Tvrdnja da je Turska Bosnu osvajala je tvrdnja koja je promovirana od evropskih povjesničara, a sve u cilju potvrde tvrdnje da je Evropa kršćanski kontinent i da se njena civilizacija razvijala na kršćanstvu, apstarhujući i iskrivljujući činjenicu da se povijest Evrope odvijala na sasvim drugim odnosima suprotnim od kršćanskih.Tu tvrdnju, o uspostavi evropske civilizacije na kršćanstvu, bez ikakvih relevantnih dokaza, prihvatili i komšijski nam narodi kada su počeli ispisivati svoju povijest, onda kada su, osvajanjem i rušenjem muslimanskih vladavina u ovim državama postale kršćanske: Hrvatskla, Slovenija i Mađarska, nakon katoličkog progona muslimana iz južni dijelova Austrije, Slovenije, Slavonije, Mađarske i ostalih dijelova sadašnje Hrvatske, 1683.godine, a Srbija nakon progona muslimana iz Beogradskosmederevskog pašaluka 1682. godine.

Kako Bosna, osim jednog dijela Krajine, nakon 1689. Godine i progona muslimana iz Hrvatske nije okupirana od evropskih katolika jer su se Bošnjaci, organizovani sa ostalim balkanskim muslimanima, branili i znali odbraniti, Bosna je svoju organizovanost i dalje zasnivala na Islamu, kroz Islamski komonvelt-Osmansko carstvo u kome je i dalje Srbija i sve ostale balkanske zemlje.

Kada je nakon 1878. godine Austrougarska dobila mandat za pripajanje Bosne u svoju zajednicu i kako je tada na Berlinskom skupu evropskih državnika i predstavnika Islamskog komonvelta došlo do priznavanja većeg broja država koje su svoju vlast, kroz Islamski komonvelt-Osmansko carstvo, zasnivale na Islamu, a sada postaju hrišćanske, na Balkanu, osim ”zelene transverzale” sve države podpadaju u potpunosti pod hrišćansko vladanje, a Islamski komonvelt već je bio na izdisaju i nakon Balkanskih ratova biće totalno i razoren.

U Bosni su tada živjeli Bošnjaci sve tri konfesije i Austrougarska će pokušati da od ova tri segmenta istog naroda, različitih religija, uspostaviti jednu državotvornu bosansku naciju i Bosnu uspostaviti kao ustavotvornu zajednicu njenog bosanskog naroda sve tri konfesije. Međutim,. kako je Hrvatska država već dugo katolička i kako su svoj narod nazvali Hrvatima, a jezik im ostao isti kao i kod Bošnjaka i kako je Srbija na istom kongresu u Berlinu postala pravoslavna i svoj narod nazvala Srbima, a i kod njih je isti jezik kao i kod Bošnjaka, oni će nakon 30 godina Bosnine egzistencije u Austrougarskoj i nastojanja Benjamina Kalaja da Bosnu uspostavi kao naciju Bošnjaka sve tri konfesije, jer govore isti jezik, a koji je jedan od činilaca uspostave nacije, početi agitaciju na bosanske katolike i nastojati im nametnuti stav da su oni narodno-genetski zbog katoličanstva i jezika-Hrvati, a bosanski pravoslavci, da su i zbog jezika i genetski narodno-Strbi. Od tada bosanski katolici postaju narodno Hrvati, a bosanski pravoslavci narodno Srbi, da bi bosanski muslimani ostali što su uvijek i bili Bošnjaci.

Nakon Prvog svjetskog rata i uspostave SHS države, za Bosnu i Bošnjake muslimane sve će krenuti po zlu. Državu Bosnu, koju su stoljećima Bošnjaci temeljili, a u kojoj su svoju egzistenciju obezbjeđivali i njeni Bošnjaci k(h)rišćani koji su sada jedni Hrvati, a drugi Srbi, počet će institucionalno negirati kao posebnu političku jedinicu, jer ona je za njih povijesno ili hrvatska ili srpska teritorija u zavisnosti koja od ovih skupina prezentuje povijest. Po šovnističkim i antipovijesnim teorijama prihvaćene su tvrdnje da su: Hrvati iz Hrvatske sa bosanskim Hrvatima ili pak Srbi iz Srbije sa bosanskim Srbima povijesno Bosnu i gradili, a njenom autohtonom povijesnom narodu Bošnjacima muslimanima, koji ne može genetski biti ništa drugo do Bošnjaci negira se narodnost i nameće stav da su oni narodno ili jedni ili drugi u zavisnosti ko nameće stav, te da su u toku tobože Turskog osvajanja izmijenili svoju duhovnost islamizirajući se.

Ovu teoriju o Bošnjacima kao Srbima ili Hrvatima i njihovoj islamizaciji, te o Bosni kao dijelovima Srbije ili Hrvatske, prihvataju i bosanski k(h)rišćani i oni svoju rodnu zemlju, koja je i građena politički kao zasebnost u odnosu na Hrvatsku i Srbiju negiraju kao povijesnu tvorevinu i žele je pripojiti jednoj od ovih zemalja; Srbiji ili Hrvatskoj. To se očitovalo u kraljevini Jugoslaviji cijepanjem Bosne na banovine, onda u toku II. svjetskog rata progonom i ubijanjima muslimana-genocidom na teritorijama koje su pravoslavni četnici pokušali interpolirati u Srbiju, ali i u ovom proteklom ratu kada je i uspostavljena, na genocidu, tzv. Republika Srpska kao bosanski entitet.

Na ovaj način, povijesnim konstrukcijama, došlo je do razmimoilaženja o povijesnom nastanku Bosne od njena tri konstitutivna naroda.

