Evangelisti obično kupe neki objekt za bogoslužje, ne prave crkve. Tako je i u Mostaru, u istočnom dijelu grada su kupili rodnu kuću Alakse Šantića.
I ovdje ih ima oko stotinu.

Zašto bi ih netko napadao, obično se bave humanitarnim radom i tako privlače vjernike.
Imaju love od donacija iz SAD-a.

Turneja ide dalje, punjenje tikvi u Brčkom



U organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice “Ihlas”, a u sklopu manifestacije “Dani bošnjačke kulture Brčko 2019.”, sinoć je u Brčkom održana promocija knjige “Tragom drevnih Bošnjana – Bosanska država i nacionalni identiteti kroz historiju”

“Narod je zajednica koja se okuplja oko nekog zajedničkog elementa, najčešće porijekla, jezika, kulture, a u slučaju nekih naroda (Srba i Hrvata) i na osnovu religijske pripadnosti. Ako ćemo tumačiti narod kao ljude istog ili veoma bliskog porijekla, istog jezika i iste kulture, nema nikakve dileme da u Bosni živi jedan narod”

“Međutim, kada su u pitanju srpska nacionalna ideologija, poveznica za njih je bila crkvena, religijska pripadnost. Tu su počeli problemi Bosanaca, Bošnjaka, koji su se dodatno pogoršali kad su srpske nacionalne vođe na prijelazu sa 19. na 20. vijek, počeli raditi na strategiji stvaranja tzv. velike Srbije, za koju nikada nisu uspostavili jasne granice. Posljedica svega je da se i danas upotreba “etničkog” (bolje rečeno vjerskog) čišćenja ostala dio državnih politika”.

“Na religioznim osnovama krenulo se iz bosanskog susjedstva u omeđavanje zamišljenih nacionalnih teritorija. Granice srpske i hrvatske nacije projektovane su na Bosnu, tačnije na istovjernike u Bosni, a posljedično tome i na bosanski teritorij."

Kad su Tito i NOP protjerani iz Srbije od vlasti i srpskog naroda, prihvatila ih je Bosna.

Duga nad Savom

Labud pliva Savom



Snimatelj fotografije: Zoran Radjen

Koncert juce sinoc u Brckom

Podignuta optužnica za zločine u Brčkom protiv devet pripadnika ABiH i HVO

https://ba.voanews.com/a/podignuta-optu ... eukpDRw0L8

Sta veli, samo Srbima sude..

Sta meni nekako onako sa psiholoske tacke gledista nije jasno, posto nisam bio u ratu i ne znam kakve su to dinamike, mogu samo pretpostaviti: Kako to da se ti borci, kad zarobe borce sa druge strane, ne mogu na neki nacin s njima solidarisati, pa ih mozda cak i sazaljevati (podjes od sebe, kako bi tebi bilo da te zarobe itd..)

Nego zarobis, mucis, ubijes..

Izdajnik Lasica, ovu staru tradicionalnu pjesmu njegovih predaka iz njegovog kraja odbacio poput toaletnog papira.
Pjesma puna dubokoumnih poruka od naših predaka a on tako

Izvor: https://glashrvatske.hrt.hr/hr/vijesti- ... Kbm0WQ7cgA

Obnova života i župe nedaleko Brčkog

Brojna su sela u BiH u kojima su prije rata živjeli Hrvati uništena su i opustošena, a njihovi su stanovnici izbjegli ili su prognani. Obnavljajući svoje domove, povratnici istodobno obnavljaju i mjesne crkve. Tako je i u selu Ulice u Distriktu Brčko u Bosanskoj Posavini.

Selo Ulice kod Brčkog prije, rata je bilo jedno od najbogatijih na području Bosne i Hercegovine. Mještani su bili i ostali jako religiozni i usmjereni na franjevce Bosne Srebrene, koji duhovno i pastoralno djeluju u Župi Rođenja Blažene Djevice Marije. Mnogo su emotivno vezani za župnu crkvu, koju su obnovili vrativši joj u cijelosti prijašnji izgled.

