neke naše Dritane, obezbijeđena bi bila srpskohrvatska država sa zastavom Kraljevine SHS u najblažoj varijanti.
- za ostale institucije direktore javnih preduzeća bi imao iz Mrkonjića, Širokog itd.
Protesti i nemiri u Bosni bi bili kao sabahajrulah, svakodnevnica. Vlast postavlja direktore i upravne odbore. Montirali bi ti sve terorizma svijeta. Idila jedna.

Eh sad kako bi se mi proveli u takvom uređenju upitno je da li bi bolje prošli nego sa Dejtonskim. A i sam koncept za koji smo se zalagali je samo dugoročno u našu korist, iišlo bi na jedan spor i dugotrajan način. Tu bi takođe imali i dezintegraciju i integraciju i pitanje je na šta bi izašlo.

Žalosno je samo što Bošnjačka politika nije ponudila nikakvu alternativu tome, jer šta ako plan A nije dobar, šta ako plan A propadne, šta ako se ne poklope okolnosti pa da ne uspije? Niko o tome nije davao nikakve odgovore.

Sad kad smo u ovoj situaciji kakvoj jesmo, moramo imati više opcija ili će nas zaista Evropa zajedno sa fašiziranim komšilukom prinudno strpati u Evropsku Palestinu. A i nju će kontrolisati.

Mislim da je jedno od rješenja, a greška je što se do sad nije iskoristilo, radit na tome da se skupa sa Srbima napravi dogovor da se hrvatska manjina trajno isključi iz odlučivanja u BiH, pa i po cijenu da se Srbima daju neki manji ustupci, a poslije gledati kako stvari stoje i raditi dalje na pravima Bosnjaka u genocidnoj. Nije tu stvar ljubavi nego pragmatičnosti. Nema šanse da se iko bori u bilo kom smislu pa i političkom na dva fronta istovremeno. A mi smo Dejtonom uvjetovani da moramo. Dakle prva stvar je jednog otpiliti.

I plan B i C bi morali imati, ali na žalost nemamo ni realan plan A.
Tu stoji sva naša tragedija.
Amerika koja je zaustavila rat ovdje više nije ta Amerika, sad imamo i nove igrače, sve treba uzeti u obzir, ali prvo u se i u svoje kljuse.

Meni ova sadašnja situacija ne miriše na dobro.

Braćo, dobre analize ste ispisali u prethodnim postovima. Drago mi je da se razvila svijest da je potrebno Hrvatima slomiti kičmu u Bosni, pa i po cijenu ekonomskih sankcija i sukoba sa Hrvatskom. Čak i po cijeni da dajemo teške ustupke Srbina, bitno je da Hrvati prestanu biti ikakav faktor u Bosni a sa Srbima ćemo se poslije obračunati. Lakše je tući se sa jednim protivnikom nego sa dvojicom udruženih.

"Na pregovorima o miru sultan je obećao da neće Srbe kažnjavati zbog ustanka i da će im potvrditi raniju autonomiju. Al u Turčina vjere nema!"

Pitanja nakon lekcije: Da li si čuo narodnu izreku 'U Turčina vjere nema?' Šta to znači i zašto je to narod u to doba često ponavljao?“ (Udžbenik srpske istorije)

But they were deceptive, and Allah was deceptive, for Allah is the best of deceivers (Wamakaroo wamakara Allahu waAllahu khayru al-makireena)! S. 3:54; cf. 8:30

Narodne izreke "U Turčina vjere nema!" i "Niko krupno ko Turčin ne laže", postoji s razlogom. Pod Turčin se tu misli na tursku vjeru.

Islam je jedina religija na svijetu u kojoj laž nije grijeh, i prevara nije nemoralna ako rezultira nekim bodovima za muslimane. Dapače, laž ili prevara koja rezultira dobitkom za muslimane smatra se visoko moralnim činom, kojeg Allah nagrađuje, te najsvjetlijim primjerom mudrosti.
politika/kada-je-u-islamu-dozvoljeno-lagati-brojne-olaksice-od-muhameda-t15322.html

"Allah" sam izjavljuje kaže da je najveći varalica, kao i Muhamed.




Dakle, islamski bog vara, glavni junak (pljačkaš karavana) je ratni lider koji pobjeđuje preko prevare, itd.


Drugačiji mentalitet, i to treba znati.

Allah is the best of deceivers (Wamakaroo wamakara Allahu waAllahu khayru al-makireena)! S. 3:54; cf. 8:30

Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je lažljivac i otac laži.

Sotona se prerušuje u anđela svijetla

The most awful [dreadful, horrible, terrible] name in Allah’s sight on the Day of Resurrection, will be that of a man calling himself Malik Al-Amlak (KING of KINGS).

Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.

Gle, ovi su uspjeli objediniti Hrvate i Srbe protiv sebe, što do sada nikom nije uspjelo.

Njima saveznik znači ili podanik ili neprijatelj.

O kakvim savezništvima vi govorite.

U tom smislu je potrebno sa novim saznanjima osvježiti povijesne činjenice.

Naime, Hrvatsko-muslimanski rat je počeo već 1990. godine nakon prvih višestranačkih izbora kad su muslimani izabrali islamističku SDA, stranku sa jasnim ciljem uspostave kalifata.

Naravno otvoreni sukobi ne počinju odmah, nego primirje traje do 1992. kada počinje kršenje koje uskoro prelazi u otvoreni rat.

Washingtonskim sporazumom uspostavlja se novo primirje koje se u zadnje vrijeme sve češće krši, a muslimani opet prijete i napadima ako im se na miran način ne pokloni što žele.

Kad se sve zbroji, Hrvati su u ratu sa muslimanima već točno 30 godina.

Svakim danom sve više sam uvjeren da islam nema šta tražiti na tlu Europe.

Imaju svoje zemlje, nek idu nazad na Bliski Istok.

Odvratan mentalitet pustinjskih čobana, konjokradica i ovcoljubavnika.

Ti računaš samo zadnji rat. Sa muslimanima su Hrvati u ratu manjeg-većeg inteziteta već skoro 500 godina.

Evo nekidan su baš obilježili veliku pobjedu nad Hrvatima na Mohačkom polju…

Nije ta priča počela 92.

Arapi su i dalje napadali obalne gradove, a od 866. opsjedali su 15 mjeseci Dubrovnik, koji se je uspio obraniti svojim snagama i uz pomoć bizantske ratne mornarice.

Domagoj, koji je dotada učvrstio svoju vlast, pomogao je 869. – 871. franačkom caru Ludoviku II. da zauzme Bari, koji su prije osvojili i neko vrijeme držali Arapi.

Bari je zauzet na juriš 2. veljače 871., a u mornarici kneza Domagoja sudjelovali su i dubrovački brodovi. Tadašnji hrvatsko-dubrovački pomorski savez prva je pouzdana veza Dubrovnika s kasnijom narodnom i državnom maticom.