Da nije u pitanju neki Stublić - čini mi se da sam čuo za tog tipa?

Meni je stublic daleko veca faca,stara rokercina....ima neka prica da je neko iz stublicevog banda prokomentira stulica tako, da bi mu se tribalo urizati hrvatski grb u celo...inace cudan lik,po ocu hrvat dalmatinac, neko jna lice.pa i cuveni ljubo zemunac je po ocu hrvat iz zadra...magas...

'Da je prolupao, jest. S druge strane, meni je ta dosljednost u ludilu draža od oportunizma Šerbedžije i sličnih, koji tezgare u državi koja im je bila toliko odiozna da su iz nje svojevremeno zbrisali glavom bez obzira.'

Legendarni glazbenik, sigurno. Pisat takve pjesme u to vrijeme, to može samo jedan genijalac. Što se tiče njegovih stavova, nikad nije prežalio Jugoslaviju pa je otišao. Dao Bog da su svi Jugoslaveni otišli kao on, manje bi štete imali od njih.

Kakav je bio,kakav je sad kao čovjek...otom-potom,ali njegova glazbena ostavština je vrijedna respekta.

Dobio je neku zalbu na Vrhovnom sudu protiv Croatia Records. Trazi milijardu Eura.

Smotan lik.

Mislio je da samo treba izbacit rezultate i da će se to samo od sebe monetizirati, te da nitko neće podići besplatne pare koje leže na cesti.

..koliko ja znam on bi te pare dobio da je uzeo hrvatsku putovnicu al jebiga nije htio ...iako je hrvat po pogledima baca na srbina..i travu jest ako triba..

...tu je ko nešto objavljeno..
“Sud je pravomoćnom presudom utvrdio da vrijednost tih snimki, na temelju koje se rade nove snimke i kompilacije, nikada nije procijenjena, niti je za nju Croatia Records išta platila. Radi se o pravomoćnom kraju jedne od najnotornijih privatizacijskih trakavica u Hrvatskoj. U pretvorbi sredinom devedesetih godina, plaćene su nekretnine i druga imovina nekadašnjeg Jugotona, no vrijedna diskografska materija preuzeta je, prema odluci Visokog upravnog suda, u nepravilnom procesu”, piše novinarka Ana Raić Knežević na Telegramu.



Iz toga proizlazi da je Croatia Records 28 godina ostvarivala prihod na imovini koja joj ne pripada, a tu je riječ o tzv. back catalogu nekadašnjeg Jugotona.

Kad se ode u ne tako davnu prošlost, Jugoton je prošao kroz pretvorbu sredinom 1990-ih godina i iz njega je nastala Hrvatska zaklada zvuka i slike čija vrijednost je tada bila procijenjena na 3,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka (njemačka marka se s uvođenjem eura mijenjala u tečaju 2:1 u korist eura, op. a.). Kupovina je izvršena 1996. i tada je Fondu za privatizaciju bilo uplaćeno oko 10 milijuna njemačkih maraka. Pored nekretnina i brojne opreme nekadašnjeg Jugotona, fonogrami nisu bili na popisu otkupljene imovine. Po presudi Visokog upravnog suda riječ je o nepravilnom procesu.

Pojam ‘fonogram’ uveden je u Zakon o autorskim pravima tek 2003. godine, stoga su u Croatia Recordsu tvrdili da fonogrami nisu ni mogli biti na popisu imovine iz 1996. kad je izvršena kupnja. Iste 2003. je provedena i revizija u CR i revizijska kuća je tada dala zeleno svjetlo da je u privatizaciji sve bilo po zakonu. No iz Hrvatske glazbene unije se nisu slagali s tim jer na revizijskom popisu nije bila procjena vrijednosti fonograma jugotonove arhive.

Gledano kronološki, cijeli slučaj posjeduje niz propusta. Još je 1993. trebalo biti osnovano nadležno tijelo koje trebalo proći kroz obiman jugotonov katalog i utvrditi što se od njega smatra dijelom nacionalnog blaga Republike Hrvatske, a što ne. Za ono što bi bilo utvrđeno da je riječ o nacionalnom blagu, trebalo je kroz dionice u protuvrijednosti vratiti Fondu za privatizacije (danas CERP-u), ali do toga nikad nije došlo. Država tek kasnije utvrđuje da joj je iz ruku izmakla potencijalna zarada, te će CERP-u poručiti da fonogrami nisu procijenjeni, a CERP 21. listopada 2016. objavom rješenja to i potvrđuje.

Uzalud su se iz Croatia Recordsa žalili i na CERP-ovo posljednje rješenje da 1993. nije postojao fonogram, te i neuspješno tužili CERP. Sada je pravomoćna sudska odluka da Croatia Records nije smjela koristiti fonograme, jer nisu bili u njenom vlasništvu.

Iz svega ovog može se reći da je razvidan korijen jednog drugog sukoba, a to je onaj oko digitalnih glazbenih prava s dolaskom streaming servisa u Hrvatsku (i koji i dalje traje zbog donošenja novog Zakona o autorskom pravu), između HGU-a i HUZIP-a (koji prikuplja izvođačka prava) s jedne strane i Hrvatske diskografske udruge s druge strane u kojoj je dakako i Croatia Records.

Postavlja se također pitanje što će biti s odštetama i sudskim odštetnim zahtjevima koji bi na osnovu ove presude vrlo lako mogli ‘pljuštati’ i to ne samo iz Hrvatske, već i iz ostatka regije, jer Jugoton je objavljivao i mnoštvo glazbe koja ne potiče izvorno iz Hrvatske, već cijele bivše Jugoslavije. Što će biti, dakle, s nizom pravnih konzekvenci obzirom da je utvrđeno ilegalno korištenje fonograma, i to nikom drugom već najvećem diskografu u Hrvatskoj koji je bio i nasljednik najvećeg i najvažnijeg fonogramskog kataloga? Znači li to gašenje Croatia Recordsa?

