Opet besmisao.

Na glavnim položajima u vojsci, policiji, gospodarstvu, kulturi..... nema praktički nikakvih ex-Yu kadrova, niti njihove djece.

Npr. praktički svi bitni tajkuni nisu imali niti imaju veze s nekim jačim pozicijama na vlasti SFRJ (Kutle, Gucić, Todorić, ..). Čak ni oni koji nisu do kraja propali (Škegro, Vedriš, Gregurić,..), a imali su neku poziciju u SFRJ, nisu nikakvi komunistički kadrovi.

Komunistički glavešine su bili podkraj SFRJ Šuvar, Račan, Stanko Stojčević, ..a mlađi kadrovi Sardelić i Dimitrović. Od njihove "vlasti"- ništa (osim Račana, a to je prošlo).

U vojsci- ništa.

U kulturi (HAZU, MH, LZMK,..) -ništa.

Ondje gdje su vidljivi kao antihrvatski promičbenjaci, a to su Jutarnji list i negdje u Večernjem, to je kojih 10-20 likova koji su gadovi, no nisu imali pedigre privilegirane vlasti.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu to je vidljivo jedino na području povijesti, u sramnoj karijeri Goldsteina (iako mu je otac, kakav bio, u stvari u doba SFRJ bio polu-disident, a ne komunistički kadar) i Nevena Budaka koji si je pokopao karijeru- unatoč vrijednim djelima- time što je ostao neka izolirana kvaziyu pojava. Na ostalim područjima od značaja, npr. lingvistika, jezik, ..- ništa.

Lustracija je posve nevažna, jer bi, da je provedena, npr. pred 5 il i10 godina, zahvatila jedino mrtvace i osobe koje ni ne sudjeluju u političkom životu. Lustracijom su bili u Njemačkoj obuhvaćeni samo pripadnici represivnog aparata i glavešine. Kod nas, to bi zakvačilo Račan i par drugih osoba, a sada, upravo- nikoga.

Ti tajkuni koje spominjes su nebitni i male ribe... Tko je u vlasničkoj strukturi banaka, hotelskih lanaca, velikih tvrtki.... Bivši direktori..
Božićnovic je partijski kadar, zapovjednici grana u hv su iz bivše vojske, ..
Lustracija!?!... Pa eto vidiš kako smo došli do toga da je nebitna... A čija je to zasluga?.... Da se ne bi provela lustracija provodila se deustašizacija... Prevrtala sui se kamenja ne bi li se našla kakva ustaška kapa i onda vrištalo o fašizmu... I Bleiburgske komemoracije su sjebali....

Šališ se?! NIJE POSTOJALA NIKAKVA PRIVATIZACIJSKA PLJAČKA?!?! Koliko ti godina imaš? Jesi li uopće iz Hrvatske?

Ja osobno poznajem način pljačkanja i uništavanja najvećih firmi u svom gradu... od dobivanja firme za sitne pare, menadžerskih kredita, rasprodaje strojeva, hipoteke pa do prebacivanja novca na offshore račune

Ovo možeš prodavati nekome tko nije iz RH

Cijeli sam život proveo u RH i znam misliti. Za razliku od većine ljudi.
Očito je da niste pogledali 4 opsežna videa, jer za to nije bilo vremena, pa lupate floskule kao većina građana RH koji su, sumarno, tupi kao volovi.

Ne lupajte besmislice.

Ovo što ste naveli nema veze s mozgom i obična je blesavoća.

Navedite područja:

* gospodarstva u svim segmentima
* vojske
* medija
* kulture
* diplomacije
* politike
...

gdje dominiraju ili ex-Yu kadrovi, ili- što je realnije- njihova djeca. Dakle, djeca uglednih i istaknutih jugokomunističkih kadrova.

Realno- ne možete jer ih ni- nema.

Pomenulo se NDH. NDH i svi njeni receditivi nestali su slomom iste države. Priča sa NDH je završena.

Nevezano toliko za temu ali eto, važno je napomenuti, sve radnje koje su republičke službe poduzimale bile su po direktivi centrale u Beogradu. Prvenstveno tu mislim na politička ubistva u granicama bivše države i isto tako ona u inozemstvu. Mislim da bi to trebalo imati u vidu.