- Ulice se nalaze pored Brčkog na koridoru koji je tu bio preuzak te su Srbi u pokušaju širenja istoga cijelu župu u potpunosti uništili. Crkva je spaljena. Prije rata je bila jako lijepo urađena. Rađena je od 1964. do 1998. godine. Uređivana je i iznutra i izvana. A onda je došao rat, sve je spaljeno i uništeno. Krov je izgorio. Zidovi su bili uništeni. Toranj srušen, a vjernici raseljeni širom svijeta - ispričao je župnik fra Martin Antunović.

Prije rata župa je imala oko 4500 vjernika, a danas ih tu stalno živi oko 700. Srećom, ovo je područje pripalo Distriktu Brčko, gdje su bolji uvjeti života nego u ostatku BiH, pa su se ljudi počeli vraćati na svoja ognjišta. Brojni su živote nastavili negdje drugdje, no veza s rodnim krajem i dalje je čvrsta.

Kad su se stvorili uvjeti poslije 2000. godine, počele su se obnavljati obiteljske kuće, imanja, iako su brojni nastavili živjeti vani, oni godišnje često dolaze - dodaje fra Antunović.

Obnova župne crkve započela je 2012. godine.

- Sve do 2012. godine mise su se slavile u Pastoralnom centru, jednoj manjoj kapelici, jer ova župa ima tri crkve i nekoliko kapelica. Mnogo vremena je postojala dilema da li se isplati obnavljati ovu crkvu. Bila je toliko devastirana da je to bila pustoš. Mi svećenici smo željeli vratiti narodu sjećanje, onoliko koliko je to moguće, na prvotni izgled crkve i angažirali smo najbolje projektante i građevinare - kazao je fra Martin.

Župnik ističe da je projekt uspio jer je sačuvana memorija.

- To je, prije svega, vanjski izgled crkve. Ostao je isti. Također i oltar s kompletnim prezbiterijem. Samo nismo uspjeli sačuvati freske, ali je sačuvan Križni put, koji je ovdje postavljen te kip sv. Ante, koji je po mnogo čemu specifičan - dodaje.

Postavljene su i moderno izgrađene ispovjedaonice te druge popratni sadržaji koji cijelom prostoru daju posebnu notu.

- Ako prođete kroz sela naše župe, vidjet ćete da su to moderno uređene kuće, jako lijepa dvorišta i njihova unutrašnjost. Jednostavno, oni žive negdje vani, ali rado dolaze u svoj rodni kraj i vezani su uz crkvu. I prije rata ali i danas poslije rata. Crkva je bila čimbenik broj 1 koji je okupljao narod - zaključio je župnik fra Martin Antunović.

Hrvati-katolici Bosanske Posavine religiozan su narod i jako drže do svojih svetinja, a da je tomu tako zorno pokazuje i ovaj primjer obnove župne crkve u Ulicama pokraj Brčkog.

Nema ništa o požaru u Brčkom gdje je smrtno stradalo 7 ljudi.

Stradala sirotinja i četvero djece u požaru koji je nastao od svijeće jer nemaju struje doma. Usred europe.
Krivi su oni koji se zalažu za opstanak BiH u kojoj je tako nešto moguće u 21 stoljeću.

Zrtve su Bošnjaci , pe ne mogu baš javno slavit, nisu do te mjere dosli.
Al ne sumnjam da je pojedine obradovala vjest, te su to rado uveli u svoju demografsku statistiku.

Do mjere Jackovog foruma gdje se obavljuje crna kronika i prometne nesreće iz 78% BiH?

Žrtve su Romi. Jedina povezanost sa vama i Romima u BiH je islam. Romi imaju svoj maternji jezik.

Romi su visoko izmješani s nama. Većina porodica ima nekog Roma, ni moja nije iznimka. Zapravo i nema "čistih" Roma u BiH niti obrnuto.

Plavo, volim te plavo.

Izvor: https://croativ.net/kultura-sjecanja-do ... cko-48638/




KULTURA SJEĆANJA: Domovinski rat, Srpski zločini u općini Brčko


Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) od 1992. do 1995. godine broj Hrvata znatno se smanjio; prema popisu iz 2013. godine broj stanovnika hrvatske nacionalnosti bio je manji za oko 5 tisuća (22,47%).

