https://arhiva.nacional.hr/clanak/19133/jedini-intervju-mladena-naletilicaJe li vas itko ikad povezivao s Den Haagom ili vam sugerirao da ste na popisu mogućih osumnjičenika predviđenih za izručenje? "Mene? Zašto bi mene netko zvao u Den Haag?"
"Mene? Zašto bi mene netko zvao u Den Haag?"
Bio je to jedini trenutak kad je Mladen Naletilić Tuta djelovao začuđeno, dok je u kasnu jesen 1995. davao svoj jedini intervju u životu. A svaki imalo ambiciozniji novinar želio ga je napraviti, jer o Naletiliću su dotad postojale samo priče, a nikada i autentični članak s njegovom ispoviješću.
Emigrant, kockar, terorist, osnivač i vođa zloglasne Kažnjeničke bojne primio je Nacionalove novinare u vili na Ciganskom brdu, nedaleko od Širokog Brijega, i do najsitnijih pojedinosti ispričao svoj život, odnose s Tuđmanom, Šuškom i brojnim hercegbosanskim političarima od kojih danas mnogi također čekaju suđenje. Mladenu Naletiliću te jeseni doista nije bilo jasno zašto bi netko poput njega – samozvanog junaka svoga kraja – trebao odgovarati za likvidacije kakvih je bilo na tisuće u prljavom ratu u Bosni i Hercegovini. Tek se, s vidljivom nelagodom, počeo privikavati na to što zapadna Hercegovina ne može biti priključena Hrvatskoj, a on nema neku veću političku ulogu, a već su ga počeli gnjaviti s Haagom. I to u vrijeme kad nije bilo spomena o nekakvoj Carli Del Ponte.
Do intervjua u Nacionalu Tuta je bio legenda. Svi su znali da postoji nekakav mali sjedokosi bradonja koji vodi bivše robijaše s kojima se ne valja šaliti, ali to je bilo manje-više sve. Pričalo se da su njegovi ljudi pobili dosta neistomišljenika, da švercaju heroin i da je u zagrebačkom Intercontinentalu jedan od "tutića" prebio ovdašnjeg odvjetnika i člana HHO-a Slobodana Budaka.
Ali tek su Neletilićev javni nastup i fotografije na kojima nonšalantno puši lulu pokraj bazena dok ga dvori bujna plavuša pokazali iz kakvog miljea stižu heroji tog vremena. Makar je priznao da je završio samo dva razreda gimnazije, Naletilić se predstavio kao intelektualac i svjetski čovjek. Opisivao je svoja druženja sa svjetskim teroristima, a kad ih je već poznavao, ispalo je da mu je prijatelj čak i Carlos. Sjedeći u tih nekoliko stotina kvadrata kamena, žalio je jer stari ljudi žive s 300 kuna mirovine i objašnjavao koga je sve ubio, a koga tek namjerava. Za srušeni Stari most ne bi dao ni nokat, Bošnjaci su za njega redom bili ******, s iznimkom Juke Prazine koji se priključio Kažnjeničkoj bojni. Izgleda da ipak nije dobro kad Mladen Naletilić voli nekoga jer njemu dragi ljudi Jusuf Prazina, Mate Boban i Gojko Šušak su umrli, a Ivica Rajić čeka suđenje za ratne zločine, dok je Dario Kordić odavno osuđen na dugogodišnju robiju. Sve u svemu, bio je to jedini istup tog bahatog čovjeka, koji je razotkrio pravu stranu politike Herceg Bosne i onih koji su je stvarali na terenu. Ali nije trebalo dugo čekati na reakciju Franje Tuđmana kojeg je Tuta također kritizirao.
Godinu dana poslije Naletilić je uhapšen u spektakularnoj akciji specijalaca i strpan u zatvor u Remetincu. Prema zakulisnim političkim pričama radilo se o hrvatsko-američkom dealu. Amerikanci su obećali da će sve srediti da operacija "Oluja" ne bude predmet haaške istrage, a zauzvrat Hrvatska mora isporučiti Naletilića. U remetinečkom zatvoru Naletilić je proveo skoro četiri godine – usput se pretvarajući da je srčani bolesnik – i tek nakon smrti Franje Tuđmana i dolaska na vlast Mesića i Račana ekspresno je poslan u Haag.
