Ma daj hebote, koliko tema hoćeš o Jurišiću i HSPu

Šta ga ti tu nasere boze sacuvaj, cuj pobijeno 30 000 ustasa a spaseno 3 000 000 hrvata??? pa ovo nebi lupio ni sam josip broz tito, na kriznom putu je stradalo 150 -200 000 hrvata a da negovorim koliko ih je moralo emigrirat

sto se jurisica tiče on je samo jedan obični foteljaš, kamo sreće da je pravaš i ustaša....ali zadnji takvi pomriješe u emigraciji

Šta ga ti tu nasere boze sacuvaj, cuj pobijeno 30 000 ustasa a spaseno 3 000 000 hrvata??? pa ovo nebi lupio ni sam josip broz tito, na kriznom putu je stradalo 150 -200 000 hrvata a da negovorim koliko ih je moralo emigrirat

Svi ti HSP-ovi, HP-ovi , Hrvatska revolucionarna bratstsva, i sva slična sranja, sve je to udbaška kuhinja.

Svi znaju da je 20 ubačenih gerilaca bugojanske skupine 1972 djelo UDBe, da bi se vidjelo tko će poći za njima i da ih onda likvidiraju.
Narod je bio pametan, i nije krenuo za njima!

Pozdravljam sudionike ovog foruma nadam se da ne ću doživjeti sudbinu kao na forumu Sarajevo x odakle sam izbačen.
Ovo je moj prvi upis i to na ovoj temi. Kao vremešni Hvat želim da mladi Hrvati nadiđu temu partizani - ustaše. Mnogo je ustaša po zadatku udbe a tu mislim i na one koji su na utakmici Široki - Sarajevo istaknuli kukasti križ. Pa to je bio melem Lagumdžiji da svijetu pokaže tko bi upravljao hrvatskim entitetom u BiH.
Slično su udbaši radili i 1990. kada su oblačili mladiće u ustašku uniformu i snimali pa slali u svijet.

G O D I N A 1 9 4 3.





7. siječnja, četvrtak – 642. dan rata / Talijani vršili izviđanje zone Široki Brijeg–Mostar–Imotski. »Vrijeme vedro.« (B2/5, 349)

Osnivanje 4. dalmatinske brigade – Srž brigade čini dosadašnji bataljon »Vid Mihaljević«. Brigada je formirana u Šošićoma, partizanskom gnijezdu Biokova. Formiranju prisustvovali Ivica Kukoč Jordan, komesar 4. operativne zone, i Andrija Božanić u ime PK. Štab brigade: komandant Savo Drljević, zamjenik Bogdan Peko; komesar Mate Ujević. Komandni kadar: 1. bataljon – komandant Jure Galić (poslije njegove pogibije Mijo Jerković), komesar Vlade Aleksić; 2. bataljon – komandant Drinko Tolić, komesar Miloš Radojković; 3. bataljon – komandant Petar Bogunović, komesar Ivo Rafaneli; 4. bataljon – komandant Bogdan Viskić, komesar Stipe Tomašević. (B5/11, 135–40; C3, 37; E2/2, 646)

»Neprekidno sastanci – piše Kirigin. – Svaki čas netko dolazi i odlazi. Stigao je visoki Savo Drljević, Crnogorac, koji je bio komandant 2. bataljona 4. crnogorske brigade. Savu je negdje oko Lovreća dočekao Ante Šućur, član našeg Okružnog komiteta, i dopratio ga do Šošića. Danas ima na Biokovu oko 800 boraca. Drugovi nam kažu da rukovodećeg kadra nema dovoljno. Komesar Mate Ujević još se nalazi na Mosoru. Ovo je 4. dalmatinska Narodno-oslobodilačka (NOU) brigada, ali je ovdje najviše zovu "biokovska". Danas je imenovana i Komanda područja, nova vojno-pozadinska formacija, koja će se brinuti za funkcioniranje mnogobrojnih radionica, a naročito će morati voditi računa o prehrani vojske. Naš je kraj siromašan i iscrpljen, narod je već dao i na rubu je gladi pa se predviđaju neke akcije dugoročnijeg karaktera. Tvrde da će nam kukuruz doći iz Bosne. – Snijeg je napadao. Ima ga ponegdje i na metar. Veliki je ovo dan za sve nas. Dobili smo novu formaciju. Tiho je sve proteklo. Nije bilo posebne ceremonije. Konačno, i ovaj snijeg je koješta poremetio.« (G9, 368–371)



ROĐENI

Aržanož


Dujmić Ivan – Mirko i Anica Žaja


Podbablje


Jonjić Ruža (…20.6.43) – Marijan i Mara Jonjić

Lučić Frano – Mate, cestar, i Matija Knezović–Dudić


Poljica


Rako Mila – Luka i Mara Trogrlić

UMRLI – Aržano


Ljubičić–Čakarović Mate Stjepanov, 77, starost


Župa


Vuletić r. Turić Antica, 70, slabost na srcu

Slivno


Glibota Mara Kažimirova, 2, prehlada


–


Studenci – Bilić Kovačević Stipan Jukin, 23, domobran, poginuo u Tremešnici. (F31)



7. veljače, nedjelja – 673. dan rata / VŠ NOV naredio svim partizanskim jedinicama, koje nisu bile zahvaćene operacijom Weiss, da pojačaju aktivnosti protiv neprijatelja.



