Znam da je kod Hrvata bilo ime Vragoje i, pazi sad ovo, Dosro. Ljudi su prije bili HC. Iskreno mi je žao što nema više narodnih imena. Ljudi su prije bili dosta slobodniji kod imenovanja djece. Sad sve na isti kalup. Albanci recimo često djecu nazivaju po imenima planina, rijeka itd.. npr Shkelzen, Vjosa. To je isto dobra stvar, treba malo raznolikosti. Šta bi falilo da se dečko zove Velebit, kćer Dinara ili Neretva. Po meni skroz dobro, ali većina Hrvata bi se vjerojatno tome ismijavala i rugala jer smo takav narod. Čim nešto odudara od neke norme, odma je predmet sprdnje. Zato bi i neki kojima se to sviđa bili obeshrabreni da započnu novi trend

https://youtu.be/98-Xm_9xECA?t=47



Vražalić,Majmunovski,Pušikarić,...

Majmunovski je prezime koje je postojalo donedavno u Vojvodini , ali je "slučajno" isčezlo posle 2.sv.rata.

Postoje i one prezimena koja su se redefinisala skidanjem jednog slova , tipa naš teniser Janko Tipsarević , ja kad sam prevoravao šta je to "tipsar" nisam mogao naći , ali kad sam dodao slovo S na početku odmah mi je bilo jasno mu je predak bio Stipsar , ali kasnije reč Stpisa je označavala ciciju,škrtca,...pa je ovaj skino.

Mislim da je to slučaj sa hrvatskim piscem Ivanom Aralicom , slovo V je prosto nestalo.

Ta negativna imena su naslijedje starih Slavena. U njihovo vrijeme je mortalitet djece bio visok pa su se djeci davala "privremena" imena koja bi trebala odvracati "zle duhove" od djece s takvim imenima. Tek kada bi dijete napunilo sedmu godinu bi mu se dalo pravo ime, jer postaje sigurno da ce preziviti. Ime Vuk je takodjer imalo tu funkciju zastite djeteta, mada to ime ima i kod drugih naroda (Germana, Turaka itd.).

Neka svatko za sebe odluci kakvo ce ime djetetu dati, to je stvar licnog izbora, ali jedan narod ne bi trebao zapostaljvati i svoja imena. Nad Hrvatima je od KC u tom pogledu izvrsen pravi kulturocid. Kod Srba su se narodna imena odrzala duze zbog liturgije na narodnom jeziku, ali to nije slucaj kod drugih slavenskih naroda koji su dominantno pravoslavci. Rusi imaju mozda najmonolitnija imena od svih. Svaki drugi ili treci Rus je Sergej, Aleksej, Andrej i mozda Oleg. Tu i tamo se nadje jedan Vladimir.

Nije mi namjera da hejtujem, ali Bosnjaci su mozda jedini narod na svijetu koji svoja narodna imena ne njeguje ni u iznosu od 1%. Domaca imena cak dozivljavaju kao tudja. Prije ce djetetu dati neko cisto tursko ime koje nema veze sa islamom nego slavensko. Nisam nacionalist, ali za mene narodi sa takvom kulturom uopce ne zasluzuju da budu nazivani narodom. Drugi vecinski muslimanski narodi itekako njeguju svoja narodna imena, koja su cesto mnogo kasnije izmisljena, ali ipak su se potrudili da postanu moderne nacije koje bastine svoju nacionalnu kulturu. Kada to mogu Albanci, Turci ili Iranci, zasto ne mogu Bosnjaci? Sada kada su postali Bosnjaci cak rade suprotno i poceli su djeci nadijevati imena koja nisu nikako u skladu sa govorom ljudi u Bosni, recimo Ali umjesto Alija, Ammar sa duplim M, Merjem umjesto Mejra i sl. Umjesto Bosnjaci su (p)ostali ipak samo muslimani... s duplim M.

Takvi onda danas Srbima i Hrvatima govore da su zapravo Bosnjaci katolici i pravoslavci...

Moja sestra od tetke iz BG je dobila po babi iz CG sa očeve strane ime Velika , i kako to već ide zbog zezzanja ona ga kao klinka promeni u Vesna.

Međutim zato što se retko viđamo ja nikad ne ispustim priliku kad se sretnemo i pozdravljamo da joj glasno pred rodbinom i ostalima kažem: "Pa gde si VELIKA nisam te dugo video".
Ona me očima ne može zbog toga videti rado bi me izgrebala po licu da može.