Na području općine Brčko izvršen je ratni zločin; ubijeno je 77 Hrvata (civila i zarobljenih pripadnika HVO-a). U knjizi Davora Marijana i suradnika navode se imena 77 žrtava.

U Brčkom su Srbi izvršili ratni zločin nad Muslimanima; ubili su 525 civila Bošnjaka.

U općini Brčko ubijene su 53 osobe u mjestima: Brčko (3), Laništa (14), Vulšić Donji (4), Boće (2), Bijela (7), Cerik (2), Skakava Donja (1), Krepšić (4), Gorice (7), Ulice (6) i Gornji Zovik (3).

Kronologija zločina

8. svibnja 1992. na području općine Brčko (sela Krepšić, Gorice, Marković Polje, Vukšić, Laništa i Ulice) ubijeno je 28 osoba.
U svibnju 1992. ubijene su 4 osobe.
30. kolovoza 1992. u naselju Čađevac (Općina Brčko) srpski dobrovoljci iz Novog Sada i lokalni srpski vojnici ubili su 4 osobe, a ostale su maltretirali.
U razdoblju od 1992. do 1995. ubijeno je i nestalo 40 Hrvata.

Na konferenciji “Brčko ’92. – van svake sumnje”’ istaknuto je da je u općini Brčko od 1991. do 1995. godine ubijeno 1.658 ljudi, a najveći broj zločina počinjen je 1992. godine kada su stradale 944 osobe (iskaz svjedoka na sudu u Beogradu).

Predstavnica Istraživačko-dokumentacionog centra Snežana Filipović rekla je da je u Brčkom stradalo 911 Bošnjaka, 554 Srba, 116 Hrvata i sedam pripadnika ostalih nacionalnih grupa i navela strukturu i rodnu pripadnost žrtava:

„Civila je 505, a vojnika 1153. Takođe je rađena i analiza ubijenih i nestalih po spolnoj pripadnosti, gdje je žena bilo 99, a muškaraca 1.559.“

Na području općine Brčko Srbi su otvorili logor “Luka” za Muslimane i Hrvate. Osim ovoga logora mučilišta i stratišta bila su još i na navedenim mjestima: DTV Partizan, Hotel Posavina, Zgrada Sekretarijata unutrašnjih poslova u Brčom, kafana Westfalija, Hotel Galeb, Laser autodepo. U kolovozu 1992. logor je zatvoren nakon najave Međunarodnog Crvenog križa da će izvršiti inspekciju. Zatočenici su prebačeni u logor Batkoviće kod Bijeljine.

Zločini u Brčkom bili su navedeni i u optužnicama ICTY-a, na suđenju srpskim političarima i ideolozima genocida: Slobodanu Miloševiću, Vojislavu Šešelju, Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić, Momčilu Krajišniku, Goranu Jelisiću i Ranku Češiću. Goran Jelisić je osuđen na 40 godina zatvora, Ranko Češić na 18, Momčilo Krajišnik na 20 godina i Biljana Plavšić na 11 godina zatvora. Haški sud je bio politički sud pa je sve optužene oslobodio optužnice za genocid iako se radilo o genocidu. Svjedočanstva zatočenika na sudu u Hagu daju pravu sliku o kakvim logorima se radilo i kako su počinjeni zločini.

Također su uništeni i oštećeni sakralni objekti u Brčanskom dekanatu.

župna crkva Presvetog Srca Isusova (župa Brčko)
župna crkva Bezgrešnoga Začeća Marijina i Franjevački samostan sv. Ante. (župa Dubrave)
filijalna crkva Prijedor (župa Dubrave)
filijalna crkva (spomen-crkva) Srebrenica (župa Bijeljina) i druge župne crkve.

Izvori:

Ratni zločini srpskih snaga nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini https://hrcak.srce.hr/file/304432
Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić: Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. (knjiga I. i II.), Udruga Hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – Mostar, siječnja 2020.