ROĐENI


VJENČANI – Imotski


Jerković Ante, trgovac, i Zora Sučić

LOVREĆ


Batinić Emilija – Josip i Mara Milinović


Proložac


Maršić Marijan i Prlj Anđa

Plujić-Ćorić Marija (+2.4.43) – Ante i Nedjeljka Mustapić


UMRLI

Podbablje


Karin r. Vrljić Mara, 24, prehlada glave

Runovići


Čale Ante (…1.10.44) – Josip i Manda r. Kuštra


Runovići


Šabić Mate Jakovljev, 56, »ubojstvo« (ŽFT)


U borbi na Perića Brigu poginuo Marin Pirak (27) iz Makra, borac 4. dalmatinske brigade

U Prološcu je tokom dana »prikupljena čitava bojna ustaške Crne legije, zatim sve snage seoske milicije, ojačane vodovima iz Glavine Gornje. Na čelu prikupljenih snaga nalazili su se bojnici Mamić i Božinović. Po selu su uzimali prijevozna sredstva i zaprege te do kasno u noć tovarili opremu. Vidjelo se da spremaju zamašniju akciju. Doznali smo da je jedan vod ustaške milicije iz Prološca dobio zadatak da izbije na Ljubu. Po tome se moglo zaključiti da će ustaški napad biti usmjeren prema Studencima i Aržanu, odnosno Livnu.« (A10/1)



Dnevno izviešće Zapovjedničtva odsjeka Posušje–Imotski–Ljubuški: Od 6. 2. u 12 sati do 17. 2. u 12 sati ništa osobito nije se dogodilo osim čarkanja na pojedinim posadama. Naša obhodnja upućena u pravcu Zagorja, gdje se je sukobila s jednom partizanskom obhodnjom (11 partizana) bez gubitaka i pozitivnog rezultata.

Po dobijenim podatcima jače partizanske grupe prikupljaju se oko postaja ovoga Odsjeka s namjerom zauzimanja Imotskog, s time da je jedna grupa upućena sjeveroiztočno od Rakitna u pravcu Grla–Svinjača; jedna grupa djece u Kongoru (odnosi se na dio zbjega iz zapadne Bosne – KZ); oko 300 oboružanih na prostor Studena Vrela; kod Duvna jedan bataljon (navodno brojčano jak); mosorska grupa oko Studenaca i Aržana; biokovska brigada na prostoru zapadno od Imotskog. Za očekivanje je skori napad na Odsjek s mogućim obuhvatom desnoga krila iztočno od Rakitna, ukoliko nije po sriedi povlačenje partizana Crnogoraca prema Neretvi. Ove pridošle grupe, na sjevernom pravcu, potiču od bježećih grupa iz Glamoča i Livna.

U svrhu olakšanja pritizka sa zapada i jugozapada predviđam, u koliko se situacija ne promieni, akciju po zapoviedi koju prilažem. U svrhu podpomaganja ove akcije od strane italijanskog zrakoplovstva, molim da ono razviđa i eventualne kolone tuče oko Mesihovine i Duvna, zatim na putovima zapadno od crte Studenci–Rimski put–selo Gudelji (3 km južno od Krivodola)–selo Podosoje. – Zapovjednik, pukovnik Šimić, v.r. (B2/5, 663 – Puk. Franjo Šimić, zapovjednik 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije, rodom je iz Like. Prije rata bio je ađutant kraljice Marije.)

Zapovijed br. 29 zapovjednika sektora Posušje–Imotski za izvršavanje akcije čišćenja područja na desnoj obali rieke Vrljike između Proložca–Kljenovca–Poljica–Drinovaca od partizana, koji su se na tom području prikupili i ugrožavaju Imotski sa zapada i jugozapada.

1. Stanje kod protivnika – Protivnik se prikuplja sa sjeverne strane Odsjeka od Kongore pa do Studenaca, a sa zapada od Studenaca pa sve desnom obalom rieke Vrljike do položaja italijanske milicije zapadno od Babnjače i sela Puteševica (seoska milicija protjeranu iz Slivna – KZ), s očiglednom namjerom: napasti na naš Odsjek i osvojiti Imotski, pa možda i Posušje.

2. Naša namjera – Preduhitriti protivnika bar sa zapadne i jugozapadne strane u toku 8. 2.

3. Sastav postrojbi – a) Grupa Božinović–Mamić: 26. ustaška bojna pojačana jednim satom 7. ustaške bojne i težkim bacačem Ustaškog odbranbenog sdruga (UOS).

