Iz Mariupolja se spasili u Zagrebu: Nije teško, slični ste nama, ali čudi me vaš lagani tempo. Svi mi govore 'polako'

U ličkom je kraju oko 500 raseljenih osoba iz Ukrajine; neki odlaze kućama, ali dosta novih dolazi u bijegu od rata

USPOREDBA DVIJE METROPOLE
Kijevljanka u Zagrebu: 'Lijepo je kad dobiješ čašu vode uz kavu i svugdje možeš naći fino pecivo'


Novinarka 24sata odrasla u Kijevu usporedila je život u Zagrebu sa životom u ukrajinskoj metropoli prije rata. Ovdje mnoge Ukrajince raduju peciva koja se mogu kupiti na svakom koraku, ali knjiga je preskupa...

Prije gotovo pola godine preselila sam se iz Kijeva u Zagreb, bježeći od rata u mojoj zemlji. Kako je moja baka imala sreću da se rodi u velikoj obitelji i da je imala pet sestara, imamo mnogo rodbine po cijelom svijetu. No, nisam dvoumila zbog izbora zemlje u koju ću se preseliti, svjesno sam se željela okušati u Zagrebu. Tome je pridonio i nekadašnji studij na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

U ovih gotovo pola godine imala sam malo više vremena upoznati strukturu života u ovoj zemlji, jer život studenta na razmjeni umnogome se razlikuje od mog sadašnjeg boravka u Zagrebu.

Još prije sam jako voljela gledati programe na YouTubeu ili čitati članke o putovanjima i životu običnih ljudi u drugim zemljama, jer samo boljim upoznavanjem navika i rutine svakodnevnog života možete upoznati kulturu nove nepoznate zemlje detaljnije. Palo mi je na pamet da bi nekome bilo zanimljivo pročitati o usporedbi svakodnevnog života (prije rata) dviju slavenskih zemalja, koje su naizgled slične po mentalitetu stanovnika, ali se ipak po nečemu razlikuju.

SVI IH VOLE Varaždinske Ukrajinke: 'Hrvati puno kukaju, Varaždinci su super, a gemišt je grozan...'


'Prilike u Ukrajini nisu nimalo bajne. Plaća je oko 200 eura, a stanarina iznosi 100 eura. Nije lako preživjeti iz mjeseca u mjesec. Znam da mnogi ljudi u Hrvatskoj kukaju, no nisu nikad živjeli u Ukrajini', rekla je Irina.

- Nisam imala nijednu neugodnu situaciju u Varaždinu. Lijepo mi je ovdje. Osobito me fasciniraju čisti zrak, voda i priroda u Hrvatskoj. Ono što je meni ovdje bilo čudno jest to da svi časte u kafiću. Toga kod nas nema. Također, ovdje kod vas u Hrvatskoj ima mnogo dečki, dok je kod nas u Ukrajini više žena - šali se Irina, kojoj najviše iz Ukrajine nedostaje obitelj.

- Majka radi u Italiji te ona financijski pomaže. Nedostaju mi otac, baka i prijatelji. Baka ima vrt i uvijek svježe povrće. Vaša hrana je odlična, no nedostaje mi sushi i najdraže mi jelo, saljotka, koja se pravi od haringe. U Hrvatskoj su mi odlični odojak i orada, a jedva čekam da vidim vaše more - kaže Irina.

Na njezinu preporuku u isti varaždinski kafić došla je raditi još jedna djevojka iz Ukrajine.

Valentyna i Olha stigle u Zadar »trbuhom za kruhom«


I Hrvatska je nekom obećana zemlja. Mladi hrvatski državljani, i ne samo mladi, već odavno u potrazi za poslom pakiraju torbe i gibaju pravac sjevera, najčešće u Njemačku ili Irsku, a s druge strane u Lijepu Našu iz dana u dan pristiže sve veći broj radnika iz inozemstva, u najvećem broju iz zemalja još goreg gospodarskog stanja. Dvije takve radnice su i Valentyna Tereshchenko, 24-godišnja Ukrajinka iz Cherkasyia i prijateljica joj Olha Valchuk, 23-godišnja, također Ukrajinka iz Dnipra. Djevojke su »trbuhom za kruhom« stigle u Zadar i zaposlile se u caffe baru Arkada.

Ne mogu se požaliti

- Vaša je gospodarska situacija bolja od naše u Ukrajini pa smo prijateljica i ja odlučile ovo ljeto raditi u Hrvatskoj. Meni je najprije stigla mama Katarina koja se zaposlila u jednom hotelu nadomak grada, a nakon nje i sestra Anna, koja se odlučila za Zagreb. Došle smo preko jedne agencije i mogu vam reći da nismo požalile. Ja sam radila i na Malti, i u Grčkoj i na Cipru i iako je plaća bila najbolja na Malti nakon što bih platila smještaj ostalo bi mi manje nego ovdje u Zadru, stoga bez zadrške mogu reći da mi je vaša zemlja najbolje »legla«. Posao je dobar, ljudi dragi, kako kolege tako i mušterije i stvarno se ne mogu požaliti. A i Zadar je predivan. Doduše, slabo sam ga stigla obići jer popodne radim, a jutrima spavam, no ono što sam vidjela mi se jako svidjelo, ističe Valentyna.

Slično priča i od Olha.