Nedavno sam bio prvi put u ovom gradu ne samo u prolazu, kao i u Gračanici. Koliko me Gračanica negativno iznenadila, toliko me Brčko pozitivno iznenadilo, kao i naš stijeg u po grada koji vijori.

Da se mene pita, strateški bih se bacio na Brčko, sve što imamo u Posavini a u RS ili Gradačcu, Srebreniku, tuzlanskoj okolici, zamijeniti za distrikt Brčko.

Grad izgleda uvjerljivo najbolje u Posavini, dok su ostalo mahale, ovo je baš ozbiljan grad. Jako sličan Karlovcu recimo.

I nije industrijska spavaonica kao Zenica i Tuzla a ni veliko selo poput Bijeljine. Tako da vjerujem da je vrlo ugodan za život. Meni ima manu da su planine predaleko.

Kao rodjeni Brcak imam jedno pitanje: sto su planine?

Kako mislis, nije industrijska spavaonica? Veoma rijetko sam u Brckom (zadnji put prije dvije godine), ali znam otprilike sto radi, a sto ne. Radi tvornica ulja Bimal, radi Luka Brcko, Interplet je definitivno propao. Brcko je povijesno trgovacki grad, ali je do rata imalo impresivnu industriju. Tvornica ulja Bimal, mesna industrija Bimeks, tvornica akumulatora Tesla ( ), tvornica obuce Izbor, tekstilni kombinat Interplet, Staklorad, Pirometal, najveca luka u BiH, Bosnaplod, Remont...

Sve je to mrtvo i privreda bazira uglavnom na usluznom sektoru, trgovini i budzetlijama. Sumnjam da bi Brcko bilo u znatno boljem polozaju od ostalih gradova Posavine da nema status distrikta. Barem Tuzla je industrijski i po broju zaposlenih ispred Brckog. Ona je zapravo na trecem mjestu u BiH nakon Sarajeva i Banja Luke. Zenica je peta po broju zaposlenih, dakle i ona ispred Brckog. U Brckom je nakon 19 sati mrtvilo na ulicama izuzev ljetom kada dolazi dijaspora. Tuzla je po tom pitanju Las Vegas za Brcko.

Pa potvrdio si što sam napisao. Tamo gdje je puno industrije je spavaona. U 23:00 nema života. Brčko se danas čini bas više trgovački grad, ne djeluje industrijski a i ja sam bio na početku ljeta.

Planina je Majevica. Jedini grad u Posavini koji ima bar blizu nešto nalik na planinu iako je malo daleko.

Tamo gdje ima vise industrije i radi vise industrije. Dobro je i to da zivota ima makar do 23 sata. A Majevice druze imas tek nesto malo na samom rubu brcanske opcine. Njezin sjeverni dio predstavlja otprilike prirodnu granicu izmedju Brckog i Srebrenika. Od samog grada Brckog je Majevica prilicno udaljena. Bliza joj je Tuzla. U prvih par mjeseci rata se u Tuzlu sa slobodne brcanske teritorije moglo doci samo preko Majevice sto je bila prava patnja. Zbog toga su Bosnjaci i Hrvati pregovarali sa Srbima Bukvika i obliznjih sela da im dozvole da tuda prevoze svoje ranjenike za Tuzlu, jer su ih preko Majevice morali prenositi na nosilima i pjeske. Pregovori su propali i pala je odluka da se slobodni teritorij deblokira. Bosnjaci i Hrvati su tada jos bili u zajednickoj 108. HVO brigadi i sjecam se da su ta srpska sela uzeli za 2-3 sata.

Ubijeni Hrvati:

Laništa = 17
Bijela = 7
Gorice = 7
Ulice = 6
Krepšić = 4
Vukšić Donji = 4
Brčko = 3
Gornji Zovik = 3
Boće = 2
Cerik = 2
Skakava Donja = 1

Po čemu je dobilo ime Eš naselje?

To su ti Bošnjaci koji su se borili za Hrvatsku.

U stvarnosti se Hrvati u HV/HVO-u borili za ono što je pripalo Bošnjacima i ABiH.

Nezahvalna gamad.