Politički sustav Belgije opisuje kako državne i nedržavne institucije u Kraljevini Belgiji donose opće obvezujuća pravila kao rezultat određenih političkih procesa donošenja odluka. Belgijski politički sustav je demokratski orijentiran i nacionalno organiziran kao ustavna parlamentarna nasljedna monarhija [1] [2] u kojoj je moć kralja kao šefa države ograničena ustavom od 1831. godine.

Izvorno zamišljena kao unitarna država, Belgija je također službeno savezna država od 1993., nakon nekoliko dalekosežnih reformi, u kojima su odgovornosti podijeljene između savezne vlasti i lokalnih vlasti, takozvanih zajednica i regija (vidi administrativne podjele Belgije). One imaju vlastite parlamente sa zakonodavnim ovlastima i vlastite vlade. Osobito u regiji oko glavnog grada Bruxellesa, postavljena je komplicirana mreža institucija za zaštitu Flamanaca, koji tamo žive kao manjina, ali koji se, na pan belgijskoj razini, protive Valonci su u većini. Konačno, na istoku zemlje postoji mala zajednica njemačkog govornog područja, koja također ima svoje vlastite institucije.

Političko stranačko okruženje u Belgiji posebno je obilježeno nepostojanjem većih nacionalnih stranaka. Kao rezultat flamansko-valonskog sukoba, bivše sve-belgijske stranke su se podijelile na neovisne sjeverne (Flandrija) i južne (Valonija) ogranke. Neki od govornika njemačkog također imaju svoje stranke ili ogranke.

Jezični sukob kao pozadina

Postoje sljedeći uvjeti:

Na belgijskoj razini u cjelini, flamansko stanovništvo je većina (6,4 milijuna stanovnika u Flandriji prema 3,5 milijuna u Valoniji; Bruxelles ima oko 1,1 milijun stanovnika).

Unutar glavnog grada, Bruxellesa, ljudi koji govore francuski daleko su brojniji od onih koji govore nizozemski (procjenjuje se da 80-90% stanovnika Bruxellesa govori francuski, naspram 5-15% onih koji govore nizozemski).

Konkretno, duž jezične granice i na periferiji Bruxellesa postoje zajednice u kojima jezična manjina uživa jezične pogodnosti (vidi dolje).
Flandrija ima ekonomsku prednost u odnosu na strukturno slabu Valoniju i mora prihvatiti značajna transferna plaćanja kada financira socijalno osiguranje.

Također postoje značajne povijesne i kulturološke razlike između Flamanaca i Valonaca . Flamanski zahtjev za jakom regijom znači prihvaćanje slabije federalne strukture. Za nezanemarljiv dio flamanskog stanovništva, ovaj se regionalizam izražava kao otvoreni separatizam . Flamanski pokret, povijesni pokretač ovih zahtjeva, ponekad je nastao iz želje da se zaštite i razviju nizozemski jezik i kultura u Belgiji, a posebno u Bruxellesu. Zato Bruxelles, makar i de facto grad u kojem se govori francuski, koji se još uvijek smatra dijelom Flandrije iz flamanske perspektive. Posebne zaštitne mjere za frankofonu manjinu (osobito u predgrađu Bruxellesa, koje se geografski nalazi u flamanskoj regiji) nailaze na političko protivljenje. Flandrija ima tendenciju glasati više za desnicu (kršćansko-konzervativna ) i suočena je sa snažnim desničarskim ekstremističkim pokretom, koji je u posljednje vrijeme u opadanju.

Regionalistički zahtjevi Valonaca. To se događalo i u prošlosti, no kod većine državnih reformi frankofona je strana bila sklonija podržavati očuvanje struktura nacionalne ili federalne države. Regija Valonija svoju je autonomiju osmislila manje kulturno nego ekonomski, kako bi mogla utjecati na posrnulo gospodarstvo, a posebno na visoku stopu nezaposlenosti. Iako postoji bliska 'unutar frankofona' veza između Valonije i Bruxellesa, Bruxelles se smatra punopravnom regijom sa svojim potrebama. U Bruxellesu i Valoniji postoji široki konsenzus da jezične mogućnosti za frankofonu manjinu u Flandriji treba trajno zadržati. Osobito u Valoniji većina je uglavnom ljevica (socijalisti odnosno socijaldemokratski).

