POTHVAT ZA PAMĆENJE
HRVATICA JE UHVATILA ‘SVETI GRAL‘: MORSKI PSI, MEDUZE, ORKE, OLUJNI VJETROVI... NIŠTA JE NIJE ZAUSTAVILO


Na svoj 27. rođendan postala je najmlađa plivačica koja je preplivala opasnih sedam tjesnaca

Kanal Catalina u Kaliforniji, kanal La Manche, Moloka‘i na Havajima, Tsugaru u Japanu, Gibraltarska vrata, Sjeverni kanal između Sjeverne Irske i Škotske, Cookov prolaz na Novom Zelandu. "Oceanovih sedam" - sedam najpoznatijih vrlo izazovnih morskih tjesnaca koji su već godinama "sveti gral" daljinskog plivanja.

Na svoj 27. rođendan naša plivačica Dina Levačić postavila je svjetski rekord i postala najmlađa plivačica koja je preplivala ovih sedam opasnih morskih ruta. Dina je svoj uspjeh objavila u utorak oko sedam sati ujutro po hrvatskom vremenu. Kakav uspjeh mlade plivačice rođene u Splitu podrijetlom s Ista! Bila bi i ukupno najmlađa da prije desetak dana svojih "Oceanovih sedam" nije kompletirao 23-godišnji Indijac Prabhat Koli.

Krenula je naša plivačica u veliku avanturu s kalifornijskom Catalinom 2017., iste je godine odradila La Manche, zatim Havaje 2018., Japan 2019., Gibraltar i Sjeverni kanal prošle godine, zaključivši "veliku sedmicu" netom završenim preplivavanjem novozelandske destinacije. Time se upisala na listu od samo 23 plivačice i plivača kojima je to pošlo za rukom od 2008. otkad je postavljen taj izazov. Za svladavanje Cookova prolaza dugačkog 23 kilometra Dini je trebalo 11 sati muke u ledenom moru. Temperatura zraka bila je samo 12 Celzijevih stupnjeva, a mora samo 16 stupnjeva, uz jake struje koje su joj otežavale život. Inače, Cookov prolaz je između Južnog otoka i Sjevernog otoka na Novom Zelandu.

Naravno, Dina Levačić je i prva osoba iz Hrvatske koja je ostvarila ovaj pothvat nad podhvatima.

SVIH 7 DININIH TJESNACA

CATALINA

Plivala je Dina od otoka Catalina do Los Angelesa. Start je bio u noći, u 23 sata po lokalnom vremenu, a ušla je u cilj na plaži ispod Trump National Golf Centera s vremenom 9:47:53. U cilju su je dočekali Hrvati iz San Pedra, predvođeni obitelji Babajko, također podrijetlom s otoka Ista kao i ona. Dina je uspješno savladala ovaj izazov na Tihom oceanu i time odradila drugi dio projekta "Trostruka kruna". Nakon oplivanog Manhattana u lipnju, kanala Catalina u kolovozu, planiran je završni čin ove trilogije, Engleski kanal (La Manche) u rujnu, koji bi trebala preplivati kao prva žena iz Hrvatske. Time bi postala prva osoba iz Hrvatske koja ima ovu prestižnu titulu u svijetu daljinskog plivanja i šesta osoba u svijetu koja je to učinila u 90 dana. Rečeno - učinjeno, i to već u rujnu.

LA MANCHE

Dina je preplivala ukupno 45 kilometara za 11 sati i 42 minute. Na startu je temperatura mora bila 16,5 Celzijevih stupnjeva, temperatura zraka 7 stupnjeva, a na cilju oko 10 celzijevaca. Uložila je krajnje napore, borila se do zadnjeg zaveslaja te je izašla na francusku obalu predvečer. Inače, Chanel je u najužem dijelu između Folkestonea i Cap Gris-Neza širok 34 km, međutim, zbog izuzetno jakih struja otplivala je 11 kilometara više. Veliki izazov bila je niska temperatura mora. Naravno, pravilo je preplivavanja da se ne smije koristiti ništa osim običnog plivačkog kostima. Osim što je postala prva žena iz Hrvatske koja je ostvarila ovaj pothvat, postala je tek šesta osoba u svijetu i druga žena koja je dosegnula spomenuti "Triple Crown" unutar 90 dana.

