HercegBosna.org

Bobovac

Zadnjih nekoliko godina često koristim SKYPE za prakticiranje engleskog. Bilo je tu svakakvih situacija i svakojakih sugovornika, tako da ispočetka i nisam imao neke koristi od toga. Navešću nekoliko anegdota iz te moje "rane faze".

PS Pišem na engleskom jer se te anegdote večinom gube u prijevodu. Pišem također na engleskom s određenim grješkama ali to nije rezultat samo mog lošeg engleskog već što vjernijeg dočaravanja sugovornika koji su također većinom loši po tom pitanju, te mog prilagođavanja istima kroz simpliciraniji engleski.

The Master of Gods

Me: -Hello.
Asker: -Hello, my name is Asker and I am from India.
Me: -Nice to meet you Asker. Tell me something about yourself... What do you do for a living?
Asker: -Oke oke, I am master of gods.
Me: -What?!
Asker: -The Master of Gods.
Me: -How do you mean you are the Master of Gods??
Asker: -I take care about gods in my place.
Me: - (Thinking: "He is probably a shaman, or a priest in some temple...) Oh, I see, you are a very important person.
Asker:-Well...
Me: -And what exactly you do? How do you care about your Gods?
Asker: -Well, i control them, I am their master, supervise them..
Me: -What a coincidence, I have my wish list here!
Asker: -I give them grass to eat, water to drink ...
Me: - Wait, how do you mean grass and water ?
Asker: -Well...
Me: -OMG (I realized everything). You speak about GOATS. You know... "mehehehe" animals.
Asker: -Yes, yes, gods.
Me: -Do you understand my disappointment now?
Asker: -??
Me: -Never mind. I must go now. Bye.

God Moaning Vietnam

-Hello
-Hello, I am Kitty from Viet-nam, where are you from?
-Im from Bosnia
-Where is Bosnia?
-In Europe... near Italy..
-Oh, good, Europe is good, you are rich.
-Well, in fact..
-I like your voice, it is strong. I like how you looks like, sweet, mmm (turns on her camera - a nice face, sexy body, about 35 years, a real Asian sexy MILF)
-Wow, you look really nice.
-May I ask you, do you like sex??
-Well, I..., yes, I do... I mean... And you?
-Ooooo, I like sex very much! I was married for 10 years, but divorced now. Have no sex now. Bit I need sex so much. I think about sex every minute, i need, oh I neeeed..!!
-Well yes but, you know... you must control yourself little bit, because...
-I CAANNT! I NEEED! I WAANT! I dont know what to do!
-I would like to help you. Oh believe me I would like It. But I am so far from away you...
-You would?
-You can bet on it. I like to help people.
-You are from Europe, but I would like to go to America. I am looking for an American to marry me. You know, I have a little daughter...
-Thats nice, I believe you will find an American to help you...
-Thank you, I hope so.
-...In every way, for all your needs...
- Hi-hi, my needs are so big and strong (moves the camera to show her legs. She has just a hot shorts. Perfect, sexy, silky legs, as if made by Michelangelo).
-ah, (I sighed), so close but yet so far... some son of a bitch will have that piece of shiny meat
-Hihi, but I like you. If you come to Vietnam I would like to meet you.
-I am just planning a vacation in Vietnam...
-I can be your guide, we can travel together...
-Vietnam is an amazing country. I really wanna go there. :)
-Come please. PLEASE.I desperately want to meet you.
- :)

Bobovac

Hitler saznaje za rezultate izbora u Mostaru.

https://captiongenerator.com/2151387/Mostarski-izbori

Ministry of Sound

Daj još, taman prođe 5 mjeseci od zadnjeg pravog upisa.