Ima ih koliko hoces. Po Hercegovini ima Prce, Palikuća, Prdavac... kod bosnaskih muslimana ima šupčić
Mislim nije da vrijedjam nek se svak zove kako hoce ali da se prezivam šupčić istog trena bi ga zamjenio

Ova imena postoje kod vise slavenskih naroda:

Vlastimir, Rastislav/Rastko, Radovan, Radomir, Radimir, Ratko (Radek kod Ceha), Stanislav/Stanko/Stanimir, Strizivoj/Strezivoj, Zdenko (Zdenek kod Ceha), Milos, Ceslav ili Caslav, Ljubomir, Milan, Miroslav, Mirko, Bratislav/Bretislav, Boleslav, Borivoj, Borko (Borek).

Boris, ako se ne varam, uopce nije slavensko nego starobugarsko odnosno turkijsko ime. Ali Borislav je naravno slavenski, jer je nastao od boriti i -slav. Dakle Borislav, Borivoj, Borimir i Boro/Borko nisu povezani sa Borisom.

Zaboravljamo da smo mi poluvlasi iliti pomešani sa romanofonim starim stanovništvom , i zato smo imali imena sa tzv.latinskim sufiksima "UL i IL".

Dakle , Momčilović,DobrilovićŠurdilović,Sandulović,Dežulović,Marulić,....

-ilo je slavenski sufiks dok -ul jeste romanski.

Nije, "il" ili "ilo" je takođe romanski, jer gle čuda samo mi na Balkanu imamo takva imena sa tim sufiksom od svih Slovena.

Nije sigurno , ali misli se da je i sufiks "an" takođe romanski jer ga nema takođe kod drugih slovenskih naroda sem na Balkanu.

DevijantAN , degutantAN,....AN je latinski sufiks.

Mi imamo posebna naša balkansko-slovenska imena koja su prošla dugu genezu kaoi sami narodi.

Iskopali nedavno grob plemića viteza ŽARKA u Srbiji iz vremena 14.veka.
Jako čudna heraldika i još čudnije je samo njegovo ime ŽARKO bez ikakvog drugog teksta.

Ime Semorad je ustvari Zemorad, jer je nastalo od imenice zemlja.

Dabiživ je od izrjeke da bi bio živ, čime se htjelo zaštititi djecu od zlih duhova. Sačuvalo se u prezimenima poput Dabo.

Hohmo, u nekim inačicama Hohnjo, se održalo u prezimenu Stefany Hohnjec a narod je tada pisao da joj je prezime njemačko, od riječi hoch.

Dometak -mir u slavenskim imenima ne dolazi od mir kao u npr. miran nego od *-měrъ, od indoeuropskog *mehros, i znači velik, moćan (grčki -μωρος (-mōros), keltski *māros, germanski *mēri-), pa se kasnije taj staroslavenski korijen preoblikovao u -mir. Narod je pučkim zaključivanjem to jednostavno poistovjetio s imenicom mir i tako je ostalo u općoj svijesti. Izvorni oblik se i danas sačuvao u nazivima poput Črnomerec, Vukomerec, Vukomerić i Vukomeričke gorice.

Općenito, golema većina slavenskih/hrvatskih imena nastala je od korijena koje je hrvatski jezik preko praslavenskog naslijedio od indoeuropskog jezika, pa i starijih korijena koji u nekim slučajevima izvorno sežu sve do ljudskog prajezika u Africi od prije nekih 70 000 godina poput riječi dom (Domagoj), djeti (Dejan, od slavenskog dejati - raditi), gora (Goran), tomiti/zatomiti (Tomislav), žar (Žarko), buditi (Budimir, Butko) i sve inačice imena (i prezimena) od riječi bijel (i blag - Blagoje) i crn.

A đe si Mirve ubolo te june slavensko.

Semorad nema nikakve veze sa zemljom , u pitanju je sveslavenska reč za porodicu,rod,...a potiče od reči seme(logično) , ali je povezano sa zemljom u izvornom smislu.

https://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B5%D0%BC%D1%8C%D1%8F

Dakle , Semorad je u stvari Rodorad.

Dejan je od latinskog naziva za boga Deus , Tomislav je od sv.Tome sa bliskog istoka , ali moguće je da neko "zatomio" originalnog slavenskog Tomu.

Da, Tomislav je slavenizirana verzija stranog biblijskog imena. Kao što je npr. Katica slavenizirana verzija Katarine

Tomislav nastalo je od dve latinske reči - “dominus”, što znači vladar ili gospodar, i “slavus”, što se odnosi na pripadnika slovenskog naroda.

Ali, vremenom je došlo do “greške u prevodu”, pa je tako Dominus Slavus postao Tomislavus, odnosno Tomislav.

