http://www.relax-livno.com/zanimljivosti/Li-prezimena.htmANTUNOVIĆ - Postoje dva izvora, nalazimo ih u Dalmaciji, ali i u Bosni. Postoji obiteljska predaja da su se davno doselili iz Poljica - Tugara Dalmacija. To isto potvrđuje jedan povijesni dokument t.j. mletački izvor iz 1570. g. gdje ih veže upravo za ovo već izrečeno mjesto. Drugi izvor, su biskupski popisi iz 1743 i 1768. god. koji pokazuju da se nalaze i u Bosni, točnije, susreću se u Uskoplju, Jajcu, Banjoj Luci, Travniku, Kraljevoj Sutjesci, Kreševu i.t.d. Drugim riječima, postojalo je tada 13 registriranih obitelji u kojima je živjelo ukupno 99 članova.
BABIĆ - Podrijetlom su iz Voštana (Dalmacija), odakle su se oko 1840. god., doselili u Vržerale, a 1842. g. u Podhum. Nekoliko obitelji se seli iz Vržerala u Podgradinu oko 1870. godine.
BADROV - U oba biskupska popisa (1743 i 1768) evidentirani su u Vržeralima kao starosjedioci, te u Podgradinu dolaze nakon 1800. g. Obiteljska predaja navodi da su podrijetlom negdje iz srednje Bosne. Iz popisa još saznajemo da je 1743. god., nekakav domaćin Mihael Badrov u svojoj kući tada brojao 16 članova svoje obitelji.
BATINIĆ - jedno od najstarijih prezimena ovoga kraja. Biskupski popisi iz 1743 i iz 1768.g. ih vode da se nalaze u Mišima, kao što su to i danas, ali vjerojatno su oni ovdje i od ranije. Kako se može vidjeti iz nekih spisa: 1723.g., Džaja, M., u svom spisu ''Osvrt na prošlost Livna'' piše i spominje 'zemljište Batinića' u Mišima, te nam tako daje do znanja da su Batinići bili još ranije nastanjeni u Mišima. Po nekoj predaji Batinići su dobili svoje prezime tako što je neki njihov predak nosio batinu i bio harambaša, pa su po njemu prozvani 'Batinići'.
BERIĆ - ovo prezime potječe sa Sablića Kose kod Tijarice (Dalmacija), odakle su se doselili u Golinjevo - 1852.g. Prije su se nazivali Sablić.
BILIĆ - doselili su se iz Miša u Podgradinu, a inače potječu iz Studenaca (Dalmacija). Još od 1870 g. nastanili su se u Miše.
BLAŽEVIĆ - doselili su se iz Voštana i to nakon II. svjetskog rata oko 1947/48. No, zanimljivo je da su četiri obitelji Blaževića bile poznate još 1768.g., jer postoje zapisi da su se te obitelji nalazile u Komoranima, u Prologu, u Zabrišću i u Guberu. Sve četiri obitelji brojile su oko 40-tak članova. Čak Stanići iz Gubera navode da su se prije prezivali Blaževići i da su 'došli iz Livna' t.j. njihovo podrijetlo.
BOJANIĆ - još daleke 1768.g., u Podhumu je registrirana obitelj Bartolomeja Bojanića s deset članova. Vjerojatno su se doselili iz Srđevića, gdje je 1743.g., ovo prezime prvi put i evidentirano. Bila je to Markova obitelj s pet članova.
BOLOTIN - po obiteljskoj predaji potječu s Aržana, nekad su se prezivali Ledići, da bi dolaskom u Livno 1834 godine ( možda i ranije) to ime promjenili u Bolotin. Po pričanju starijih kažu da su bila tri brata. Jedan se nastanio u Grborezima , drugi u Biloj dok se treći nastanio kod svećenika kao pomoćnik u crkvi,( nisam sigurna da li je to bila crkva u Biloj) pa je uzeto prezime Bolotin po nekadašnjem "Buletinu" -potvrda s kojom se išlo na ispovijed. Danas žive raseljeni po Splitu, Zagrebu, Njemačkoj, Americi...
BREŠIĆ - Novodoseljena obitelj u Golinjevo sa Megdana (župa Vidoši).
BRČIĆ - Biskupski popis iz 1743.g., evidentira obitelj 'Josepha Barchicha' sa osam članova. Susrećemo ih, također, i u Otoku kod Sinja. Postavlja se pitanje zašto se ponovno vraćaju u Livanjski kraj, točnije Bilo Polje, nezna se. Ali se zna da su se pri povratku u naše krajeve zadržali i na Kamenskom, da bi se onda oko 1900-te, pojavili na našem teritoriju t.j. Bilom polju.