Bobovac

Bobovac je napisao/la:

Kitty

God Moaning Vietnam

-Hello
-Hello, I am Kitty from Viet-nam, where are you from?
-Im from Bosnia
-Where is Bosnia?
-In Europe... near Italy..
-Oh, good, Europe is good, you are rich.
-Well, in fact..
-I like your voice, it is strong. I like how you looks like, sweet, mmm (turns on her camera - a nice face, sexy body, about 35 years, a real Asian sexy MILF)
-Wow, you look really nice.
-May I ask you, do you like sex??
-Well, I..., yes, I do... I mean... And you?
-Ooooo, I like sex very much! I was married for 10 years, but divorced now. Have no sex now. Bit I need sex so much. I think about sex every minute, i need, oh I neeeed..!!
-Well yes but, you know... you must control yourself little bit, because...
-I CAANNT! I NEEED! I WAANT! I dont know what to do!
-I would like to help you. Oh believe me I would like It. But I am so far from away you...
-You would?
-You can bet on it. I like to help people.
-You are from Europe, but I would like to go to America. I am looking for an American to marry me. You know, I have a little daughter...
-Thats nice, I believe you will find an American to help you...
-Thank you, I hope so.
-...In every way, for all your needs...
- Hi-hi, my needs are so big and strong (moves the camera to show her legs. She has just a hot shorts. Perfect, sexy, silky legs, as if made by Michelangelo).
-ah, (I sighed), so close but yet so far... some son of a bitch will have that piece of shiny meat
-Hihi, but I like you. If you come to Vietnam I would like to meet you.
-I am just planning a vacation in Vietnam...
-I can be your guide, we can travel together...
-Vietnam is an amazing country. I really wanna go there. :)
-Come please. PLEASE.I desperately want to meet you.
- :)

Ministry of Sound

Bobovac

Bosanac u Parizu

Ako ste kojim slučajem Bosanac a živite neko kraće vrijeme, recimo 20-30 godina u Hercegovini, npr Čapljini onda dolazite u mnoge čudne situacije. Zamislimo da ste sjeli u renomirani čapljinski caffe Paris i da vam se nekim čudom odlučio pridružiti neki Hercegovac.

Hercegovac: - Odakle si ti ono?
Bosanac: - Iz Bosne, hehe. Iz Kaknja, hehe.
Hercegovac: - Pa sa mnom je u vojsci bio jedan iz Kaknja!! Koprivnica 1977!! Znaš ga??!
Bosanac: - Koga?
Hercegovac: -Pa tog mog prijatelja. Kako se ono zvao... Davor, Darko... Dalibor... sa D nekako... ma moraš ga znat, imao smeđu kosu na razdeljak, visok... znaš ga sigurno!
Bosanac: - Pa sad... moguće...
Hercegovac: - Nema šanse da ga ne znaš! Krupan, otac mu kamiondžija bio, svi su ga znali!
Bosanac: - Ovaj sad, ne bih se mogao baš sjetiti...
Hercegovac: Kako ne znaš jebo te rog! Kako se ono on prezivao... Mupčmljič, Šlmiljič Đicmiljic... tako nekako... Koga ti znaš ako njega ne znaš??!!
Bosanac: - A to je ona smeđi, pokrupni?
Hercegovac: Ma da!
Bosanac: - Od kamiondžije sin?
Hercegovac: - Jeste, vidiš da znaš!
Bosanac: Znam, kako da ne znam...

.........................................................................................................................

Bosanac: - A ovaj, a odakle ste vi.
Hercegovac: - Ja sam ti ovamo iz jednog sela, ne znaš ti.
Bosanac: - A dobro, koje selo?
Hercegovac: - Ma dole prema Metkoviću. Gabela se zove. To ti je kad kreneš iz Čapljine...
Bosanac: Ma znam...
Hercegovac: - ...pa jedno 5 kilometara prema granici, ako si bio dolje...
Bosanac: - Tu sam 30 godina...
Hercegovac: - Ali pazi imaju dvije Gabele, ima Gabela i Gabela Polje, ja sam iz Gabele.
Bosanac. - Ti si dakle gdje je Troja :)
Hercegovac: - E đaka, baš tu. Gledao si na TV o tome. Znaš di sam.
Bosanac: - Heh, da...