Zadatak: još u toku noći 7./8. 2. preduzeti pokret preko Proložca i Postranja, obići iznad Lokvičića, očistiti Kljenovac, zatim preko Bajića izbiti na Šeminovac (kota 639) i spriečiti protivniku izvlačenje iz Podbablja i Poljica na zapad. Za svoju zaštitu iz sastava posade Proložac uputiti jedan jači vod (do 60 ljudi) na Ljubu, koji se na ovoj koti ima zadržati i štititi grupi zaleđe dok grupa ne stigne na sam Šeminovac, kada se ovaj vod ima povući u Proložac. Sama grupa po završenom čišćenju navedenog područja, pod zaštitom sa leđa i uz pomoć dielova na koti 500 (pola km sjeverno od Lujana (u Poljicima – KZ)), ima se s ostalim četama koje u akciji sudjeluju povući u Imotski. Veze održavati s posadom Proložac, vodom na Ljubi i dielovima koji operiraju od Imotskog preko Kamenmosta i s pravca Drinovaca.

b) Grupa Berulac–bojnik Pejković: 7. ustaška bojna bez jednog sata, dielovi Pripremne bojne na Kamenmostu, Zmijavačkom mostu i s Otoka.

Zadatak – 8. 2. u svanuće preduzima akciju s crte rieka Matica (Vrljika) sa zadatkom da što prije ovlada crtom Nebriževac–k. 360 (Perići)–k. 300 (Hršćevani)–k. 292 (Dikovača) (uži mostobran) i zatim produžava pokret do crte Šumet–Jonjići–Šušnjari–k. 500 (Ribešina)–k. 528 (iznad Biloša), na kojoj ima uhvatiti vezu s dielovima koji nadiru s pravca Drinovaca. Vezu održavati s grupom Božinović–Mamić signalizacijom, a lievo s grupom Drinovci do dodira također signalizacijom.

c) Grupa Drinovci – Poručnik Markovac: jedan sat UOS i polusat 13. pripremne bojne sa zastavnikom Prgometom.

Zadatak – Prikuplja se 8. 2. do 6 sati kod sela Sebišina, kada preduzima nadiranje sa satnijom UOS pravcem k. 479 (Gradina)–k. 304 (Ljubičići)–k. 365 (Vranjača)–Lubine–Majdan (k. 456)–Trutini–Ćapini–k. 555 (Šućuri)–k. 528 (Biloši), a s polusatom 13. pripremne bojne preko sela Bilići, kote 360 (Sebišina) duž Runovića, zahvatajući Mračaj (k. 534) i Šabiće do u visinu crte Ćapini–Miševići. Ova grupa održavati će vezu s našom Italijanskom milicijom, koja po odlazku grupe ima primiti i dosadašnji položaj 13. pripremne bojne iznad sela Sebišina, a unapried s grupom bojnika Pejkovića i kasnije grupom Božinović–Mamić.

d) Ostale postave Odsjeka, pa i u samim posadama Posušje i Imotski, imaju ostati na svojim postavama u strogoj pripravnosti.

4. Prikupljanje četa – Grupa Božinović–Mamić prikupit će se u Proložcu 8. 2. do 3 sata, a u daljem pokretu nastojati da kod Kljenovca bude do 12 sati. Grupa Pejković prikupit će se na polaznim postavima (do pe)t sati, kada će preduzeti akciju, s time što će svojim bacačem (u toku akcije p)odpomagati i grupu poručnika Markovca. Grupa Markovac ima se prikupiti 8. 2. do 6 sati kod sela Sebišina, odakle pokret, crta akcije, odpočeti do (sedam) i trideset.

5. Dojavna služba – Za vrieme akcije pojedine grupe obdržavat će vezu međusobno hrvatskim barjacima i po jednim bielim platnom jedno pokraj drugoga, zatim signalnim raketama: jedna biela – mjesto gdje se grupa nalazi; jedna crvena – opasnost s pravca u kom je ispaljena; dvie crvene – u težkom smo položaju; biela pa crvena – krećemo napried; biela pa crvena pa biela – zbog odpora neprijatelja ne možemo dalje; 4 rakete iste boje opaljene jedna za drugom – moramo se povući pravcem kojim smo došli (ovo prema raketama kojima se bude više razpolagalo). Međusobno održavati vezu po svojim ugovorenim znacima, tekličima i dovikivanjem, a pri dolazku u bliži dodir grupa i za vezu s ovima.

6. Plan akcije – Neprijateljske dielove koji se nalaze na ranije označenoj prostoriji po mogućstvu obkoliti, uništiti, razoružati i zarobiti.

Zamišljeni tok izvođenja – Grupa Pejković prva stupa u akciju ovlađivanjem užeg mostobrana, privlači svu pažnju protivnika na sebe i dovodi do njegova prikupljanja sa svih strana u pravcu Kamenmosta, pa i protivničkih dielova s pravca Slivna i Podosoja. Poslie izvjesnog vremena (oko 7.30 sati) stupa u akciju grupa poručnika Markovca koja stvara zabunu kod protivnika i dovodi do njegova grupiranja na prostoru Podbablje–Poljica–Krivodol. Dok je protivnik zabavljen ovim dvjema grupama i kada se vjerojatno prikupio na ovom prostoru, pojavljuje se grupa Božinović–Mamić s leđa, spriečavajući uzmicanje protivnika iz zatvorenog trokuta, u prvom redu bacačem, putem od Vukovića prema Zagvozdu. Znači, namjerna je akcija obkoljavanja, zbog čega grupa Pejković s užeg mostobrana preduzima pokret kada grupa por. Markovca prieđe crtu Mračaj (k. 534)–Majdan (k. 546). Grupa Božinović–Mamić obratiti će pažnju na protivnička težka oruđa (eventualno top) koja se, po svim podatcima, nalaze na prostoru između Kljenovca i Krivodola, a isto tako će obratiti pažnju na zaleđe da ne bi bila udarena s leđa od partizanskih grupa s pravca Studenci i Lovreć.