BULIĆ - Porijeklom su iz Tugara (Dalmacija). Nešto prije 1800.g., dolaze u Podgradinu, zatim u Vržerale. Bulići su se nekad zvali Mikulići, kao što ih i biskupski popisi donose u Vržeralima 1800.g. Dok obiteljska predaja Bulića u Podgradini spominje da im je staro prezime bilo Klemić. Bulići su bili kmetovi zloglasnih livanjskih kapetana - 'Firdus begova'. Nakon Podgradine i Vržerala 1768.g., Bulići dolaze i u Podhum (iz Vržerala). Postoje, također, muslimanske obitelji Bulića u Podhumu, vjerojatno su to islamizirane katoličke obitelji, koje je taj proces zahvatio za vrijeme turskih osvajanja po Bosni.
CIKOJE - (Cikojevići) - po predaji potječu iz Studenaca (Dalmacija). Doselili su se u Golinjevo oko 1861. godine.
ČEKO - Biskupski popis iz 1743. g. ih evidentira u Srđeviću. Kada dolaze u Podhum nema podataka, ali najstariji križ u groblju na Selimovcu iz 1810. god., nosi ime Joze Čeke. Možemo samo zaključiti da su došli u Podhum, vjerojatno, nešto prije. U Vržerale su se doselili iz Podgradine, a u Podgradinu iz Čuklića. Postoji mogućnost da su išli linijom: Srđevići - Čuklić - Podgradina - Vržerale - Podhum, a možda i ne ...
ČELAR - Doselili su se na Bilo Polje oko 1840. g. iz Dobranja (Dalmacija). Staro im je prezime 'Vrljić'. Obiteljska predaja kaže da je 'pradid Ante sam doselio iz Dobranja u Bilo Polje'. Ovdje mu je neki 'Hajdarbeg Čengić' dao zemlju na kojoj je kao kmet radio. Nadimak 'čelar' dobili su zato što jer je 'pradid Ante' pored svega posla što je obavljao, još nadgledao i begove pčele, pa ga ovaj nazvao - 'moj čelar' .
ĆALETA - Od starine potječu iz Voštana (Dalmacija), odakle su se, oko 1867.g., doselili u Podhum. Mišljenje je da su se nekada prezivali Babić, te da im je, navodno, novo prezime nastalo od 'sinjskog narječja' : 'otišli su ća' - pa ih tako prozvaše Ćaletama.
ĆURIĆ - Njihova obiteljska predaja govori da su najstariji 'Ćurići' podrijetlom iz Boke Kotorske (Crna Gora), odakle su davno preselili u Konjic, a odande u Duvno (Tomislavgrad), zatim u Korita, da bi konačno oko 1790.g., preselili u Podhum. Danas u Podhumu žive na tri mjesta: u Bandovrljama, u Prilivodi i Rici.
DRINJAK - Vrlo malo, gotovno ništa, ima podataka od ovom prezimenu. Crkvene matice kao i obiteljska predaja ne bilježe ništa o ovom prezimenu. Pa se predpostavlja da je prije ovoga prezimena bilo drugo prezime, koje je vjerojatno pred turskom najezdom 'silom prilika' bilo mjenjano da bi se preživjelo. Sličnost nalazimo kod prezimena 'Grabovac', koje je, također, mijenjano za vrijeme Turske vladavine, iz prezimena 'Kopčić', po 'grabu' u Grabovac. Moguće je onda da tako i prezime Drinjak došlo po 'drinu'.
ERANOVIĆ - Još od starine se susreću u Kamenskom, (Dalmacija) pod prezimenom 'Krolo', odakle i dolaze u Vržerale i Podhum sredinom 19.st., a poslje i u Podgradinu, te u novije vrijeme iz Vržerala dolaze i u Miše. Kako i zašto su promjenili prezime ostaje obiteljska tajna.
GALEŠIĆ - jedno od najstarijih plemena (uključujući Sučiće i Mihaljeviće) u cijelom Livanjskom kraju. Prvi put se spominju 1326.g. u Livnu, za vladanja bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, kada su se do vlasti domogli sinovi nekog Galeše ili Galešići. Zatim se spominju 1332.g., prilikom boravka bana Stjepana II. Kotromanića u Dubrovniku, kojega prati ugledni i veliki vojvoda Vladislav Galešić. I napokon, se spominju 09.11.1356. god., kada je Georgius Galešić ustupio svoj grad Bistricu u Hlivanjskoj županiji, a kralj Ljudevit I. Anžuvinac mu je u zamjenu dao kraljevsku zemlju Čavu u Slavoniji. Crkvene matice ih bilježe oko 1821.g. kao Galešiće - Keviće. Odakle su ? Kevići u Drniškoj Krajini navode da su doseljenici iz 'Bosanske Slavonije', ali im nije poznata bilo kakva veza s Galešićima iz Livna koji su onamo u Čavu doselili oko 1356. g.
