Svaki put kad idem u Tuzlu zgrozim se nad katoličkom Crkvom u Orašju. U daljini se vidi džamija sa prijelaza, a bliže cesti crkva za koju neznaš jer naša, pravoslavna ili je još jedna džamija. Neznam tko je arhitekt, al...

Natalitet – Na porodiljinom odjelu Županijske bolnice Orašje ove je godine rođen rekordan broj beba, gotovo podjednako dječaka i djevojčica

Uz osmijeh i glazbu 200 beba

Ovdje nas tretiraju kao princeze, stalno su s nama, potvrdile su mlade mame

Godinu na izmaku Posavina će pamtiti po puno ružnih statističkih kretanja, elementarnim nepogodama i još mnogo toga što donosi recesijska godina čija ekonomski pogubna kretanja nisu zaobišla ni tri posavske općine. Ipak, Posavljaci se ne mogu požaliti na broj novih stanovnika, i to onih najljepših koji predstavljaju njenu budućnost. U Županijskoj bolnici u Orašju na Porodiljskom odjelu rođeno je blizu 200 beba, gotovo u jednakom omjeru dječaka i djevojčica. Rekordan broj beba dao se naslutiti i po statističkom pokazatelju povećanih porodiljskih naknada nezaposlenim majkama koje se izdvaja iz županijskoga proračuna, pa smo tragom te vijesti krenuli doznati nešto više o mjestu gdje se rađaju novi životi.

Ogromno povjerenje

Uvijek s osmijehom, sestra Nada dočekuje nas na prijamnom odjelu, no to nije iznimka, jer osmijeh i svu potrebnu njegu daruju svakoj trudnici koja kroči na odjel. I dok čekamo šefa odjela, doznajemo koliko je ogromno povjerenje u kadar. Sestra Nada postat će ponovno baka, a njezina kći će roditi upravo tu gdje i ona radi.
- Ovo je bila iznimno rodna godina. Broj poroda značajno je povećan u odnosu na prethodnu godinu i dosegnuo je čak oko 200 u ovoj godini jer u prosincu očekuju da još oko 30-ak rodilja donese bebu na svijet. Pacijentice više ne odlaze u susjednu Hrvatsku bez obzira na određene financijske povlastice koje mogu tamo dobiti i uglavnom sve dolaze rađati u Županijskoj bolnici u Orašju.

- Kod nas se masovno prijavljuju jer su stekle povjerenje u ustanovu i kadar ove bolnice, kaže nam šef odjela dr. Amer Hamamdžić. Na porodiljinom odjelu je deset kreveta i moderno uređena rađaonica. Dr. Amer pojašnjava kako za vrijeme poroda puštaju umirujuću glazbu, a uz porodilje je cijelo vrijeme liječnik i sestra koji nadziru stanje. Takav tretman i nije uobičajen za druge zdravstvene centre.
- Porodiljama pustimo neke ugodne pjesme, sve se dobro odvija i uz puno pozitivne energije, a što je bitno za njih, stalna je prisutnost liječnika i glavne sestre, što se rijetko gdje može pronaći, tvrde na odjelu.

Trudnice dobro zbrinute

Janja Lucić iz Domaljevca, Janja Kočić iz Orašja i Marijana Ilijašević iz Odžaka, koje su tek rodile tri zdrave curice na porodiljinom odjelu u Orašju, s osmijehom nam potvrđuju navode dr. Hamamdžića.
- Ovdje nas tretiraju kao princeze, stalno su s nama, sve je uredno kao da smo kod kuće i svaki sljedeći porod, ako ga bude, bit će isključivo u Orašju, potvrdile su nam mlade mame.
- Iako je sve više posla, to je samo potvrda dobrog rada i to nam daje poseban elan za rad jer poseban je ovo posao u kojem pomažete da na svijet dođe novi život, gdje je iskren osmijeh zahvalnosti porodilja najveća nagrada za našu angažiranost, kaže nam glavna sestra na odjelu Janja Damjanović. S obzirom na velik broj poroda i kada je za očekivati neki od problema, ipak nije zabilježen niti jedan problematičan ishod. Sve trudnice su dobro zbrinute i tek je poneka trudnica upućena u veći klinički centar isključivo zbog mogućih komplikacija. No takvi se mogu prebrojati na prste jedne ruke, tvrde pacijentice odjela.