Hadezenjarska logika, ogranici komunisticke kadrove na Suvara i ekipu, iskljuci svoje pulene iz price, i to je to, nema komunjarske djece u danasnjim strukturama vlasti.

Jos da smo svi retardirani pa da nam mozete prodavati muda pod bubrege.

Dosta šupljih fraza i blebetanja, da čujemo argumente.

Glede HDZa, rekoh već- jedina stranka u RH, nažalost. Ostalo kokošari i histerični glupani (Beljak, Grbin, dripci iz Možemo, Grmoja, Vidović Krišto, Penava,..)

Tako im je najlakše objasnit.

On ima u glavi da je Hrvat: podrijetlom s kamena, vjernik i katolik, bijel, konzervativan.

Sve što iskače iz stereotipa je šejtansko maslo. A to je većina Hrvata.

Ako si ne objasni urotom onda ispada manjina u Hrvatskoj, netko tko se treba prilagodit a ne tražit da mu se prilagođavaju.

Za uvid u temu pogledati dio dokumentarca od 40:08.

Toliko su beznačajni da su ubili masu naših prije i za vrijeme rata. Mog prvog zapovjednika pokojnog Međugorca su ubili, smjestili mu zasjedu. Koliko su beznačajni danas pokazuju potpisnici pisma podrške da se puste Perković i Mustać.

Pogreška je svoditi sustav bivše Jugoslavije na nekoliko imena, pa na temelju toga iznositi zaključak.

Nije ovdje riječ o UDBA-i ili sl. organizaciji. Ova tema se mora promatrati kroz prizmu partije i njenih struktura, od nacionalne, pa do najnižih lokalnih razina.

Svi se sjećamo pretvorbe i privatizacije, a jedni od najodgovornijih za propast nevjerojatno velikog broja poduzeća su baš direktori koji su ih vodili kroz vrijeme tzv. čuda samoupravnog socijalizma, a i nakon osamostaljenja. Ovo je tek samo jedan primjer u moru sličnih primjera. Metode vladanja su naučene za vrijeme bivše Jugoslavije, a mi upravo tome plaćamo danak. I to u širem društvenom kontekstu, a ne samo ekonomskom.

Upravo to pismo podrške sada - sedam mjeseci kasnije, pokazuje koliko su značajni.

Mustač i Perković su i dalje u zatvoru.

***

Inače, potpisnici su bili:

Koliko nisu značajni pokazuje to da su ga potpisali generali Hrvatske Vojske. A ovome što tvrdi da nema djece udbaša koji su na funkcijama, neka počne od Vanje Špiljka zbog kojeg je Đureković ubijen. Kada nam objasni odakle mu toliko bogatstvo, vile u Švici, tolika nafta, marina u Novom Vinodolskom itd… Kada nam detaljno objasni lik i djelo Vanje Špiljka možemo preći na druge udbaše i njihove potomke. Lista je jako dugačka. Možemo do Božića 2028 svakodnevno. Pa da krenemo od Špiljka

Dominiraju u svim sferama a najviše u lopovluku. Evo ja te konkretno pitam za Vanju Špiljka, sina Mike Špiljka, okorjelog udbaša i komunjare. Odakle mu toliko bogatstvo. Odakle mu nafta i firma za prodaju nafte i Švici? Možda iz INE? Zbog čega je ubijen Đureković? Možda jer ih je prokazao a? Nije im bilo dosta pa su mu i sina roknuli u Kanadi. Kako danas stoji Vanja? Reci nam. Obradi malo njega pa će no nastaviti. Popis je dugačak.

https://www.vecernji.hr/enciklopedija/m ... icic-18440 - http://www.vecernji.hr

Bariša (Ivan) Čolak je rođen 1. siječnja 1956. godine u Širokom Brijegu. Završio je osnovnu školu u Širokom Brijegu, kao i Gimnaziju 1975. godine. Pravni fakultet Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru je završio četiri godine kasnije, a pravosudni ispit je položio u Sarajevu. Anela Čolak Barišina supruga magistrirala je na Ekonomskom Fakultetu u Mostaru 2011.godine, a upoznali se i prohodali kad je Anela bila tajnica premijeru Čolaku u Županiji zapadnohercegovačkoj. Anela Ćolak je iz Sovića u općini Grude, a koje li slučajnosti bliska je i susjeda s junakom naših prethodnih feljtona Vinkom Zorićem. Sa suprugom Anelom Čolak ima troje djece: kćerke Mariju i Anu i sina Marka.