U toku izvođenja akcije sa zarobljenicima postupati po zakonu, razoružavanjem i sprovođenjem Posadnom zapovjedničtvu Imotski radi daljeg sprovoda u Mostar. Kretanje vršiti raztresito pretresajući najpotrebnijim brojem (vojnika) kuće i šumarke da ne bi protivnik oružje negdje prikrio i sebe za mirnog stanovnika izdao (bolje je kao zarobljene privesti 10 nedužnih, koji će po uztanovljenju biti pušteni, nego propustiti zarobljavanje jednog partizana).

Po završenom čišćenju područja i spajanju grupa ostaviti odgovarajuće posade na crti Šeminovac–Ujevići–k. 500–k. 528–Baba (k. 546)–k. 408–Miševići dok se ne povuku dielovi do Kamenmosta, kada ima usliediti pod prihvatom prvog povlačenje postava sa Šeminovca (k. 639) pa postepeno ostati u polukrugu do crte užeg mostobrana, na kome se ima zadržati vod posade Kamenmosta.

7. Podnošenje izvještaja – U toku same akcije, kad god je to moguće, podnosit će mi zapovjednici grupa svoja izviešća. Obvezno po završenoj akciji dostaviti će mi svaki zapovjednik grupe izcrpno izviešće o toku i događajima same akcije.

8. Obskrba strieljivom – Pred samu akciju popuniti strieljivom do pune šarže puške, strojnice i bacače. Voditi brigu da se strieljivo racionalno troši. Po mogućstvu prazne čahure pokupiti i po povratku predati ih u skladište.

9. Obskrba hranom – Izdati suhu hranu za ručak, a večeru pripremiti po povratku u nastanbama.

10. Zdravstvo – Grupe će povesti potreban broj zdravstvenika i zavojnog materijala. Eventualno ranjene i poginule ponieti sobom posredstvom mještana ili zarobljenika te upućivati pomoćištu (previjalištu) kod Kamenmosta ili u bolnicu Imotski. Zapovjednik posade u Imotskom predvidjet će pomoćište s liečnikom kod Kamenmosta, gdje će držati i teretni samovoz za prevoženje bolestnih, ranjenih i mrtvih.

11. Plien i zarobljenici – Po završenoj akciji cielokupni plien prikupiti u Posadnom zapovjedničtvu Imotski, gdje sačiniti točan popis svega. Zarobljenike predati bez zlostavljanja Posadnom zapovjedničtvu Imotski. Za vrieme akcije spriečiti pljačku i nasilje.

12. Zapovjedno mjesto – Ja ću se nalaziti kod grupe Pejković, kuda mi izviešća slati.

Poslato: 7. veljače u 18 sati tekličima Zapovjedničtvima posade Imotski i Posušje, 7., 26. U-bojne, UOS, 13. pripremne bojne, 1. sata UOS. – Zapovjednik pukovnik Šimić (B4/10, 624–627, B2/5, 1020–1023)





7. ožujka, nedjelja – 701. dan rata / Bojna relacija 6. pj. divizije Mostar: Četnici su izvršili zlodjela u selima Sovići i Grude, ubijali hrvatsko pučanstvo, palili i pljačkali hrvatske kuće. Znade se da su ubili 7 osoba koje su unakazili tako da su im vadili oči, odsjekli nos i ostale dielove tiela. Na ultimatum, koji je pukovnik Šimić preko ovog stožera poslao tal. zapovjedniku, odgovoreno je: »Kažite pukovniku Šimiću da dok je on pukovnik, a ja general, ne primam nikakve prietnje niti izjave bezobzirne glede moje visoke vlasti i vlasti mojih generala kojima je on podložan, i spreman sam da mu utjeram rečeno poštovanje i stegu.« Četnički vojvoda Jevđević je izjavio da je zbog navedenih zlodjela dao javno izšibati 8 četnika. Talijanski zapovjednik i Jevđević obećali su da će opljačkanu stoku i ostalo vratiti. (B4/13, 692–695)



ROĐENI


Medovdolac


Džaja r. Čaljkušić Matija, 45, ubijena u Harcegovini

Džaja Milica Markova, 11, »ubijena zajedno s majkom istoga dana«, u Ružićima – »oko 7.3.43.«

Runovići


Jukić Ivan–Stanko (…3.3.43) – Stipan i Iva Lubina

UMRLI

Aržano


Žaja–Matkov r. Radoš Marija, 38, tbc


Poljica


Žarković Ivan Matin, 75, srčana kap

Lokvičići


Mustapić-Jogun Mijo Grginm 58, »slabost od udarca« – (?)