- Zadovoljna sam, sve mi odgovara i baš mi je drago što sam došla upravo ovdje. Posao je dobar, nemam zamjerki, a i sve ostalo. Ne stignem puno ići po gradu no Morske orgulje i Pozdrav Suncu sam vidjela, a to je, kako sam čula, ono najzanimljivije što nudite. Puno se radi pa slobodnog vremena i nema za bacanje tako da nam je ritam: spavanje do kasno, odlazak u kupovinu i onda posao. Kuhamo kući i za razliku od Cipra gdje je bilo teško naći sve namirnice na koje smo naviknule u Ukrajini, ovdje, kako sam vidjela, imate izvrstan izbor hrane, govori Olha ili po naški – Olga.

Ukrajinke Nastja i Jana krenule su iznova u Zagrebu


U Zagreb su stigle u ožujku, tjedan dana nakon početka invazije 24. veljače, a kažu da su se odmah zaljubile u naš glavni grad.

‘Čini nam se tako miran, usporen, vedar i jako lijep. No mislim da smo prije svega ostale zbog ljudi; upoznale smo kul i zanimljive Hrvate koji su nam pružili nevjerojatnu, prijeko potrebnu podršku. Ne možemo reći da se ovdje osjećamo kao kod kuće jer se nismo ni stigle udomaćiti s obzirom na to da u Zagrebu boravimo tek četiri mjeseca. Naš dom je Ukrajina, ali sa sigurnošću možemo reći da smo ovdje sretne.

Zagreb je jako zelen, potpuno različit od Ukrajine. Svaki kvart ima park, trg ili čak cijelu šumu. Imamo psa pa nam je to velika prednost. Sviđa nam se i to što Hrvati doista cijene prirodu: samo 15 minuta dalje i nađete se u ‘divljini’ i šumi te zaboravite da uopće živite u gradu. Zagreb je uz to jako malen. Ranije ne bismo mogle zamisliti život bez automobila i uvijek smo bile u strahu da nećemo moći njime nekamo ili da će se pokvariti, no uz tramvaje po cijelom Zagrebu nije bilo problema. Za razliku od Ukrajinaca, Hrvati znaju kako se opustiti, ne žure, trgovine ili ne rade vikendima ili rade skraćeno. Moraš naučiti kako se opustiti i odmoriti. Ljudi su jako otvoreni i pričljivi i sklopile smo brojna prijateljstava s puno Hrvata’, kažu Nastja i Jana.

Homogenost nacije neizbježno vodi ka genetskoj nerazlikosti, posljedično propadanje iste.

Zar ima neko gori od hdz-a što se tiče uništavanja političkog projekta stvaranja nacije i države?

Imate xhamster.com za te gluposti.

Nek se nose u 3pm ukrajinke i nejebi kojima sline idu na ovo. Ka ono su imigranti i stranci okej ako su lepi i plavi.

Glupo je citat ove clanke kako je purgerija tolerantna i inkluzivna. Jezivo i nehrvatski. Nacije koje su etnocentricne ne primaju ni najblize suside kamoli neke tamo iz najjadnijih kultura Europe.

Pa radovanje je racionalno ako je točna predpostavka da postoje određene kvote za strane radnike ili za humanitarnu kvotu. Ukrajina ima potencijala da naš dio tih kvota puni sljedeće desetljeće, jer ta zemlja će se u potpunosti raseliti do razine malo veće Moldavije.

Radim sa dosta Ukrajinaca i kao ljudi su nam jako slični.

Nije narod kriv zbog loše politike. I Englezi su se nekad valjali u blatu a Rimljani su možda mislili nikad ništa od njih.

To je netocno. Sve najuspjesnije nacije koje znamo su, pogotovo u periodu najveceg uspjeha bile homogene. Island, Danska, Svedska, Norveska, Nizozemska, Belgija, Engleska, Finska, Japan, Koreja itd.

Ti vrlo manipulativno pokusavas upotribit ideju incesta ka stetne pojave i zbunit ljude da misle da je homogena nacije incestuozna kategorija. KRIVO.

To je od tebe zlobno i subverzivno. Srami se.

Sve i jedna od nabrojanih država gubi homogenost. Onog trenutka kad prestaneš imati visok fertilitet doći ćeš u situaciju da tuđa djeca krpaju tvoje rupe.

Hrvati su strašni materijalisti, svakom su pare na prvom mjestu i ovi najveći moralisti na forumu su pod broj jedan puni kao brod.

Bez ljudi nema ekonomije, s manjkom mladog stanovništva postoji potreba da se nadomjesti i to su prirodni zakoni i bit će samo gore jer nema ni naznake globalnog oporavka stope fertiliteta razvijenog svijeta. Autohtoni će postati manjine u vlastitim državama, tu uključujem i Hrvate, samo eto mi ćemo ipak umrijeti u još uvijek većinski hrvatskoj državi, to je lijepo saznanje koje me čini spokojnim.

Projiciraš samo trendove zadnjih 10-20 godina, i to isključivo iz zapadnih zemalja, koje su u potpunosti skrenule s uma.

Postoji mali milijun stvari koji će to preokrenuti, od radikalnijih političkih zaokreta, a najviše robotizacije, koja će zbrisati gro radnih mjesta za koje su ti imigranti potrebni.