GRABOVAC - doselili su se u Vržerale prije 1820.g., vjerojatno iz Dalmacije (Proložac - Imotski). Postoji više teorija, čak i književno djelo od Ivana Aralice: ''Graditelji svratišta'', o seobi plemena Grabovac* no, ukratko, možemo s velikom vjerojatnošću konstatirati da se 'Grabovci' spominju prvotno u okolici Rame, gdje za vrijeme turske vladavine susrećemo dva prezimena Grabovac - Kopčić, odakle iz jedne obitelji 'Grabovac' jedan brat prolazi islamizaciju postaje 'beg Kopčić', te predstavlja moćnu, uglednu i respektabilnu instituciju onoga vremena, drugi zadržava prezime Grabovac, (u njegovoj lozi se rađa i čuvena svetica i djevica - Diva Grabovčeva) koji je zbog nenamjernih sukoba s turskom vlasti, prisiljen na odlazak, za vrijeme opčće seobe (1687 god.) u Dalmaciju (okolica Visovca), odatle, vjerojatno u Sinj i okolicu, pa onda u Proložac - Imotski, zatim u susjedno mjesto Grabovac, odakle se opet neke obitelji sele u Grabovicu, gdje ih biskupski popis evidentira 1743.g., kao vrlo brojnu obitelj. Da bi opet odatle, po drugoj teoriji, dio jedne obitelji se selila i neko vrijeme boravila u Mišima, te napokon, se naselili u današnjem mjestu boravka - Vržeralima (1817.g.) .
Postoji jedna predaja da je selo Grabovica dobilo ime po nekada gustoj grabovoj šumi koja je u davna vremena pokrivala ovaj kraj, druga predaja se odnosi na prezime Grabovac, te da je, upravo, ime Grabovice nastalo od prezimena Grabovac. Treća predaja glasi da su najstarije pleme Grabovaca iz mjesta Grabovac u Imotskoj općini i da su oni dali ime tom mjestu, kao i župi - mjestu na istočnoj strani Buškog jezera t.j. Grabovici, te da svi postojeći Grabovci potječu od njih, bilo kako bilo, uglavnom, hvala Bogu, ima nas po cijeloj 'Lijepoj našoj', (gornji i dojni Proložac, Grabovac - Imotski, Sinj i okolica, okolica Benkovca i Obrovca, Grabovac - između Tušilovića i Plitvica, Bjelovar i okolica, gradovi Rijeka, Split, Zagreb i njihova okolica, Zadar, Šibenik i okolica i.t.d.)
Bosni i Hercegovini, (Rama i okolica, Bugojno, Livno, Sarajevo, Mostar, Grabovica, Vržerale i.t.d.), kao i 'raspršene širom bijeloga svijeta' (Australija, Austrija, Njemačka, Kanada, . . .)
IVKOVIĆ - Novonaseljena obitelj iz Livna t.j ' Zagoričana'.
JAKELJIĆ - prvi put evidentirani u Golinjevu još 1768.g. ('Natalis Jageglich' s ukupno 9 članova). Ostalo nije poznato.
JANDRIJEVIĆ - Prema staroj obiteljskoj predaji 'Jandrijevići' su starosjedioci u Mišima. Odavde su se u novije vrijeme selili u Podhum i druga mjesta. Tradicija govori da su se prije prezivali Batinić. Priča dalje kaže da su se jednog dana tri brata (Ante, Pavao i Jandre) podjelili. Ante je kao najstariji ostao na ''ognjištu'', drugi je otišao ''blizu groblja'', a treći ''sašo' na mandek'' . Bio je upravo to onaj 'Jandre' po kojem su se ovi kasnije i prozvali 'Jandrijevići' .
JURIŠIĆ - (Cvitanović) - podrijetlom su iz Zagorja kod Posušja (Hercegovina). 1768.g. u Zagorju postoji zadruga Marka Jurišića s 40-tak članova obitelji. Nadimak Cvitanović (drugo prezime) dobili su po nekom Cvitku - Cvitanu. Neki drugi pokazatelji upućuju u to da su ovi Jurišići u Čaprazlijama doselili iz Bitelića kod Sinja (Dalmacija) i da su se nekada zvali 'Đapići'. Biskupski popis 1743.g. evidentira u Strupniću (kod Livna) jednu oveću obitelj Cvitanovića sa 12 članova (čeljadi).