Upisao je KOS-ovac Bariša i postdiplomski studij na Pravnom fakultetu u Mostaru, smjer Bosna i Hercegovina i europsko pravo, ali je status navodno zaleđen zbog državničkih obveza. Ako je upisao studij 2001. godine kako navodi onda je po zakonskim propisima izgubio pravo školovanja po programu kojeg je upisao.

U Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) je od 1993. godine. Bio je član Općinskog odbora HDZ-a u Širokom Brijegu, član Županijskog odbora Županije zapadnohercegovačke i član Središnjeg odbora HDZ-a. Član predsjedništva stranke je bio u više mandata, vršitelj dužnosti predsjednika od 2001. do 2002. godine te predsjednik stranke od 2002. do 2005. godine. Trenutno je član Predsjedništva HDZ-a.

Od 1979. do 1988. godine, sa prekidom od travnja 1980. do travnja 1981.godine, radio je kao direktor Fabrike građevinske bravarije "Metalac Lištica", u okviru mostarskog SOKO-a. Inače u tom poduzeću do rata kao svršeni bravar radio je i glavni i odgovorni urednik glasila KOS-a u BiH izvjesni Pavković, što nam može posvjedočiti i sam Bariša. Od 1988. do kraja 1993. godine je radio kao sudac Osnovnog suda u Lištici, nakon čega je do studenog 1996. godine bio pomoćnik ministra, potom zamjenik ministra te na kraju i ministar pravde u tadašnjoj Vladi Hrvatske Republike Herceg -Bosna. Nakon rata je, od 1996. do rujna 1999. godine, bio predsjednik Vlade ŽZH.

...

Prema navodima diplomatskih dužnosnika akreditiranih u BiH, nedoumice oko političkog kursa najveće hrvatske stranke u BiH, HDZ-a BiH, pojavile su se samim dolaskom Dragana Čovića i Bariše Čolaka na mjesto čelnika stranke. Inače, Čolak je obnašao dužnost predsjedavajućeg Doma naroda BiH. No, u samom početku Čolakovog preuzimanja stranke, tome nije pridavana gotovo nikakva pozornost, jer je u to vrijeme fokus diplomatskih i obavještajnih zajednica bio usmjeren na bitne probleme koji su se odnosili na Hrvatsku Samoupravu (koju su Čolak i ekipa u startu svjesno osudili na propast), Hercegovačku banku i Eronet. Sve navedene aktivnosti su se vezale uz ime poručnika JNA Ante Jelavića koji je, unatoč činjenici da je bio oficir KOS-a, u javnosti predstavljen kao desničar po špranci suradnika iz Gruda.

Uloga Klana Čolak u HDZ BiH

Izbor je tako pao na bivšeg uzornog člana SKJ, Barišu Čolaka, prijeratnog "suca Općinskog suda u Lištici", čiju su pravosudnu karijeru osmislili i u djelo proveli njegovi bliski rođaci - Stanko i Drago Čolak, koji su inače bili visokorangirani kadrovi jugoslavenske Službe državne bezbjednosti. Njima nije bio problem "maloga Barišu" vrbovati za suradnika SDB-a, još dok je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio student u Mostaru. Čolak je još u vrijeme rata instaliran u tadašnju Vladu HZ-HB-a uz svesrdnu pomoć Slobodana Božića i Ivana Bandića koji je trenutno konzul RH u Tuzli. Navedeni su bili suradnici UDBA-e specijalizirani za "borbu protiv ustaške emigracije i katoličkog klera".