MALOKA‘I

Preplivavanje 42 kilometra dugačkog kanala Moloka‘i u havajskom akvatoriju bilo je opasno. Tijekom muka s morem i vjetrom vidjela je morske pse, a upala je, nažalost, i u skupinu meduza koje su je poprilično "opržile", izvijestili su njezini roditelji Željana i Mlade Levačić, koji su bili na pratećem brodu. "Kada je svanulo, Dina je vidjela nekoliko morskih pasa, ali osjećala se sigurno jer je pokraj nje stalno bio kajakaš s napravom koja emitira elektromagnetske valove za rastjerivanje morskih pasa." I opet je Dina bila prva osoba iz Hrvatske koja je uspjela preplivati tu dionicu, što se u svijetu daljinskog plivanja smatra mitskim podvigom. Kanal se nalazi između otoka Moloka‘i i O‘ahu, na kojem se nalazi najveći havajski grad, Honolulu. Naš "ženski Veljko Rogošić" postao je tek 65. osoba koja je uspjela preplivati 42 km izuzetno nemirnog mora prepunog meduza i morskih pasa. Za taj podvig trebalo joj je 13 sati i sedam minuta, što je drugo najbolje vrijeme među ženama koje su preplivale ovu opasnu dionicu. Preplivavanje je počelo u ponedjeljak 28. kolovoza 2018. u 18 sati po havajskom vremenu tj. u utorak u 6.20 sati po hrvatskom vremenu. Posljednji sat prije izlaska iz mora bio je posebno težak zbog odabira mjesta za izlazak iz vode, ali su je "spasili" članovi prateće posade.

TSUGARU

Članica Kluba daljinskog plivanja Split, danas magistra Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, uspješno je preplivala kanal koji se nalazi između najvećeg japanskog otoka Honshua i Hokkaida. Dinu su cijelim putem pratili visoki valovi i jak frontalni vjetar. Startala je u ponoć po lokalnom vremenu, a do Hokkaida je preplivala zamalo 31 km za 7 sati, 13 minuta i 15 sekundi; postavila je jedno od najboljih vremena i postala tek 67. osoba koja je preplivala tu dionicu. "Na početku je bilo dobro, ali su na otvorenom moru počeli jaki valovi iz više smjerova. Pomogao mu je kapetan pratećeg broda koji me je maksimalno štitio od najjačih valova koji su udarali s boka i sa svih strana", pričala je tada Dina.

GIBRALTARSKA VRATA

Nakon što je korona uvelike odgodila Dinine pokušaje, peti od sedam izazova savladala je 18. lipnja 2022., nakon tri sata i tri minute plivanja od španjolskog grada Tarife do marokanskog grebena Cires. "Levačić je najbrže preplivala rutu dugačku 15,3 kilometra među plivačima koji su se okušali u tom izazovu tijekom ove godine", navela je tada udruga ACNEG, koja prati plivače koji odluče pokušati preplivati Gibraltar. Gibraltarski tjesnac preplivale su 84 osobe te godine, a deset ih nije uspjelo stići na drugu stranu. Prije Dine od naših su plivača Gibraltar preplivali samo Toni Pavičić Donkić u lipnju 2007. i Marko Rafaj u rujnu 2009. Na dijelu gdje se miješaju Sredozemno more i Atlantski ocean puno je morskih pasa i orki, ali nikad ne ometaju plivače, pojasnili su u ACNEG-u.

SJEVERNI KANAL IZMEĐU SJEVERNE IRSKE I ŠKOTSKE

Prva, prva, uvijek prva. Levačić je preplivala Sjeverni kanal između Sjeverne Irske i Škotske - opet kao prva osoba iz Hrvatske kojoj je to uspjelo. U hladnom moru temperature između 14 i 15 stupnjeva, njoj je za dolazak na suprotnu stranu kanala bilo potrebno 10 sati, 26 minuta i 58 sekundi. Tim je preplivavanjem postala 104. osoba i 43. žena kojoj je pošlo za rukom ostvariti ovaj pothvat. "Pripremala sam se cijelu godinu, bilo je plivanja po buri, jugu, kiši. Plivala sam u moru, jezeru, rijekama, izvorima, ne bi li se što bolje pripremila za more temperature 13 Celzijevih stupnjeva. Pričali su mi stariji plivači da ću se u prvoj minuti plivanja smrznuti, a tako je i bilo. Plivači koji su uspjeli preplivati Sjeverni kanal, kao i oni koji su mu se morali pokoriti, imaju duboko poštovanje prema njemu."

