Tema koja će završiti sve teme o Hrvatsko-Srpskom jezičnom prepucavanju.



Pored sveg smeča kojeg HAVC financira, prije godinu dvije su napravili nešto pametno, ekranizirali su Ribanje i Ribarsko prigovaranje od Petra Hektorovića.

Veliku vrijedost filmu daje oživotvorenje starohrvatskog govora 16. stoljeća, čakavske ikavice nikad ne prežaljenog standarda Hrvata

Razumijete li išta što glumci govore?


Srbi i Bošnje na aparatima

Lijepo

Sve razumija, i jos Rade Serbedziju uzeli za glavnog glumca....bas se sprdaju.

Da je ovo uzet za standard bilo bi ljepse, jer bi bilo manje prijepora

i lozionicara sa obje strane da je "ona druga nacija umjetna".

Tebe se ne računa, dule te skuhao i kroatizirao

Sve razumem, jedino ovog Radeta izroda ne mogu da gledam.

Liči na ukrajinski.

Sve sam razumija, ovako su pravi horvati šprehali.

Za nove Hrvate kazu da su titlizirali....slabo taj jezik se razbira kod pucanstva.


caskety
пре 2 године
Bez brige ljudi film ima prijevod :)

Razumiš li ti čakavski? To mi je nekako izvorni hrvatski...

Rade Serbedzija je upravo za takvu ulogu. Malo me podsjeća na onu ulogu u Sinovi I prosjaci. Fantastična serija.Slicno su i ti hercegovci govorili.

Ja skoro sve razumem, par reči možda nisam.

Čak bih rekao da zvuči uverljivije nego obično, ništa gore nego kad glumci koriste potpuno neprirodan standard a radnja se odvija u Zagrebu ili Dalmaciji.

Dalmatinska čakavica i jest više manje potpuno razumljiva štokavcima. Jedino što je s vremenom poprimila mnoštvo talijanizama, ali to je stvar političkog (posljedično i kulturnog) utjecaja Venecije.

Iako je već zarana hrvatski narodni jezik (vernakular) ulazio u književni jezik, ne može se reći da je književni jezik isto što i govorni jezik po definiciji, ali se književni jezik i govor često međusobno prožimaju. Nisu ni Rimljani govorili kako je pisao Ciceron, niti danas Hrvati govore kao što je pisao Mile Budak ili kako danas piše Ivan Aralica. Krleža je Balade Petrice Kerempuha napisao na jeziku kojim nitko nije govorio. Hrvatski standardni jezik (koji se razlikuje od hrvatskog književnog jezika), razlikuje se od načina kako se govori u hrvatskim govorima, a utemeljen je po ugledu na način kako su Hrvati pisali kroz više stoljeća a ne na nekakvim govorima. Stoga su i danas Hrvatima uvelike razumljivi hrvatski višestoljetni književni jezici.


https://www.youtube.com/watch?v=S-PXiZzdjyg

Bašćanska ploča, oko 1100.

Bečki listići, 11. ili 12. st.

Povelja Kulina bana je napisana 29. kolovoza 1189.

Ulomak iz srednjovjekovne pjesme pisane glagoljicom nepoznatoga autora "Svit se konča", kraj 13. st.

Ulomak iz "Šibenske molitve" nepoznatoga autora, jedne od prvih hrvatskih pjesama napisanih na latinici. sredina 14. stoljeća, oko 1347.

Ulomak iz pjesme "Zač mi tužiš, duše" nepoznatoga autora, zapisane u Pariškom kodeksu iz 1380., 14. st.

stećak u Širokom Brijegu pisan hrvatskom ćirilicom, grob Vignja Miloševića, 1404.

"Pisan Marije. Rič je draga stvorena ot Svete Divi Marije parafraza latinske pjesme "In hoc anni circulo" zapisana u Petrisovom zborniku, 1469.

Žakan Juti: "Vita, vita, štampa naša gori gre“, 1482.

Ulomak iz „Zapisa popa Martinca“ o Krbavskoj bitci. 1493.