Nakon gašenja HR-HB-a, obitelj Čolak dovodi Barišu na mjesto predsjednika Vlade Zapadno-hercegovačke županije (ZHŽ), u kojoj Hrvati čine više od 95 posto pučanstva. Dok je vladao županijom, Čolak je najviše ostao upamćen po tome, što je na ključne pozicije rasporedio ljude od povjerenja Stanka i Drage Čolaka. Produžene ruke klana Čolak su pogodovale svojim prijeratnim, ratnim, a vidimo i današnjim kadrovima. Međutim, Bariša Čolak se toliko osilio, obzirom da je imao moćnu špijunsku mašineriju iza sebe, da je Mesnoj industriji Lijanovići (prešutno) odobrio da zakonom određeno platežno sredstvo (valutu BiH), zamijeni obiteljskim bonovima koje je nadzirala isključivo obitelj Ivanković - Lijanović, pa je tako stvorena privatna valuta.

No, i laicima je bilo jasno da Čolakova "misija" nije bila jačanje i ekonomski uspon županije, već privatizacija državne imovine. Potvrda o tome leži u činjenici da je Čolak na čelno mjesto Agencije za privatizaciju u županiji, ustoličio Ružu Soptu, jako blisku Stanku i Dragi Čolaku, ali i Slobodanu Božiću-Bobi, također miljeniku Čolakovih i zadnjem prijeratnom šefu mostarskog Centra SDB-a.

Neuspjela "beatifikacija" Bariše Čolaka

Mediji, svi redom pod izravnim nadzorom klike na relaciji Beograd-Mostar-Široki Brijeg, stvarali su o Bariši Čolaku sliku osobe koja će demokratizirati HDZ BiH, te u djelo provoditi i jačati postdaytonske aktivnosti.

No, dolaskom na čelo stranke, Bariša Čolak (slučajno!?) postaje ministar sigurnosti BiH, što mu je širom otvorilo vrata za dovršetak obiteljske "domaće zadaće". Naravno, na sva ključna državna i entitetska mjesta u BiH imenuju se osobe po izravnoj direktivi Stanka i Drage Čolaka.

Drago Čolak je danas u mirovini, ali je ostavio sina na mjestu direktora tvrtke "Grafotisak" iz Gruda. U ministarstvo sigurnosti Bariša dovodi "provjerene" kadrove kao što je Jozo Perić zvani Dugi iz Tomislavgrada koji je prije rata bio jedan od šefova UDBe u Livnu.

Da je Bariša Čolak bio i ostao lutka na koncu rodbine i "službe", zorno dokazuje podatak da je na Sabor HDZ-a BiH pozvao izaslanstvo Komunističke-radničke partije NR Kine. Da nije smiješno bilo bi žalosno - kineska partija je izgleda azijska "sestrinska stranka" HDZ-a BiH!? Neki od bliskih suradnika Bariše Čolaka tvrde da je morao pozvati "braću Kineze", jer je stigao usmeni nalog Stanka Čolaka iz Beograda, koji je nešto ranije boravio u Kini...

...Glede dovođenja kadrova jedno Barišino poznanstvo posebno upada u oči svim domoljubima i hrvatskim emigrantima diljem svijeta. U ministarstvo sigurnosti doveo je Anđelka Hrgovića, prijeratnog djelatnika UDBA-e Livno koji je i danas djelatnik SIPA-e. Zanimljivost ovog čovjeka hrvatskoj emigraciji je njegova umiješanost u zadnje UDBA-ino ubojstvo u inozemstvu prije rata 1988. godine kad je ubijen stric hrvatskog političara Ante Đapića. Prema podacima kojima raspolaže portal MegaMedia u Njemačkoj se protiv Hrgovića vodi istraga vezana za ovo ubojstvo.

Uloga Bariše Čolaka je jako zanimljiva, bolje reći i više nego čudna u događanjima nakon ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića. Naime, pod pritiskom uhićenja i istraga, gotovo cijela srbijanska kriminalna struktura tada se preselila na prostor BiH prevedeno rečeno na "teren" Stanka Čolaka, ali i na prostor RH koji je pak tada nadzirao Josip Perković, bivši visokorangirani agent SDB-a bivše države koji se sada nalazi na izdržavanju zatvorske kazne u Njemačkoj zbog ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Perković je bio i intimus Stanka Čolaka, a taj dvojac i njima bliski ljudi, organizirali su prebacivanje i razmještaj srbijanskih kriminalaca u BiH i RH. Duhovni autoritet Bariše Čolaka je bio njegov i Stankov rođak fra. Drago Čolak, koji je bio evidentirani suradnik Jugoslovenske zloglasne UDBe.

