Da radimo prijave protiv njih zbog govora mrznje, promet bi im opao za pola, mrznja kod njih bi se smanjila, otpustiti bi radnike, smanjio bi im se utjecaj.

25.07.2021
Kako se pravi linč: Slučaj Bazdulj i Klix.ba

Od Muharema Bazdulja je napravljena hodajuća meta, nečovjek koji slavi na grobovima žrtava zajedno sa zločincima, zvijer koja je nepoželjna i kojoj se može reći ili uraditi šta god se hoćeIzvor fotografije: slobodanarodu.ba
Peter Handke je svjetski poznati pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ali je – riječima srpskog pisca Filipa Davida – „moralna nula“, zbog podrške politici Slobodana Miloševića. Nobelovu nagradu za književnost nije dobio zbog bliskosti s režimom Slobodana Miloševića i zastupanja miloševićevske „istine“ o ratovima na prostoru na prostoru bivše Jugoslavije, nego zbog svojih književnih kvaliteta; s druge strane, u Republici Srpskoj i Srbiji se ne slavi iz književnih razloga nego upravo iz političkih razloga, zbog njegove bliskosti sa srpskim nacionalizmom i zbog toga što se, takav kakav jest, može koristiti za potrebe republičkosrpskog nacionalizma danas. To je trebalo biti jasno i Muharemu Bazdulju kada je sudjelovao u druženju s Handkeom tokom njegove turneje po Republici Srpskoj. Tekst pred vama nije opravdanje Handkeovog moralnog pada koji se nastavlja i danas, niti apologija liku i djelu pisca Muharema Bazdulja, nego opis moralnog pada medija u BiH koji prelako zaboravljaju na etiku i profesionalne standarde i izgube svaku mjeru i dobar ukus. (Ur.)

Portal Klix.ba kao najveći i najčitaniji bh. portal ujedno je i najveća i najčitanija bh. platforma za govor mržnje. Međutim, Klix.ba je i puno više od platforme. Poslovna politika ovog portala zasniva se na poticanju govora mržnje.

Komentari koji su bolesno puni mržnje, poziva na nasilje i različitih uvreda i gadosti se ne brišu čak i kada se profil autora komentara banuje. Namjerno se ostavljaju kao mamac za posjetitelje portala. Gadni komentari izazivaju reakcije „druge strane“, svađa ispod tekstova se širi, a masa ljudi i dolazi na portal kako bi čitala svađe. Klix.ba dobiva više pregleda, a više pregleda znači i više novca od reklama, to jest više zarade.

O tome da Klix.ba jako dobro zna šta radi, svjedoči činjenica da ovaj portal zabranjuje komentare na promotivne tekstove, kako proizvodi i usluge koje je plaćen da reklamira ne bi bili zasjenjeni govorom mržnje u komentarima.

Osim što najčešće ne cenzurira komentare pune mržnje, Klix.ba ih često i potiče, naivno se pretvarajući da kao ne zna kakve će reakcije izazvati njegovi tekstovi. Upravo to se dogodilo i s nedavnom kampanjom širenja mržnje prema Muharemu Bazdulju.

Iako javni linč Muharema Bazdulja nije ni prvi ni zadnji takav slučaj u Bosni i Hercegovini, ipak jako dobro ilustrira „kako se to radi“. Uopće ne ulazeći u to ko je u pravu u datom slučaju, na primjeru linča Muharema Bazdulja jako se dobro vidi način na koji Klix.ba proizvodi mržnju, pakuje je u celofan patriotizma i morala, a zatim je prodaje svojoj publici koja jedva čeka novu dozu ove „supstance“.

Široj bh. javnosti Muharem Bazdulj do skora nije ni bio posebno poznat, pa samim time ni zanimljiv. Književnici i umjetnici su u Bosni i Hercegovini ionako odavno sporedna pojava, barem dok se ne počnu baviti politikom, religijom i nacijama. Budući da Bazdulj do skora nije bio vezan s ovim temama, nije bio ni zanimljiv pa ni tekstovi o njemu nisu bili zanimljivi za Klix.ba. Iako je rođen 1977. godine u Travniku, diplomirao te magistrirao u Sarajevu, u međuvremenu objavio više romana, pripovjetki i kolumni te pokupio mnoštvo nagrada, Bazdulj nije bio zanimljiv novinarima Klixa.