kiler

Bobovac je napisao/la:

Kitty

God Moaning Vietnam

-Hello
-Hello, I am Kitty from Viet-nam, where are you from?
-Im from Bosnia
-Where is Bosnia?
-In Europe... near Italy..
-Oh, good, Europe is good, you are rich.
-Well, in fact..
-I like your voice, it is strong. I like how you looks like, sweet, mmm (turns on her camera - a nice face, sexy body, about 35 years, a real Asian sexy MILF)
-Wow, you look really nice.
-May I ask you, do you like sex??
-Well, I..., yes, I do... I mean... And you?
-Ooooo, I like sex very much! I was married for 10 years, but divorced now. Have no sex now. Bit I need sex so much. I think about sex every minute, i need, oh I neeeed..!!
-Well yes but, you know... you must control yourself little bit, because...
-I CAANNT! I NEEED! I WAANT! I dont know what to do!
-I would like to help you. Oh believe me I would like It. But I am so far from away you...
-You would?
-You can bet on it. I like to help people.
-You are from Europe, but I would like to go to America. I am looking for an American to marry me. You know, I have a little daughter...
-Thats nice, I believe you will find an American to help you...
-Thank you, I hope so.
-...In every way, for all your needs...
- Hi-hi, my needs are so big and strong (moves the camera to show her legs. She has just a hot shorts. Perfect, sexy, silky legs, as if made by Michelangelo).
-ah, (I sighed), so close but yet so far... some son of a bitch will have that piece of shiny meat
-Hihi, but I like you. If you come to Vietnam I would like to meet you.
-I am just planning a vacation in Vietnam...
-I can be your guide, we can travel together...
-Vietnam is an amazing country. I really wanna go there. :)
-Come please. PLEASE.I desperately want to meet you.
- :)

Lucky bastard.

Bobovac

"Redovito" vrijeme

Lipanj 1993. Mi tek stigli u Vareš.
Lutam po gradu sa dva prijatelja. Vidim neku gužvu oko crkve. Tamo jedna grupa ljudi (nekoliko desetaka) čeka da dobije neke džempere iz Karitasa. Džemperi glanc novi, neotpakirani, topli i praktični, a Vareš tih dana bio hladan.

Kad smo došli pred crkvu vidjeli smo da je to roba samo za Travničane, ex logoraše iz Manjače. Normalno, i mi stanemo u red.
Međutim, nije prošlo par sekundi a red podivlja. Odjednom svi pohrliše prema paketima sa džemperima i nastade divlja borba. Od paketa na koncu ne ostade ništa, neki uzeše više komada a mi koji smo bili pozadi ništa.
Župnk iznerviran, donese još par preostalih paketa preklinjući da se ovaj put održi red. Doista, par Travničana, pokrupnih brkonja, (valjda kao nekih mini-autoriteta) je ovaj put strogo nadgledalo raspodjelu i održavanje reda.
Ali avaj, sve je bilo zalud. Probuđeni životinjski nagoni su bili jači. Malo pomalo je rasla nervoza, red se sve više komešao i odjednom rulja eruptira, skoči na pakete ... i sve je bilo gotovo...
U crkvenom dvorištu ostade samo jedan prazan kartonski paket, poneka plastična vrećica i nas nekoliko koji smo u čudu gledali i pokušavali skužiti što se ovo dešavalo.
A onda, ja u šali uzeh sa tla onaj prazni paket a moja dvojica prijatelja u šali skočiše kao da se otimaju za njega... Nije prošlo nekoliko sekundi, a odjednom se, neobjašnjivo kako, oko paketa stvori čitava gomila misleći da je paket pun! Ljudi se počeše u grču laktati, gurati, otimati taj komad kartona. Razvališe paket i u čudu gledaše kada vidješe da je prazan bio...

Malo se i nasmijasmo tada. I odošmo dalje.