Ovdje je važno napomenuti da je fra Drago Čolak bio suradnik UDBA-e iz patriotskih razloga, što znači da je volio Jugoslaviju i komunizam iznad svega. Temeljem provjerenih podataka i uvidom u službene dokumente službi vidljivo je da je fra Drago radio za UDBA-u izdajući i špijunirajući između ostalih i svoje kolega svećenike i to prvenstveno: pokojnog KARIZMATIKA fra Zdenka Karačića( Karačić je živio život pravog misionara i sveca, bio je primjer kakav treba biti katolički svećenik, bio je jedan od stupova katoličkog svećenstva i kao takav je smetao UDBA-i pa ga je fra Drago špijunirao i izdavao UDBA-i). Drago je još špijunirao i fra Viktora Kosira, te u Njemačkoj trojicu fratara; dr. fra Antuna Benvina, fra Bonaventura Zvonimira Šagića Buntića i fra Zvjezdana Linića. Znači fra Drago je za UDBA-u špijunirao i izdavao svoje kolege svećenike koje je UDBA smatrala zaštitnicima HRVATSTVA i kao takvi su smetali UDBA-i. Fra Drago Čolak je za svog rođaka Stanka Čolaka prikupljao informacije koje je dobivao u ispovijedaonici od hrvatskog puka i od boraca za Hrvatsku državu, tako da su od UDBA-e stradali mnogi hrvatski mučenici i ne znajući kako je UDBA saznala za njihovo prohrvatsko djelovanje.

Kad se analizira KLAN Čolak vidljivo je da je bio jedan od najjačih za vrijeme Jugoslavije, a posebno danas, jer su uspjeli pokriti i sigurnosni sustav cijele Bosne i Hercegovine, infiltrirali su se u najveće gospodarske subjekte na području bivše Jugoslavije od Gruda, Zagreba do Beograda gdje Stanko Čolak i živi. Ovaj Klan je uspio na čelo hrvatskog naroda i na čelo najjače Hrvatske stranke u BiH i na čelo Hrvatskog Narodnog Sabora instalirati suradnika KOS-JNA Dragana Čovića i time su završili svoju misiju raspoređivanja, a sada trenutno na niža mjesta raspoređuju svoje poslušnike i njihovu djecu, kumove i zetove koji pomažu ovu KOS-ovsku i UDBA-šku hobotnicu HDZ BiH.

STANKO ČOLAK


Stanko Čolak rođen 1936. godine u Širokom Brijegu. Sredinom 1958. godine počeo je raditi u UDBi, kao operativac po pitanju hrvatske emigracije u Centru SDB Mostar. Zahvaljujući predanom radu, ali i povjerenju, koje je stekao u Beogradu dok je služio vojni rok u Generalštabu JNA, i činjenici da mu je žena Srpkinja, unaprijeđen je 1971. godine u inspektora Druge Uprave SSUP.

Kada je Bugojanska skupina 1972. godine upala u Jugoslaviju, Čolaku je povjereno mjesto koordinatora jugoslavenskih sigurnosnih, policijskih, i vojnih snaga u borbi protiv te skupine.

Nekoliko godina kasnije Čolak je postao načelnik Druge uprave SSUP, te specijalni savjetnik saveznog sekretara unutarnjih poslova.

Dok je obnašao te funkcije, bio je koordinator priprema svih atentata na hrvatske emigrante. Čolak je 1988. godine umirovljen u rangu pomoćnika saveznog sekretara. Ostao je živjeti u Beogradu i servisirati Miloševićev režim, a i surađivati na svim područjima sa svojim kumom Željkom Ražnjatovićem zvanim Arkan.

Jedan Čolakov sin se dragovoljno prijavio u JNA, prilikom Velikosrpske agresije JNA na Hrvatsku.

Brat Stanka Čolaka, Drago, također je radio u UDBi Mostara, kao šef odjela za borbu protiv emigracije.

Borjana Krišto je rođena 1961. godine u Livnu. Diplomirala je 1984. godine na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci, a pravosudni ispit je položila u Sarajevu.