Hvalospjev, ljubavi Bernardinov lekcionar 1495.

Ulomak iz pučkoga crkvenoga prikazanja "Muka svete Margarite" pronađenoga u Laurentijskoj biblioteci, kraj 15. st.

Ulomak iz "Molitve suprotiva Turkom" Marka Marulića iz zbirke pjesama "Pisni razlike", napisana između 1493. i 1500.

Marko Marulić, Judita, 1521.

Marin Držić, Novela od Stanca, 1550.

Hanibal Lucić, Jur ni jedna na svit vila, 16. st.

Marin Držić, Dundo Maroje, 1551.

1600., Istra, žakan Gašpar Hrastić

Matija Divković, Besjede, Mleci 1616.

Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga, 1622.

Bartol Kašić, Ritual Rimski, 1640.

Bartol Kašić, prijevod Biblije, 1633.

Ana Katarina Zrinski, Putni tovariš, 1660.

Pismo Petra Zrinskoga Katarini Frankopan, 1671.

Regule dvorjanstva, Juraj Mulih, 1742.

"Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga", Filip Grabovac, 1747.

"Abecevice slovinske dragoj dičici korisne i potribne", Jurja Muliha, 1748.

"Abecevice slovinske dragoj dičici korisne i potribne", Jurja Muliha, 1748.

Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskog, 1756.

Arithmetika Horvatszka, Šilobod Bolšić, 1758.

Antun Matija Reljković, Satir iliti divlji čovik, 1762.

Lalangue (Ivan Krstitelj), Vračtva ladanjska, 1776.

Katančić Matija Petar, Fructus auctumnales, 1791.

Disertatia iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem", Janka Draškovića, 1832.

Adolf iliti kakvi su ljudi, Jakob Lovrenčić, 1833.

Ivan Krizmanić, prijevod Romea i Giulietta, 1836.

Pjesma "Domovini!", Antuna Nemčića, 1845.

Smrt Smailage Čengića, 1846., Ivan Mažuranić

Antun Gustav Matoš, Iverje, 1899.

Tin Ujević, 1917. Svakidašnja jadikovka

Miroslav Krleža 1936., Balade Petrice Kerempuha

Razmišljanja o prvoj filozofiji / Rene Descartes ; priredio i preveo Tomislav Ladan 1993.
prijevod Sheakespeara, Mate Maras, 2006-2008.?

Novela Od Stanca, dio 1 i dio 2


https://www.youtube.com/watch?v=tM5ANFwgFgw


https://www.youtube.com/watch?v=Ygr-GR5UF8o

Pjesni razlike, manirizam, barok, renesansa


https://www.youtube.com/watch?v=pJO9H239vVw


https://www.youtube.com/watch?v=sEFBMUAkrSI

Povelja Kulina Bana


https://www.youtube.com/watch?v=U4lShSokXNM

Bašćanska ploča


https://www.youtube.com/watch?v=a98lHJLVbzE

Bečki listići


https://www.youtube.com/watch?v=sO77HxbDiNA

Marko Marulić, Judita


https://www.youtube.com/watch?v=ZiHa78pFb5I

POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA - književni književni jezici i govori


https://www.youtube.com/watch?v=ovDb0YPidPU

Kriterij međusobne razumljivosti


https://www.youtube.com/watch?v=EZEkt6yUNpI

Srpski književni jezik u 18. i u početku 19. stoljeća (slavenosrpski i rusko-crkvenoslavenski)


https://www.youtube.com/watch?v=k1VdcLXnuCg


Ovako to uče srpska djeca u osmom razredu pučke škole


https://www.youtube.com/watch?v=hNbE00m7HfM

Kad bi se jezici koji imaju u gramatičkoj osnovici (novo)štokavštinu smatrali za jedan, "zajednički" ili "naš", dolazilo bi do ovakvih nebuloza:

* učenici Hrvati bi u školi, a i na studijima, učili kako u tom njihovom zajedničkom jeziku bijaše borba između ekipe koja je pisala rusificiranim slavenosrpskim i narodnjaka kao Karadžić koji su htjeli govorni jezik. Sjajno. Samo- kakve veze ti Hrvati koji uče o tom tobože svom jeziku, imaju, na spoznajnoj i osjećajnoj razini s tim natezanjima oko ruskog udjela i kupusara Vidakovića na slavenosrpskom? To se njih ne tiče, i o tom nemaju pojma, a ako i nauče, ne mogu osjećati da taj dio zajedničkog jezika ima ikakve veze s njima.