Zagvozd


Rako Iva Antina, 30, upala pluća

Župa


Pavlinović Mara Matina, 5 mjeseci (MKR Krstatice)



7. travnja, srijeda – 732. dan rata / Oružničko krilo Omiš javlja da je postaja Zagvozd ponovno je uspostavljena. (B2/6, 660)

Izvještaj Stjepana Gažija: Predsjednik Maček je dobro zdravstveno i odličnog je morala. Sada je ponovo u Kupincu, čuvan od 150 ustaša, nakon što su na njega pravili pritisak za suradnju. Hrvatski seljački narod je povučen i šuti, ali je 80 % ostao uz HSS i čeka njezino vrijeme. I oni, koji su isprva pošli k ustašama ili iz uvjerenja ili zbog špekulacije, danas su najvećim dijelom razočarani, povlače se, osuđuju sve to i odriču se učinjenog. Traže kontakt s nama. To je pojava koli u seljačkim toli u građanskim redovima. I sami ustaški najviši funkcioneri, uključivši ovamo i ministre, kažu da su kola pošla u blato, da je sve krivo pošlo, a mnogi i da je sve propalo. Mnogi proklinju čas kad uđoše među ustaše. Najviše krive Budaka jer da ih je on, vrativši se iz emigracije, uvjeravao da se je Pavelić vani razvio, a kad tamo on je ostao isti, nedorastao za ovu ulogu. Misle da je Budak računao da će s Pavelićem on ovdje gospodariti. Kvaternik je bio na prisilnom boravku (odmoru) u Slovačkoj i razgovarao telefonski s Budakom i pozvao ga k sebi na razgovor jer da se nešto mora učiniti. Pavelić da je posve zakazao i da je on, Kvaternik, odlučio da dođe k njemu, veleći da je prija, kad je Pavelić Budaka likvidirao šaljući ga u Berlin, on je, Kvaternik, bio uz Pavelića a protiv njega. Međutim, cijeli taj razgovor snimili su Nijemci na ploču i poslali je na dar Paveliću. Zato je lom bio definitivan. Kvaternik se preselio u Beč, odnosno Semmering, gdje je kupio veliko imanje. Sin Dido je uklonjen s policije, barem formalno, iako je didovština ostala. To su sve lični obračuni, a u sistemu nema promjena.

Ukratko, ustaše su se sami likvidirali kako u narodu tako i prema vani, i oni su danas lješina. Domobranstvo još uvijek pati od teškog kaosa u koji ga je doveo režim i Kvaternik. Poboljšanje stanja u organizaciji i duhovima ide veoma sporo jer nailaze na sve moguće zapreke kod režimskih faktora, koji organiziranje domobranstva sabotiraju. U Rusiji nema više ništa jer je kod Staljingrada propala pukovnija. U Njemačkoj je na izobrazbi oko 15.000 koji su se u međuvremenu vratili u Bosnu gdje vrše čišćenje. Sastavni su dio njemačke vojske, pod njemačkim zapovjedništvom. Većina mrzi Nijemce radi postupka: »Kroatsche Schweine!« Nijemci traže ponovno slanje u Rusiju i dosad je poslano jedno jato zrakoplovaca, a ima ih nekoliko desetaka i u Francuskoj. Osim toga traže nove regrute za izobrazbu u Njemačkoj. Ustaška vojnica je ušla nedavno u Ministarstvo domobranstva, koje je promijenilo ime u Ministarstvo oružanih snaga (Minors).

Praktično, ona i nadalje postoji kao posebna organizacija. Međutim, i kod nje osjeća veliko previranje. U slučaju sloma može se računati na najveći dio momčadi i velikog dijela časnika. U Zagrebu ima jedan bataljon 1.000 ljudi koji bi mogli biti dobri. Osim toga ima Poglavnikov tjelesni sdrug (PTS) koji je posve ustaški.

Po političkom stavu, domobranstvo je dio hrvatskog naroda, odlučno protiv sadašnjeg režima i u ogromnoj većini uz HSS, zapravo uz dr. Mačeka. Njegov poziv domobranstvu okupio bi sve od vojnika do generala. U domobranstvu postoji osjećaj da će ono imati da odigra jednu od najpresudnijih uloga za budućnost hrvatskog naroda. Ono je spremno izvršiti sve što predsjednik zatraži i odredi. Partizane treba dobro razlikovati u dvoje: vodstvo koje je komunističko (po prilici 10–15 % svih partizana) i ostalo partizansko mnoštvo. Komunističko vodstvo nastupa najenergičnije te beskompromisno protiv HSS i predsjednika. Politiku čekanja nazivaju izdajničkom i zovu narod da ostavi vodstvo HSS koje da ga je izdalo i da prijeđe direktno k njima. Narod se u najvećem dijelu dobro drži. S njima ne surađuje, ali ne ide ni protiv njih. Negdje ih i pomaže i to većinom iz straha. Ako dođe do većeg pozivanja u vojsku ili na rad u Njemačku, priličan će broj ljudi radije u šumu.