KATAVIĆ - Ne poznaju svoju povijest i porijeklo loze, ali se pretpostavlja da su u Podhum došli iz Prologa. Zato što je ondje (u Prologu) 1743.g. evidentirana obitelj Pavla Katavića sa 6. članova, a 25. godina kasnije evidentirana je i obitelj Martina Katavića sa 10. članova.
KLIŠANIN - (Čame) (Čaja) - (Džaja) podrijetlom su vjerojatno iz Dalmacije ispod Klisa (Klis - Klišanin). Staro prezime im je bilo Džaja, ali kada su doselili u Miše promijenjeno je u Klišanin. S tim da nije bilo zaboravljeno i ono staro prezime, jer u biskupskom popisu iz 1743.g. nalazimo dvije obitelji Klišanin sa ukupno 28. članova i jedna obitelj ''Caio'' (Čaja ili poslije će biti Džaja) sa tri člana. Ova obitelj će odseliti u Livanjsko polje, od koje će poteći sve današnje obitelji Džaja. Pretpostavlja se, također, da su obje ove obitelji doseljene iz Aržana (Dalmacija). Iz Miša se sele u Golinjevo, jer već 1768.g. u Golinjevu se nalazi obitelj Mihaela Klišanina sa 9. članova. Postoji još jedna teorija da su Klišanini, prvotno Džaje, staro bosansko-hercegovačko prezime podrijetlom iz Konjica, gdje i sada postoji muslimansko selo Džajići. Naime, u vrijeme islamizacije (turčenja) svi stanovnici, toga sela, koji nisu htjeli postati muslimani morali su se seliti. Trojica braće tako krenu i stignu do ušća Rame. Tu se rastadoše. Jedan ode put Dubrovnika, a ostala dvojica u Ramu. Tu su bili do velike seobe kad Ramski fratri s narodom odoše u Dalmaciju (Sinj) (1687.g.). Odatle se raziđoše na sve strane. Livanjski su od Aržana, odakle su najprije došli u Miša, a onda dalje . . . Nadimak ''Čame'' su dobili po nekoj babi. Pitali je: ''Bako, šta to radiš'' ? A ona odgovori: ''Evo, sinko, ČAMIM sama''. I od tada su poznati pod nadimkom - ''ČAME''.
KULIŠ - Postoje dvije grane Kuliša. Jedna starija potječe od Mihaljevića, a kasnije prozvana Kuliš. Dok druga je ona koju biskupski popis iz 1743.g. evidentira kao Mrkonjić. Postoji teorija da su se današnji Kuliši nekada zvali Mrkonjići. 1768.g. nalazimo prezime ''Culisich'' i to obitelj Antonova koja broji 13. članova, dok se prezime Mrkonjić više ne pojavljuje u Livanjskom kraju. Gdje je? Nalazimo ih u Glamoču i to Ilijina obitelj sa tri člana. Mrkonjića danas ima i u okolici Imotskog. Dakle, Kuliši postoje u Golinjevu od 1768.g., a kasnije će se seliti dalje, najprije u Miše, onda u Podhum, te na Bilo Polje i konačno u Vržerale.
KROLO - Po obiteljskoj predaji podrijetlom su s Kamenskog (Daslmacija) odakle su se doselili u Podhum 1815.g. Zanimljivo, biskupski popis iz 1743.g. bilježi njihovo prezime u Mišima, Prispu i Priluci.
LUJIĆ- Doselili iz Lovreća 1833 i to najprije u Zagoričane,a zatim godine 1839 preseljava u Dobro.
MARKIĆ - Nekada su se prezivali Đonlić. Doselili su iz Biska kod Trilja (Dalmacija). No, obiteljska predaja kaže da potiječu iz Voštana (Dalmacija). Po biskupskom popisu iz 1768.g. evidentirani su u Golinjevu sa 6. članova obitelji Đonlić. U Podhumu se nalaze od sredine 19. stoljeća.
MANDIĆ - Oni su starosjedioci u Livanjskom polju. Došli su na Bilo Polje, a onda prije tridesetak godina preselili su se u Podhum. Ima ih i u Prologu.
MATIĆ - Potiječu s Kamenskog (Dalmacija), odakle su se doselili u Bilo Polje oko 1890.g.