Unatoč međusobnim predrasudama (Flamanci su desničarski ekstremisti i separatisti, Valonci klijentelisti i sramežljivi), kultura kompromisa i pregovaranja njeguje se u Belgiji više od jednog stoljeća. Nastoji se održati trajna ravnoteža između ta dva dijela stanovništva na različitim razinama. To izražava cilj belgijskog modela federalizma: različiti pokušaji autonomije i rezultirajući potencijal sukoba trebaju se kanalizirati kroz povećanu autonomiju lokalnih vlasti kako bi se spriječio raspad države. [17]

Načela
Od četvrte državne reforme (1993.) Belgija je službeno federalna ili državna država. [18] Belgijski federalizam posebno karakteriziraju sljedeće značajke:

Centrifugalni federalizam: Belgija je u vrijeme svog osnutka bila unitarna država s nekoliko decentraliziranih tijela (pokrajina i općina), koja međutim nisu imala zakonodavne ovlasti i bila su pod nadzorom nacionalnih vlasti. [19] Transformacija u federalnu državu dogodila se i još uvijek se događa iz centrifugalne dinamike, prema kojoj, slično kanadskom federalizmu , federalna vlast s vremenom prepušta sve više nadležnosti državama članicama. [20] Federalistički sustavi SAD-a , Njemačke ili Švicarskes druge strane, zbog povijesnih razloga, one su u više centripetalnom kretanju, što znači jačanje federacije, pa su stoga teško usporedive s belgijskim slučajem.

Dvojnost bez podnacionalnosti: Čak i ako u Belgiji postoje tri zajednice i tri regije, politički sustav i dalje isključivo oblikuju dvije dominantne skupine stanovništva, Flamanci i Valonci. Ovaj dualizam pojačava postojeće napetosti budući da nema drugih neutralnih stranaka ili alternativnih saveza (njemačka manjina nema važnu ulogu u tom pogledu). [21] Međutim, u ustavu se ne spominju govornici flamanskog, valonskog, briselskog ili njemačkog jezika, već samo Belgijci. “Državno državljanstvo’, koji bi bio podređen ili pomoćan belgijskom, ne postoji s čisto pravnog stajališta. To je posebno zbog činjenice da i flamanska i francuska zajednica imaju jednaku odgovornost za dvojezično područje glavnog grada Bruxellesa (vidi dolje) i ljudi u Bruxellesu ne bi trebali biti prisiljeni birati između sjevernog i južnog dijela zemlja. [22]

Preklapanje saveznih država: Belgijski federalizam predviđa najmanje dvije različite vrste federalnih teritorijalnih vlasti koje su odgovorne za isto područje u isto vrijeme, jednu zajednicu i jednu regiju. Međutim, odnosna teritorijalna područja odgovornosti triju zajednica i triju regija nisu podudarna. U Bruxellesu je to teritorijalno razgraničenje posebno otežano. [23] Bez obzira na to, francuska i flamanska zajednica mogu djelovati samo unutar svojih granica. Čak i ako dopušta "moguće izvanteritorijalne posljedice" određenih mjera, Ustavni sud općenito zabranjuje konstitutivnim državama da djeluju izvan svoje jurisdikcije. [24]

Isključive nadležnosti: Načelo isključive nadležnosti predviđa da materijalna ovlast jednog tijela isključuje bilo kakvu diskreciju drugog tijela u predmetu o kojem se radi, tako da uvijek postoji samo jedna razina nadležnosti za bilo koje pitanje. [25] Međutim, postoje različite iznimke od ovog načela, kao što su paralelne ovlasti (pitanja za koja je ovlašteno nekoliko razina u isto vrijeme, vidi dolje) ili implicitne ovlasti (vidi također "implicitne ovlasti " ). [26]Zbog toga vlasti mogu djelomično zahvatiti područja odgovornosti drugih razina. Međutim, Ustavni sud za to postavlja tri uvjeta, a to su da se doneseni propis može smatrati nužnim za izvršavanje njegovih ovlasti, da je ova materija podložna diferenciranom uređivanju i da je utjecaj predmetnih odredbi na drugoj razini samo rubni. [27]

Nema saveznog prvenstva: Pravne norme savezne vlasti i državne vlasti imaju istu pravnu snagu (s malom nijansom za briselske uredbe, vidi dolje). U Belgiji ne postoji prvenstvo valjanosti u skladu s njemačkim načelom “ Savezni zakon nadjačava državni zakon ”. [28] Nepostojanje saveznog prioriteta može se pratiti unatrag do načela isključivih nadležnosti (vidi gore): Budući da, u pravilu, nekoliko zakonodavnih tijela možda nikada neće biti odgovorno za istu stvar, nema potrebe za sukobom zakona pravilo .

Asimetrija: Karakteristika belgijskog federalizma i jedan od glavnih razloga njegove složenosti je sveukupna asimetrija njegovih sastavnica, kako u pogledu organa i odgovornosti, tako i položaja konstitutivnih država. [29] Zajednice i regije u Belgiji imaju različite karakteristike: u Flandriji su zajednica i regija spojene, francuska zajednica je ustupila nadležnosti regiji Valonija, regija Valonija je zauzvrat prenijela ovlasti na zajednicu njemačkog govornog područja i u dvojezičnom području Bruxelles-glavni grad, nekoliko tijela je odgovorno u isto vrijeme (vidi dolje).