K:M

Odlična priča. Čitao je na drugom pdf.
Oćemo nove priče.

Imaš extra talenat. Tiskaj ih i prodaj.
Darovit si. Možeš i netku nagradu dobiti.

BBC

Bobovac je napisao/la:

"Redovito" vrijeme

Lipanj 1993. Mi tek stigli u Vareš.
Lutam po gradu sa dva prijatelja. Vidim neku gužvu oko crkve. Tamo jedna grupa ljudi (nekoliko desetaka) čeka da dobije neke džempere iz Karitasa. Džemperi glanc novi, neotpakirani, topli i praktični, a Vareš tih dana bio hladan.

Kad smo došli pred crkvu vidjeli smo da je to roba samo za Travničane, ex logoraše iz Manjače. Normalno, i mi stanemo u red.
Međutim, nije prošlo par sekundi a red podivlja. Odjednom svi pohrliše prema paketima sa džemperima i nastade divlja borba. Od paketa na koncu ne ostade ništa, neki uzeše više komada a mi koji smo bili pozadi ništa.
Župnk iznerviran, donese još par preostalih paketa preklinjući da se ovaj put održi red. Doista, par Travničana, pokrupnih brkonja, (valjda kao nekih mini-autoriteta) je ovaj put strogo nadgledalo raspodjelu i održavanje reda.
Ali avaj, sve je bilo zalud. Probuđeni životinjski nagoni su bili jači. Malo pomalo je rasla nervoza, red se sve više komešao i odjednom rulja eruptira, skoči na pakete ... i sve je bilo gotovo...
U crkvenom dvorištu ostade samo jedan prazan kartonski paket, poneka plastična vrećica i nas nekoliko koji smo u čudu gledali i pokušavali skužiti što se ovo dešavalo.
A onda, ja u šali uzeh sa tla onaj prazni paket a moja dvojica prijatelja u šali skočiše kao da se otimaju za njega... Nije prošlo nekoliko sekundi, a odjednom se, neobjašnjivo kako, oko paketa stvori čitava gomila misleći da je paket pun! Ljudi se počeše u grču laktati, gurati, otimati taj komad kartona. Razvališe paket i u čudu gledaše kada vidješe da je prazan bio...

Malo se i nasmijasmo tada. I odošmo dalje.

To si već ispričao davno. Stariš.

Bobovac

BBC je napisao/la:

To si već ispričao davno. Stariš.

Starim da, kao i svi drugi.

A ovo nisam ispričao davno već prije nekoliko tjedana, na jednoj drugoj temi, pa sam samo copy/paste ovdje, jer mi se činilo kao zgodna mala pričica.

Jesi zadovoljan mojom reakcijom?

Kaftanzoglio · **Pridružen/a:** 19 kol 2015, 12:38 **Postovi:** 4024

Poznajem jednu Vijetnamku, ali nije ni blizu kao ova, izgleda kao malo veće dijete. Ja bi na tvom mjestu bio oprezan da li je to prava slika, da te tamo ne dočeka tucet malih žutih, izvade ti organe i prodaju.

Bobovac

Kaftanzoglio je napisao/la:

Poznajem jednu Vijetnamku, ali nije ni blizu kao ova, izgleda kao malo veće dijete. Ja bi na tvom mjestu bio oprezan da li je to prava slika, da te tamo ne dočeka tucet malih žutih, izvade ti organe i prodaju.

Slika jeste prava jer sam ju vidio live.

Ministry of Sound

spliter1 je napisao/la:

Bobovac za gradonacelnika :palacgore1

.

https://hercegbosna.org/forum/poruke-zelje-komentari/bobovac-za-najodgovorniju-funkciju-na-forumu-t19813.html

Može li jedan blog o stalkerima? Ja bih se pripazio da sam na tvom mjestu.

Bobovac

Rin-Tin-Tina

Gdje li je onaj pas? - upita napola za sebe moja susjeda Tina.

