To "slavljenje Gospoda" na koncertima, povicima, suvremenom glazbom... Nisam uopće fan.

Trend iz protestantskog svijeta.

Mene zanima ko su kompozitori i stihoklepci tih svih pesama za ove spektakle?! , jel ima samo jedan koji sve radi a svi ostali samo izvode , ili svaki band i pevač radi svoje kompozicije?!

Ovo je Amerika 1/1.

Zato i kažem.

Nediljom ujtru na misu, Bogu se pomolit. S mise pravo kući, užnu spremit.

I kraj nek je...

Ima ih raznih. Grupa Emanuel, Božja pobjeda, ljubuški fratar Marin Karačić. Imaju svoje derneke od Međugorja do Zagreba.

Ni sam nisam fan ovog protestantskog stila, ali danas je i Pride u Zagrebu, tako da je bolja i ova američka novotarija od druge.

Američki stil danas u Zagrebu.

Da je vaka glazba bila, možda bih i otišao
https://www.youtube.com/watch?v=QnOS3sD5cZo

MIR, molim te, koncentriraj se. PRogledaj srcem.


vi ostali, dođite na koncert, pa vidite šta je pjesma i slavljenje Boga. mislim, ako niste bezbožnici.

šteta što ne mogu staviti snimke s mobitela. da vidite kako pun tramvaj pjeva u 2 ujutro nakon koncerta.


dok ne bude dobrih snimki od subote, evo nešto s jubita



kad čuju ime Kristovo, neka padnu oooooooooo

inače, ovi koji misle da svijet počinje i završava u Americi, pa tako i ovakvi koncerti, nu:



a evo vam i original, kad sam već tu

ti tu vidiš korelaciju, mi ne.
jednostavno ovakav STIL je američki. nema takvog stila ni kod starozavjetnih Židovani kod eurospkih krščana donedavno. No nemam ništa protiv, dapače, samo nije moj osobni stil.

ja sam ipak fan Tridentske mise. ovo mi je drago vidjet, jer znam da ima pozitivan utjecaj na mlade

i meni je draži ovaj stil ,






ovo rekao bih da je pokajnički pokornički stil a današnji stil je više prihvatljiv ljudima jer ne pjeva





braća pravoslavci imaju isto lijepe tradicionalne istočne pjesme .

ovo je nešto što svakome otvori usta ako su zatvorena, a zatvori ako su otvorena.

ali nemam ništa ni protiv novokomponiranog, samo da drži ljude bliže božanskom i dalje od profanog, zapadnjačkog, sotonskog

Koncert je bio fantastičan. 45-50.000 ljudi, nevjerovatno

Hvala Gabrijela, za lijepe komentre i priložene YouTube snimke!
Kad sam pažljivo pogledao, vidio sam, kako sam i ja progledao!

Mislim da to nije problem sve dok netko ne odluci tu "duhovnu glazbu" dovuci u crkve, sto se u biti vec dogodilo. Tek onda to postaje i jest protestantizam.
Dok god je na koncertima i dvoranama uredu je

Kako bi ti definirao duhovnu glazbu?

Ja bih duhovnu glazbu prije svega definirao kao razlicitu od sakralne sto ona i jest. Kao sto sam i napisao dok god je izvan crkava odnosno liturgije sasvim je uredu. Bolje bi bilo da se razvila iz neke domace melodije nego americke ali duhovne glazbe je uvjek bilo i bit ce u svim zanrovima pa i ovome americko-protestantskom koji je trenutno ocito popularan

Jel postoji negdje popis sakralnih djela?

Ne to u modernistickoj crkvi vise nije ni vazno. Ali evo sta kaze Drugi vatikanski koncil o svetoj i duhovnoj glazbi (iako se toga vise nitko ne pridrzava)