Izvještaji kažu da je u Scheveningenu prvi barem u dvije stvari: najbolji je igrač odbojkaške momčadi, a najbolji je i prijatelj četničkog vojvode Vojislava Šešelja s kojim igra svakoga dana šah. U haaškom zatvoru najomiljeniji je zatvorenik, svojevrsni animator kulture, koji stoji iza većine društveno-sportskih i zabavnih aktivnosti. Intervjue više ne daje a do onoga za prvi broj Nacionala došlo je nakon što je intervenirao Neven Barač i osobno ga zamolio da napokon progovori za novine. Barač, tada moćni direktor Dubrovačke banke, bio je preko Brune Stojića i Mate Bobana dobro informiran o svemu što se događa u Hercegovini. Imao je među Hercegovcima velik ugled jer oni poštuju onoga tko raspolaže i zna s novcem. Tako je i Tuta respektirao Barača. Kako Naletilić ne bi odustao od intervjua u zadnji trenutak, Pukanić je zamolio Barača da zajedno s tadašnjim Nacionalovim novinarom Matom Bašićem ode u Hercegovinu. Tuta je održao riječ danu Baraču i bio je vrlo strpljiv i pri intervjuu i pri fotografiranju. Dok se došlo do njegove kuće na Ciganskome brdu, koje se nadvija poput zamka nad dolinom, Barač je s novinarima morao proći nekoliko zapreka na cesti i straža koje su štitile zapovjednika Kažnjeničke bojne.
Danas je Naletilić već devetu godinu u zatvoru a sud mu je presudio 20 godina, s tim da još čeka rješenje na žalbu, te bi mu se kazna mogla smanjiti na 17 godina zatvora. Nakon odlaska na odsluženje kazne u neku treću zemlju, Naletilić će ispuniti uvjete i za prijevremeno puštanje, tako da on očekuje, kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Naletiliću u zatvoru, da bi se za nekoliko godina mogao vratiti na Cigansko brdo.
ODLOMAK IZ INTERVJUA MATE BAŠIĆA S MLADENOM NALETILIĆEM
Sjedimo u Mladenovoj impresivnoj novoj katnici izvana obloženoj hercegovačkim kamenom, a iznutra mramorom. Raznovrsnom bogatom zakuskom, serviranom u srebrnu posudu, poslužuje nas mlada Tutina prijateljica. Ona se javlja i na telefon koji se često oglašuje, a uskoro će nam se pridružiti i jedan od najdražih gostiju u ovom domu, prijatelj iz emigrantskih dana i suborac, general bojnik Ivan Andabak.
Prostrano dvorište čuva pas šarplaninac kojega Tuta od milja naziva Četom Glamočakom. U sredini je bazen, pokraj njega rastu palme, na rubu dvorišta uredno su složene pčelinje košnice, a s kamene ograde puca prekrasni vidik na zapadno-hercegovačku panoramu. Taj se lokalitet naziva Kravica jer su se nekada ondje nalazile staje. Tutina rodna kuća, mala kamena, u koju se vratio iz emigracije 1990., na nedalekom je Ciganskom brdu. Svoju očito zavidnu materijalnu sigurnost, dok odbija dimove iz lule u koju hercegovačku škiju nabija praznom puščanom čahurom i pripaljuje "zippom", Tuta dokazuje i papirima o odavno oročenim štednim ulozima od gotovo milijun DEM u njemačkim bankama na ime djece.
- U Njemačkoj sam završio menedžersku školu, a potom sam imao svoje kockarnice i restorane, u Nizozemskoj, Njemačkoj, Belgiji. Možda su tri ili četiri bili posve moji, u ostalih petnaestak bio sam suvlasnik. Vodio sam vlastiti International Manager Service "Nalet" preko kojega sam trgovao svim i svačim: rudama, mineralima...