Dok im je vodstvo (Komunistička partija) borbeno i beskompromisno, raja je izmučena, izgladnjela, gola, bosa i bolesna i svega joj je dosta. Ali nema drugog izlaza, jer ako se povrati, čeka je ustaški nož ili puška ili u najboljem slučaju rad u Njemačkoj. Jadan narod, bolestan, zamazan, gladan, ušljiv, gine hrpimice. Stanje je teško radi teškoća u prehrani i obući, a naročito sada kad su stisnuti u kliješta između Nijemaca i četnika. Vrhovni komandant NOV i PO drug Tito, inače bravar Broz iz Zagreba, svršio je komunističku školu u Rusiji i bio crveni časnik u Španjolskoj, vozi se luksuznim pacardom. Uslijed prehrambenih teškoća rekviriraju hranu i izdaju bonove koje će njihova država isplatiti.

Zadaća im je dvojaka:

1) praviti ovdje nerede, sabotažu, kao i vezati jedan dio njemačke vojske ovdje pa time moralno i vojnički pomagati Rusiju;

2) imati ovdje faktičke snage naroda, u času sloma stvoriti ovdje svoju situaciju tako da Sovjetska Rusija ima podlogu tražiti od Anglosasa da priznaju činjenično stanje.

Inače se beskompromisno i upravo udivljenja vrijednom hrabrošću bore protiv okupatora i srpskih četnika, protiv kojih samo oni vode borbu. Danas je njihov položaj ovaj: glavna grupa, koja je držala kompaktni teritorij u zapadnoj Bosni, Lici, Kordunu i dalmatinskoj zagori, jako je razbijena njemačkom akcijom. Partizani su izgubili svoja glavna uporišta od Slunja do Imotskog i Konjica. Imali su velike gubitke (oko 1.500 ljudi). U izgubljenim krajevima ostao ih je velik broj po šumama, naročito domaćih partizana. Čisto vojničkim akcijama nemoguće ih je likvidirati.

Jedini ozbiljniji način za njihovu likvidaciju ili barem svođenje na minimum sastoji se u paralelnoj političkoj akciji, koja bi se zasnivala na tome da ih se pozove kućama, gdje da im se osiguraju osnovna čovječja prava na život, ali za to treba da se nađe garancija. Time bi se mase, koje nisu komunističke, odvojile od komunističkog vodstva, koje bi se kasnije mnogo lakše onemogućilo vojničkim sredstvima. Međutim, to sadašnji režim nije u stanju provest jer mu nitko ne vjeruje.

Zarobljene partizane Nijemci vuku na rad u Njemačku pod strašnim okolnostima. Hrvatski zarobljenici, kao prisilni radnici, zaposleni su mahom u Ruhru, Hamburgu na najizloženijim točkama. Ima ih nešto iznad 133.000 zajedno s naknadno regrutiranim. (D3, 102-108)



ROĐENI – Cista


Kutleša Mirjana – Ante i Tona Rojnica


Imotski


Živanović Milan – Milan i Ana Peko

Dobranje


Milardović Josip – Mijo i ... (KD)


Medovdolac


Drlje Iva – Jure i Anđa Piplica

UMRLI – Cista


Banović Marijan Jakovljev, 29, –


Rašćani


Pavlinović Pera ud. Stjepana, 74, –

Ribičić r. Milinović Matija, 71, –


Vinjani


Perić–Peša Mate Stipanov, 75, upala pluća

Lokvičići


Katić Mara ud. Petar, 85, starost i slabost


Zagvozd


Mušura Ante Ivanov, 87, prehlada




7. svibnja, petak – 762. dan rata / Okružnica KK KPH Dalmacije: I kod nas u Dalmaciji predstavnici HSS išli su i idu istim putem – stapanjem s ustaškim aparatom (Imotski, Makarska, Sinj itd.), pomaganja ustaške mobilizacije kad su pozivali narod da ide u »svoju vojsku« ustašku i domobransku. (B2/6, 91)



ROĐENI – Cista


Šetka Ivan–Dujam – Marko i Iva Pleić


Župa


Lelas Danica – Mijo i Ana Brnić

UMRLI – Cista


Pleić r. Ivančević Marija, 43, –


Medovdolac


Granić r. Brstilo Manda, 49, tbc

Imotski


Zujić Ivan Matin, 57, staračka slaboća (?)


Zagvozd


Šuta r. Gaće Jurka, 90, kap






7. lipnja, ponedjeljak – 793. dan rata / Izvješće orpostaje Zagvozd (tajno): Iz svoje posade Grabovac s oružjem i streljivom pobjegao je milicioner Slavo Babaja. Sumnja se da se priključio partizanima. (B2/7, 835)



ROĐENI


Proložac/PP


Sekulović r. Kuzman Manda, 73, upala pluća

Proložac


Vidak Ante (…1.1.44) – Marko i Iva Vidak


Rašćani


Selak Mate Jurin, 67, –

Zagvozd


Varkaš Kata – Nikola i Manda Dedić


Slivno


Vuletić r. Vrdoljak Cvita, 32, (umrla) od porođaja

UMRLI


Zagvozd


Čagalj Jure Ivanov, 73, zaduha

Lokvičići


Dragun Stipan Stipanov, 7 mjeseci, upala pluća


Tomičić r. Topić Manda, 86, zaduha

Biorine – Zelić Šimun Franin, 43, poginuo na Sutjesci / Glavina/PP – Tadić Milan Nikolin, 29, poginuo na položaju Bare Gornje 2. 3. na Sutjesci / Nebriževac/PP – Šindik Luka Nikolin, 29, poginuo na Sutjesci / Vinjani – Bilopavlović Mijo Mijin, 28, poginuo kao pomoćnik komandanta bataljona u kanjonu Hrčavke

