Engleska wikipedia je otvoreno protuhrvatska tvorevina jer se njezin osnivač osobno uključio u raspravu o tome treba li postojati hrvatski jezik i zaključio da ne treba, zajedno s jugoslavenima, velikosrbima i ostalim hrvatskim neprijateljima. Naravno, ako se vlasnik cijelog projekta svrstao na protuhrvatsku stranu onda je jednostavno neizbježno da i svi ostali članci koji imaju bilo kakve veze s Hrvatima prođu na isti način kao da ih je pisao Srbobran pa wikipedija, što se Hrvata tiče, niti nije istiniti izvor za činjenice o nama nego neprijateljsko promičbeno glasilo prema svijetu.
No, kao i svi protuhrvati i ovi se susreću s istim problemom - kako pomiriti neželjenu stvarnost s protuhrvatskim maštanjima.
Jer, ono što mnogi ne razumiju jest da je hrvatski narod, pa tako i hrvatski jezik, neviđeno svjetsko čudo, jedna nevjerojatna iznimka. Mali narodi, koji nikada nisu brojčano, gospodarski i vojno nadmoćni obično lako i brzo nestanu kada se na njih izvrši jaki pritisak. Ponekada niti nema nekog usmjerenog napada nego se narod sam raspline uslijed nemogućnosti prelaska na višu razinu kulture ili samosvijesti, kao što se dogodilo bezbrojnim plemenima kroz povijest, pa i moćnim dugotrajnim državama kada su samo jednom pale pod tuđina. Ali ne i Hrvati, oni jedostavno odbijaju umrijeti. To nije bilo predviđeno i to za strance nikako nije očekivano i dobro.
Štoviše, mi smo preživjeli ne samo mnoge namjerne pokušaje državnih politika rashrvaćivanja od strane najjačih država svojega vrjemena nego smo još istodobno bili rascjepkani politički, uništeni gospodarski, razoreni stoljetnim ratom i raseljavani na sve strane svijeta. Savršeni uvjeti za nestanak Hrvata su se posložili kao na pladnju. Unatoč svemu tomu uspjeli smo se očuvati u potpunosti ali je to poremetilo ideološke bajke svih tih imperija koji su mislili da ćemo biti uništeni i sada dolazimo do same biti problema - kako da Hrvatska ne postoji iako ipak postoji, kako pomiriti stvarnost i neprijateljsko htijenje.
Jer ono što piše na lažipediji nema nikakve veze sa stvarnošću nego je to ta preživjela protuhrvatska ideologija iza koje stoje znatni gospodarski i politički interesi.
Tamo hrvatski jezik ne postoji, ovdje hrvatski jezik ipak postoji i službeni je u HR, BiH, EU i drugdje.
Tamo se hrvatski jezik ne zove hrvatskim, ovdje se oduvijek zove jedino tako.
Tamo se izmišljaju nepostojeći prajezici, ovdje imamo pisane izvore u kojima ih jednostavno nema.
Tamo su Hrvati često netko drugi, ovdje imamo dokumente u kojima su te osobe same napisale da su Hrvati.
Tamo hrvatska povijest i nije hrvatska, ovdje jest.
Tamo se Hrvatsku svrstava po Balkanima i tko zna gdje, ovdje upravo živimo srednju Europu, sredozemlje, EU, eurozonu i Schengen a nasuprot tomu stoji Otvoreni Balkan.
Tamo se voli Jugoslavija i to jako, ovdje ju se mrzi.
I tako dalje. To nije enciklopedija, to je poremećena bajka o nekakvoj usporednoj stvarnosti u kojoj za Hrvate nema mjesta. Zamislite samo nekoga tko to čita bez ikakvih predznanja o Hrvatima i onda dođe ovdje, u skroz suprotnu zbilju. Na što će taj susret sa stvarnošću sličiti?
Cirkus na wikipediji je upravo taj suludi susret šizofrenije s neprestanom nestašicom lijekova. Postojanje Hrvatske i hrvatskoga jezika unatoč svom njihovom trudu na neki način im je i osobna uvrjeda, poniženje njihove zamišljene svemoći. Kako da sada nakon svega kažu da su jednostavno lupetali zlonamjerne gluposti preko 200 godina s predumišljajem?
Iz hrvatskog gledišta ono tamo su najobičniji gadovi i krivotvoritelji povijesti i sadašnjosti koji raspravljaju kako umoriti sve hrvatsko i misle da je dobar početak preko umorstva hrvatskoga jezika. Bilo koji Hrvat koji gleda to uporno kruženje lešinara oko Hrvatske trebao bi doći do očitih zaključaka da s tom ruljom nema smisla raspravljati jer njima niti nije do istine nego su na zadatku i jedini ispravni put bi bio da se uključi Država, da se protiv ovoga bori kako god zna i umije te da napravi svoje opširne i potkrijepljene mrežne stranice o svemu hrvatskom koje će biti raspoložive na svim velikim i bitnim svjetskim jezicima tako da stranci ne ovise samo o jednom lažljivom izvoru podataka o nama. Tiskanje i raspačavanje knjiga je još i bolje jer se one puno teže brišu.
I, naravno, ne štediti novac za HV. NIKADA ne štediti novac za HV.
Odličan tekst o ovoj protuhrvatskoj jezičnoj raboti kojoj je glavna svrha obnova nekakvih balkanoslavija, i sa sličnim završnim zaključkom, napisao je jedan od naših vodećih živućih jezikoslovaca, dr. Mario Grčević. Šteta što on nije predsjednik vlade.
Hrvatski jezik u normama Međunarodne organizacije za normizaciju
