Danas taj golf2 uglavnom možeš naći kod sirotinje na Romaniji, Kalinoviku i Miljevini i tako sličnim vukojebinama, voze se uglavnom neregistrovani, puno je to para za sirotinju koja je dogulila do slame i korjenja.

Znam li?
Ili bi ti volio da znam?
Sreća moja pa ne znam.

Katarina Kosača-Kotromanić – posljednja bosanska kraljica koju Hrvati časte kao blaženicu

Naša se blaženica, iako još neproglašena, kao franjevačka trećoredica takvom odavna časti u franjevačkom martirologiju. O 500. obljetnici njezine smrti 1978. održan je u Sarajevu znanstveni simpozij. Tom je prilikom osvijetlio njezin povijesni lik tadašnji generalni arhivar Franjevačkoga reda o. Bazilije Pandžić.

Bila je kći Stjepana Vukčića Kosače, istaknutog bosanskog velikaša, i Jelene koja je potjecala iz zetske kneževske kuće Balšića. Rodila se oko 1424. godine, a 1446. godine oženio ju je kralj Stjepan Tomaš Ostojić (1443.-1461.) s kojim je imala dvoje djece, Sigismunda i Katarinu. Prije patarenka, prigrlila je katolicizam, kao malo prije i njezin muž. Vjersku je pouku primila od bosanskih franjevaca koji su joj poslije bili dvorski kapelani. Zajedno s mužem promicala je katoličku vjeru. Među ostalim, sagradila je crkvu Sv. Katarine u Jajcu. Nakon muževe smrti ostade udovicom s dvoje nejake djece. No ostala je i dalje kao kraljica majka na dvoru posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (1461.-1463.). Nakon pada Bosne 1463. godine, i kraljeva pogubljenja, ona se spašava bijegom u Dubrovnik, potom u Rim, ali su joj djeca odvedena u tursko zatočeništvo gdje su poslije i Muslimani. Ostaje povijesno nejasno kad su je zla vremena odvojila od djece. Kao kraljevska bjegunica pred Turcima, od pape Pavla II. (1464–1471.) i Siksta IV. (1471.-1484.) dobiva izdašnu pomoć te je, s nekoliko svojih dvorskih ljudi, također emigranata, mogla živjeti dostojanstveno, hrabro se noseći sa svim nedaćama. Nažalost, uza sve pokušaje, nije joj uspjelo izbaviti djecu iz turskog zatočeništva.

Srbine ili Hrvate , turci su te podžamijašili kad su osvojili Bosnu , vrati se vjeri pradjedova .

I onda kažete nema

Očekivano trolanje. Predvidljivi ste. Takvi ste bili u ratu pa ginuli kao muhe.

To je jedan , jedan ko nijedan , jedna lasta ne čini proljeće + on nije izvorno vaš nego je prešao kod vas .

Izvor?

Nema više crkve bosanske, žalim.

Što je najgore nije on ni naš, nego je za svoj interes pomalo svačiji, sve kako odgovara.

Naravno da je vaš.
Kao je bio u islamskoj Armiji BiH i bio spreman da pogine za Islamsku državu to definitivno znači da je vaš.
Da nije oženio Muslimanku možda bi bio Hrvat.

I manje. Zadnji bogumili su zabilježeni u Hercegovini u 18 stoljeću koji su se pokatoličili brakovima.

I tebe učila Senada?
Kakvi bogumili?
Turski deftari popisi stanovništva ne bilježe nikakve bogumile niti imaju svoj milet.

Prve vijesti o krstjanima u Bosni (zapravo su to redovnici među kojima je i nastala hereza) dolaze iz 1199., za vrijeme bana Kulina, kojega su optuživali da štiti heretike. Kulin je od pape zatražio legate koji će njegove podanike poučiti o spornim pitanjima. Tako su najprije došli dominikanci, koji su djelovali kao biskupi i propovjednici, a nakon obraćenja bana Stjepana II. Kotromanića, kada su se za povratak na katolicizam primjenjivali drugi načini, došli su franjevci (koji oko 1340. osnivaju i vikariju). Na papine poticaje hrvatsko-ugarski kraljevi poduzimali su protiv krstjana križarske vojne pohode, no bez većih uspjeha. Odlučnim priklonom kralja Stjepana Tomaša Zapadu, dio krstjana napustio je prostor bosanske države i prešao u zemlje kneza Stjepana Vukčića Kosače (Zahumlje); nakon sloma bosanske države Crkva bosanska više se ne spominje u povijesnim vrelima.

Armija nije bila islamska.
U njoj se borio svako ko je bio protiv pampersovih zločinaca.
Bilo je i Srba, ljudi koji su kao i Hrvati bili za BiH sa tri konstitutivna naroda.

Stvari su jednostavne, jedino Bošnjaci danas njeguju tekovine bosanske državnosti, počev od simbola pa nadalje, a ostali se ponašaju kao gosti pridošli iz drugih država. Ljiljane ćete jedino vidjeti kod Bošnjaka.

To važi i za hrvate a posebno za đikane čvarkojede.