Podjela na četiri jezična područja

Četiri jezična područja Belgije, s pojedinostima o komunama s jezičnim sadržajima

Belgijska država sastoji se od savezne razine – savezne države u užem smislu, također poznate kao savezna vlast – dvije federalne razine: zajednice i regije. [18] Osim toga, postoje i druge regionalne vlasti, od kojih neke također imaju državne nadležnosti i nisu kao takve identificirane u ustavu (kao što je Komisija Zajednice, vidi dolje).

Teritorijalna nadležnost država članica određena je na temelju četiri takozvana jezična područja Belgije. [30] To su čisto geografski natpisi bez regionalne vlasti ili pravne osobnosti i definitivno su definirani 1962. godine takozvanom jezičnom granicom. [31] Svaka općina u Belgiji može biti dodijeljena samo jednom jezičnom području. [32]

Četiri jezična područja su:

- nizozemsko jezično područje
- francusko jezično područje
- njemačko jezično područje
- dvojezično područje Bruxelles-Capital

Ustavom je 1970. godine propisano da se samo posebnim zakonom, odnosno zakonom s posebnom većinom u jezičnim skupinama u Saboru, mogu mijenjati granice jezičnih područja. [33] Tako je tijek jezične granice iz 1962. godine "zabetoniran" za budućnost.

Izbjegavanje sukoba
Kako bi se izbjegli pravni sukobi nadležnosti, sve nacrte zakonskih i provedbenih tekstova sa sadržajem pravila Državno vijeće unaprijed provjerava u pogledu usklađenosti s pravilima o raspodjeli odgovornosti. [34] Prigovori o nadležnosti nad zakonskim tekstovima koji su već doneseni mogu se podnijeti Ustavnom sudu (vidi dolje). [35]

Kako bi se spriječio politički sukob interesa, ustav predviđa načelo „savezne lojalnosti”. [36] Ako parlamentarna skupština smatra da takav sukob interesa postoji kao rezultat nacrta teksta koji je podnesen u drugoj skupštini, ona može tročetvrtinskom većinom zatražiti suspenziju tog nacrta i rasprave. Ako se ne nađe rješenje, Senat rješava stvar i podnosi izvješće tzv. savjetodavnom odboru. [37] Ovo tijelo je sastavljeno od različitih predstavnika savezne, lokalne i regionalne vlasti, a zatim traži rješenje uproces konsenzusa. [38]

Naposljetku, predviđa se mogućnost manje ili više tijesne suradnje savezne države, zajednica i regija. [39] Takozvani ugovori o suradnji mogu se sklapati u svim područjima, au nekima su i obvezni (kao npr. u području međunarodnih predstavništava, vidi dolje). [40] Od 2014. različite zajednice i regije također mogu donositi zajedničke uredbe i uredbe. [41]

Nastup na međunarodnoj razini

Od 1831. ustav propisuje da kralj (i savezna vlada) upravlja međunarodnim odnosima i može potpisivati ​​međunarodne ugovore. [42] Od četvrte državne reforme (1993.), međutim, i vlade zajednica i one regija u okviru svojih područja nadležnosti ovlaštene su voditi svoje vlastite međunarodne odnose (“ in foro interno, in foro externo ”) i imaju ovlast za to takozvanu "ovlast za sklapanje ugovora". Nadležnost savezne razine bila je u skladu s time ograničena.

U Belgiji se, dakle, mora razlikovati tri vrste međunarodnih ugovora kada je riječ o pitanju nadležnosti:

Savezni ugovori: Ugovore koji utječu na (ili njezinu "preostalu) nadležnost" pregovaraju i sklapaju kralj (i vlada). [43] U načelu, vlada je potpuno slobodna i može sama odlučiti kojim ugovorima želi pristupiti, a kojim ne. Međutim, kako bi ovi ugovori postali pravno obvezujući unutar Belgije, zahtijevaju prethodno usvajanje zakona o pristanku od strane Zastupničkog doma i Senata. [44] Izuzetak su pregovori koji se odnose na dodjelu teritorija, razmjenu teritorija ili proširenje teritorija, koji se mogu odvijati samo na temelju zakona. [45]To se tradicionalno tumači na način da vlada za to treba prethodno odobrenje domova. [46] Nadalje, od 1993. godine Parlament mora biti obaviješten o svakom otvaranju pregovora s ciljem izmjene europskih ugovora i mora biti obaviješten o nacrtu ugovora prije nego što se potpiše. [47]