* kakve veze imaju srpski učenici s bilo čim iz hrvatske baštine? Pisane. Na bilo kojoj razini. Što se njih tiče kako je u zajedničkom jeziku postojao odpor Hrvata iz Zadra i Like (zadraska škola), koji su htjeli za osnovicu štokavsko ikavski i koji su odbacivali Gajeve reforme, i nisu htjeli pisati č, ž, š...nego cs, x, sh? Kakve to ima veze s učenicima u Nišu i Valjevu? Mogu li oni osjetiti kao svoj jezik ovaj pisani korpus?

* mogu li bosansko-muslimanski učenici i studenti književnosti i kulture prihvatiti kao svoj dio zajedničkoga jezika katoličke lekcionare kao što su Bernardinov (Split 1495.), Ranjinin (Dubrovnik 1507.), Andriolićev (Trogir 1586.) ili Kašićev (Dubrovnik 1641.)? Mogu li to pravoslavci u Banjoj Luci ili Novom Sadu? Kao primjere nekog svoga, eto, "zajedničkog" jezika?
https://forum.krstarica.com/threads/sta ... t-45716562


Ovako to uče hrvatska djeca

https://www.youtube.com/watch?v=HgQuuKS3QC0

Opet ponavljaš ovu nebulozu o crkvenoslovensom. Srbija je bila pod Turcima i jedina pismenost je bila pri crkvi, jezik koji se koristio u crkvi nije odražavao narodni jezik. Srbi u Austriji nisu imali isti status kao Hrvati, nisu imali svoje škole, i primarna kulturna ustanova im je bila crkva, koja je koristila crkvenoslovenski. Narodni jezik nije isto što i crkvenoslovenski.

Vuk nije stvorio diskontinuitet u srpskom narodnom jeziku, nisu posle njega preko noći svi počeli da pričaju drugačije, on je samo kodifikovao narodni jezik jednog od srpskih područja (istočne hercegovine) i pokušao da ga dovede na status zvaničnog - u tome je uspeo delimično jer su u Srbi u Srbiji i Vojvodini odbaciji ijekavicu, oni tako nisu pričali, ali prihvaćena je Vukova reforma pisma i narodni jezik (ekavica) je postao zvanični posle oslobođenja Srbije od Turaka.

To što su malobrojni pismeni Srbi, koji su svi bili pri crkvi, dugo za spise koristili crkvenoslovenski, ne znači da je to bio narodni jezik, isto kao što latinski koji su u srednjem veku svi koristili za spise nije bio ničiji narodni jezik.

Slavjanoserbski je bio neuspešni eksperiment spajanja crkvenoslovenskog i narodnog jezika, nešto kao što su Grci uradili (Καθαρεύουσα), u Grčkoj je takav veštački jezik ostao zvanični jezik do druge polovine 20. veka, a kod Srba je eksperiment propao, narod nije prihvatio slavjanoserbski nego je nastavio da priča svojim narodnim jezikom.

Slabo shvaćate što sam napisao. Trebate razlikovati terminologiju: mjesni govor, interdijalekt, književni jezik, standardni jezik i sl. Oko srpskoga književnoga jezika i srpskoga narodnoga jezika imate dokumentarac iz osmoga razreda srpske škole gdje su opisani srpski književni jezici prije Karadžića i njihovo prožimanje sa srpskim narodnim jezikom, imate od 27:44 pregled ako nemate strpljenja sve pogledati, https://www.youtube.com/watch?v=hNbE00m7HfM

Uglavnom razumljivost srpskih književnih jezika prije Karadžića nije tema ovdje.