Ako su Srbi bili 1/3 u Vukovaru, pa zar 1/3 nema pravo da pokusa da se odbrani i eventualno dobije bitku?

Vidi, Roberte, ako je Lasica dovoljno kreativan da obrazlozi zasto bi Srbi trebalo da tuguju zbog bitaka koje su dobili i da se raduju zbog bitaka koje je hrvatska vojska dobila, onda ni mi nismo nista manje sposobni da opravdamo i Dubrovnik i Vukovar i sve ostalo...

Ali cemo sad to?!

Ovde je stvar u tome da vama nije dovoljno da se mi izvinimo za zlocine, da se pomirimo sa gubitkom Krajine, nego hocete da vasim ocima gledamo na ceo rat i da zalimo sto smo u nekim bitkama pobedili! Ja bih voleo da mi potvrdite da vi bas to ocekujete, da mi postane jasno da nije u pitanju neka zabuna, jer mi ta zasa zelja izgleda potpuno sumanuto.

Ako su Srbi bili 1/3 u Vukovaru, pa zar 1/3 nema pravo da pokusa da se odbrani i eventualno dobije bitku?

Vidi, Roberte, ako je Lasica dovoljno kreativan da obrazlozi zasto bi Srbi trebalo da tuguju zbog bitaka koje su dobili i da se raduju zbog bitaka koje je hrvatska vojska dobila, onda ni mi nismo nista manje sposobni da opravdamo i Dubrovnik i Vukovar i sve ostalo...

Ali cemo sad to?!

Ovde je stvar u tome da vama nije dovoljno da se mi izvinimo za zlocine, da se pomirimo sa gubitkom Krajine, nego hocete da vasim ocima gledamo na ceo rat i da zalimo sto smo u nekim bitkama pobedili! Ja bih voleo da mi potvrdite da vi bas to ocekujete, da mi postane jasno da nije u pitanju neka zabuna, jer mi ta zasa zelja izgleda potpuno sumanuto.

Sto se tice seoskih straza, pa sta ti ocekujes? Da proklamujes politiku secesije, i da Srbi ne pruze otpor tome. Vi ste imali svoju ideju drzave i pravde, a mi svoju. Mi ne ocekujemo da se vi saglasite sa nasim idejama, ali vi ocekujete da smo mi saglasni sa vasim. To ocekivanje nije normalno. Imate izvinjenje zbog zrtava, imate priznanje RH u avnojevskim granicama. Frljite sesir uvis za to, jer ovo drugo sto ocekujete najverovatnije necete dobiti.

Općina Rasinja, ustrojena je 1993. godine.
Općina Rasinja u sastavu je Koprivničko-Križevačke županije, na Sjevero-zapadu Hrvatske.
Općina broji ukupno 3.890 stanovnika (prema popisu stanivništva 2001. godine), koji žive u 21 naselja (Belanovo Selo, Cvetkovec, Duga Rijeka, Gorica, Grbaševec, Koledinec, Kuzminec, Ludbreški Ivanac, Lukovec, Mala Rasinjica, Mala Rijeka, Prkos, Radeljevo Selo, Rasinja, Ribnjak, Subotica Podravska, Velika Rasinjica, Veliki Grabičani, Veliki Poganac i Vojvodinec). Prema nacionalnom sastavu, u općini živi 80 posto Hrvata i 20 posto Srba. Ostale nacionalne skupine stanovništva nisu zasupljene u strukturi stanovništva općine.
Povšina općine iznosi 102 km2 ili svega 38 stanovnika /km2. Sjedište općine je u mjestu Rasinja, u kojem živi 94 stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika 65 posto je radno aktivno stanovništvo, a 35 posto je uzdržavano stanovništvo (djeca, starije osobe). Od ukupno radno aktivnog stanovništva 70 posto su individualni poljoprivrednici, koji žive u tzv. mješovitom domaćinsvu.