Prvi tekst o Muharemu Bazdulju portal Klix.ba donosi tek onda kada se Bazdulja moglo iskoristiti za proizvodnju mržnje pa samim tim i novih klikova. Iako nikad prije nije obratio pažnju na Bazdulja, barem sudeći po portalovoj online arhivi dostupnih tekstova, Klix.ba je u svom tekstu od 8. maja 2021. Muharema Bazdulja ipak proglasio „bh. književnikom“.

Uz naslov „Bh. književnik Muharem Bazdulj pjevao i grlio se sa Peterom Handkeom, negatorom genocida“ Klix.ba dodaje i nadnaslov – sramno ponašanje. I tu počinje igra sa emocijama i nagonima publike ovog portala. Tekst koji je uslijedio nakon takvog naslova namjerno ističe ono što treba kako bi se proizvela mržnja, a prešućuje ono što bi tu mržnju ublažavalo.

Sam naslov ističe Petera Handkea kao „negatora genocida“ ukazujući na to da se Bazdulj s njim druži baš zbog toga. Namjerno se prešućuje kako je Handke dobio Nobelovu nagradu za književnost pa bi to možda moglo objasniti zašto je Bazdulj kao književnik u društvu drugog književnika, nobelovca. Sam tekst ni jednom ne spominje kako je Handke nobelovac. Handke se jedino spominje kao „austrijski pisac“ i „negator genocida“.

Već u drugom pasusu, pozivi na linč se pojačavaju prisjećanjem rata i zloupotrebom stradanja žrtava radi prikupljanja klikova. Tekst ističe kako je snimak nastao u Višegradu i donosi rečenicu:

„Na snimku zabave iz grada poznatog po najstrašnijim zločinima počinjenim tokom agresije na BiH, vidljivo je da se ekipa dobro zabavlja uz muziku.”

Zločini u Višegradu s početka 1990-ih nikakve veze nemaju s temom niti sa Muharemom Bazduljem niti sa spomenutom zabavom. Osnovni cilj ove rečenice je dodatno „podgrijati strasti“ i raspaliti mržnju prema Bazdulju, prikazujući ga kao sablasnog lika koji sa zločincima orgija po grobovima žrtava. Umjesto da se žrtve poštuju, one se od strane Klix.ba koriste za proizvodnju linča i zaradu. Spaljivanje živih ljudi u višegradskim kućama se nakon gotovo 30 godina „izvlači“ kako bi se iskoristilo za lijepljenje mete na Bazdulja.

Osim toga, tekst namjerno prešućuje kako je Višegrad poznat i po mnogim drugim stvarima, a ne samo po zločinima. Recimo po mostu Mehmed paše Sokolovića koji je inspirisao još jednog nobelovca, Ivu Andrića, da napiše Nobelovom nagradom ovjenčan roman Na Drini ćuprija. Ta činjenica se prešućuje kako bi se stvorio dojam da je Bazdulj s Handkeom u Višegradu namjerno zbog posljednjih zločina, u inat žrtvama i bošnjačkom narodu, da provocira. Klix.ba u svom tekstu namjerno stvara takav dojam kako bi ga naplatio kroz klikove ostrašćene publike.

Farsa je tim gora što se, prema Bazdulju, sporno druženje uopće nije ni odigralo u Višegradu već na Zlatiboru. Klix.ba je mogao slučajnom greškom ne znati ovo u početku, ali nije mogao slučajno svaki puta zaboraviti spomenuti u svim narednim tekstovima o Bazdulju kako se ne radi o Višegradu ili kako barem Muharem Bazdulj tvrdi da se ne radi o Višegradu. Višegrad je namjerno zadržan kao platforma pogodna za širenje mržnje i skupljanje klikova.