Tko je na koncu vlasnik spornih fonograma? Hoće li oni tim slijedom biti vraćeni na raspolaganje onima koji su ih i snimili, ili će ih uzeti netko drugi, npr. država? Znači li to da se uskoro mogu očekivati kamioni koji će krenuti u zapljenu putem zagrebačke Dubrave? Tko će i gdje smjestiti taj ogromni katalog, i u kakve uvjete pohrane i tko će s njim raspolagati, jer na koncu, ako završi u nekom ‘bunkeru’ tko zna hoće li i u kojem obliku vrijedan dio toga više ugledati svjetlo dana?

Ishod toga saznat ćemo očigledno u danima i mjesecima pred nama, no izuzetno je bolan i zaključak da se od osnivanja ove države pa do danas svijest o intelektualnom i izvođačkom vlasništvu, njegovo zakonsko provođenje, te tržišna praksa isprepliću u kaotičnim uvjetima izuzetne ignorancije, velike količine neznanja i tko zna kakvih zakulisnih međusobnih pogodovanja.

Svaka medalja ima dvije strane. Može se reći da je Croatia Records 28 godina nezakonito poslovala. No što je radila država tih 28 godina dok joj je najveći diskograf poslovao nezakonito? Ah da, sjetimo se samo primjera Vruje.

I na koncu, ako je Branimir Štulić cijelo ovo vrijeme bio u pravu, tko mu nakon ove presude duguje novce? Croatia Records, ZAMP, ZAPRAF, HUZIP ili država, ili svi zajedno? Jer, eto, on je otišao u Nizozemsku i prije nego li je nastala Hrvatska, imao je dovoljno vremena tamo za naučiti nešto o pojmu ‘fonogram’, što i jest, ali je, dobro znamo, stalno proglašavan ludim. Hrvatska je ‘fonogram’ usvojila 2003. godine, a pravomoćno shvatila da u računici s tim fonogramom nešto ne štima tek 2021. godine. Small steps – rekli bi mudri. Branimire, izdrži.

Štulić nije otišo prije nego je nastala Hrvatska, pa zvali su ga da pjeva sa svima u "Moja Domovina" al nije htio...
On je očekivo da će dobit nazad svoja djela jer je Jugoton propo ko i Jugoslavija i da će moć ponovo na slobodnom tržištu raspolagat svojim djelima i prodavat ih po tržišnim cijenama. Međutim Croatia Records nije naslijedila Jugoton, nego hrvatsku firmu Bell-Penkala tamo iz '20i godina.

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=23078

U svakom slučaju sav opus pripada RH jer Jugoton nikad nije isplatio vlasnike Bell-Penkale. Tako da ni Croatia Records ne može koristit ništa od prije 30.05.'90 niti raspolagat djelima.

Pripadaju im zgrade i namještaj...autorska djela su nešto drugo

Mediji su izvijestili da je objavio neki kao album od 48 pjesama.

Preletio sam ga za 1 ili 2 minute da vidim zvuk, na stranu kvaliteta produkcije (očito amaterski i bez budžeta, što je ok ako nema para ili odbija suradnju), zvuči jako retro, čovjeka pregazilo vrijeme, zaostao je u vremenu. Cijedi istu naranču koju je već potpuno iscijedio 1980ih.

Ali eto valjda ima ljudi kojima je to nostalgija i oživljavanje svoje mladosti u 1980im.

No, to što je objavio nije slušljivo za današnje uši.

Zvuk Azre je bio odličan, 1989 godine počinje samostalnu karijeru i već tada
se osjeti folk umjesto roka i pad kvalitete. Srozao se u godinu dana.

Nisam čuo ovo novo ali vjerojatno nastavak iz 1989 a vjerojatno i lošije.

Sta vam je, bre?
Covek je oduvek voleo narodnu muziku I u njoj je jedino video smisao.
Ali krajem sedamdesetih nije mogao da napravi ime na narodnoj muzici. Zato je svirao punk, kasnije pop - iz nuzde. I pokazao je da moze da Bude bolji od svih, svirajuci nesto sto ga bas I ne odusevljava.

I tako je napravio ime. A kad ime napravi, moze da svira sta oce, uvek ce imati paznju javnosti. Zahvaljujuci njemu, ja Sam saznao za neke sjajne narodne pesme za koje nisam znao.

Evo malo transfer blama. Ima ovo par godina, neki lik snimio album o Dzoni Stulicu i zove ga u Holandiju da ga pita jel mu se sviđa. Ovaj ga odjebaje cijelo vrijeme, na kraju ga ovaj pita kad ce kafu pit. Sve u svemu dvadesetak minuta transfer blama, pa ko voli:

Krelci smaraju coveka, a on voli da se dugo objasnjava. Umesto da spusti slusalicu momentalno.

Oni iz Balkan Info-a objavili razgovor u cilju dogovaranja interjua, kao da se radi o samom intervjuu.

O nisam znao za ovaj live intervju Zadar-newsu.

Gsopodo strucnjaci, kad Branimir objavi neki svoj youtube da li od toga ima neku zaradu?
Ovaj npr. ima 7.3 miliona pregleda:


A ima ih jos sa preko milionceta.

Prigazilo ga vrime, čisto lešinarenje na nostalgiji.

Krvare ti uši kad to slušaš a ni stihovi više nisu lucidni.

Nostalgija je najveći otrov općenito, triba znat gledat u budućnost a ne autistično bježat u bolju prošlost.

Štulić o Šerbedžiji:

https://www.tportal.hr/showtime/clanak/ ... o-20181110