MAGANIĆ - je vrlo rijetko prezime, i javlja se tek u dva sela na području Livna ( Mali i Veliki Kablići) te u području Sinja (Čitluk). Zgodno je napomenuti da je ovo prezime oblikovano upravo na ovom području Cetinske krajine (Čitluk), a u Livnu se prvi put spominje 1743. Da bi objasnili etimologiju prezimena Maganić, valja prvo opisati etmologiju prezimena Maganjić iz kojeg se i razvilo zadano prezime. Prezime Maganjić izvedeno je od riječi ''maganja'' što označava reg.stanje u kojem ne što nedostaje (manjka) u odnosu na drugo, odnosno kad je nešto ili netko lošiji u odnosu na drugog. Naizgled nemoguća veza između prezimena Maganjić i imenice mana ipak postoji. Naime, neka etimološka istraživanja pokazala su isti korijen u ova dva izraza. Kao što je već navedeno, prezime Maganjić izvedeno je od imenice maganja (tal. magagna) dok je imenica mana, inače riječ štokavskog govora, balkanski turcizam arapskog podrijetla. Nakon što sam pokušala donekle objasniti etimologiju prezimena Maganjić, etimologija zadanog prezimena Maganić usko je vezana za porijeklo prezimena Maganjić. Naime, prelistavajući crkvene matične knjige rođenih primijetila sam da nastanak oblika prezimena Maganić nije ništa drugo nego grafijska pogreška kojoj nitko nije pridavao veliki značaj i ne sluteći da će zbog nje nastati novo prezime. Dakle, svi Maganići nekad su bili Maganjići što znači da je etimologija prezimena Maganić identična već navedenoj etimologiji prezimena Maganjić. Postoje podatci o postojanju prezimena Maganja u Istri, dok je prezime Maganić nastalo tvorbenim procesom u kojem se na obličnu osnovu imena ili nadimka, u ovom slučaju maganja, dodao tvorbeni sufiks -ić. maganj(a) + ić > maganjić Sufiks -ić dodaje se na jednosložne, dvosložne, hipokorističke i dr. osnove, a u nekim slučajevima može imati deminutivno-hipokorističko značenje. A kako je nastalo Maganić? Kao što sam navela, rezultat je grafijske pogreške uvjetovane fonološkom neutralizacijom parova konsonantskih fonema(u ovom slučaju sonata /n/ : /n/) koja za posljedicu ima svođenje binarnog fonološkog para na jednu jedinicu koja je uvijek jedna od onih u paru, a ne nova jedinica. Do toga dolazi u područjima gdje je fonološki sustav nešto siromašniji ( primjerice u muslimanskim gradskim govorima jer se u tursko vrijeme u gradovima formirao sloj bogate aristokracije, tj. zatvoreno društvo unutar kojega su postojale posebne norme ponašanja).
MAGIĆ - Potječu sa Ugljana kod Trilja (Dalmacija). Doseljavaju se u Golinjevo oko 1818.god.
MIHALJEVIĆ - Izgleda da su jedna od najstarijih hrvatskih obitelji u podhumskoj župi i livanjskom kraju uopće. Još 1322.g. spominju se 'sinovi Mihovilović iz Livna'. Povijesničari se slažu da su današnji Mihaljevići potomci te stare kneževske obitelji Mihovilovića. U biskupskom popisu iz 1743.g. evidentirane su dvije obitelji ''Miaglevich'', a to su Pavlova s 26. članova i Grgina sa 11 članova. Mnogo prije ovoga biskupskoga popisa Mihaljevići se nalaze u Golinjevu, jer i 'Klaić' objašnjava da su Šubići izgubili Livno upravo zato što su protiv sebe imali ''filli Mihovilovich de Clivuna'', a to se dogodilo još davne 1322.g. Iz Golinjeva se sele u Miša oko 1790.g., i Podhum oko 1815.g. Danas žive na dva mjesta: Mihaljevići kod mosta na Mandeku i Mihaljevići - Prkeljići u 'Palačeku'. Ostali Mihaljevići su podrijetlom odatle.
MILARDOVIĆ - Svojim podrijetlom su iz Dobranja (Dalmacija), odakle se doseljavaju u Golinjevo oko sredine 19. stoljeća.
MILOLOŽA - Korijeni su im iz Voštana (Dalmacija), a u Miše se doseljavaju još prije 1820.g. Zatim, dolaze u Podhum oko 1820.g. Nakon izvjesnog vremena se sele i u Vržerale. Da bi, onda, jedna grana Miloloža odselila iz Vržerala oko 1885.g., u Bilo Polje.
MIOČ - (Mijoč) Došli su iz Grgurića, gdje su starosjedioci. Ondje biskup Dragičević 1743.g., evidentira obitelj Tome Mioča sa 30. članova (čeljadi). Danas žive u Vržeralu, Zagrebu, te po cijeloj Republici Hrvatskoj i šire.