STRADAO I BRAT ROBERT
Tomislav Zadro otkrio zadnje riječi oca Blage: 'Ispratio sam ga toga dana u smrt'

U intervjuu za Večernji.ba, Tomislav je govorio o Vukovaru 1991. godine, obitelji, svom ocu Blagi i majci Katici, braći, sinu Mislavu koji je izvanserijski, vratarski talent, te o svojim hercegovačkim genima...

Blago Zadro, rodom iz Hercegovine, iz mjesta Ledinac u općini Grude, jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata. Osim što je bio izvrstan vojnik, vođa svog naroda u Vukovaru u najtežim vremenima, bio je i obiteljski čovjek za primjer. U braku s Katicom, također iz Hercegovine, dobio je trojicu sinova - Roberta, Josipa i Tomislava. Nažalost, Robert je stradao 10. travnja 1992. u borbi protiv agresora na Kupresu. Na dan kad je Blago stradao, 16. listopada 1991., s njim je bio sin Tomislav.

- Otac je s pet-šest branitelja, koji su se tada tamo našli, odmah krenuo na to mjesto. Želio sam i ja ići, pokušao sam to dva puta, ali mi nije dopustio. Zapovjedio mi je da ostanem i da pošaljem na mjesto proboja Turbo vod i rasporedimo Žute mrave. Ponudio sam mu tada i pancirku, ali je nije htio uzeti. Rekao je da njegovi vojnici ne nose pancirku pa neće ni on. Bile su to zadnje moje riječi s ocem. Ispratio sam ga toga dana u smrt - prisjetio se Tomislav Zadro.

U intervjuu za Večernji.ba s novinarom Željkom Andrijanićem, Tomislav je govorio o Vukovaru 1991. godine, obitelji, svom ocu Blagi i majci Katici, braći, sinu Mislavu koji je izvanserijski, vratarski talent, te o svojim hercegovačkim genima...

Prošlo je 30 godina od tuge, ali i ponosa, od vremena kada je hrvatski čovjek u Vukovaru dao primjer svima kako se brani Hrvatska. Znam da vam je posebno teško u ovim danima, ali kako iz ove perspektive na njih gledate?

- Vrijeme ne liječi rane, to znamo svi mi koji smo nekog bliskog izgubili, ali nas nauči nositi svoju bol duboko u sebi. Onda dođu dani kad je emocije teško skrivati, kad su sve oči uprte u Vukovar, kad se svi prisjećaju Blage Zadre… I dok je za mnoge on heroj, za mene je prije svega moj tata. Cijela Hrvatska i njegova rodna Hercegovina prisjećaju ga se posebno uz obljetnicu njegove pogibije, a mi ga se sjetimo svaki dan. Jer puno je trenutaka u kojima nam nedostaje. Naša djeca, moja i moga brata Josipa, nikada neće upoznati svoga djeda Blagu ni strica Roberta, ali drago mi je što su ponosni na njih i njihov doprinos u obrani Vukovara i Hrvatske.

Kažu da su Hercegovci poput kamena, neslomljivi, prkosni, odvažni... Iako ste rođeni Vukovarac, po ocu i majci ste Hercegovac. Koliko vam je taj gen pomogao u životu i održao vas onda kada je bilo najteže?

- Ne kaže se uzalud – geni kameni. Da nam to daje čvrstinu i otpornost, koja nam je u ratu bila itekako potrebna, najbolje govori činjenica da je starijem bratu Robi i meni tata bio zapovjednik. I slušali smo ga, bespogovorno, jer znali smo kako ne štedi sebe, tako ne želi ni da mi budemo izuzeci u pravilima. Svi su ga bezrezervno poštivali i slušali pa i mi. Majka Katica je također Hercegovka, tako da smo po genima i mi, a rođenje i život u Vukovaru i pitomoj Slavoniji nije zatomilo gene kamene, što se najbolje pokazalo u Domovinskom ratu. U obrani Vukovara sudjelovalo je puno Hercegovaca koji su živjeli na tom području i u drugim krajevima, ali rekao bih da je malo ratnih zapovjednika koji su na prvoj crti bili sa svojim sinovima.