»Sveta glazba« je prema Naputku Kongregacije za Bogoštovlje o koncertima u crkvama iz 1987. godine »ona koja se nadahnjuje na tekstu Svetoga pisma ili liturgije ili koja doziva u pamet Boga, Blaženu Djevicu Mariju, svece, ili Crkvu…« Mogli bismo prema tome reći da definicija koja želi obuhvatiti svetu glazbu — posebice ako ima i tekst — obuhvaća svetopisamsku tematiku.
Spomenuti se Naputak potom osvrće i na »glazbene izvedbe, bilo vokalne, bilo instrumentalne, koje mogu poslužiti pobožnosti ili religioznosti ili ih poticati».
Naputak Musicam Sacram ističe da »sveta glazba« podrazumijeva specifičnu »narav« i »cilj«, od autora, shvaćene već od početka, sa željom da se što više prilagodi svetosti liturgije kojoj treba postati »potreban i sastavni dio«. Biti »obdarena svetošću i pravilnošću oblika« znači da treba imati posebnu predispoziciju svoga konkretnog uvrštavanja u obred, za razliku od druge glazbe različite naravi i svrhe. Prema tome, »sveta glazba« (musica sacra) nužno ima, kako je na početku spomenuto, ekleziološke implikacije – prije svega liturgijsku dimenziju.

Naime »liturgijska glazba/sakralna« je ona »sveta glazba« koja se može konkretno uvrštavati u bogoštovlje. Ona, osim neophodne svetosti, posjeduje određena obilježja liturgijske svojstvenosti i funkcionalnosti, kao što su:
• neophodan službeni »liturgijski« tekst (uzet iz Svetog pisma, iz liturgijskih knjiga, iz patrističke literature), ili tekst odobren od odgovornih crkvenih vlasti;
• specifična »pripadnost«, tj. precizna podudarnost između onoga što se izvodi i obreda koji se slavi, kao i liturgijskog vremena u kojemu se slavi;
• suglasje i sklad s rubrikalnim propisima — u liturgijskom, pastoralnom i teološkom smislu;
• prihvatljive dimenzije skladbi, njihova stvarna izvodljivost, sposobnost da budu shvaćene i da budu zaista učinkovite na duhovnom području, kako se ne bi pretvorile u »koncert« (u glazbeni moment sam za sebe, u kojemu narod ne može sudjelovati, ili, još gore, ne može ga razumjeti).

U vezi s time papa Benedikt XVI. u dokumentu Sacramentum Caritatis br. 42 govori:
Uistinu, u liturgiji ne možemo reći da jedna pjesma vrijedi koliko i druga. U vezi s time treba izbjegavati površnu improvizaciju ili uvođenje glazbenih rodova koji ne poštuju smisao liturgije. Budući da je pjesma liturgijski element, treba se integrirati u oblik vlastit slavlju. Uslijed toga sve — tekst, melodija i izvođenje — treba odgovarati smislu otajstva koje se slavi, dijelovima obreda i liturgijskim razdobljima.

Vrste liturgijske (svete/sakralne) glazbe

1. Koralno pjevanje
Sve do Drugoga vatikanskog koncila koralno pjevanje bilo je »službeno« pjevanje katoličke liturgije. No i poslije njega ono i dalje ostaje prvom crkvenom glazbom i uzorom svim ostalim oblicima crkvene glazbe. Stoga i danas papa Benedikt XVI u apostolskoj pobudnici Sacramen-tum Caritatis br. 42. ističe: »Naposljetku, vodeći računa također i o različitim usmjerenjima i različitim tradicijama dostojnima svake pohvale, želim, kako su to tražili sinodalni Oci, da se prikladno vrednuje gregorijanski koral, kao pjevanje vlastito rimskoj liturgiji.«
2. Pučka crkvena popijevka
U pučku crkvenu popijevku spada biblijski koral i slobodna crkvena popijevka, koji se svojim vanjskim formama uopće ne razlikuju. Razlika je tek u tekstu. Dok biblijski koral samo parafrazira biblijske tekstove, pučka crkvena popijevka ostaje i tekstualno i melodijski posve slobodna, i može pjevati o Bogu, o svecima, o svetim mjestima, o svetim vremenima, svetkovinama, sakramentima, o svetim željama i ciljevima, o pobožnom životu, o grijehu, o spasenju itd. Obje su vrste, ustvari, strofni himni. Sinonimi za crkvenu popijevku su: crkvena pjesma, sveta pjesma, pučka crkvena pjesma, pučki koral i drugo.
3. Polifonija
Dokument »Sacrosanctum concilium« Drugoga vatikanskog koncila u točki 116., odmah poslije gregorijanskog pjevanja, spominje i polifonu, tj. višeglasnu glazbu, kao drugu vrstu svoje bogate glazbene baštine. Prema tome djela polifone glazbe imaju mjesta u liturgiji, ali samo ako ispunjavaju uvjete liturgijske prikladnosti, o čemu je već bilo riječi.
4. Instrumentalna glazba
Kršćanski kult ne traži nužno instrumente, glazbala. Tu su glazbala dopuštena samo ako pomažu pjevanju i izražavaju značenja svetih obreda. Stoga u određenim trenucima liturgije glazbala mogu nastupiti sama. Ili, kako veli Drugi vatikanski koncil, sviranje na glazbalima u liturgiji dopušta se ukoliko ona mogu »crkvenim obredima dodati divan sjaj, te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima«.