COOKOV PROLAZ

Dina je završnu postaju svoje plivačke odiseje odradila na svoj 27. rođendan i postala najmlađa kojoj je to uspjelo. "Večeras je naša fešta. Dina, sretan ti rođendan", objavili su na službenoj Facebook stranici. Ponovno niske temperature zraka i mora, ali Splićanku to nije obeshrabrilo da ostvari životni cilj. Odradila je "velikih sedam" u nepunih sedam godina, ali se, kako je sama rekla, "za to pripremala punih 20 godina". Punih 20 godina odricanja i teških treninga. Dina, odmori se, zaslužila si. No, poznavajući nju, sumnjamo da će na tome stati. Ona će sigurno naći neke nove, još teže izazove. Bravo, Dina, najbolja si na svijetu.

DAN ZA POVIJEST
HRVATSKA IMA NOVOG PRVAKA EUROPE! ČUDESNA DOMINACIJA SPLITSKOG KLUBA, U FINIŠU OSVOJILI SVE TRI MEDALJE

Tonči Stipanović osvojio je zlato, Filip Jurišić srebro, a sve je zaokružio brončani Pavlos Kontides

Nemoguće se pretvorilo u moguće, Jedriličarski klub Mornar je poharao postolje na Europskom prvenstvu u klasi ILCA 7 (bivši laser) u talijanskoj Andori kao nitko prije njih, jer su na tom postolju stajala tri njegova jedriličara! Europski prvak, i to po rekordni peti put u karijeri i prvi put od 2014. godine, postao je Tonči Stipanović. Srebro je sa samo jednim bodom zaostatka uzeo Filip Jurišić, što je njegova treća medalja uopće, dok je sve zaokružio branitelj naslova, Cipranin Pavlos Kontides (od tinejdžerskih dana je član Mornara, dakle, više od 15 godina) probivši se u posljednjoj regati s petog na treće mjesto za broncu.

To je događaj za sva vremena, slika koja se nikada neće zaboraviti, jer je malo napisati i reći da je to povijesni uspjeh s potpisom čudesnog trenera Joze Jakelića i njegove popularne Jozine bande.

Tri jedriličara na postolju na Europskom prvenstvu nije nikada uspjela složiti jedna država, ma koliko moćna bila, kamoli klub. Ali ovo je klub iz Splita, osnovan 1948. godine da bi pokorio Europu i svijet, sa malim hangarom u Uvali Baluni koji je optočen medaljama od vrha do dna, po dužini i širini. Trenerski, Jozo Jakelić je na već 26 medalja s najvećih natjecanja, Stipanoviću je ovo fantastična 11. medalja, Kontidesu deseta, za Jurišića smo već napisali...

Posljednjeg dana Europskog prvenstva jedrile su se tri regate u Zlatnoj skupini u kojoj su bila 63 jedriličara. Ako ste barem malo "na ti" s matematikom, onda možete pretpostaviti koliko je puno bodova bilo u igri i koliko je sve to fizički i emotivno opterećivalo one najbolje u borbi za titulu i medalje. Stipanović je u posljednji dan ušao kao najbolji Europljanin, Jurišić kao treći, Kontides je malo zaostajao, ali daleko od toga da bi se predao ili odustao.

"Zadnja regata je bila ‘Ajme, majko!‘"
Među njima kao uteg bio je olimpijski pobjednik iz Tokija, Australac Matthew Wearn. Izvan konkurencije, ali u borbi za trofej ukupnog pobjednika. On je ušao kao broj jedan, ali u tri regate žestokog nadmetanja niti on nije izdržao. Pao je u konačnici iza Stipanovića i Jurišića, završio treći, dok je mjesto na postolju prepustio Kontidesu.