U cilju uvezivanja povijesti koju su Hrvati i Srbi u svojim državama počeli živjeti kao kršćani, a to su radili i Mađari, ali i ostali balkanski narodi i oni će sve ono što se dešavalo u tim državama, kada je u njima organizovana monoteistička vlast, podvoditi pod kršćansko vladanje izuzev onog perioda kada su ove države bile u Islamskom komonveltu-Osmansko carstvo. Taj period življenja ovih naroda u skladu sa šerijetom, jer su žitelji i Hrvatske i Srbije u tom periodu bili većinski i islamske provenijencije, oni će podvoditi pod Tursko osvajanje jer se vlast zasnivala na Islamu, i sve i samo u cilju promovisanja i potvrdi tvrdnje; da je Evropa kršćanski kontinent. Dakle, iz tih razloga, oni će organizovanu vlast na Islamu u ovim državama, promovirati u Tursko osvajanje.
A Turskog osvajanja nije bilo i to su samo povijesne floskule i izmišljotine, a sve u cilju potvrde tvrdnje da je Evropa kršćanska.

Koncem XII. stoljeća i u Francuskoj katolici su brojčano ojačali, a vlast drže muslimani. Nezadovoljni statusom, a po ugledu na muslimane, smatraju da mogu uspostavljati vlast na svom vjerskom učenju-katoličanstvu.

Prva kršćanska država u Evropi koja je nastala na ovom konceptu bio je Langdok u Francuskoj. Progonom i ubijanjima muslimana ostvaren je katolički cilj-formiran je prvi katolički nukleus-država u Evropi i od tog momenta za slijedećih 5 stoljeća jedna po jedna evropska država postajat će katoličke.

Da se to ne bi desilo sa Hrvatskom, Bosnom, Mađarskom i ostalim muslimanskim državama Balkana one se sredinom XIV. stoljeća počinju, zahvaljujući ulemskoj porodici Osmanovića, koja će u daljem periodu egzistiranja davati sultane ove zajednice, organizuju u jednu veću zajedničku državu-Komonvelt koju po njihovim organizatorima nazvaše Osmansko carstvo. Vladarski sistem ove države je u skladu sa muslimanskom vjerskom knjigom Kur’anom, a pravnom vladarskom školom poznatom kao Hanefizam. I sva organizovanost i život u ovoj zajednici morao se odvijati po časnom Kur’anu i zato nije moglo dolaziti ni do kakvog napada niti osvajanja od strane muslimana organizovanih kroz ovaj Komonvelt.

Prema ovom Kur’anskom ajetu muslimani nisu mogli da osvajaju Carigrad-Konstantinopolj. I svako onaj koji misli da se to moglo dešavati, a za sebe drži da je vjernik-musliman, treba da preispita svoj stav u pogledu muslimanskog sprovođenja Allahovih dž.h. naredbi. Ova tvrdnja; o osvajanju Carigrada od strane El. Fatiha, proistekla je od kršćanskih povjesničara, a prihvaćena je i od muslimanskih u proteklom stoljeću, jer su Evropski povjesničari, kroz period kolonizacije muslimanskih država, i muslimanima, uspjeli nametnuti svoju teoriju o formiranju Evropskih država na kršćanstvu, a da je Islam u Evropi, pa dakle, i u Konstantinopolju iz osvajačkih razloga.

Aja Sofija kao najsvjetlija Arijanska-monoteistička bogomolja u VII. stoljeću postaće najsvjetlija džamija, jer će u kontinuitetu kao hram Arijanizma koji je bio monoteizam, a napravljena u VI. Stoljeću, postati džamija Islama koji je kruna monoteizma.

Sve paljevine na lomačama, kroz srednja stoljeća, bile su nad muslimanima i muslimankama, koji su za katolike bili krivovjernici, a da ih ne bi nazivali muslimanima, jer bi time potvrdili činjenicu da su evropske države građene na monoteizmu i kroz Avarski sistem na Islamu, onda su im izmišljali pogrdne nazive : patareni, katari, hugenoti, alibigenezi, husiti, i najčešće heretici što je i logično s katoličkog vjerskog aspekta.
Muslimani Evrope iz tog perioda nisu nosili orijentalna imena, jer su bili Evropljani i imena su bila iz njihovog jezika-narodna imena, a ne orijentalna.

Tačno je da je 1463.godine muslimanska vojska Balkanskih zemalja došla u Bosnu i da je muslimansku vojsku predvodio padišah Mehmed el. Fatih. Ali, ona nije bila Turska osvajačka vojska nego legitimna vojska muslimana Balkana sastavljena i od Bosanskog najmnogoljudnijeg naroda, njenih Bošnjaka muslimana, a koja je trebala da da do znanja papi, njegovim kardinalima i kraljevima da ima vojska koja može Bosnu da brani i koja će za sva sljedeća stoljeća biti brana prodiranja katolika na Balkan u cilju očuvanja svojih ognjišta i muslimanskog dostojanstva Balkanskih muslimana.

Turska je sa ostalim Balkanskim muslimanskim zemljama formirala jednu novu zajednica islamskih zemalja Balkana-Osmansko carstvo u koje će biti uključene; Bosna, Hrvatska ali i Mađarska kao zemlje muslimana.

Beč nije osvajan nego je to bio muslimanski pokušaj vraćanje Beča njegovom prognanom Njemačkom muslimanskom stanovništvu.

I zato su Bošnjaci i etnički najautohtoniji narod Evrope, jer svoje religijsko monoteističko stajalište nisu mijenjali za neko drugo, različito od monoteističkog i sve kroz vremenski period od dva milenija, nego su samo imali njegovu nadgradnju da bi i danas većinski duhovno bili.

:sega

Mislim da nitko od njih ni sam ne vjeruje u ovo.

I sada najzanimljiviji dio školovanja temeljnog naroda Bosne