Međuvladini ugovori: Unutar granica svojih ovlasti, vlade zajednica i regija mogu zaključivati ​​ugovore s potpunom autonomijom. [48] ​​Budući da su također pravno obvezujući za belgijsku državu na razini međunarodnog prava, ustav ipak zadržava neke mogućnosti za intervenciju savezne vlade. Na primjer, države članice moraju unaprijed obavijestiti saveznu vladu ako žele započeti pregovore u cilju potpisivanja međunarodnih ugovora. [49]Nakon ove informacije savezna vlada ima 30 dana da obavijesti dotičnu vladu da ima primjedbi na ugovor, ako je potrebno; posljedično se navedeni pregovori automatski prekidaju i saziva “međuministarska konferencija o vanjskoj politici”. Zadatak mu je pronaći konsenzusno rješenje u roku od 30 dana. Ako je to nemoguće, primjenjuje se novi rok od 30 dana: ako savezna vlada ne reagira, obustava postupka je gotova i država članica može nastaviti pregovore. Međutim, ako Vlada želi potvrditi prekid postupka, to može učiniti samo na temelju jedne od sljedećih okolnosti:

- Belgija nije priznala ugovornu stranku ;
- Belgija ne održava diplomatske odnose s ovom ugovornom strankom;
- odluka ili radnja ugovorne stranke rezultirala je prekidom, poništenjem ili ozbiljnom štetom u odnosima s Belgijom;
- nacrt ugovora je u suprotnosti s međunarodnim ili nadnacionalnim obvezama Belgije. [50]

Mješoviti ugovori: U međunarodnim ugovorima koji utječu i na odgovornosti savezne države i na one jedne ili više država članica, sporazum o suradnji regulira suradnju između različitih vlada. [51] Savezna država mora unaprijed obavijestiti međuministarsku konferenciju o vanjskoj politici ako namjerava pregovarati o mješovitom ugovoru. [52] Pregovore vode predstavnici različitih vlasti, uz koordinirajuće vodstvo FPS-a za vanjske poslove. [53] U načelu savezni ministar vanjskih poslova i ministar dotične države članice zajednički potpisuju ugovor. [54]Nakon potpisivanja, različite vlade podnose ugovor svojim parlamentima na odobrenje i međusobno se o tome obavještavaju. [55] Tek kada svi parlamenti daju svoj pristanak, savezni ministar vanjskih poslova priprema ratifikacijski dokument za pristanak Belgije i daje ga na potpis kralju. [56]

Za provedbu međunarodnih ugovora vrijede uobičajena ustavna pravila u odnosu na podjelu nadležnosti između zakonodavne i izvršne vlasti s jedne strane, te između savezne države i država članica s druge strane. Vrijedno je napomenuti da federalna vlada može zauzeti mjesto države (na taj način "iskoračiti" iz federalne strukture) ako država ne ispuni svoje međunarodne ili nadnacionalne obveze. [57] U tim slučajevima savezna država može čak tražiti povrat nastalih troškova. Međutim, intervencija federalnih vlasti moguća je samo ako su ispunjena ova tri uvjeta:

- belgijsku državu osudilo je međunarodno ili nadnacionalno pravosuđe zbog kršenja dužnosti države članice;
- dotično tijelo je upozoreno tri mjeseca unaprijed;
- savezna država uključila je dotično tijelo tijekom cijelog postupka. [58]

Zastupljenost Belgije u raznim skupštinama i tijelima na međunarodnoj razini također podrazumijeva kompliciranu interakciju između savezne vlade i raznih vlada država članica. Sklopljeni su sporazumi o suradnji za predstavljanje Belgije u međunarodnim organizacijama (kao što su Vijeće Europe , OECD ili Ujedinjeni narodi ) [59] ili u Vijeću ministara EU . [60] Ugovorom o suradnji uređen je i način na koji savezna vlast može zastupati države članice pred međunarodnim sudovima.

Teritorij i odgovornosti

Savezna država vrši svoju vlast na cjelokupnom teritoriju belgijske države. Njegove se odgovornosti mogu podijeliti u dvije kategorije:

Dodijeljene ovlasti: To su ovlasti koje su izričito dodijeljene saveznoj razini ustavom ili posebnim zakonom, poput politike obrane ili pravosuđa. [62] Ove se nadležnosti također mogu izraziti u obliku rezerve: ovdje pravni sustav predviđa osnovnu nadležnost zajednica ili regija, ali zadržava izuzetne slučajeve za koje savezna država ostaje odgovorna. Međutim, neki od njih su široko definirani, kao što je socijalno osiguranje , minimalni iznos zakonske razine egzistencije , trgovačko pravo i pravo društava iliMonetarna politika. [63]