Od 1995. godine je članica Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ), a uz potporu Dragana Čovića, Bariše Čolaka i Stanka Čolaka (koji je navodno blizak rod Borjani...uz postojanje mogućnosti krvnog srodstva u prvoj liniji ) od 2015. godine je i zamjenica predsjednika Stranke. Krišto je do 1999. godine radila u livanjskim kompanijama: "Agro Livno", "Guber", "Likom" i "Livno bus".

Od 1999. do 2000. godine je bila ministrica pravosuđa i uprave Hercegbosanske županije, a do 2002. godine tajnica Vlade HBŽ-a. Na općim izborima 2002. godine je kao kandidat HDZ-a BiH osvojila mandat u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, ali ga nije preuzela jer je imenovana za ministricu pravde u Vladi FBiH.

Na općim izborima 2006. godine izabrana je u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. U travnju 2007. godine je imenovana za predsjednicu FBiH, a od 2011. godine je bila delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Za opće izbore 2014. godine kandidirala se za Predstavnički dom Parlamenta BiH i dobila mandat. Glede imovine i ona i njezin suprug Boro sami ne znaju što posjeduju, stanovi po Livnu, Mostaru, Splitu, buregdžinica u Mostaru kod stadiona HŠK Zrinjski.

Borjana Krišto je kao predstavnica većinskog vlasnika u firmi Li-Bus počinila više kaznenih djela za što je bila i suđena, ali sve je zataškano zahvaljujući pravosudnoj mafiji.

Miroslav Ćorić zvani Tokmak, nekad je imao kodno ime Bilja. Prijeratni visokopozicionirani dužnosnik SOKO-la u Mostaru, a u ovu firmu je doveden kao provjereni i odani kadar bivšeg i danas kroz Jugoslovenov HDZ istkanog Saveza Komunističke Partije Jugoslavije. Miroslav Ćorić zvani Tokmak se posebno iskazao početkom 90-tih godina, kad je skupa sa svojim kumom Draganom Čovićem i njihovom Jugoslavenskom Bratijom, osnovao komunističku stranku UJDI u Mostaru.

Miroslav Ćorić se posebno iskazao u kamenovanju Autobusa, koji su ispred stranke HDZ-a išli na skupove u Ramu i Sarajevsku Skenderiju, kad su postavljani temelji današnjeg HDZ-a. Naime UJDI-jevi omladinci predvođeni Tokmakom kodnog imena Bilja i ćiriličarem Čovićem, su kamenjem razbijali autobuse u kojima su kroz Mostar prolazili članovi HDZ-a Hercegovine. Mahali su malim Jugoslovenskim zastavama i vikali:

JEBEMO VAM MAJKU USTAŠKU IDITE U ŠIROKI, GRUDE i LJUBUŠKI pa PROPAGIRAJTE VAŠ HDZ OVO JE JUGOSLOVENSKI MOSTAR I TAKAV ĆE OSTATI.

Ali ubrzo HDZ ojača i postaje glavna politička i moralna snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini, a Čovićev i Ćorićev UJDI propada, pa jadni Miroslav Ćorić zvani Tokmak iz straha od odmazde, spakira kofere i bježi kao dezerter u Austriju gdje se dobro skrasi i par godina, radi kao konobar. Kad su ga pitali zašto bježi, on kaže:

OVO NIJE MOJ RAT OVO SU USTAŠKE IDEJE, JA ĆU SE VRATITI KAD SE MOJI KOMUNISTI PONOVNO VRATE NA VLAST.

I gle čuda, Tokmak se nakon tri godine konobarenja u Austriji vraća u Mostar i upravo prema svom očekivanju, zatiče SVOJE KOMUNISTE na vlasti svi izreda( Ćiriličar Čović, matičar iz Bogodola Vlado Čuljak, Jadranko Prlić, Vilim Primorac prezime supruge staro hrvatsko Vukašinović i svi ostali redom). Tada se Miroslav Ćorić Tokmak upisuje u HDZ i odmah uz pomoć svojih bivših partijskih kolega ulazi ponovno u novi krininal pretvorbe i privatizacije SOKO-la i polagano počinje napredovati i do današnjeg dana.