Naravno da poslije početka javnog linča, za koji nije kriv samo Klix.ba nego i masa drugih medija, nije trebalo proći mnogo pa da se jave i drugi koji žele iskoristiti trenutak i mržnjom prikupiti kakvu korist za sebe. Oglašava se član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji Muharema Bazdulja naziva četnikom, Handkea ne samo negatorom već „glorifikatorom“ genocida kao da je ovaj slavio genocid, a ne negirao da se isti dogodio.

Profesionalno, moralno, kolegijalno i ako hoćete ljudski, bilo bi za očekivati da Bazdulja podrži njegova matična kuća, novina Oslobođenje. Međutim, suočena s javnim linčem i izljevima mržnje, glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović se pokušala provući kroz sve izvinjavajući se javnosti što se „uznemirila“, ali se ne ograđujući od Bazdulja. Podršku mu nije pružila. Naprotiv, Oslobođenje je prestalo objavljivati njegove kolumne i prekinulo suradnju.

Bazdulja je podržalo jedino Udruženje novinara Srbije čiji je član i koje je jedva dočekalo zauzeti visoku moralnu poziciju, dijeliti moral drugima i glumiti profesionalce koji se zgražaju nad javnim linčem i nacionalizmom, dok u isto vrijeme ignorira kolaps novinarstva u vlastitoj zemlji u kojoj su također javni linčevi svakodnevnica.

U novom Klixovom tekstu od 9. maja, dan nakon prvog teksta, proizvodnja mržnje se pojačava novim jezičnim konstrukcijama. U prvom tekstu od 8. maja, u Višegradu je bila „zabava“. Tako Klix.ba 8. maja piše:„U javnosti se pojavio snimak zabave iz Višegrada koju je Emir Kusturica priredio za negatora genocida, austrijskog pisca Petera Handkea. Posebno zgražavanje javnosti izazvala je činjenica da je na zabavi bio i kolumnista Oslobođenja Muharem Bazdulj.“

Bazdulj je za Klix.ba bio kriv što se našao na spomenutoj zabavi s Handkeom i Kusturicom, kao pasivan učesnik, na krivom mjesto u krivo vrijeme. Međutim, već sutradan, u tekstu od 9. maja, Bazdulj za Klix.ba nije pasivno „bio na zabavi“ već je po Klixu aktivni sudionik te se optužuje kako je „slavio sa negatorom genocida Peterom Handkeom“. Namjerno se ne navodi šta je to Bazdulj slavio kako bi se u atmosferi mržnje prikazalo da slavi nešto strašno, poput negiranja genocida. Još jednom se ne navodi da je Handke nobelovac. U nastavku teksta se ponovo spominje kako je Višegrad poznat po zločinima te da Bazdulj „u jednom trenutku grli kontroverznog pisca“. Ponavlja se kako je zabava „sramni čin“, kao i u prethodnom tekstu.

Međutim, u nastavku teksta Klix.ba ide korak dalje u širenju netrpeljivosti prema Bazdulju i ističe: „Ovakva proslava, na ovom mjestu i u ovakvom društvu, uvreda je za sve žrtve zločina“. U već dan ranije pripremljenoj atmosferi po kojoj se Bazdulj kao bh. književnik našao u mjestu stračnih zločina s negatorom genocida, priča se nadgrađuje time kako Bazdulj „slavi“, a onda se prelazi na lijepljenje mete na Bazdulja pričom kako „vrijeđa žrtve zločina“. Konstrukcija se samo proširuje dok se ne dođe do dehumanizacije i indirektnog poziva na nasilje. Jer bh. javnosti je već godinama „jasno“ šta se „radi“ sa onima koji „vrijeđaju žrtve“. Komentari ispod teksta odmah su postali pozivi na nasilje.

Muharem Bazdulj prestaje biti čovjek i postaje nečovjek, zvijer, demon koji na grobovima žrtava sa zločincima slavi genocid. I takva slika se stvara namjerno, usprkos činjenici da je Bazduljeva krivica u tome što je pjevao pjesmu Halida Bešlića sa Peterom Handkeom, moguće na Zlatiboru, a ne u Višegradu. Iz te činjenice se konstruiše čitava priča koja više nema veze sa stvarnošću i koja će, namjerno, dovesti do poziva na nasilje.