Kakve dojmove nosite o rodnom kraju svog oca, Ledincu, općini Grude i Hercegovini? Upravo na dan pada Vukovara tu se probudio jedan inat i Hrvati u BiH su se organizirali kroz HZ HB.

- Volim Hercegovinu i rodni kraj moga oca, uvijek rado tamo odlazim, iako bih volio da mogu i češće. Tamo su ljudi velikog srca, uvijek spremni pomoći, a koliko drže jedni do drugih, najbolje govori to što svake godine dolaze na obljetnicu Blagine smrti u Vukovar, kao i za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studenoga. Hvala im na tome!

Hrvatski narod u Hrvatskoj je, nažalost, podijeljen, u BiH mu prijeti nestanak, u tuđini pomalo zaboravlja rodnu grudu. Gubi li ovaj narod jeftino, u miru, ono što je stekao u borbi protiv višestruko nadmoćnijih agresora i kako ga osnažiti da ne klone, nego da gradi svoje zajedništvo i bolje sutra svojih domovina?

- Kad stvari tako postavite i promatrate, zvuči doista loše. Ali nije baš tako beznadno. Imamo svoju državu, a Hrvati u BiH drugu domovinu – Hrvatsku. Veliku smo žrtvu za to podnijeli, ali isplatilo se! Do konačne pobjede u Domovinskom ratu dovelo nas je domoljublje i zajedništvo. Mislim da se i danas trebamo okrenuti jedni drugima i u zajedništvu pronaći snagu za daljnju borbu. Svima koji ne vide perspektivu, a posebno našim mladima koji iseljavaju iz RH i BiH, želim samo poručiti neka se ugledaju na hrvatske branitelje, koji su u tim osjetljivim godinama bili suočeni s ratom, izloženi velikosrpskoj agresiji i pokušaju uništenja. No, nisu odustajali od borbe za svoju domovinu, za njezinu samostalnost i slobodu.

Za kraj, sin Mislav potpisao je ove godine ugovor s Dinamom, 18 mu je godina i po mnogima je najperspektivniji mladi hrvatski golman. Kako ste zadovoljni razvojem njegove karijere i što mu savjetujete?

- Na Mislava sam jako ponosan. Zadovoljan sam njegovim radom i razvojem. Želim mu svu sreću u karijeri i, naravno, da ga zaobiđu ozljede i da čvrsto ostane na zemlji kao i dosad. Put do uspjeha je težak, puno je odricanja, puno rada, ali samo se tako postaje profesionalac. Pratimo ga od malih nogu i dajemo mu potporu i to mi je najveće zadovoljstvo.

Pa ako vam je izbegavanje razaranja najvaznija stvar na svetu, onda je predaja bio jedan od nacina da se razaranje izbegne. Ako vam je bilo stalo da odbranite Vukovar, onda prestanite da kukate zbog razaranja.

Vidi, lepi, ako je Puhovski posvedocio da je pre pocetka sukoba video da na balkonu jedne zagrebacke zgrade grupa ljudi maltretira Srpkinju i tera je da potpise odricanje od stana u korsit Hrvata, sta je trebalo Srbi u Vukovaru da rade? Da ne veruju da ce im to stici u Vukovar, iako su na zidovima svojih kuca vidjali ispisane poruke mrznje, a na kraju je doslo i do opsade kasarne?

Sto se tice seoskih straza, pa sta ti ocekujes? Da proklamujes politiku secesije, i da Srbi ne pruze otpor tome. Vi ste imali svoju ideju drzave i pravde, a mi svoju. Mi ne ocekujemo da se vi saglasite sa nasim idejama, ali vi ocekujete da smo mi saglasni sa vasim. To ocekivanje nije normalno. Imate izvinjenje zbog zrtava, imate priznanje RH u avnojevskim granicama. Frljite sesir uvis za to, jer ovo drugo sto ocekujete najverovatnije necete dobiti.