7. travnja, srijeda – 732. dan rata / Oružničko krilo Omiš javlja da je postaja Zagvozd ponovno je uspostavljena. (B2/6, 660)

Izvještaj Stjepana Gažija: Predsjednik Maček je dobro zdravstveno i odličnog je morala. Sada je ponovo u Kupincu, čuvan od 150 ustaša, nakon što su na njega pravili pritisak za suradnju. Hrvatski seljački narod je povučen i šuti, ali je 80 % ostao uz HSS i čeka njezino vrijeme. I oni, koji su isprva pošli k ustašama ili iz uvjerenja ili zbog špekulacije, danas su najvećim dijelom razočarani, povlače se, osuđuju sve to i odriču se učinjenog. Traže kontakt s nama. To je pojava koli u seljačkim toli u građanskim redovima. I sami ustaški najviši funkcioneri, uključivši ovamo i ministre, kažu da su kola pošla u blato, da je sve krivo pošlo, a mnogi i da je sve propalo. Mnogi proklinju čas kad uđoše među ustaše. Najviše krive Budaka jer da ih je on, vrativši se iz emigracije, uvjeravao da se je Pavelić vani razvio, a kad tamo on je ostao isti, nedorastao za ovu ulogu. Misle da je Budak računao da će s Pavelićem on ovdje gospodariti. Kvaternik je bio na prisilnom boravku (odmoru) u Slovačkoj i razgovarao telefonski s Budakom i pozvao ga k sebi na razgovor jer da se nešto mora učiniti. Pavelić da je posve zakazao i da je on, Kvaternik, odlučio da dođe k njemu, veleći da je prija, kad je Pavelić Budaka likvidirao šaljući ga u Berlin, on je, Kvaternik, bio uz Pavelića a protiv njega. Međutim, cijeli taj razgovor snimili su Nijemci na ploču i poslali je na dar Paveliću. Zato je lom bio definitivan. Kvaternik se preselio u Beč, odnosno Semmering, gdje je kupio veliko imanje. Sin Dido je uklonjen s policije, barem formalno, iako je didovština ostala. To su sve lični obračuni, a u sistemu nema promjena.

Ukratko, ustaše su se sami likvidirali kako u narodu tako i prema vani, i oni su danas lješina. Domobranstvo još uvijek pati od teškog kaosa u koji ga je doveo režim i Kvaternik. Poboljšanje stanja u organizaciji i duhovima ide veoma sporo jer nailaze na sve moguće zapreke kod režimskih faktora, koji organiziranje domobranstva sabotiraju. U Rusiji nema više ništa jer je kod Staljingrada propala pukovnija. U Njemačkoj je na izobrazbi oko 15.000 koji su se u međuvremenu vratili u Bosnu gdje vrše čišćenje. Sastavni su dio njemačke vojske, pod njemačkim zapovjedništvom. Većina mrzi Nijemce radi postupka: »Kroatsche Schweine!« Nijemci traže ponovno slanje u Rusiju i dosad je poslano jedno jato zrakoplovaca, a ima ih nekoliko desetaka i u Francuskoj. Osim toga traže nove regrute za izobrazbu u Njemačkoj. Ustaška vojnica je ušla nedavno u Ministarstvo domobranstva, koje je promijenilo ime u Ministarstvo oružanih snaga (Minors).

Praktično, ona i nadalje postoji kao posebna organizacija. Međutim, i kod nje osjeća veliko previranje. U slučaju sloma može se računati na najveći dio momčadi i velikog dijela časnika. U Zagrebu ima jedan bataljon 1.000 ljudi koji bi mogli biti dobri. Osim toga ima Poglavnikov tjelesni sdrug (PTS) koji je posve ustaški.

Po političkom stavu, domobranstvo je dio hrvatskog naroda, odlučno protiv sadašnjeg režima i u ogromnoj većini uz HSS, zapravo uz dr. Mačeka. Njegov poziv domobranstvu okupio bi sve od vojnika do generala. U domobranstvu postoji osjećaj da će ono imati da odigra jednu od najpresudnijih uloga za budućnost hrvatskog naroda. Ono je spremno izvršiti sve što predsjednik zatraži i odredi. Partizane treba dobro razlikovati u dvoje: vodstvo koje je komunističko (po prilici 10–15 % svih partizana) i ostalo partizansko mnoštvo. Komunističko vodstvo nastupa najenergičnije te beskompromisno protiv HSS i predsjednika. Politiku čekanja nazivaju izdajničkom i zovu narod da ostavi vodstvo HSS koje da ga je izdalo i da prijeđe direktno k njima. Narod se u najvećem dijelu dobro drži. S njima ne surađuje, ali ne ide ni protiv njih. Negdje ih i pomaže i to većinom iz straha. Ako dođe do većeg pozivanja u vojsku ili na rad u Njemačku, priličan će broj ljudi radije u šumu.