Prije rata bio sam stopostotni vlasnik te firme, a sada raspolažem s otprilike sedam posto. Suvlasnik sam samo jednoga kasina u Njemačkoj. U Zagrebu sam bio vlasnik kasina u "Holiday Inu", ali sam ga zatvorio prije dvije godine. U Mostaru sam bio suvlasnik kasina koji je zatvoren ubrzo nakon otvaranja. Možda su mi kockarnice u krvi. Uostalom, svjetski poznata kockarska imena bila su zadovoljna što za zelenim stolom mogu sjediti sa mnom...
No, ne smatram se samo kockarom ili samo ratnikom. Držim da sam intelektualac, volim čitat, volim razmišljati, volim dijalog...
NACIONAL: Gdje ste sve ratovali?
- Volio sam rat, ali ne volim govoriti o njemu. Muči me mozak, muči me geler u glavi koji sam dobio na Veležu i zbog kojega već treću godinu patim od migrena. Ali, reću ću – ratovao sam tri mjeseca u Paragvaju s guerillerosima, ljevičarima, protiv Stroessera.
Prije povratka u domovinu, u Ujedinjenim Hrvatima ostali smo samo Žarko Odak i ja. Članovima smo rekli neka se priključe HDZ-u. Da sam znao ono što danas znam, nikada to ne bih učinio.
NACIONAL: U Kažnjeničkoj je dosta stranaca?
- Točno. U Kažnjeničkoj su se borili Nijemci, Englezi, Francuzi, Paragvajci, Argentinci. Poginuli su Garry Stonehouse, Eric di Tomasso, Nijemac Ralf, Paragvajos, Brazilijano kojega su ubili ljudi Blaža Kraljevića... Sve sam ih poznavao otprije, dugogodišnja su to prijateljstva. Pogledajte ovoga moga momka iz KGB-a, Rusi bi ga davno ubili da ga mi nismo spasili...
NACIONAL: Među njima ima i onih koje traži Interpol?
- Ma, neka Interpol traži koga hoće, što se to nas tiče? Da, ima i onih koje traži Interpol, pa što? Interpol traži svakoga po potrebi. Što oni imaju tražiti momka koji je sa 16 godina ušao u KGB pa pobjegao? On je sada Hrvat, i to odličan. Ima naše dokumente, borio se za Hrvatsku, i neka ga samo pipnu, ako se usuđuju! Čovječe, samo dragi Bog zna što su moji ljudi dali za Hrvatsku, kakve su borbe prošli, kakve su napore preživjeli. Stotinu devet mojih ljudi je poginulo, previše smo rana zadobili da bih sada ja nekom Interpolu tek tako prepuštao ljude!
NACIONAL: Je li Kažnjenička sudjelovala u borbama koje će ispitivati Sud za ratne zločine, poput Ahmića?
- Ne, mi u Ahmićima nismo bili. Bili smo ranije u Travniku, ali smo ondje štitili Muslimane. Čak smo ondje zarobili pedesetak naših švercera. Protiv Muslimana borili smo se u Jablanici, u Doljanima, u Vakufu, gdje je bilo – ili mi ili oni. Mi smo bili zauzeli Vakuf, oni su bili napustili i relej. Za tri dana izgubio sam samo dva čovjeka. A onda smo dobili naredbu o povlačenju! Tada sam zapovjedio da se ne puca na žene i djecu. Metak na njih nije ispaljen, i vjerojatno me to spasilo od Den Gaaga.
NACIONAL: Je li vas itko ikada povezivao u vezi s Den Gaagom ili vam sugerirao da ste i vi na popisu mogućih izručenika Sudu?
- Mene? Zašto bi mene netko zvao u Den Haag?
NACIONAL: Ovih je dana nekoliko Hrvata optuženo u Den Haagu, na čelu s predsjednikom HDZ-a i potpredsjednikom HR BH Darijom Kordićem i zapovjednikom Glavnoga stožera HVO-a Tihomirom Blaškićem? Kako to komentirate?
