KAOS ZA KRAJ SEZONE
CIRKUS U KOJEM HRVATSKI KLUBOVI IMAJU STATUS KORISNIH BUDALA, A FRKA SA ZVEZDOM STALNO SE PONAVLJA
Folklor je uvijek isti. Gostuje se po televizijama, šalju se poruke u stilu mafijaških igrokaza,...
Tko zna što bi se dogodilo u finalnoj seriji Zvezde i Partizana, koja je u ponedjeljak okončana pred praznom dvoranom i tri i pol sata nakon podbacivanja da dvije kritične utakmice finalnog niza nisu arbitrirali, bili šefovi na terenu, dva slovenska suca. Matjaž Boltauzer je praznio dvoranu, zapravo redove tribina u trećoj utakmici nakon cirkusa koji su priredili Partizanovi navijači, a nakon što je u majstorici isto napravio Sašo Pukl na poluvremenu, isti je ispraznio cijelu dvoranu u trećoj četvrtini, kada je cijela sudačka trojka zasuta s tribina svime što je bilo po džepovima za baciti na njih...
Slika je to u kojoj se posljednjih godina odvija ABA liga, baš od onoga trenutka kad su je pod svoju skrb uzeli klubovi. Baš je zanimljiva koincidencija da je od tada do danas Zvezda osvojila svih svojih šest titula prvaka ABA lige, pa se u ponedjeljak po broju trofeja izjednačila s Partizanom. Baš je zanimljiva koincidencija da je frka baš uvijek u ovoj ligi kad je s jedne strane Zvezda, a pri tome je malo važno je li u finalu Partizan ili Budućnost. Cirkus će uvijek biti tu ukoliko netko od rivala Zvezde pomisli kako bi je mogao zaskočiti na sportskom terenu.
I cijeli je tu folklor uvijek isti. Gostuje se po televizijama, pišu se priopćenja, šalju se medijske poruke u stilu mafijaških igrokaza, a sve to pumpa ugođaj među vojskom navijača, pa je na kraju dana logično ono što je podvukao Željko Obradović u ponedjeljak nešto prije ponoći...
- Zar u ovakvim uvjetima u kojima se igralo trebamo pričati o košarci? Ako mislite tako, onda super...
Zvezda se u tom košmaru u koji se pretvorila Liga očito najbolja snašla, međutim daleko od toga da su drugi mirne bubice, posebno se to odnosi na dva najljuća sportska rivala, Partizan i Budućnost. Ne toliko i na Cedevitu koja - bila ona Zagrebu ili Ljubljani - gospodski već godinama prima udarce ispod pojasa i uglavnom okreće glavu na drugu stranu...
Za Ligu nije dobro niti ono što je apostrofirano u uvodu, jer vrijedi tu podvući da su Matjaž Boltauzer i Sašo Pukl možda i jedini suci s intergritetom i autoritetom koji su bili u stanju privesti treću, odnosno petu utakmicu finala do kraja. Na žalost po suce, a i Ligu, čitav je niz sudaca koji su u svemu u što se pretvorila ABA liga duboko kontaminirani, a vjerojatno većina od njih moli Boga da ne ugledaju svoje ime u nominacijama za utakmice "visokog rizika". Ima ih tijekom sezone kad se čuva startna pozicija za doigravanje, a onda kad se ona osvoji, onda je treba i obraniti kroz play-off, u čemu je Zvezda majstor.
Pri tome ne treba zanemariti i sam parket na kojemu je Zvezda bila, barem ukoliko govorimo o ovom finalu, taktički raznovrsnija, šira i koncepcijski čišća nego je to bio Partizan. Imala je na klupi Dejana Radonjća koji je osvojio peti od šest Zvezdinih naslova i time se izjednačio s Duškom Vujoševićem, koji iz vremena dominacije Partizana također ima pet titula, a Partizan, poput sada Zvezde, ukupno šest trofeja.
Hrvatskih klubova već godinama nema u bitkama za trofeje i oni su u ovoj priči nevažni, oni su ionako u ABA ligi, a o tome se na ovim stranicama već dosta pisalo, u statusu korisnih budala. Bez njih Lige ne bi bilo, a oni su u njoj svrstani u ladicu u kojoj moćnicima iz Beograda i Podgorice najbolje odgovaraju. Od sredine do dna ljestvice, s time da neće biti na samom dnu, jer uvijek postoji strah da ako budu Hrvati na samom dnu, onda bi mogli i napustiti ABA ligu, a onda bi ona mogla i definitivno kihnuti...
Međutim, ono što se svatko odgovoran i prosječno inteligentan, a na pozicijama u našim klubovima na kojima se odlučuje mora zapitati jest što bi se dogodilo kad bi se u nekom ludom scenariju u nekom imaginarnom finalu protiv Zvezde našli Zadar, Cibona ili Split. Ili, kako bi se, recimo, u Zadru osjećali da su financijski moćni poput Cedevite Olimpije, pa da ih se zakida, da ih se drži blizu oltara, ali ne na njemu. I tako već godinama.
Bi li u nekom takvom uzavrelom ugođaju i netko stradao? Jesu li kazne koje plaćaju organizatori primjerene i na kraju dana, mogu li se u sređenim društvima tolerirarti moćnici koji pozivaju na mržnju?
Ili se od svega toga jednostavno treba maknuti? Pa je možda najbolje završiti s nedavnim citatom, na drugu temu doduše, Hajdukovog predsjednika Lukše Jakobušića...
"Nikada se nemojte hrvati sa svinjama jer ćete oboje završiti u blatu, ali u tome će uživati samo svinja."