Kako bi dodatno produbio razdor između Bazdulja i bošnjačke javnosti, paradoksalno, Klix.ba prenosi Bazduljevu reakciju u tekstu od 11. maja, ali ne na način da prenosi njegove stavove, već da pojača vlastite. Nadnaslov teksta glasi „Umjesto izvinjenja“, odmah ukazujući na to kako je Bazdulj kriv i kako je toliko bezobrazan da se ne želi izvinuti.

U naslov teksta Klix.ba izvlači ono iz Bazduljeve reakcije što bi samo dodatno moglo pojačati mržnju i podjele: „Bazdulj okrivio Sarajevo za "masovnu histeriju", BiH nazvao propalom državom“. Bazdulj se namjerno prikazuje kao neko ko vrijeđa i ponižava Bosnu i Hercegovinu, dok tekst potpuno ignorira namjeru i smisao onoga što je Bazdulj želio reći. Nastavlja se nadgradnja teze o Bazdulju kao o nekome ko vrijeđa Bošnjake, iako to nije njegova namjera u reakciji. Ponovo se odmiče od stvarnosti i gradi imaginarna priča kojoj su svrha mržnja i klikovi.

U nastavku teksta Klix.ba ponovo ističe kako se radi o „sramnom činu“, još jednom spominje Višegrad kao mjesto zločina, zaboravljajući spomenuti kako Bazdulj tvrdi da je snimak nastao na Zlatiboru. Nadalje, Klix.ba tvrdi kako je Bazdulj „slavio s Handkeom“, ponovo namjerno ne navodeći šta je to slavio. Dojam se pojačava rečenicom kako je Handke „poznat po tome što negira genocid i što je podržavao politiku zločinca Slobodana Miloševića.“ Namjerno se ne navodi kako je Handke poznat kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Klix.ba podilazi bošnjačkoj javnosti koja je bila ogorčena nobelom za Handkea te ignorira Nobelovu nagradu.

I prije nego prenese ono što je Bazdulj stvarno rekao, Klix.ba priprema čitatelje na razdor, nagiranje Bazdulja i njegove reakcije. Ponavlja ranije rečenice koje od Bazdulja prave nečovjeka te ističe kako Bazdulj „vrijeđa žrtve“. U takvoj atmosferi, za prosječnog Klix.ba čitatelja i stanovnika BiH, potpuno je nebitno šta stvarno Bazdulj govori. Njegova reakcija će samo još više pojačati mržnju jer po pripremi koju je Klix.ba napravio, Bazdulj kao nečovjek i nema pravo na reakciju. Kada konačno i donosi njegove rečenice, Klix.ba Bazduljev tekst prekida upadicama poput „žestoko je kritizirao Sarajevo“ i „čak je i ismijavao Sarajevo Film Festival“. Formulacija „čak i“ se koristi kako bi se reklo otprilike „još i to“, da se dodatno pojača dojam o Bazdulju kao neprijatelju koji vrijeđa Bošnjake.

Nakon medijske pripreme koja je stvorila sliku o Bazdulju kao o zlobniku koji orgija po grobovima, oglašavaju se udruženja žrtava, također zaboravljajući pitati Bazdulja za mišljenje i zaboravljajući njegovu tvrdnju kako se uopšte ne radi o Višegradu. Udruženje dopušta da ih se uvuče u javni linč. Na ovaj način izdaju svoju misiju čuvanja uspomena na žrtve i dopuštaju da te žrtve postanu alat za tuđu korist. Umjesto poštovanja, žrtve se u interesu Klix.ba koriste kao sredstvo dolaska do klikova.