Nakon prve regate u petak Stipanović je bio prvi, Jurišić četvrti, Kontides osmi. Nakon druge je Wearn bio u vodstvu, Stipanović drugi, Jurišić treći, Kontides šesti. A nakon treće, posljednje na Europskom prvenstvu, Stipanović je prvi, Jurišić s jednim bodom zaostatka na drugom mjestu, Kontides četvrti, ali zapravo treći. U konačnom raspletu, kako se ispunila kvota od deset regata, brisao se po jedan najlošiji rezultat iz kvalifikacija (četiri regate) i Zlatne skupine (šest regata).

Vjerojatno nitko od njih po ulasku u cilj nakon finalne regate Zlatne skupine nije znao tko je pobijedio. Jurišić je došao kao peti, Stipanović kao dvanaesti, prije toga Kontides osmi. Kad se sve zbrojilo, Stipanović je okrunjen europskim prvakom po peti put sa 41 negativnim bodom, Jurišić ih je skupio 42, Kontides 62...

Stipanović se izjednačio s Britancem Paulom Goodisonom kao rekorder ove klase po broju europskih titula, imaju po pet. Tonči je prve četiri uzeo u razmaku od pet godina (2010. Tallinn, 2011. Helsinki, 2013. Dublin, 2014. Split). Sada ih ima pet, prekinuo je post na europskim prvenstvima, jer je posljednju medalju (broncu) uzeo 2015. godine u Aarhusu. U međuvremenu je osvojio dva olimpijska srebra i dvije svjetske bronce, uz srebro iz Bolthausena 2012. godine. Nitko kao - Tonči. Takva karijera, sada već 14 godina između prve i posljednje medalje, na tragu je legendarnog Brazilca Roberta Scheidta.

- Ajme, majko! Posljednja regata je bila baš takva. Ja sam stizao Filipa, znao sam da je ispred mene, ali zapravo nisam znao koliko i kakva je razlika. Sva sreća da sam na posljednjoj bovi prestigao jedan brod, ispalo je na kraju da je baš to presudilo, makar nisam znao - rekao je Stipanović.

Jurišić: Napravili smo čudo
- Iskreno ću reći da sam u početku prvenstva imao malo sreće, jedna poništena regata kad sam bio među posljednjih pet, ali bila je jedna i kad sam bio drugi, isto poništena.

Trojica iz Mornara na postolju!

- Uvijek smo se nas trojica zezali između sebe da moramo jednom i to napraviti. Na kraju je Pavlos izvukao, ugurao se na 3. mjesto.

Filip je sjajio od sreće. Nećemo reći srebro kao zlato, ali timski duh se mogao osjetiti. Rasplet posljednjeg dana za anale.

- Sve je moguće! U posljednjoj regati je bila prava borba, probijanje prema vrhu poretka, ušli smo najbolje što smo mogli nakon tri ponovljena starta. Nastojali smo ne izgubiti jedan drugog iz vida. Ovo što smo napravili je čudo! Čudo! Iako su mi emocije još malo zaključane, posebno sam sretan radi tima, radi Joze. Mislim da nije ni bitno tko je prvi, tko drugi, tko treći - rekao je Jurišić.

- Tjedan je bio jako težak, regate su se prekidale ajme majko, ne možeš to ni objasniti. Ako je netko gledao sa strane, ne bi vjerovao.

Trener svih trenera, Jozo Jakelić, od svih uzbuđenja na moru izabrao je čaj da bi došao sebi, ali nije baš bio upečatljiv u javnom istupu. Kao i obično, treba mu vremena da bi se sve sleglo. On ionako ne mari previše za tim.

- Pijem čaj, ništa ne moram reći. Potpuno sam prazan. Sve skupa nije bilo lako izdržati, bolje da ne pričam kakvi su bili uvjeti, kako na moru, tako i od organizatora. Lijepo je pisati povijest svako malo, ovo je povijesni dan za Mornar, ali i za hrvatsko jedrenje.

Leona Popovic na postolju, bravo mala

DRAMATIČNA ZAVRŠNICA HRVATSKOG FINALA USRED BEOGRADA



Jug je takav klub. Klub finala, koji zna igrati finala, zna se u njima nametnuti, ali jako često i pobijediti. To nikako nije, niti može biti slučajno. Jug Adriatic osiguranje je i ponovo u drami peteraca slavio u jednom finalu, ovog puta u hrvatskom finalu Premier lige.