Preostale ovlasti: Savezna država zadržava preostale ovlasti u svim područjima djelovanja ili politike koja nisu izričito dodijeljena zajednicama ili regijama, kao što je građansko pravo . [64] Ova brojna područja ne mogu se iscrpno nabrojati.
Također je vrijedno spomenuti paralelne nadležnosti koje, kao iznimku od načela isključive podjele nadležnosti (vidi gore), predviđaju da su i savezna država i zajednice i regije, svaka za sebe, odgovorne za pitanje u isto vrijeme. Te odgovornosti uključuju, posebice, financiranje istraživanja , razvojnu suradnju , poseban upravni nadzor podređenih tijela (vidi dolje), infrastrukturnu politiku i mogućnost uvođenja kaznenih sankcija ili izvlaštenja. [65]Naposljetku, institucije federalne vlasti također su određene kao sastavnice samim ustavom (vidi dolje). [66] Dakle, savezna država ostvaruje nadležnost-nadležnost, u kojoj se mogu definirati i mijenjati i vlastite nadležnosti i nadležnosti drugih regionalnih vlasti.

Zakonodavstvo

Zakonodavnu vlast obnaša Savezni parlament zajedno s kraljem. [67] Parlament se sastoji od Zastupničkog doma (ili jednostavno "doma") i Senata. Međutim, belgijski je dvodomni sustav neravnopravan, budući da dom ima brojnije i važnije odgovornosti u odnosu na Senat, osobito od četvrte državne reforme (1993.). Ove institucije imaju sjedište u Bruxellesu. Aktivno i pasivno biračko pravo žena na nacionalnoj razini postoji tek 1948. pod istim uvjetima kao i pravo glasa muškaraca. [68]

Zastupnički dom

Zastupnički dom (nizozemski Kamer van Volksvertegenwoordigers, francuski Chambre des Représentants ) donji je dom parlamenta i ima 150 članova. [69] Podijeljena je na skupinu za nizozemski jezik (trenutačno 87 zastupnika) i skupinu za francuski jezik (trenutačno 63 zastupnika). [70]Za razliku od Senata, broj članova svake jezične skupine u domu nije fiksan. Ovisno o tome kako se broj stanovnika razvija i odnos između flamanskih i francuskih građana se mijenja, jezične skupine također imaju više ili manje mjesta u domu nakon svakih izbora.

Narodno predstavništvo neposredno bira stanovništvo na pet godina; izbori se održavaju na isti dan kad i europski izbori i tada se Dom u potpunosti obnavlja. [71] Izbori se temelje na sustavu razmjernog predstavništva. [72] Pravo glasa (aktivno pravo glasa) imaju svi belgijski državljani koji su navršili osamnaest godina i nisu u jednom od zakonskih slučajeva isključenja. [11] Postati zastupnikom u Domu (pravo kandidiranja) moraju biti ispunjena četiri uvjeta: kandidat mora biti belgijski državljanin, imati svoja građanska i politička prava, imati najmanje 18 godina i prebivati ​​u Belgiji. [13] Nitko ne može biti istodobno član vijeća i senata. [73]

Zastupnički dom obavlja osobito sljedeće poslove:

Savezno zakonodavstvo: Zajedno sa Senatom i kraljem, Zastupnički dom obnaša saveznu zakonodavnu vlast (vidi dolje). [67]
Kontrola vlade: Od četvrte državne reforme (1993.), savezna vlada se prije preuzimanja dužnosti morala suočiti s glasovanjem o povjerenju u Zastupničkom domu – a ne više u Senatu. Vlada također mora odgovarati za svoju politiku pred Saborom i odgovarati na njegova pitanja. Vladini ministri isključivo su odgovorni Zastupničkom domu. [74] Kontrola vlade također uključuje kontrolu pojedinačnih ministara i državnih tajnika, čiju prisutnost može zahtijevati Zastupnički dom. [75] Zastupnici u Europskom parlamentu imaju "pravo na interpelaciju" i mogu tražiti glasovanje o povjerenju ministru ili vladi nakon bilo kakve interpelacije.[76]
Proračun: Državna kontrola posebno se proteže na državni proračun i financije. Samo je Zastupnički dom ovlašten donositi godišnji proračun. [77] U kontroli proračuna Komori pomaže Revizorski sud. [78]
Pravo na istragu: Zastupnički dom ima istražno pravo, što znači da može osnovati istražni odbor s istim ovlastima kao i istražni sudac. [79]
Revizija ustava: Zastupnički dom djeluje zajedno sa Senatom i kraljem kao zakonodavac (vidi dolje). [66]
Nasljeđivanje prijestolja: Zastupnički dom i Senat igraju odlučujuću ulogu u određivanju nasljednika kralja (vidi dolje).
Zastupnički dom se automatski raspušta kada se podnese izjava o ustavnoj reviziji (vidi gore). [66] Kralj, sa svoje strane, ima pravo, uz supotpis ministra i većinsku suglasnost Doma, raspustiti Zastupnički dom i raspisati nove izbore u roku od 40 dana u sljedećim slučajevima: [80 ]

- ako se odbije prijedlog za povjerenje Vladi, a Dom u roku od tri dana ne predloži nasljednika predsjednika Vlade za imenovanje;
- ako je izglasano nepovjerenje Vladi, a istodobno nije predložen nasljednik predsjednika Vlade (konstruktivno nepovjerenje);
- kada savezna vlada podnese ostavku.