- Oni nisu nikakvi ratni zločinci! Tihomir Blaškić nije mi najsimpatičniji čovjek na svijetu, ali bio bih ga spreman puškom braniti od izručenja. Vrijedi to za sve njih, osim za Zlatka Aleksovskoga, nekadašnjega odgojitelja u zeničkom zatvoru, jer znam da je tamo mučio političke zatvorenike. Taj polumakedonac bio je poslije ravnatelj zatvora u Mostaru u kojemu su bili zatočeni brigadir Ivica Rajiš, Dominik Ilijašević Como i Vlatko Trogrlić Žuna.
Inače, slučaj uhićenja ta tri viteza hrvatske obrane teško je uzdrmao Herceg-Bosnu. Jer njih su trojica najviše pridonijela tome da nas Muslimani ne pregaze u Lašvanskoj dolini, tamo gdje 30.000 Hrvata još nema krova nad glavom. Oni su spasili Kiseljak, Fojnicu nisu mogli. Sudilo im se zbog ubojstva četiri SIS-ovaca za koje znam da su ucijenili legalnu hrvatsku vlast u Kiseljaku, da su zarobili Rajića, Trogrlića i Ilijaševića, da su ih vezali za bukvu i mučili ih. Vojni je sud izdao naredbu da se ta četvorica SIS-ovaca uhite. Prilikom uhićenja su ubijeni. Rajić, Trogrlić i Ilijašević su zatvoreni jer su ubili SIS-ovce prilikom uhićenja. A da to nisu učinili, bili bi mrtvi.
U Kiseljaku su zbog toga organizirane demonstracije, cijeli se narod digao. Govorio sam o tome i na Prvom saboru Udruge veterana i dragovoljaca domovinskog rata HR HB, a i pred novinarima na prvomu danu suđenja toj trojici. Mislim da će taj slučaj biti politički bumerang koji će se vratiti Gojku Šušku i Franji Tuđmanu.
NACIONAL: Čuo sam da ste s ministrom obrane RH Gojkom Šuškom veliki prijatelj...
- Točno, mi smo prijatelji, samo što mu ja volim reći istinu u lice malo grublje od ostalih.
NACIONAL: Jeste li surađivali u emigraciji?
- Ne, nismo. On je pripadao miroljubivom dijelu emigracije koju ja zovem crkvenom ili fratarskom. U domovinskom ratu, međutim, surađujemo od prvoga dana.
NACIONAL: Rušenje Staroga mosta u Mostaru loše je odjeknulo u svjetskoj javnosti. Je li Kažnjenička bojna bila umiješana u to?
- Uhićena su i osuđena dva borca iz Kažnjeničke koja su sudjelovala u toj akciji. No, akcija je imala širi obim i, kao takva, uvijek podliježe vojnoj tajni. Inače, zapovijed za rušenje netko je morao izdati. Most su možda srušili i Muslimani sami, tko zna?
Mene osobno, Tutu, taj most toliko boli da se ponekad ne mogu probuditi 24 sata.
NACIONAL: Dakle, slažete se s generalom Praljkom, koji je izjavio da bi srušio most zbog maloga prsta jednoga svojega vojnika?
- Srušio bih ga zbog nokta maloga prsta jednoga djeteta, a kamoli zbog života koji su s toga mosta uništavani!
Mislim kako ovo nije kompletan razgovor s Tutom, već samo dio. Bilo bi dobro kad bi netko našao integralni verziju razgovora. To je moguće jedino ako netko ima u privatnoj arhivi prvi broj ili negdje ako postoji stari arhiv nacionala.
Onako na prvu zanimljive su dvije stvari bliskost Tute sa Nevenom Baraćem, direktorom Dubrovačke banke i čovjekom koji će u Nacionalu dvije godine kasnije nakon ovog intervjua prozvati Pašalića da je peti ortak.
Druga zanimljivost je Tutina tvrdnja kako su njegovog bojovnika Brazilijana ubili ljudi Blaža Kraljevića. Vjerojatno je Brazilijana stradao na Kruševu kada i Blaž Kraljević i njegovi pratitelj. No o ovome se u javnosti šuti i jedino ističe kako su Kraljević i njegove pristaše jedino žrtve sukiba na Vardi u ljeto 1992.