Nadalje koncil objasnjava:

Svakako treba razlikovati termine »duhovna« i »sveta« glazba. Glazbena literatura izazvana osjećajima koji su, makar i općenito, religiozni, može biti nazvana »duhovnom glazbom«. No duhovna glazba nije osposobljena za liturgiju. Ona, istina, može naći mjesto u crkvi, ali »izvan liturgijskih slavlja« — dakle samo na duhovnim koncertima, u glazbenim meditacijama ili u sličnim događanjima. Tome treba nadodati i ovo: »najljepša simfonijska glazba, na primjer, nije sama po sebi duhovna. Takva procjena mora proisteći izričito iz prvobitnog odredišta skladbe ili pjesme i njihovog sadržaja«.
Prema tome u »duhovnu glazbu« ulaze sve skladbe — također i izvorna remek-djela povijesti glazbe — koje ipak nisu zamišljene za liturgijsku službu, poput svetih skazanja, pohvala, duhovnih madrigala i kantata, oratorija itd., a također i sve pjesme i religiozni napjevi modernih kantautora (čija je uporaba u posljednje vrijeme pogrešno ušla u liturgijsko slavlje!). Zapravo, sve su to skladbe koje, premda odgovaraju pobožnim ili duhovnim namjerama i ciljevima, nisu »integralni momenti« liturgijskog čina, a nisu ni bile izvorno zamišljene kao takve.

Možemo dakle reći da »duhovna glazba« nije ni sveta ni liturgijska; odnosno, sveta glazba je duhovna, ali ne i automatski liturgijska, tj. ona to može postati zahvaljujući naknadnim funkci-onalnim svojstvima. Jedino liturgijska glazba posjeduje kako preduvjete tako i prikladna o-bilježja za duhovnu i sakramentalnu svrhovitost, pa je zato s pravom nazivamo »sveta«. »Sveta će glazba biti to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom, bilo da ugodnije izrazi molitvu, bilo da promiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću«.

Sam pojam iliti koncept duhovne glazbe je protestantski , tj.hoću reći da takvo nešto nije nikad postojalo ranije , sve je to smišljeno u Americi od strane protestanata u vreme kad se pojavila popularna muzika početkom 20.veka.

Duhovne pesme katolika i pravoslavaca su životne uvrežene u tradiciji a ne propagandističko-misionarske kao što je slučaj sa ovim koncertom i svim onim protestantskim pizdarijama.

Ovo je "naše".

kako onda ti nazivas religijsku glazbu koja se ne izvodi u liturgiji odnosno nije namjenjena liturgiji

Protestantskom.

Sve što je propaganstičke i misionarske prirode nema veze sa katoličanstvom i pravoslavljem.

Evo primera radi , jel ti znaš da su npr.pre 2.sv.rata postojale neke katoličke muzičke grupe koje su išle od grada do grada,od sela do sela i pevale neke svoje pesme o bogu za verničku publiku??
Takvo nešto nije postojalo.
Sva duhovna glazba kod nas je bila seljačka u životnom smislu , i nije bila striktno religijska i pobožna jer se podrazumevalo da ljudi veruju u boga.

Ma shvacam ja sta hoces reci. Nego zelim reci da duhovna glazba postoji oduvjek. U pravu si da je ova glazba slabog teksta bazirana na emociji protestantska stovise baptisticka...

Medjutim i u starija vremena postoji religijska neliturgijska glazba naravno sa dubokim tradicionalnim osjecajem i pulsom podneblja
Iz takve tradicije su se bar kod Hrvata izrodile i nastale i u novo vrijeme jako dobre duhovne pjesme koje nemaju protestantsku ni americku podlogu. Primjeri su "Duga cesta" "Krist na zalu od IP II" itd.