Dok im je vodstvo (Komunistička partija) borbeno i beskompromisno, raja je izmučena, izgladnjela, gola, bosa i bolesna i svega joj je dosta. Ali nema drugog izlaza, jer ako se povrati, čeka je ustaški nož ili puška ili u najboljem slučaju rad u Njemačkoj. Jadan narod, bolestan, zamazan, gladan, ušljiv, gine hrpimice. Stanje je teško radi teškoća u prehrani i obući, a naročito sada kad su stisnuti u kliješta između Nijemaca i četnika. Vrhovni komandant NOV i PO drug Tito, inače bravar Broz iz Zagreba, svršio je komunističku školu u Rusiji i bio crveni časnik u Španjolskoj, vozi se luksuznim pacardom. Uslijed prehrambenih teškoća rekviriraju hranu i izdaju bonove koje će njihova država isplatiti.

Zadaća im je dvojaka:

1) praviti ovdje nerede, sabotažu, kao i vezati jedan dio njemačke vojske ovdje pa time moralno i vojnički pomagati Rusiju;

2) imati ovdje faktičke snage naroda, u času sloma stvoriti ovdje svoju situaciju tako da Sovjetska Rusija ima podlogu tražiti od Anglosasa da priznaju činjenično stanje.

Inače se beskompromisno i upravo udivljenja vrijednom hrabrošću bore protiv okupatora i srpskih četnika, protiv kojih samo oni vode borbu. Danas je njihov položaj ovaj: glavna grupa, koja je držala kompaktni teritorij u zapadnoj Bosni, Lici, Kordunu i dalmatinskoj zagori, jako je razbijena njemačkom akcijom. Partizani su izgubili svoja glavna uporišta od Slunja do Imotskog i Konjica. Imali su velike gubitke (oko 1.500 ljudi). U izgubljenim krajevima ostao ih je velik broj po šumama, naročito domaćih partizana. Čisto vojničkim akcijama nemoguće ih je likvidirati.

Jedini ozbiljniji način za njihovu likvidaciju ili barem svođenje na minimum sastoji se u paralelnoj političkoj akciji, koja bi se zasnivala na tome da ih se pozove kućama, gdje da im se osiguraju osnovna čovječja prava na život, ali za to treba da se nađe garancija. Time bi se mase, koje nisu komunističke, odvojile od komunističkog vodstva, koje bi se kasnije mnogo lakše onemogućilo vojničkim sredstvima. Međutim, to sadašnji režim nije u stanju provest jer mu nitko ne vjeruje.

Zarobljene partizane Nijemci vuku na rad u Njemačku pod strašnim okolnostima. Hrvatski zarobljenici, kao prisilni radnici, zaposleni su mahom u Ruhru, Hamburgu na najizloženijim točkama. Ima ih nešto iznad 133.000 zajedno s naknadno regrutiranim. (D3, 102-108)

a koje gluposti u pm najbolje reci da nije ni bilo ustasa to ustvari sve sami udbasi bili da pokazu kako su hrvati losi ljudi ufffff koja sranja,cuj oblacili mladice u ustasku uniformu a sta su oni nisu ko fol htjeli il sta joj nekenjaj majke ti

Kako se povijest ponavlja!
Ustaško ludovanje i 'povijesne hrvatske granice sa hrvatskim 'cvijećem'' 1941-1945 je za dlaku koštalo Hrvate biološkog,fizičkog i svakog drugog nestanka.
Da nije Tito uletio (a leđa mu držali hrvatski partizani) rođo Kralj Petar bi svih tadašnjih 3 milijuna Hrvata (koliko li ih je već bilo ) lijepo pospremio što u Argentinu,što u Ameriku, a bogami i dobar dio na ahiret.

Nastradalo je 30 000 ustaša poslije 1945. ali je spašeno ostalih 3 milijuna Hrvata.

Današnje Ustaše na čelu sa Krmećom glavom (alias Zvonko Jurišić) opet dušu prodaju ovog puta bosanskom Hitleru -Lagumdžiji.

I kao što je onaj luđak Pavelić slijedio Hitlera i poslije Hitlerove smrti , tako i ovaj posuški luđak tjera svoj maka na konac izdaje vlastitog naroda, a sve radi jedne obične fotelje.

Nevjerojatno!

Nespretno je otvorena tema a mislim da je postavljač teme aludirao
na ideju cvjećarstva i ideju Hrvatska do Drine pa i preko, koja nam je
uvijek kroz povijest donijela glavobolje.
Naravno da su nam udbaši i jugovići glavni izvor glavobolja ali
oni upravo koriste tu činjenicu o postojanju ideje cvjećarstva kod Hrvata.

Zubar i ustaše? Niđe veze!

Zubar je "cvjećar" koji bi koalirao sa projugoslavenima da ostvari ideju Hrvatske do Drine.
Zar je tu što nejasno?


p.s.
pusti ustaški pokret, nije to ni smisao teme, tema je krivo nasađena.