U tekstu od 12. maja Klix.ba prenosi reakciju Udruženja žrtava i svjedoka genocida koje tvrdi kako Bazdulj „uživa nad masovnim grobnicama“. Ovom rečenicom udruženje prihvaća sliku koju je stvorio Klix.ba, o Bazdulju kao nečovjeku koji je namjerno došao u Višegrad, namjerno sa negatorom genocida, da namjerno fešta nad grobovima žrtava. Bez obzira što se takvo nešto nikada nije desilo i što su namjere bile drugačije, priča je stvorena i mnogi samo dalje jašu na tom valu mržnje.

Samo saopštenje u nastavku ispravno ukazuje da se Handkea ne može promatrati samo kao umjetnika već se mora uzeti u obzir i njegovo moralno posrnuće kao negatora genocida, ali Klix.ba ovo zanemaruje. Umjesto toga u naslovu ističe: „Udruženje žrtava genocida pisalo Bazdulju: S Handkeom ste "uživali" nad grobovima žrtava.“

Namjerno se ignorira sva ona ispravna i zrela moralna kritika druženja s Handkeom iz saopštenja, i u naslovu se ističe „uživanje nad grobovima žrtava“. Cilj Klix.ba portala jeste ne da se istraži, propituje i raspravlja moralnost Bazduljevog čina, pa čak ni to da se ustanovi gdje se fešta stvarno održala, već da se Bazdulja mrzi i progoni, kako bi ostrašćeni čitatelji dolazili na Klix.ba, iskazivali svoju mržnju, ostavljali komentare i povećavali broj posjeta portalu.

Istog 12. maja Klix.ba po istom principu prenosi i reakciju Nure Bazdulj-Hubijar, majke Muharema Bazdulja, koja u svojoj reakciji na saopštenje Udruženja žrtava i svjedoka genocida navodi kako razumije bol Majki Srebrenice, poziva na oprost i na kraju ističe kako su po njenom sinu „pljuvali oni koji su u svakom aspektu života i rada neuporedivi s njim. S njima ne želim komunicirati na bilo koji način. Neka se sjete 'Ko nema nijedan vlastiti grijeh neka baci prvi kamen'“. Zapravo je Nura Bazdulj Hubijar pozvala na mir, razumijevanje i dostojanstvo te na neki način htjela zaštititi sina od javnog linča prepunog „niskih strasti“ i iskonskih emocija poput mržnje.

Međutim, od njenog teksta koji poziva na poštovanje bola potomaka žrtava, oprost, odmicanje od mržnje i dostojanstvo, Klix.ba stvara tekst u kome se Nura Bazdulj Hubijar ograđuje od sina. Njen tekst neodređeno tvrdi: „Ne tražim razumijevanje (ni ja ga ne nalazim), ni opravdanje koje također ne nalazim, niti bih imala obraza tražiti oprost.“, što se može odnositi na postupke Muharema Bazdulja, ali i ne mora. Ipak, Klix.ba uzima upravo tu rečenicu za naslov teksta i u prvom pasusu predstavlja tekst kao da ni Nura Bazdulj Hubijar ne može opravdati sina Muharema Bazdulja: „Potresena književnica je uputila poruku Majkama Srebrenice, navodeći da ni sama ne može naći opravdanje za postupke njenog sina.“ Postupci njenog sina niti njen sin se u tekstu Nure Bazdulj Hubijar uopće ne spominju. U tekst ih ugrađuje Klix.ba kako bi nastavio sa svojom kampanjom mržnje.

Nakon majskog linča od nekoliko tekstova, Muharem Bazdulj odjednom postaje zanimljiva tema za Klix.ba, portal koji je ranije ignorirao sve njegove knjige, kolumne i nagrade. Nakon linča, kada Bazdulj postaje zanimljiva tema, Klix.ba donosi novi tekst o Bazdulju prvom prilikom kada se to moglo iskoristiti za nastavak mržnje i nove klikove. U tekstu od 13. jula 2021. godine Klix.ba izvještava kako je Bazdulj imenovan za člana Upravnog odbora Javnog radiotelevizijskog sistema Srbije.