Senat

Senat (nizozemski Senaat, francuski Sénat) je gornji dom parlamenta. Od osnutka države 1831. godine, ona je prošla kroz duboke reforme u pogledu svog sastava i odgovornosti: evoluirala je od skupštine rezervirane za aristokraciju u “komoru za vijećanje”. [81] Međutim, redovito se poziva na uvođenje jednodomnog sustava i trajno ukidanje Senata. [82]

Senat ima 60 članova koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: [83]

Senatori zajednice i regije: 50 senatora biraju parlamenti zajednica i regija između sebe u skladu s pravilima utvrđenima u ustavu. [84]
29 senatora iz flamanskog parlamenta ili nizozemskog govornog područja Parlamenta regije Bruxelles-Capital Region (VGC). Najmanje jedan od ovih senatora mora imati prebivalište u dvojezičnom području Bruxellesa i glavnog grada na dan izbora; [85]
10 senatora iz Parlamenta Francuske zajednice. Od ovih senatora, najmanje 3 moraju biti članovi skupine francuskog govornog područja Parlamenta Regije glavnog grada Bruxellesa (COCOF), pri čemu jedan od ta 3 ne mora nužno biti član Parlamenta Francuske zajednice; [86]
8 senatora iz Parlamenta Valonske regije;
2 senatora iz grupe francuskog govornog područja Parlamenta regije Bruxelles-Capital Region (COCOF);
1 senator iz Parlamenta Njemačke govorne zajednice;

Kooptirani senatori: 10 senatora birat će gore navedeni senatori. [87]
6 senatora iz nizozemske jezične skupine;
4 senatora iz skupine senatora francuskog jezika.

U skladu s tim, u Senatu je zastupljeno 35 senatora koji govore nizozemski, 24 koji govore francuski i 1 senator koji govori njemački. Potonji ne pripada niti jednoj službenoj jezičnoj skupini. [88] Uvjeti da se postane senator (kandidat na izborima) isti su kao i za Zastupnički dom (vidi gore). [89] Izravno izabrani senatori i senatori "po pravu" (tj. kraljeva djeca) ukinuti su prilikom šeste državne reforme (2014.). [90]

Od stupanja na snagu šeste državne reforme (2014.), Senat ima samo ograničene ovlasti:

Savezno zakonodavstvo: Iako Ustav i dalje predviđa da saveznu zakonodavnu vlast obnaša zajedno sa Zastupničkim domom i kraljem, [67] Senat sada donosi zakonodavstvo samo u ograničenim dvodomnim slučajevima predviđenim Ustavom (vidi dolje).
Državna kontrola: Vlada je isključivo odgovorna Zastupničkom domu (vidi gore). Međutim, Senat može zahtijevati da ministri budu prisutni na raspravi kada Senat raspravlja o zakonu u dvodomnom postupku. U svim drugim slučajevima može samo "zatražiti" nazočnost ministara. [75]
Proračun: Jedina proračunska ovlast Senata je donošenje vlastitog proračuna. [91] Zastupnički dom je isključivo odgovoran za sve ostale aspekte državnog proračuna (vidi gore).
Ustavna revizija i nasljeđe: Ovdje Senat nastavlja igrati svoju ulogu punopravnog drugog doma (vidi dolje).
Informativno izvješće: Od šeste državne reforme (2014.), Senat, za razliku od Zastupničkog doma, više nema istražno pravo (vidi gore). Umjesto toga, ustav sada predviđa da se on može baviti "pitanjima koja također imaju posljedice za ovlasti zajednica ili regija" u informativnom izvješću. [92]
Sukobi interesa: Senat ima posebnu ulogu u rješavanju sukoba interesa između različitih parlamenata (vidi gore).
Mandat senatora zajednice i regije prestaje nakon potpune obnove parlamenta koji ih je imenovao, dok mandat kooptiranih senatora prestaje nakon potpune obnove Zastupničkog doma. [93] Od 2014. raspuštanje Doma više ne povlači za sobom i raspuštanje Senata. [94]

Zakonodavni postupci

Savezne zakonodavne pravne norme nazivaju se zakoni. Zastupnici, senatori (ali samo u okviru obveznog dvodomnog postupka) i vlada imaju pravo inicijative i mogu podnositi zakonske prijedloge ili nacrte. [95] Oni se obično donose apsolutnom većinom (50% + 1, tj. najmanje 76 zastupnika u domu i eventualno 31 senatora) danih glasova s ​​većinom prisutnih članova (50% + 1). [96] U slučaju posebnih zakona, većina je drugačija. [33]