Pa u tom periodu nije to bilo tako podeljeno. Bila je jedna zemlja iz koje su nastajale druge zemlje. Uspostavljanje jedne drzave (Hrvatske) kao nezavisne je napad na vec postojecu drzavu (Jugoslaviju) ciji je Srbija deo.

Vi ste htjeli kao manjina od 12% zaustaviti državnost Hrvatske i oteti nam 2/3 teritorija.

Nemate nikakvih opravdanja za agresiju 1991. niste uopće bili fizički ugroženi, nitko vas nije dirao.

A otimanje Hrvatskog teritorija, pa nismo mutavi da to gledamo mirno, granica se zna od 1945. godine,
niste vi zapadno od Dunava imali išta tražiti.


Sva "opravdanja" su vam bijedna i neuvjerljiva.

Vi ste htjeli kao manjina od 12% zaustaviti državnost Hrvatske i oteti nam 2/3 teritorija.

Nemate nikakvih opravdanja za agresiju 1991. niste uopće bili fizički ugroženi, nitko vas nije dirao.

A otimanje Hrvatskog teritorija, pa nismo mutavi da to gledamo mirno, granica se zna od 1945. godine,
niste vi zapadno od Dunava imali išta tražiti.


Sva "opravdanja" su vam bijedna i neuvjerljiva.

Vidim da je Smederevc ovlažio čim mu neko spomene ljubljenu tisućljetnu NDH

Ujo se konačno autovao , neće više da bude ujo iz pričuve.

Paralela ti nije dobra.
Ovako je trebalo da bude:
"Hrvati su Srbima pre no što su ih poslali u Jasenovac delili bombone"

Pa ako vam je izbegavanje razaranja najvaznija stvar na svetu, onda je predaja bio jedan od nacina da se razaranje izbegne. Ako vam je bilo stalo da odbranite Vukovar, onda prestanite da kukate zbog razaranja.

Vidi, lepi, ako je Puhovski posvedocio da je pre pocetka sukoba video da na balkonu jedne zagrebacke zgrade grupa ljudi maltretira Srpkinju i tera je da potpise odricanje od stana u korsit Hrvata, sta je trebalo Srbi u Vukovaru da rade? Da ne veruju da ce im to stici u Vukovar, iako su na zidovima svojih kuca vidjali ispisane poruke mrznje, a na kraju je doslo i do opsade kasarne?

Sto se tice seoskih straza, pa sta ti ocekujes? Da proklamujes politiku secesije, i da Srbi ne pruze otpor tome. Vi ste imali svoju ideju drzave i pravde, a mi svoju. Mi ne ocekujemo da se vi saglasite sa nasim idejama, ali vi ocekujete da smo mi saglasni sa vasim. To ocekivanje nije normalno. Imate izvinjenje zbog zrtava, imate priznanje RH u avnojevskim granicama. Frljite sesir uvis za to, jer ovo drugo sto ocekujete najverovatnije necete dobiti.

Ovo je kao onda kada je pokojni Đuro Utješanović u večernjoj školi govorio da je kriv onaj koji se brani, a ne agresor.

Šalu na stranu, zbog takvog idiotskog komentara bi bar trebao ban na 7 dana popit

Evo jos jednog KiMa!
Je l' ti sta znaci informacija da su Hrvati prvi opkolili kasarnu, iskljucili joj sturju i vodu, i pretili tamosnjim Srbima? Je l to nije dovoljan razlog da se Srbi usprotive? Je li t nije dovoljan razlog da se kaze da su razaranje grada inicirali Hrvati? Jesu li mogli da se predaju pa da se izbegne razaranje?

A sto je Arsen Dedic pred smrt pricao da je bio ugrozen kao Srbin, a pri tome sve vreme je proveo u Hrvatskoj? Pa nisu svi koji su bili ugrozeni bili u stanju da nesto ucine za sebe. Tj. da pokusaju nesto da ucine.

I koliko njih su morali da se predstavljaju kao Hrvati ne bi li izbegli kamu ,
Nisu isto Križevci gde su Srbi bili odsećeni , i Vukovar tj SBO gde su imali kompaktnu srpsku teritoriju .