Ne znate vi moju nazovi susjedu Tinu (nazovi susjedu jer nije iz moje već par ulica dalje), visoku crnku, pomršavu možda ali na pravilan način. Izgleda slično kao Zona Zamfirova iz istoimenog filma ili možda kao Brankica Sebstijanović. Tj bila je takva prije... danas je u kasnim tridesetim i malo se ofucala. Ali je i dalje ko grom, sex-bomba. Bomba koja je uvijek sama.
Pomalo tužno jer je divnog karaktera. Bog joj je dao i izgled i dobrotu. A nije ni previše mutava, bila je direktorica jedne firme dok neki guzonja nije poželio to mjesto, pa je eto Tina zadnjih godina bez stalnog posla. Najviše voli životinje, aktivist je za zaštitu životinja i to joj je velika pasija.

I iako smo "nazovi susjedi" jako je rijetko viđam. Možda 2-3 puta godišnje. A razgovaramo jednom u 3 godine. Slabo izlazi... ili izlazi nekamo gdje ja ne budem.

I tako, neki dan ju u šetnji sretoh i ona mi postavi pitanje sa početka ovoga teksta.

- Gdje li je onaj pas? - upita napola za sebe moja susjeda Tina.
- Koji pas? -Sjetih se onda da je tu bila neka ofucana džukela koju sam ja šutao nogom kadgod sam imao prigodu.
- Onaj crni pas što je bio pred ovom kućom. Bio je divan... - Zaneseno procvrkuta Tina.
- On, ovaj... jeste, predivan.
- Ali sada ga nema! Vlasnici ga se žele riješiti, ja sam se toliko trudila udomiti ga, možda su ga ubili!?? - sa gorčinom u glasu reče Tina.
- Strašno! Ma ne vjerujem... ubiti onakvog psa?? Pa koji bi to monstrum...??!
- Meni je propala jedna prilika za posao jer sam morala tražiti udomitelja... Tako inteligentan i pametan pas!
- Jao, jao, a kakav je to pas bio... Znaš Tina, svaki put kada bih ja prolazio on bi istrčavao da me pozdravi, kako je samo pametan bio, kako me je volio...
- Je li? -Tina me pogleda kao nikad do tada. Sa nekim tužnim osmjehom ali sjajem u očima.
- Jeste. I kako je samo pametan bio. On bi odmah osjetio kako sam raspoložen. Kad bih bio veseo i on bi veselo istrčavao a kada bih bio neraspoložen on je samo stajao i gledao me tužno. Oh kako inteligentan i poseban pas!

Zastade Tina kao da me hoće zagrliti. Kao da smo supatnici ali ja eto i veći, koji utjehu treba. Nastavi hodati ali ne skida pogled sa mene. A ja kao kakav krivac promatram onih par oblutaka pokraj puta kojim sam ja gađao par puta tu smrdljivu džukelu. A morao sam, par puta se desilo da ne bude vezan i izleti na put i laje. Nemaš druge, možda će ugristi- za kamenje i udri dok mu glava ne prokrvari!

-Ti nisi znao za njegovo udomljenje ali da li bi ga pristao udomiti da si znao? - upita Tina gledajući me očima golmana stotinku pred izvođenje penala.

Ja? Kako da ne?! Presretan bih bio... - a onda kao da osjetih klopku nastavih - U stvari, tužna je to priča... ja sam imao jednog psa... volio sam ga kao što roditelj dijete svoje voli. Crn je bio skroz isto kao i ovaj, zato sam mu dao ime Obama, heheh... gulp, ovaj...Sve je znao, samo što nije govorio. Ali avaj, umrije moj Obama..., samo ga nađoh jedno jutro nepomičnog. Tjednima sam bio izvan sebe. Kada sam našao duhovni smiraj shvatio sam da previše volim pse i da bi me još jedan takav gubitak mogao uništiti. Ne smijem sebi dozvoliti da još jednom prođem kroz sve to. Jako sam senzitivan, jako me boli patnja životinja... ja znam da je to nekim ljudima smiješno ali eto, vjerujem da i oni, maleni i nevini, imaju dušu...