Ustav predviđa tri različita zakonodavna postupka:

Jednodomni postupak: [97] Od šeste državne reforme (2014.) ovo je standardni postupak, dok su dvodomni postupci iznimka. Na primjer, inicijative u građanskom pravu, kaznenom pravu, socijalnom pravu ili organizaciji suda rješavaju se putem jednodomnog postupka. U ovom postupku predviđena je mogućnost drugog čitanja. [98]
Obavezni dvodomni postupak: [99] Godine 1831. ovaj postupak apsolutne jednakosti između doma i senata još uvijek je bio norma. Danas se koristi samo u slučajevima koji uključuju ustrojstvo države (ustav i posebni zakoni), kontrolu političkih stranaka ili organizaciju i financiranje Senata. U tim slučajevima, nacrt ili prijedlog zakona moraju usvojiti i Zastupnički dom i Senat u identičnom obliku prije nego što se može podnijeti kralju na donošenje.
Neobavezni dvodomni postupak: [100] U ovom postupku, Zastupnički dom odlučuje dok Senat igra ulogu "vijećanja i vijećanja". Senat može razmatrati prijedloge zakona ili prijedloge zakona koje je Dom predložio u određenim rokovima i predložiti amandmane (pravo pozivanja). Međutim, konačna odluka uvijek je na Zastupničkom domu. Ovaj postupak primjenjuje se na zakone kojima se provode posebni zakoni, zakone koji osiguravaju poštivanje međunarodnih i nadnacionalnih obveza, zakone o Državnom vijeću i federalnim upravnim jurisdikcijama te neke posebne zakone navedene u Ustavu. [101]

Zakoni stupaju na snagu tek kada budu objavljeni u belgijskom službenom glasniku. [102]

Procedura ustavne revizije razlikuje se od uobičajenih zakonodavnih procedura: [66] Prvo se utvrđuju oni članci koji se daju na reviziju. Pripadni popisi objavljuju se u Državnom glasniku. Nakon ove deklaracije, parlament je pravomoćno raspušten. Stoga je uobičajeno da se takve izjave o ustavnoj reviziji dogode na kraju redovnog saziva. Nakon novih izbora, komora i senat, zajedno s kraljem, imaju se smatrati konstitutivnim. To znači da mogu (ali i ne moraju) mijenjati stavke koje su bile na popisima – i samo te stavke. Za izmjenu ustavnog članka potreban je posebanKvorum i posebna većina (dvotrećinska većina ako je nazočno dvije trećine članova).

Izvršni

Savezna izvršna vlast pripada kralju, trenutno kralju Philippeu . [103] Međutim, kraljeve osobne ovlasti ozbiljno su ograničene načelom supotpisa, kojim se sva odgovornost za kraljevu odluku prenosi na saveznu vladu i ministre (vidi gore). [6]Konkretno, to znači da sve zadaće koje ustav ili pojedini zakoni povjeravaju kralju (kao što je upravljanje oružanim snagama, vođenje diplomatskih odnosa ili čak imenovanje nove vlade) zapravo ne može obavljati sam kralj, nego uvijek potrebno odobrenje ministra. Dakle, zapravo vlada i pojedini ministri donose sve političke odluke izvršne vlasti i samo ih daju kralju na potpis. Ovaj kraljev potpis, iako sada nije više od jednostavne formalnosti, ostaje neophodan; Dakle, ni vlada u principu ne može "vladati sama".

Savezna vlada

Savezna vlada ili savezna vlada (nizozemski Federale regering, francuski Gouvernement fédéral ), ponekad jednostavno nazvana "belgijska vlada" ili "nacionalna vlada" (zastarjelo), obnaša izvršnu vlast na saveznoj razini. Sastavljen je na sljedeći način:

Premijer: Premijer je savezni šef vlade i jedan je od najvažnijih nositelja političkih dužnosti u zemlji. Mora se moći predstaviti kao “premijer svih Belgijanaca” i težiti jezično neutralnom položaju. Kako se belgijska država temelji na velikom broju osjetljivih kompromisa između dviju velikih zajednica, ustav stoga predviđa poseban statut za premijera. Primjerice, po pitanju premijerove jezične pripadnosti, ona odstupa od načela ravnoteže između ministara koji govore nizozemski i francuski u Vijeću ministara (vidi dolje) tako što premijera "eventualno isključuje". [115]Ovom formulacijom premijer se s jedne strane može predstavljati kao neutralan (ne mora se “odlučiti” o jeziku), a s druge strane ne mora poricati svoje podrijetlo. [116] Premijer je na čelu vlade kao primus inter pares i predsjedava Vijećem ministara. On predstavlja vladu u raznim institucijama i predstavlja zemlju na međunarodnoj razini.
Ministri: Broj ministara u saveznoj vladi je od 1993. određen na najviše 15, uključujući premijera. [117] Uz jednu iznimku za premijera, Ustav propisuje jezičnu ravnotežu u vladi: "S mogućom iznimkom premijera, Vijeće ministara ima isto toliko ministara koji govore nizozemski koliko i ministara koji govore francuski". [115] Također je predviđeno da savezna vlada mora biti sastavljena od ministara i ministarki. [118] Za imenovanje ministrom moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