Takva vijest bila bi potpuno nebitna i zaboravljena kao i sve Bazduljeve nagrade, da ranije nije urađena medijska priprema po kojoj je Bazdulj postao fokus bošnjačke javnosti. Klixov tekst u jednom pasusu navodi Bazduljevo imenovanje, a u preostala tri pasusa ponavlja ranije teze o zabavi s negatorom genocida, grljenju s Handkeom i odgovoru Bazdulja iz kojeg se izdvaja samo jedna jedina riječ: „histerije“. Od čitave Bazduljeve reakcije, Klix.ba izdvaja samo to da je Bazdulj rekao kako su: „sve reakcije na njegovo druženje produkt sarajevske "histerije", dodatno ga prikazujući kao bezobraznog čovjeka.

Sam tekst aludira kako je Bazdulj „srpski čovjek“ te da je možda čak i nagrađen imenovanjem jer je slavio s negatorom genocida. Naravno, nigdje to direktno ne piše u tekstu, ali nije teško shvatiti kakve će zaključke čitatelji sami donijeti. I Klix.ba je toga svjestan jer inače ne bi ni objavio takav nebitan tekst. Jednostavno ne bi nikome bio zanimljiv. Čitava bitnost tekst i razlog za objavu su upravo zaključci koje će čitatelji donijeti kad vide naslov i zbog toga kliknuti na tekst, da vide kako je to Bazdulj „nagrađen od strane Srba“ jer „slavi s negatorom genocida“.

U ovom zasad posljednjem tekstu o Bazdulju Klix.ba piše kako je Oslobođenje prekinulo suradnju s Bazduljem i navodi da je Bazdulj: „u nemilost dijela bh. javnosti došao nakon što se u maju pojavio snimak zabave iz Višegrada“, kao da je neko drugi, a ne Klix.ba stvarao linč protiv Bazdulja, huškao javnost na njega i od zabave s Peterom Handkeom stvarao bal vampira na grobovima žrtava. Kako bi se dodatno zaštitio od linča koji je i sam izazvao, da ga ne bi okrznuo nekim slučajem, Klix.ba tekstove donosi nepotpisano, samo uz inicijale autora. Portal Klix.ba potpuno „pere ruke“ od linča koji je sam izazvao, odbacujući bilo kakvu odgovornost za vlastite tekstove, sramoteći i dodatno potirući novinarsku profesiju u Bosni i Hercegovini.

Rezultate Klix.ba medijskog linča nije trebalo dugo čekati. U stotinama komentara ispod tekstova o Bazdulju, na Klix forumu, na društvenim mrežama, a sigurno i po kahvama i uz nargile, Bazdulja i njegovu porodicu se sirovo vrijeđa, ismijava i poziva se na nasilje. Spominje se čak i njegova sestra koja se proglašava za prostitutku, iako nikakve veze sa cijelom pričom nema. Jednostavno je kolateralna žrtva linča Muharema Bazdulja

Nije teško pronaći komentare u kojima se govori šta sve Bazdulju „treba“ uraditi. U takvoj masi poziva na ubojstvo, uvrede na račun Bazduljevog fizičkog izgleda su gotovo pa zanemarive. Gotovo, ali nisu. I te uvrede imaju isti cilj – predstaviti Bazdulja kao nečovjeka kome se može uraditi sve. I cilj je postignut.

Nedavno je i gradsko vijeće Bihaća proglasilo Bazdulja nepoželjnim u ovom gradu, bez obzira na stvarnu krivicu, bez obzira na to što vijeće nema pravo proglašavati ljude nepoželjnima i bez date prilike Muharemu Bazdulju da odgovori na optužbe. Jer u bh. javnom linču nema mjesta razgovoru, čak ni svađi dvije strane. Jedna strana će početi linč bez milosti jer misli kako ima moralno pravo na to, a druga strana će biti zgažena. Zbog otpjevane pjesme u kafani, Muharem Bazdulj ostao je bez angažmana u Oslobođenju, „zabranjen“ mu je dolazak u Bihać, širom Bosne i Hercegovine je nepoželjan, svaki budući angažman u BiH mu je otežan, a sigurnost narušena. Upravo ono što je javnost i željela uraditi, a Klix.ba joj je u tome pomogao. Te usput i zaradio.