Osjetih zagrljaj, osjetih Tinin dah na vratu, osjetih joj jednu bradavicu na grudima...
- Oprosti. - odmače se. Nisam znala da si takav. Iskreno, nemoj se ljutiti, mislila sam da si neka bu... ahm, mislim, ne izgledaš tako. Izgledaš više kao onaj tko bi udario psa nogom.

-Ja nogom? Ja udario psa? Jesi ti normalna? Kako možeš to meni govoriti? - (čini mi se da mi je u lijevom oku i suza zasjala. Otkud ona u pm?).
-Ma znam sada. Prije nisam znala. Ne ljuti se.

U našem laganom hodu približismo se njenoj kući. Vidjevši da se bliži naš rastanak toplo joj stisnuh ruku (sa obje moje ruke). - Tina, ti si tako plemenita osoba. Kako mi je drago što smo jedno drugome otvorili dušu.
-A tek meni. - sjetno prošapta ona.

Tako se rastadošmo.
Mislim se kasnije - jadni muškarci, što sve moraju proći i koje gluposti lupetati radi one stvar (koju vjerojatno neće ni dobiti)!

BBC

Udaraš pse. Isključi se sa foruma.

teranova · **Pridružen/a:** 02 lip 2009, 01:05 **Postovi:** 13237

Ništa gluplje nego pretvarati se da voliš ono što ne voliš da bi se nekome svideo.

Bobovac

Beležnica profesora Bobovca

Nedjelja. Rana zora. Ja još u krevetu. Kroz san čujem nešto na prozoru koji je odmah iznad moje glave. Podigoh glavu u polusnu i vidjeh crnu pticu, vranu, gavrana..., ne vidim dobro zbog polusna i mreže za komarce. Ptica skače i klepeće o okviru prozora, trga kljunom mrežu za komarce i kuca mi na prozor.
-Oh ne, ne opet (promrmljah)...

Sjećanja mi naviru. Prvi put mi se tako nešto desilo kada sam imao 5 godina. Ptice su dolazile na prozor moje kuće i nekih mojih rođaka. Treći dan mi je umrla očeva tetka. Ništa čudno. Slučajnost.
Kasnije se to nastavilo, a svoj maksimum doseglo negdje nekoliko godina pred rat. Sjedim doma i... odjednom čujem lupkanje na prozoru. Neka crna ptica kucka po staklu. Moja majka bi obično tužno rekla: - Netko umire...
Treći dan bi netko umro. Istina, većinom su to bili meni nebitni ljudi. Neki daljnji rođaci, pa čak i neki za koje nisam bio siguran da su rođaci ili koje sam jedva znao. Tako da sam se na neki čudan način na to navikao i to prihvatio jer sam znao da u vrlo male šanse da to bude netko meni blizak i bitan. Čak sam onda i razmišljao tko li bi to mogao biti? Motao sam u glavi imena staraca i bolesnika u okružju kao potencijalnih kandidata.
Ipak, nije bilo baš ni skroz svejedno, meni kao tadašnjem dječaku, kada me u gluho doba noći probudi lupkanje crnog, da ne kažem vraga, na prozoru moje sobe. Kakve se tu mračne sile skupljaju i s kojim ciljem se sa mnom igraju. Jesam li ja proklet ili blagoslovljen? Kakav je to križ moj da me ujutro na prozoru dočekuju crne oči crne ptice koja mi smrt navješćuje?!
Ima nešto i Poe-ovsko u svemu tomu. Možda je i on nakon slićnih iskustava i napisao svojega Gavrana. Zapravo, nisam u tomu bio sam. Bilo je u mom bližem okružju još ljudi koji su za to znali. Kad bih to stidljivo spomenuo nekom prijatelju ili rođaku, očekujući podsmijeh često se dešavalo da i on ispriča nešto slično. Ali već u školi, spominjući to izokola drugovima u razredu, a koji su živjeli dalje od mene tamo u nekom selu, već tu je bio muk. Već tu su me gledali pomalo čudno i podrugljivo. Oni za to nisu znali i ostaje pitanje, kakve su to sile i zašto stvorile tu izoliranu ... kao neku kupolu, u kojoj će vršiti svoje vražije eksperimente??