Uspješni porodi
Tim koji od tri liječnika i deset babica ne zna za probleme
■ Tim koji pobjeđuje sve eventualne probleme poroda i koji iza sebe samo ove godine ima oko 200 poroda, čini tri liječnika specijalista na čelu sa šefom odjela dr. Amerom Hamamdžićem te izvrsnim liječnicima specijalistima dr. Zlatko Pavljaševićem i dr. Ružicom Marković. Sastavnica tima je i deset akušerki. U godini na izmaku uspješno su obavili oko 200 poroda, što je jedan od rekorda iz proteklih godina i gotovo dvostruko veći broj beba koje su rođene u odnosu na 2009., tek nekoliko porodilja upućeno je u veće kliničke centre.

Jedan od rijetkih gradova koji je s Bošnjacima uspio očuvati zdrave odnose, bez sukoba, svakako je i Orašje. Povijest će pisati da li ih je to u političkom smislu koštalo i koliko. U svakom slučaju, hvalevrijedno. Danas su ti odnosi, potvrdio nam je to i Salim ef. Kanlić, imam u lijepoj oraškoj Sultan Azizovoj džamiji (Aziziji), na visokom stupnju tolerancije, istinskog suživota: "Nekorektno bi bilo reći da su Bošnjaci u Orašju ugroženi. Većina njih je vraćena na prijeratna radna mjesta. Uzme li se u obzir da ih je oko 10% na teritoriju općine, više ih je (blizu 20%) zaposleno u javnoj administraciji. Ja Orašje svugdje navodim kao primjer istinskih, onih naših bosansko-hercegovačkih dobrosusjedskih odnosa. Ima jedan fenomen kod nas da oni koji su dio manjine, već samim tim se osjećaju nekomotno. Znate, većina je uvijek komotnija. Bilo da je riječ o Hrvatima, Bošnjacima ili Srbima. Ali govoriti o bilo kakvim provokacijama, namjernim diskriminacijama, zaista je nekorektno."

Dana 19.12.2010.god u podnevnom terminu u radio emisiji i uz vjerski iskrivljeno „Svjetlo riječi“ na radio postaji Orašje bili smo slušatelji i svjedoci neviđene i sramotne propagande protiv trećeg entiteta na jedan bljutav način.
Veliki dio emisije upakiran je od pojedinaca na može se reći samo komunistički pokvareno perfidno svojstven način tako što su pojedinci sa radio postaje Orašje iskoristili priliku i svojih pet minuta za antikampanju kontra eventualnog „trećeg entiteta“.

Međutim to i nije čudno kad se zna tko u pozadini i iz sjene kroji uređivačku politiku radija. Sličilo je to na pravo šargovsko lajanje.

Prvo je serviran red Božićnih pjesama, pa dugotrajan red kontra zagovarača trećeg entiteta, pa ponovno red vjerskih pjesama, pa amortizirajući „putopisi“ Ivana Šarčevića iz Svjetla riječi, pa red antipropagande protiv hercegbosanskih zagovarača i tako redom.

Slušatelji koji čitaju Svjetlo riječi još su samo očekivali i „jako oštroumne i inteligentne“ članke piskarala od svijetlih riječi Drage Bojića osvjedočenog tuđmanomrsca, hercegovačkih banditosa i ultrafobista kontra svega iz Herceg Bosne.

Čitao je radiooraški voditelj na radiju montirane „prosvjetiteljske“ uratke kako bi nas treći entitet odveo u propast a ognjišta nam ostavio pustim, kako je to dizanje tri prsta u zrak za treći tj. za betoniranje Dodikove Srpske, da su novoosnovani univerziteti puni „neznanja“ i kome će koristiti od Orašja do Posušja, pa da hercegovački „bandosi“ u „bandistanu“ žele voditi Hrvate u konačni entitet pljačke, kriminala i korupcije, pa da je najbolja stvar za BiH Hrvate zadnjih godina koja im se dogodila distanca od hrvatske politike koja ih je izdala, a u posljednje vrijeme i distanca od juga koji želi „odbošnjačiti“ Posavske Hrvate od federalnih partnera i BiH.