Klix.ba u svojim tekstovima potpuno je onemogućio komunikaciju i sve sveo na izlive mržnje. Podvlađivao je bošnjačkoj javnosti kao svojoj najmnogobrojnijoj publici. Sve ono što je ta javnost željela čuti, čula je. Sve ono što nije željela čuti, Klix.ba je prešutio. Bošnjačka javnost se protivila dodjeli Nobela Handkeu. Zbog toga se Klix.ba ponaša kao da Handke nikad nije ni dobio Nobelovu nagradu. Ni jednom to nije spomenuo, a publika ga je nagradila mnoštvom klikova koji se pretvaraju u mnoštvo maraka. Radi tih maraka Klix.ba se, baš kao i bošnjačka (i ukupna bh) javnost odmakao od stvarnosti i odlučio je zaboraviti šta je stvarnost, a šta su želje. Brisanje te granice priskrbilo je novac.

Ni jedna reakcija podrške nije objavljena, nije bilo razgovora s drugom stranom niti pokušaja da se dođe do objašnjenja. Jedini cilj bio je stvoriti javni linč i onda od tog linča profitirati. I Klix.ba je ponovo uspio u tome. Samo šest tekstova o Bazdulju ima više od 2000 komentara, a najčitaniji komentari po 700 i više lajkova. Ogroman broj posjeta.

Od Muharema Bazdulja je napravljena hodajuća meta, nečovjek koji slavi na grobovima žrtava zajedno sa zločincima, zvijer koja je nepoželjna i kojoj se može reći ili uraditi šta god se hoće. Kao rezultat linča, za prosječnog čitatelja portala Klix.ba Muharem Bazdulj više nije čovjek.

Autor: Dino Šakanović, Prometej.ba

Za kraj, rekli ste nam da često čitate portal Klix.ba. Šta vam se sviđa?

-Najviše volim komentare čitalaca.

Ljevica u BiH ne postoji - stranke bezidejne, zaglavljene u prošlosti i otuđene od ljudi
B. Redžić

Ljevica u Bosni i Hercegovini ne postoji. Stranke, koje se deklarišu kao takve, sve više djeluju poput onih sa suprotnog ideološkog pola.

To se prije svega odnosi na, ne samo ideološki, već i kadrovski samoruinirani SDP, a onda i na iz njega proizašli DF, čija je politička relevantnost u potpunosti ovisna o Željku Komšiću. Bezidejni su, tromi, zaglavljeni u prošlosti, skloni nepotizmu, kompromitovani, nisu hrabri, otuđeni od građana te su se sveli na verbalizam i simbolizam.

Stranke u Republici Srpskoj koje u nazivu sadrže "socijal" su također sve to i postale su u potpunosti nacionalističke. I politički i ekonomski postale su više konzervativne od stranaka koje su nastale kao takve. Zbog toga i imaju vlast u ovom entitetu.

SDP i DF ne bave se onim čime bi se trebala baviti ljevica, osim u kratkim trenucima predizbornih kampanja. U središtu njihovog djelovanja bi trebali biti radnici, iz kojih je ljevica nastala, socijalno ugroženi i oni koji su ugroženi po bilo kojoj drugoj osnovi. U političkoj teoriji to podrazumijeva postojanje socijalne države - države s tržišnom privredom u kojoj vlast intervenira kako bi pomogla onima kojima treba pomoći, osigurala dobru zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i druga javna dobra.

Rastanak od socijalne države

Koliko je bilo socijalne države dok je SDP bio vlast i koliko se ova stranka i DF razlikuju od dugo vremena vladajuće konzervativne SDA? Socijalne države je bilo sve manje, a razlike u odnosu na SDA su neznatne. SDP je od 2010. do 2014. godine imao priliku da bude drugačije. Umjesto toga, 2014. desio mu se najveći socijalni bunt od završetka rata. Povod je bio zanemarivanje problema radnika uništenih tuzlanskih preduzeća. Bunt je kasnije politički zloupotrijebljen.