Dubrovčanima je to peti trofej pobjednika u ovom natjecanju, za hrvatski vaterpolo 10. jubilarni trofej u Premier ligi, a jedini koji ostaju na nuli su... jadranaši. Njihovo drugo uzastopno finale, te drugi put bez uspjeha.

Samo pak finale 15. sezone Premier lige pretvorilo se u hrvatski bal na vodi usred Beograda. Predivno! Kamo sreće da je i više puta tako, možda tek s još boljim poprištem finala, odnosno negdje u nas. No, ovog puta je tako bilo budući da se završni turnir igrao kod najbolje plasiranog sastava nakon ligaškog dijela, a to je bio Novi Beograd. Najbolji nakon 11 utakmica, ali slabiji u polufinalu.

Hrvatska najjača na Balkanu u jugoslovenskim sportovima.

PRVI PUT U KARIJERI
FANTASTIČNI TIN SRBIĆ JE EUROPSKI PRVAK! U HRVATSKU STIŽE NAJSJAJNIJE ODLIČJE


Najbolji hrvatski gimnastičar uhvatio je treće kontinentalno odličje i ukupno šesto na najvećim natjecanjima

Kakva predivna slika za kraj 45. izdanja Europskog prvenstva u gimnastici, za nas zasigurno najljepša moguća. Neposredno prije ceremonije zatvaranja dvoranu u Antalyji ispunili su taktovi Lijepe naše u čijem je ritmu visoko pod krov podignuta hrvatska zastava. Naravno, u čast Tina Srbića, novog europskog prvaka na preči, 26-godišnjaka koji je s ocjenom 14,233 pokorio konkurenciju i ostavio iza sebe Talijana Carla Macchinija i Ukrajinca Ilju Kovtuna.

Čudesan, neuništivi sportaš još je jednom pronašao put do velikog postolja, čak i u trenucima kad su ga mnogi bili spremni otpisati. I nije to nikakva stilska figura, priznao nam je iskreno prije nekoliko mjeseci da su mu na natjecanjima prilazili mnogi gimnastičari iz drugih zemalja, pa čak i suci, i govorili mu kako su bili uvjereni da je gotov.

Pisali smo u više navrata da se nakon osvajanja olimpijskog srebra pred Tinom pojavila visoka prepreka. Promijenjena su gimnastička pravila što je njegovu vježbu iz Tokija učinilo "nevažećom". Morali su on i trener Lucijan Krce zasukati rukave, promijeniti puno stvari, naučiti neke nove elemente i za sve to je trebalo vremena. Zato se Tin kroz cijelu prošlu godinu tražio, pokušavao steći sigurnost i pronaći idealnu koncepciju vježbe, pa i nije toliko iznenađenje da je ostao bez finala i na EP-u u Münchenu i na SP-u u Liverpoolu.

Ujedno je ovo deseta medalja s europskih prvenstava za Hrvatsku od osnutka države, odnosno 11. ukupno. I druga zlatna. Marijo Možnik, veliki Tinov prijatelj i uzor, bio je europski prvak na preči 2015. u Montpellieru. Osam godina kasnije ponovno je jedan Hrvat najbolji na kraljevskoj gimnastičkoj spravi. Odavno je Tin Srbić naš najbolji gimnastičar svih vremena, ali sada više nema nijednog velikog natjecanja na kojem nije nadmašio ili izjednačio najbolji hrvatski rezultat.