Toliko novih termina „odbošnjačiti“, „bandosi“, „bandistan“, „univerziteti neznanja iz Mostara“ su servirali ljigavi pojedinci s radio postaje Orašje i samo potvrdili ono što smo i ranije znali.Ipak nismo mogli vjerovati da će se radio postaja Orašje pretvoriti u eter privatnih stranačkih neinteresa i prljave kampanje nametanja nenormalnih teorija zavjere i izdaja.

Nije nam poznato dali ravnatelj radio postaje Orašje Zdravko Marković uopće zna što pojedinci blebeću na radiju i za čije interese.

Ako se prisjetimo predratnih događanja kada su pojedinci noću po Orašju rasipali propagandne letke u kojima se otvaralo oči narodu da rat koji predstoji treba donijeti samo sreću banditima i kriminalcima a pod svaku cijenu očuvanja bratstva-jedinstva ovo se u javnosti može mjeriti još samo i sa time.

Nakon noćnih miniranja brodica koje su već uveliko prevozile izbjeglice iz BiH preko Save, ti čuvari suživota pod svaku cijenu nasrnuli su agresivno na svakoga tko se nije uklapao u njihov pogled „državotvorenja“.

Čini nam se da ovakvo privatnoperfidno slaganje gluposti u eter u remix-kombinaciji sa crkvenim putopisima i Božićnim pjesmama dovoljno govori o njihovoj pojedinačnoj pokvarenosti.

Emanuel Jurić/ Posavski obzor

ORAŠJE – David Orkić (44) iz sela Matići kod Orašja poginuo je u nedjelju poslijepodne nagazivši na zaostalu protupješadijsku minu dok je s prijateljima išao u lov u šumu Travnici kod Matića.

Netko skinuo traku

Posljednjeg dana lova na sitnu divljač, članovi Lovačke udruge Sava, sekcija Matići, okupili su se u lovačkoj kućici gdje su ručali, a nakon toga su krenuli na teren. Rasporedili su se po skupinama i kroz šumu su se probijali na propisnom odstojanju jedan od drugog tražeći zečeve i fazane. Iako je netko još davno skinuo traku koja je upozoravala da je u blizini minsko polje, lovci su bili svjesni opasnosti, i znali su kuda se ne treba kretati. I pored upozorenja kolega lovaca, David Orkić i njegov lovački pas su krenuli prema minskom polju. Dvadesetak metara od njega, izvan minskog polja, bio je Marjan Mišković Djedak, njegov kućni prijatelj. “Odjednom sam začuo snažnu eksploziju, i osjetio udar topline. Budući da sam nekad bio deminer, odmah sam znao da je eksplodirala mina. Nadao sam se da je minu aktivirao Davidov pas, a da je on bio dalje od nje... Povikao sam: “Gdje si Davo? Čuo sam da cvili pas, a potom i Davidove jauke i pozive u pomoć”, priča Mišković.

Dvije eksplozije

Drugi lovci, koji su se nalazili nešto dalje, poput Adana Dabića, lovočuvara i koordinatora za lovni turizam Lovačke udruge Sava, pričaju da su čuli dvije eksplozije i pomislili da je pored “PROM-ovke” aktivirana i nagazna mina – “pašteta”. Još se ni prašina nije slegla, a Mišković je bacio pušku i, riskirajući vlastiti život, potrčao u minsko polje kako bi pomogao prijatelju. Prošao je kroz trnje i šipražje, i na zemlji ugledao Orkića, kojega su geleri mine pogodili u leđa. “Jedino mi je bilo na umu da mu moram pomoći. Okrenuo sam ga na leđa i rekao da se ne boji, da neće umrijeti. Na žalost, David je preminuo pet minuta nakon eksplozije, prije nego što je pomoć stigla”, rekao je Mišković. Orkić je nedavno dobio posao u Carinskom terminalu u Orašju, a iza njega je ostala supruga i četvero djece. I. H.

Orasje se lijepo gradi. Sada i u samom mjestu Hrvata ima dosta vise od ostalih a o opcini da i ne govorimo..

Bosnjaka u Orasju ima minimum 65% ali minimum,nize se ne moze ni provalit.