SDP-ov rastanak od socijalne države je posljedica prihvatanja ideologije trećeg puta, koju je osmislio sociolog Anthony Giddens, a koju je britanska Laburistička stranka 90-ih godina prva prihvatila. Kasnije je postala ideologija socijaldemokratskih stranaka širom svijeta. Značila je reformisanje socijaldemokratije na način da se znatno više prihvate vrijednosti i principi neoliberalnog kapitalizma.

Bez odgovora na izazove 21. stoljeća

Samo imenom ljevičarske stranke u Bosni i Hercegovini ne znaju odgovoriti na izazove 21. stoljeća, koji im zapravo nikada više nisu pogodovali. Posebno je to slučaj tokom krize izazvane pandemijom koronavirusa, kada je sve više onih koji insistiraju na osnaživanju socijalne države ili države blagostanja kao odgovora na krizu.

Nemaju jasne prijedloge kako pomoći radnicima i kako zaposliti armiju nezaposlenih, kako okončati to što se teško bolesni liječe telefonskim pozivima, kako promijeniti to što je svaki drugi 15-godišnji učenik funkcionalno nepismen, kako zaštititi manjine, kako dugoročno upravljati migrantskom krizom, kako reagovati na zaštitu okoliša, kako unaprijediti javnu infrastrukturu i usluge. Razlog za spomenuto jeste i to što su otuđeni, nisu svjesni teške svakodnevnice većine građana.

Životare na prošlosti socijalističke Jugoslavije preko koje je sve više prašine i zbog toga su sve manje bitne u vremenu u kojem sada živimo. Da nemaju hrabrosti, odnosno da kalkulišu pokazalo se na primjeru Povorke ponosa u Sarajevu - ni SDP, ni DF nisu je jasno podržali, iako se to očekuje od onih koji se deklarišu kao ljevičari. S druge strane, desne stranke su precizno poručile šta misle o povorci.

Kadrovska politika uslovljena nepotizmom i klijentelizmom

Onoga što bi trebalo biti ljevica nema, nema lidera i nikada ga nije ni imala. Zlatko Lagumdžija, bivši dugogodišnji predsjednik SDP-a, je bio isključivo stranački lider koji nije doživljavan kao lider ljevice kao političke ideje. Međutim, u ovoj stranci nisu uspjeli profilirati, stvoriti novog lidera, odnosno pojedince koji uvjerenjima i praksom stvarno jesu ljevičari te će među građanima biti prepoznati kao takvi.

DF-ova relevantnost je posljedica dominantno populističkog Komšićevog djelovanja u kojem se prevladavajuće koristi kategorijama patriotizma i nacije. Nije to strano ni SDP-u, naprotiv, a među takvima se ističe njihov državni parlamentarac Denis Bećirović. Britanski književnik Samuel Johnson je za patriotizam, omiljenu domaću zakletvu, kazao da je to posljednje utočište hulja.

Kadrovska politika ne postoji i uglavnom je uslovljena nepotizmom i klijentelizmom.

Veliko razočarenje i nezadovoljstvo građana kao velika prilika

Uopće se ne nazire ni politički subjekt koji bi bio konkurencija tradicionalnim "ljevičarskim" strankama, a što se dešava u drugim dijelovima svijeta. Jedan takav subjekt, kada bi zaista bio lijevi, mogao bi računati na glasove razočaranih građana čiji su stavovi i vrijednosti ljevičarski.

A takvih građana je sve više s obzirom na to da su razočarani i SDP-om i DF-om. Uprkos svemu, ove dvije stranke i dalje imaju priliku za "popravni ispit". Da li će je iskoristiti neće zavisiti od toga da li će imati superkarizmatičnog lidera, već da li će idejno i u praksi, bez nepotizma i ostalih nezakonitih, nemoralnih radnji, nabolje mijenjati društvo.

Kompanija ArcelorMittal, kako je kazao generalni direktor Nikhil Mehta, godišnje potroši 500.000 megabajta energije i sada su dobili ponudu za povećanje cijene od 125 posto.

Glavni muslimanski portal