1993. sam napustio svoj zavičaj. I tada je sve prestalo. U Hercegovini nema mnogo ptica kada se poredi sa mojim krajem. Godine su prolazile, ljudi su umirali, ali nikada, ama baš nikada više nisam imao takvo iskustvo. Kao stariji i zreliji činilo mi se ponekad da je sve to bio plod moje mašte, slučajnost... ali sve je to padalo u vodu jer se to, kako rekoh dešavalo i nekim drugim.
Pokušavao sam stvar sagledati logički i znanstveno. Nije li odista moguće da npr zbog neke veće promjene atmosferskog tlaka osjetljivi, stari i bolesni ljudi, oni koji su se klackali između života i smrti, jednostavno budu kao maljem smoždeni udarom tlačne promjene? I kao što neki ljudi par dan prije toga osjete bol tamo gdje su bili ranjeni tako i npr ptice to predosjete i malo se, kao eto, čudno ponašaju, a ja kreten mislim da su to neke paranormalne stvari, LoL. A to što se to dešavalo užem okružju, nije to stoga što smo mi sotonini sinovi, već jednostavno stoga što je u našoj blizini jedno lokalno stanište tih ptica, i to je sva filozofija. Kako prosto zar ne - nismo ludi ni prokleti ni obilježeni već samo malo glupi i primitivni.

Ipak, to nije baš najbolje objašnjavalo zašto ni svi ljudi u bližem okružju nisu imali to iskustvo, već samo dio. A ni neke druge stvari...

Uglavnom, nakon 28 godina bez susreta sa tim fenomenom, 28 godina u kojima sam ja praktički i zaboravio na to, u pretprošlu nedjelju 18. srpnja, rano ujutro, cca 5-5:30 sati to mi se desilo opet!
Bio sam pomalo zbunjen, ali sam zaključio da je to glupost na koju ne treba obraćati pozornost... Mada, u glavi mi je bila tetka koja je nešto u zadnje vrijeme bolovala od srca, ali sam već za koji sat zaboravio na taj događaj.

Utorak, 20. srpnja, treći dan od fenomena umire jedna osoba. Dalji rod (što se uklapa u predratnu šemu) K tomu imamo dvostruko preklapanje - živjela je u mom užem okružju prije rata a i sada! Znači potpuno se uklapa u ustaljeni profil!

Što se zapravo desilo? Jesi li me crne ptice tražile 28 godina i konačno našle? Možda me nisu ni tražile, možda sam bio pod "poštedom". Možda mi je to znak da moram seliti?

A možda je neka jadna ptica samo bila ošamućena od žeđi i ljetnih vrućina i očajnički tražila vodu?

Vjerojatno ću živjeti još neko vrijeme pa ću moći na temelju nekih novih momenata doći do konkretnijih zaključaka.

A ako ne budem živio... možda ću tek onda saznati.

teranova · **Pridružen/a:** 02 lip 2009, 01:05 **Postovi:** 13237

Dobro ti pišeš.

Bobovac

Vlakovođa bez voznog reda

Sarajevo ljetos. Sjedim na Ferhadiji i srčem kavicu. Mjerkam ženskinje koje prolazi i surfam na mobač.

Odjednom čujem glas: - Izvinite, ne znam znate li vi mene, i ja sam iz Čapljine.
Okrenem glavu i vidim crnomanjastog lika u kasnim dvadesetim godinama, sjedi za stolom do mojega, pola metra od mene.

