Banovići su mali rudarski grad u sjeveroistočnoj Bosni. Grad je smješten na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh na nadmorskoj visini između 330 i 380 metara, na magistralnom putu koji povezuje dva industrijska centra Tuzlu i Zenicu, odnosno kantona Tuzlanski i Zeničko-dobojski.
Površina banovičke općine je 176 km² što iznosi 0,34 % od cjelokupne teritorije BiH.
Današnje ime Banovići su dobili prema stećku Božićka Banovića, nadgrobnom spomeniku iz srednjeg vijeka koji je lociran u istoimenom selu nedaleko od grada. Stećak je u obliku sarkofaga sa kamenim postoljem veličine 2,20 x 0,90 x 0,70 m. na prednjoj strani je stiliziran cvijet, a sa bočne strane je natpis na bosančici sljedećeg sadržaja: Citat „Ase (ovdje) leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini, a postaviše (stećak) Hlapac i Obodin i Branko sa braćom.“ ({{{2}}})
Na području Banovića je pronađen i kovani novac za koga se pretpostavlja da potiče iz vremena 250 godina prije nove ere, dakle iz Rimskog perioda. Raniji naziv Litva, što ga je grad dobio po istoimenoj rijeci koja kroz njega protiče, etimološki je nedefiniran.
Postanak, razvoj i rast općine determiran je eksploatacijom veoma kvalitetnog uglja koji je i danas značajan izvor energije. Kao jedan od centara bosanskohercegovačkog rudarstva Banovići su u dosadašnjoj historiji postigli izuzetne rezultate u eksploataciju uglja. Konjuh je jedna od rijetkih planina u BiH kojom se može šetati slobodno i bez straha od mina jer je ova planina imala sreću da je ovaj posljednji rat zaobiđe.
Grad je smješten na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh na nadmorskoj visini 330-380 metara, na magistralnom putu koji povezuje dva velika industrijska centra Tuzlu i Zenicu, odnosno dva velika kantona Tuzlanski i Zeničko-dobojski. Banovići se graniče sa općinama Lukavac, Živinice, Kladanj, Olovo i Zavidovići i na taj način predstavljaju tromeđu kantona Tuzlanskog, Sarajevskog i Zeničko-dobojskog. Banovići su udaljeni od Tuzle 36 km, a od Sarajeva, glavnog grada BiH 110 km. Najbliža morska obala nalazi se oko 300 km od Banovića u luci Ploče (Republika Hrvatska) i za normalne vremenske i saobraćajne okolnosti iz Banovića se na more može stići za oko pet sati vožnje automobilom.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Banovići imala je 26.590 stanovnika, raspoređenih u 20 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Banovići, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Banovići, popis 1991. [uredi]
ukupno: 26.590
* Bošnjaci - 19.162 (72,06%) * Srbi - 4.514 (16,97%) * Hrvati - 550 (2,06%) * Jugoslaveni - 1.928 (7,25%) * ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 436 (1,66%)
Nacionalni sastav stanovništva - Grad Banovići, popis 1991. [uredi]
ukupno: 8.637
* Bošnjaci - 3.843 (44,49%) * Srbi - 2.534 (29,33%) * Hrvati - 495 (5,73%) * Jugoslaveni - 1.525 (17,65%) * ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 240 (2,80%
Pridružen/a: 24 ruj 2009, 11:09 Postovi: 26460 Lokacija: Heartbreak Hotel
Znao sam iz Banovića jedino izvjesnu učiteljicu Stanu i njenu kćerku Sanju (fina maca, doduše nisam je vidio godinama, možda se ofucala). Inače udovica, izbjegla je 1993 u Hercegovinu sa kćerkom i tu radila u jednoj školi. Umrla je ovo ljeto, pokoj joj duši.
_________________ "Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.
Danas u opstini zivi od97 do 98%Bosnjaka. Sela oko grada su skoro sva 100%Bosnjacka dok u gradu ima dosta Srba i Hrvata koji drze dobar dio stanova mada je to uglavnom sve staro stanovnistvo.
Znao sam iz Banovića jedino izvjesnu učiteljicu Stanu i njenu kćerku Sanju (fina maca, doduše nisam je vidio godinama, možda se ofucala). Inače udovica, izbjegla je 1993 u Hercegovinu sa kćerkom i tu radila u jednoj školi. Umrla je ovo ljeto, pokoj joj duši.
Pridružen/a: 24 ruj 2009, 11:09 Postovi: 26460 Lokacija: Heartbreak Hotel
ManInBlack je napisao/la:
ministre evo jedna za tebe fina banovićka treba
Heheh... sjećam se... jednom ja sjedim sa dvije prijateljice "rođene" mostarke, i pita mene jedna: - hoćeš li čokolade? Kažem ja: -neću. A one se uhvatile smijuckati..., meni nije jasno...?? Kažem im: - što je smiješno, neću čokolade??! A one opet - smijuckanje. Mislim se ja: - WTF??! Konačno jedna reče: - Ma pusti ga, vidiš de nOOOće čokolade!
Hoću reći, the point je da nas bosance izvan Bosne i doživljavaju tako, mi im i zvučimo tako kao ta ženska sa videa.
_________________ "Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