Dogurao je Tokmak do Jugoslovenovog najodanijeg čovjeka, glavnog spletkaroša, glavnog muljatora, glavnog hvalisavca, glavnog ovna, glavnog Tokmaka, glavnog uličara HDZ-ovca.

I tako naš Miroslav Ćorić, nakon par godina postade i Predsjednik Nadzornog Odbora Lutrije Bosne i Hercegovine i odmah na prvoj sjednici tog Nadzornog odbora, pred svim nazočnima u stilu Komunističkog Sjeverno Korejskog Vođe izjavljuje:

NAPIT ĆEMO SE KRVI NEKIM LJUDIMA!...

https://sanela.info/wp/bola/08/22271/fe ... a-hdz-a-90

Zanimljivo, gle čuda, sve školovani ljudi. Meni osobno je čudnije kad drmaju telad poput Lijana i Kutle a takvi su alternativa kad se ovako difamiraju ljudi.

Promašaj. Da je Čolak i bio suradnik UDBE, on nije bio nikakav visokopozicioniran kadar. A od kada je ušao u HDZ ni tijekom daljnje političke karijere nije djelovao ni na kakav antihrvatski ili projugoslavenski način.

Rekoh već, potpuni je promašaj misliti da su neki jugostrukturirani kadrovi uravljali politikom i ostalim u hrvatskoj politici, bilo u RH, bilo u BH. Onaj dio koji jest ušao u vlast, npr HB i sl., odbacio je ideologiju jugoslavizma i slično -ako ju je ikad imao, a nemali je dio i u SDS djelovao protiv Jugoslavije, tj. u hrvatskim interesima.

Dakle, Čolak nije u BH ništa ostvario, realno, budući da je bio u poziciji političke paralize hrvatstva u BH, a ne zato što je bio prije UDBAš (ako je bio- vidio sam do sada niz lažnih pisanija iz kuhinje Bože Vukušića).

Najbolji je primjer Dalibor Brozović, koji je srušio serbokroatistiku još u okvirima SFRJ, a bio je izbacivan iz partije i doušnik UDBE, što je Tuđman znao. Upozorio ga je da je prošlo vrijeme borbe iznutra, razotkrivanjem, i Brozović je bio jedan od osnivača HDZa, politički najvažniji lingvist do smrti, ravnatelj LZMK i sl.

Dakle, UDBAš koji je preko 30 godina podkopavao Jugoslaviju iznutra. Da je bilo više takvih ...

Karikaturalna glupost s "neizbežnim" Vukušićem.

Točno je da je SDS bio u suradničko-mafijaškoj suradnji; točno je da su imali fondove sumnjivog podrijetla.

No to je ekonomski marginalno, za razliku od ovih fantazija.

Đureković je likvidiran zbog objave o orgijama vrhuške, te zbog objelodanjivanja kriminala u INI.

No, nijedno važno poduzeće u SFRJ, od Slavenije do Makedonije, nije bilo ni u kakvim kandžama SDSa, a ni u simbiotskom odnosu.

Jednostavno, velike tvrtke, bilo gdje, nemaju bitne veze sa špijunsko-kriminalnim organizacijama nigdje, pa radilo se o propalim gigantima poput Famosa, Željezare, Carnexa... ili Rolls Roycea, general Electrica ili Siemensa.

Ne, popis se svodi na Vanju Špiljka i tu je kraj. On je izašao netaknut zbog sudjelovanja u nabavi oružja 91. i malo kasnije. Vanja Špiljak je bio uspješni poslovni kriminalac u doba SFRJ i na vrijeme je preskočio.

No on, ni bilo tko u njegovoj sferi, nema nikakvoga utjecaja na oblikovanje hrvatske politike prema bilo čemu, od ekonomije do vojske i diplomacije.

Ništa u odnosu na tijekove kapitala većih tvrtki, o socijalnoj politici, o prodaji zemljišta ili medija ili bilo čeg.

Ono što je problem u RH, a to je da nemamo tiskane hrvatske medije, ili da su kontroverze oko prodaje zemljišta (tek predstoji rasprodaja) - to je zbog alavosti i pokvarenosti Hrvata kao naroda, te zbog totalnog idiotizma koji graniči s mentalnom bolešću raznih Grmoja i Vidović Krišto.