Kao sto je poznato u BiH su 1989 odrzani izbori za clana predsednistva SFRJ na kojima je pobedio Bogic Bogicevic. Međutim ono sto je daleko manje poznato jeste koje ko su bili ostali kandidati i kakav rezultat su ostvarili. Da li neko ima podatke ko je sve ucestvovao na ovim izborima i koliko glasova je dobio ?

Kako se navodi u završnom izvještaju Socijalističkog saveza, sa svim kandidatima, uključujući i one koji nisu ispunjavali kriterije, obavljeni su razgovori. Najveći broj kandidiranih odustao je s objašnjenjima da su počašćeni, da neki drugi mogu bolje obavljati ovu dužnost, da prihvataju kadrovsko podmlađivanje te da se žele usavršavati u struci ili imaju lične i porodične razloge da ne prihvate kandidaturu.[7]

Nakon toga Predsjedništvo RK SSRNBiH napravilo je listu od dvadeset dva kandidata i u tri kruga glasanja došlo do završnih, pet kandidata. Marko Ćeranić, predsjednik Izvršnog vijeća; Dragan Kalinić, hirurg na klinici u Sarajevu; Bogić Bogićević, član Predsjedništva CK SKBiH; Živko Radišić, predsjednik SOUR “Rudi Čajavec” Banjaluka; i Neđo Milićević, član Izvršnog vijeća. Oni su bili na listi ponuđenoj građanima BiH da među njima izaberu svog člana u Predsjedništvu Jugoslavije.

Rezultati izbora pokazali su da su građani “prihvatili” kadrovsko podmlađivanje. Pobijedio je najmlađi, Bogić Bogićević, sa 609.258 glasova. U Oslobođenju je u novinskom portretu opisan kao “Dijete životne vjetrometine” – šta god to značilo. Građani Bosne i Hercegovine ovako su glasali za ostale kandidate: Dragan Kalinić 429.866, Marko Ćeranić 388.272, Živko Radišić 241.761 i Neđo Milićević 118.772.

U Bosni i Hercegovini počelo se s tri kandidata, ali kako je upravo početkom aprila dr. Nenad Kecmanović odustao od kandidature, ostalo se na dva. Milan Škoro i dr. Stevo Mirjanić.

Nenad Kecmanović imao je veliku podršku tokom procedure izbora, već viđen kao pobjednik, i njegovo je odustajanje bilo iznenađujuće. U javnosti poznat kao dugogodišnji politički analitičar, profesor na fakultetu, javna ličnost, u međuvremenu izabran za rektora Sarajevskog univerziteta. Izgledao je kao dobar izbor u vremenu kada su se tražila nova i drugačija lica umjesto starih partijskih kadrova koji su godinama, umorno i strogo, fiksirali čitaoce sa stranica lokalnih novina.

U izjašnjavanju stotinu devet organizacija Socijalističkog saveza bosanskohercegovačkih opština Nenad Kecmanović je dobio podršku u njih osamdeset, uključujući najveće gradske centre – Sarajevo, Tuzlu, Mostar. Milan Škoro imao je podršku u petnaest organizacija, a Stevo Mirjanić u samo dvije

Nenad Kecmanović obavijestio je Predsjedništvo Republičke konferencije SSRN BiH o odluci da odustane od kandidature za člana Predsjedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine, a delegati Republičke konferencije SSRN BiH na preksinoćnjoj zatvorenoj sjednici su utvrdili da za to postoje razlozi i prihvatili njegovu odluku.

Prema novoj Kecmanovićevoj izjavi, njegovu eliminaciju sa političke scene napravila je Služba državne bezbjednosti zajedno sa grupom konzervativnih političara kojima, prema Kecmanoviću, ne odgovara kadrovska obnova.

Hronološki, Kec­manovića je krajem februara 1989. pozvao Muhamed Berberović, član Predsjedništva BiH i rukovodilac Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, koji mu je poručio da je najpametnije da se povuče sa liste kandidata. Razlog – nije uvijek prijavljivao svoje kontakte sa strancima i pred njima je rekao neke stvari koje nije bilo zgodno da ih kaže. Objašnjavajući da nikada nije imao pristup povjerljivim informacijama ili dokumentima, Kecmanović je naglasio da je sve kontakte sa stranim diplomatama imao tokom njihovih zvaničnih posjeta. Pitajući svog sagovornika Berberovića zašto nije otvorena istraga već se od njega, u formi ugovora, traži samoinicijativno povlačenje iz izborne trke, dobio je odgovor da je istraga moguća, ali tek nakon njegovog povlačenja i završetka izbora.

Nenad Kecmanović u svojoj ispovijesti smatra da je mnogo toga u njegovom slučaju vezano uz ranije sukobe sa Republičkim SUP‑om i informativne razgovore na koje su neki njegovi studenti pozivani. On je o tome kritički pisao.