Igramo se Vrlog novog svijeta!
Provuče mi se misao kroz glavu, da li bilo moguće drugačije uređenje društva, u kojem porodica ne bi bila osnovna ćelija, a koje bi bilo funkcionalno. Pod funkcionalno mislim na socijalni red i mir, kao i ostvarenje jednog od osnovnih nagona a to je reprodukcija i produženje vrste.

Možemo li u životinjskom svijetu naći primjer koji bi bio primjenjiv na ljudski rod?
Kakav bi bio ljudski život da nema oca, majku, djeda?

Kakva bi bila uloga žene, a kakva muškarca?

Cilj diskusije bi bio ustanoviti da li je porodica plod evolucije i instikta za prezivljavanje ili u svemu tome ipak postoji Božanska crta i odredba. Ako je ovo prvo, znaci li to da ce ona u nekom modernom transhumanistickom drustvu isceznuti kao takva?

Obitelj nema alternativu. Nema tu puno filozofije.

Pa bi. Kad mi zene drzali ko krave za oplodnju. Kad ti se digne, odes, uzmes i jebes. Ona radja. Ali: To bi znacilo na neki nacin de-emocionalizaciju drustva, prije svega nasuprot slabijeg spola (one nebi mogle da se brane kada bi muskarci donijeli takvu odluku kolektivno).

Bilo je pokusaja, pogotovo na Zapadu tokom sedamdesetih godina prije svega, da se unutar takozvanih komuna ukinu "okovi tradicionalne obitelji". Sto znaci: Vise ljudi obadva spola zive u jednoj nastambi. Kara ko koga hoce, niko nema pravo da polaze pravo na drugog. Sve je svacije. Ali i to se izjalovilo posto je prosla moda. Ostao je brak iliti pseudobrak tj. zivotna zajednica. (ima i filmova bas o tome i kako nakon izvjesnog vremena ipak proradi sujeta, ljubomora i slicno.. e sad, pitanje je da li je to bukvalno do ljudske prirode ili je stvar socijalizacije posto su svi probanti ipak najprije socijalizirani u "klasicnom drustvu" tj. porodici)

Markan je u suštini na startu zatvorio temu, na svojevrsan način. Bespredmetno je raspravljati o tome treba li detetu toplina majke i pažnja oca.

To nema alternativu.

Naravno da obitelj nema alternativu.

Ali glede ovog što pokušavaju ti nazovimo ih liberali ili ljevičari, nije jasno ni kako bi ih više nazvao, je napraviti ljudsko društvo slično insektima koji žive u velikim skupinama.

Dakle, nešto kao mravi, termiti, pčele itd.

Nisu to ljevicari vec produkti neoliberalizma i postmoderne. Istinskom ljevicaru ne smeta porodica ali ne smetaju mu ni ljudi koji odluce da zive zivotom samca (tkzv. jebaci).

Možda Borg iz Zvjezdanih staza bi bio dobar primjer.

Ne bih želeo da živim u takvom svetu, na žalost levičari sve su bliži realizaciji svojih namera.

Iskreno, razočaran sam u desnicu kao ideološko-socijalni okvir. Tramp je poster boy te priče.

Zar nemamo već primjere neke blaže alternative, recimo obdaništa. Takvo nešto nije postojalo prije, ja sam recimo odrastao u majčinom krilu.Moderni, brzi život je donio potrebu da oba roditelja rade. Dok roditelji rade, dijete vrijeme provodi u obdaništu sa drugom djecom. Eh sad, obdaniste radi odrećeni dio dana. Koliko to što obdanište ne radi 24/7 utice na to da pojedina djeca ne provode više vremena tu nego kod kuce. Tj koliko bi roditelja, da imaju tu priliku, vise drzala djecu u obdanistu nego kod kuce( ovdje nista ne potenciram samo se vodim ljudskom prirodom). Imam osjecaj da bi tako nesto kroz 2 generacije postalo normalno i opsteprihvatljivo.
Da li to moze biti prelazna faza ka nekom distopijskom drustvu?

Obdaništa su posledica industrijalizacije i masovnog dolaženja u gradove. Ali nisu najava nikakve alternative, jer to je dnevni boravak na kome deca ne stvaraju nikakav "role model" odnos sa starijima od sebe. Vaspitačice samo rade svoj posao, nije to isto kao biti podučavan od mase starijih ljudi u nekoj hipi komuni ili šta već. Ta deca imaju emotivni odnos i svoje poverenje usmereno ka roditeljima, po tome su i dalje isti kao deca u ruralnim oblastima, ili deca generalno pre vek ili više. Alternativa porodici je imati potpunu i funkcionalnu zamenu uloge oca i majke, u nekim totalitarnim režimima to je bila država. Kada ta deca odrastu, dobiješ građanstvo zatvorskog mentaliteta... Nije se igrati sa stvarima koje nismo podešavali pri stvaranju. Mi smo samo pronašli jezičak na vagi kada je najmanje loše, jer nije ni porodica sama po sebi uvek i za svakog nešto generano pozitivno. Treba biti i realan, ne idealizujem porodicu iako je branim.