SVE VELIKE HRVATSKE MEDALJE

OLIMPIJSKE IGRE

SREBRO

Tin Srbić - Tokio 2021. (preča)

SREBRO

Filip Ude - Peking 2008. (konj s hvataljkama)

SVJETSKA PRVENSTVA

ZLATO

Tin Srbić - Montreal 2017. (preča)

SREBRO

Tin Srbić - Stuttgart 2019. (preča)

SREBRO

Filip Ude - Nanning 2014. (konj s hvataljkama)

BRONCA

Marijo Možnik - Nanning 2014. (preča)

EUROPSKA PRVENSTVA

ZLATO

Tin Srbić - Antalya 2023. (preča)

ZLATO

Marijo Možnik - Montpellier 2015. (preča)

SREBRO

Tin Srbić - Mersin 2020. (preča)

SREBRO

Filip Ude - Mersin 2020. (konj s hvataljkama)

SREBRO

Aurel Benović - Mersin 2020. (parter)

SREBRO

Tin Srbić - Szczecin 2019. (preča)

SREBRO

Robert Seligman - Glasgow 2018. (konj s hvataljkama)

SREBRO

Marijo Možnik - Montpellier 2012. (preča)

SREBRO

Filip Ude - Lausanne 2008. (konj s hvataljkama)

BRONCA

Robert Seligman - Lausanne 2008. (konj s hvataljkama)

BRONCA

Ivan Čaklec - Pariz 1957. (konj s hvataljkama)

ZLATNA BRAĆA PONOVNO ODUŠEVILA: SINKOVIĆI UGRABILI NAJSJAJNIJE ODLIČJE, OVO JE NJIHOVA 50. MEDALJA U KARIJERI




Sestre Jurković bile su treće u dvojcu bez kormilara, a braća Lončarić zauzela su četvrto mjesto

Matea Jelić: Bio je poseban osjećaj boriti se na Dan državnosti i osvojiti brončanu medalju



– Ovo je bio poseban dan i bila je velika stvar ulaziti u borbe s osjećajem da se borim na Dan državnosti. To je razlog zašto mi nije drago što sam izgubila u borbi za finale, rekla je Matea Jelić nakon osvajanja brončane medalje u kategoriji do 73 kilograma na Svjetskom prvenstvu u Bakuu.

SRUŠILA REKORD
Čudesan seniorski debi Jane Koščak! Nijedna 17-godišnjakinja u povijesti nije imala ovakav rezultat

U dva dana smo dobili definitivnu potvrdu da se u Varaždinu stvara velika sportska priča

Jana Koščak (17), naše malo-veliko sportsko čudo iz Varaždina, u impresivnom je stilu zakoračila među svjetsku atletsku elitu. U prvom seniorskom sedmoboju u karijeri, i to odmah na blještavoj pozornici najprestižnijeg svjetskog višebojskog mitinga u austrijskom Götzisu, osvojila je visoko deveto mjesto sa 6293 boda.

Najbolji je to rezultat u povijesti jedne mlađe juniorke (U-18) u seniorskom sedmoboju, dakle i neslužbeni svjetski rekord!

Obilato je time nadmašila i hrvatski seniorski (i juniorski) rekord koji je dosad držala njezina starija sestra Klara (5615), a ispunila je i ono što joj je bio glavni cilj - uhvatila je normu za Europsko juniorsko prvenstvo u kolovozu u Jeruzalemu. Na kojem će, u to nema sumnje, biti prva favoritkinja za zlato.

Lena je svjetska prvakinja! Hrvatica izvela neviđeni podvig i ispisala povijest sporta


Nitko u povijesti ovog sporta nije dvaput zaredom osvajao svjetsko i europsko zlato. Lena je čudo...

Lena Stojković je svjetska prvakinja u taekwondou! U finalu kategorije do 46 kilograma u azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu pobijedila je Tajlanđanku Kamonchanok Seeken s 2:1! Po rundama bilo je 4:14, 12:11 i 6:4. Da, nije najbolje krenulo, u prvoj rundi imala je veliki zaostatak, ali se onda u naredne dvije vratila i trijumfalno završila posao.

Mlada članica splitskog Marjana, 21 godišnjakinja, djevojka koja je prije šest mjeseci u Guadalajari osvojila naslov svjetske prvakinje, a ujedno je i europska i to dvostruka uzastopna prvakinja Starog kontinenta, uzela je novo zlato, ovoga puta ono najjače, na svjetskoj sceni.

Ovo je inače 110. medalja na "velikim" natjecanjima za splitski Marjan. No, nije to sve. Jer, danas se dogodila i povijest taekwondoa. Lena Stojković je dvaput uzastopce prvakinja Europe, ali i Svijeta. Čudo iz Marjanove akademije!