Iznenađuješ me svojim maštanjima,konstrukcijama i neznanjem latinskog , ja sam npr. "ateistus pravoslavus" pa ga bolje znam od tebe.

Nema niti mogu postojati u starom latinskom slova "V i U" zajedno , jer kad je Tomislav živeo slova "u" nije još bilo tj.nije se koristilo.
Ne postoji reč "slavus".

Tomislav je ime kao što su i imena Petrislav i Pavloslav , dakle slovenizovana apostolska i svetačka imena

Nisam to ja konstruirao vec netko drugi. Tako da sam se samo prikljucio i doprinio temi

Za ime Tomislav se može reći da je složenica od imena Toma i slavenskog dodatka slav. Vjerovatno je da je složeno od starocrkvenoslavenskog glagola tomiti što znači mučiti, miriti, koriti i slava.

A po toj logici sve možemo proglasiti slavenskim

Marko dolazi od glagola mariti, brinuti se.
David dolazi od izraza "da vidim", što bi otac izgovorio kada traži da mu pokažu novorođenče
Luka dolazi od poLUČITI nešto
Ivan dolazi od riječi "i" i "van", u smislu netko tko može i unutra i van.
Jakov dolazi od riječi jak, snažan.
Šime dolazi od glagola "ošinuti"
Bartol je zapravo Bratol, od riječi brat
Gabrijel dolazi od riječi brijati, npr "daj zabrij kako dobra truba, buraz"
Margareta dolazi od staroslavenskog izraza "margaritati", jesti puno margarina
Matija dolazi od psovke "Ma ti ja dam...."
Monika je zapravo skraćeno od harmonika
Nikola dolazi od negacije "ni, niti" i dodatka "kola", dakle sirotinja koja ni kola nema
Pavao/Pavo/Paval je skraćena verzija od Spavao/Spavo/Spaval, ovo se ime davalo djeci koja su mirna i dobro spavaju
Josip je ime koje se davalo djeci koja bi po rođenju imala crvenu mrlju, nalik osipu
Juraj/Jure dolazi od glagola "juriti"

U biti nakon ove objave iznad moguće da će neki velikosrpski pseudopovjesničar tipa goran šarić uzeti ovo kao ozbiljne arugmente i koristiti u predavanjima. I puno veće gluposti melju, npr da je Platon zapravo Plećaš.

I po cemu bi se razlikovalo od svih drugih slavenskih imena?
Ne znaci da sva ta imena jesu nastala tako ali neka definitivno jesu
Postavlja se pitanje zasto onda Marko nije Markoslav, Ivan nije Ivanoslav itd...
Jer u slavenskim jezicima imamo i Tomu i Tomislava. Zasto

Danas ih ima retko , ali ih ima:

https://www.youtube.com/watch?v=M6fLtX6WYmQ

https://www.youtube.com/user/TheeFinalSolution

Sve zavisi od trendova i određene kulturno jezičke skupine koja prosto ima svoje posebne afinitete spram imena.
Npr.ime Tomislav gotovo nigde nećeš naći pre 19.veka , čak je i tad bilo retko kod Hrvata , ali odjednom je počeo boom sa tim imenom , kod Srba ga ima ali daleko manje nego kao kod Hrvata.
Onda u srednjem veku sudeći po spisima 90% imena Hrvoje i Hrvatima se nalazi kod pravoslavnih dok je kod katolika jako retko u to doba.

Odakle ti ovo? Ja sam u raznim tekstovima cesto nailazio na ime Hrvoje i Hrvatin kod Hrvata u srednjem vijeku. O kojim pravoslavcima govoriš? O onim bivšim katolicima iz Crne Gore iz Istočne Hercegovine ili o Moravcima, Timočanima?

Stjepan.

Najstariji pomeni(kraj 13.veka) su sa Kosova i to sa spiska vlaha u vlasništvu pravoslavnog manastira:





Mnogi Hrvati su u velikoj zabludi misleći da je ime Hrvoje i Hrvatin zapravo etnonim ili ima veze sa katoličkom verom , međutim nije , to je obično ime kao i svako, tj.hoću reći da onaj koji ih je nadevao u srednjem veku a i kasnije ni na kraj pameti mu nisi bili Hrvati.
Aloi svakako ime Hrvat u smislu etnije je korenski povezano sa imenima Hrvoje i Hrvatin.

Forumaš Ateist je ovde na nekoj temi stavio mnoštvo primera iz same Srbije , a o prezimenima da i ne govorim Hrvić,Rvić,HrvatinHrvojević,....

Koliko sam čuo, radi se o specifično vlaškom imenu. Ima li neki razlog zašto bi to baš bilo tako?