Ja: - Pa ne bih znao...

On: - Znam vas iz viđenja, ako nisam pogriješio...

Ja: -Ma niste. Taj sam. (stanka) Ovajj... a vi došli malo u Sarajevo?

On: -Inače sam vlakovođa, imam nekoliko slobodnih sati do vožnje pa malo sjedim.

Ja: -A je li, baš fino... (stanka) Mladi mi djelujete, vlakovođe obični zamišljam starije, he-he.
On: -Samo djelujem mladoliko. Imam već 10 godina iskustva.

Ja: -A-ha, dobro, khm... (stanka)

On: -Ali ne mislim još dugo. Sredio sam papire idem uskoro za Njemačku.

Ja: -Ma, kako!! Zar odlaziš??! (prešaltah se na TI) Zašto pobogu??! (revoltiran)

On: -Ihh, Švabi fali vlakovođa. Suvim zlatom plaćaju... a meni isti posao - vozim vlak i tamo i ovamo.
Ja: -Ma jest ali... (kiptim), a mora da te žena nagovorila a??

On: -Neee, naprotiv. Ali složila se. Onda i za naše dvoje djece je bolje..

Ja: -Dvoje djece imaš već??

On: -I treće na putu! Ima da demografski popunim Njemačku haha.

Ja: -Haha (mater ti jebem)!

On:- Super su uvjeti za rad u Njemačkoj.

Ja: -Dobro (i svu užu i širu familiju).

On: - Nego, moram ja sada ići... evo pričamo a ne znam ti ni ime?

Ja: Ja sam "CENSORED" .

On: - Ja sam Murat, drago mi je.

Ja: - (trgnuh se) Murat? Drago mije Murate.

Opet Ja: - Pa čuj, dobro ti razmišljaš. Valja ti misliti na budućnost, obitelj je tu...

Pa opet Ja: - Ako sam sebi ne stvoriš sreću hajd reci tko će? Nemaš ovdje ništa. Najbolje ti je Dojčland. Uostalom što ću ti ja govoriti, znaš i sam...

Murat: Jeste jeste, izvini idem, zovu me... vidimo se. (odlazi).

Ja: - Samo hrabro. Nemaš se čega bojati! Bićeš gospodin čovjek.

Opet ja: -(glasno jer se on već pomalo udaljio) Sretno Murate!

dudu

Hoda Srbin Kosovom i vidi nekog čovjeka da ulazi u minsko polje.

- Stani, nemoj tamo, to je minsko polje!

- Moljim???

- Ništa, ništa.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32454

dudu je napisao/la:

Hoda Srbin Kosovom i vidi nekog čovjeka da ulazi u minsko polje.

- Stani, nemoj tamo, to je minsko polje!

- Moljim???

- Ništa, ništa.

Pliva tip u moru negdje u Dalmaciji, a iza njega ogromna ajkulina peraja!
Vidi to barba pa se dere sa obale - asti Gospe maliii bjež' vanka, eto ga morski pas!
Šta je bre deda sta se dereš!?
Ništa ništa mali plivaj ti...

OptimisticniVeSeljak · **Pridružen/a:** 16 srp 2019, 22:04 **Postovi:** 4937

@Blogovac, trebao bi češće pisati, dobro ti ide.

Kaftanzoglio · **Pridružen/a:** 19 kol 2015, 12:38 **Postovi:** 4024

Onaj tko vozi vlak po hrvatski je strojovođa ili kako bi rekli braća Srbi ili Bosanci i Hercegovci istočne uljudbe mašinovođa.

Vlakovođa vodi papirologiju vlaka , to je isto kao da vozača kamiona nazoveš špediter.

Tako da ili je priča izmišljena ili je taj kupio kurs negdje.

Bobovac

Jedeš i ti ***. Kao da se ja mogu sjetiti točno svake riječi koje je lik rekao.

HercegBosna.org

Blogovac

Online