- Posjeduju belgijsko državljanstvo; [119]
- Ne biti član kraljevske obitelji; [120]
- Nisu u jednom od slučajeva nekompatibilnosti. Stoga, radi poštivanja diobe vlasti, član Doma ili Senata prestaje zasjedati čim prihvati ministarsku dužnost. [121]

Državni tajnici: Državni tajnici sastavni su dio vlade, ali ne pripadaju Vijeću ministara u strogom smislu te uvijek odgovaraju ministru. [122] Nadležnost državnog tajnika nikada ne isključuje nadležnost višeg ministra, a potonji uvijek zadržava ovlast preuzimanja određenih radnji. [123] Ne postoji najveći broj niti potrebna ravnoteža između državnih tajnika koji govore nizozemski i francuski. Inače statut je identičan statutu ministara i oni u osnovi imaju iste ovlasti kao i ministri. [124]

Kralj imenuje (uz supotpis ministra) vladu i njezine ministre i državne tajnike. [125] Stvarni proces formiranja vlade, međutim, predviđa različite faze, koje se mogu pratiti dijelom u ustavnim pravilima, a dijelom političkim tradicijama i običajima. [126] Nakon svog prvog sondiranja, kralj može angažirati jednog ili više "doušnika" ili "istražitelja" (Informateur) prije nego što imenuje stvarnu osobu u vladi ( Formateur ).koji s koalicijskim strankama izrađuje zajednički program vlade i raspoređuje ministarska mjesta u vladi. Nakon završetka pregovora o sastavljanju vlade, sastavnica vlade i budući ministri odlaze u kraljevu rezidenciju i tamo polažu prisegu. [127] Kraljevski dekret, kojim kralj imenuje novu vladu, sastavlja se i objavljuje u Državnim novinama. Ovaj korak službeno označava smjenu stare vlade novom vladom. Nova vlada, iako je zakonski formirana, može funkcionirati tek nakon što dobije povjerenje Zastupničkog doma (vidi gore). [74]

Kralj, odnosno savezna vlada, obavlja osobito sljedeće poslove:

Izvršna vlast: Vlada, kao izvršna vlast, svoje zadaće dobiva od zakonodavne vlasti. [128] Prvi čin izvršenja koji je dužan vladi je sankcija i sastavljanje zakona od strane kralja. [129] Ustav nadalje predviđa da će kralj (i vlada) donijeti mjere potrebne za izvršenje zakona bez dopuštenja da suspendira same zakone ili odustane od njihovog izvršenja. [130]
Zakonodavna inicijativa: Osim članova Zastupničkog doma i Senata, vlada također ima pravo pokretanja zakona (vidi gore). [95]
Uprava i diplomatski zbor: Kralj imenuje službenike opće uprave i vanjskih odnosa. [131] Vlada organizira svoja ministarstva, koja se od 2000. zovu Savezne javne službe (FPS).
Međunarodni odnosi: Kralj upravlja međunarodnim odnosima. [132] Međutim, od četvrte državne reforme (1993.), i zajednice i regionalne vlasti unutar svojih područja odgovornosti ovlaštene su voditi svoje vlastite međunarodne odnose (vidi gore).
Oružane snage: Kralj službeno zapovijeda oružanim snagama , proglašava ratno stanje i kraj neprijateljstava. On će obavijestiti Sabor čim to dopuste interesi i sigurnost države i dodati odgovarajuće obavijesti. [133] Naravno, kralj, iako je po ustavu vrhovni zapovjednik , tu vlast više ne obnaša sam, već je prepušta ministru obrane. To savjetuje vojni zapovjednik (CHOD – Chief of Defence) . Kralj također dodjeljuje činove u vojsci i vojna odlikovanja, koja supotpisuje ministar obrane. [134]
Pravosuđe: Odluke i presude belgijskih sudova i tribunala izvršavaju se u ime kralja. [135] Kralj imenuje suce sudova i tribunala, imenuje njihove predsjednike i također imenuje članove državnog odvjetništva prema modalitetima Sudskog zakonika. [136] Dok vlada također može razriješiti dužnosti članove tužiteljstva, suci se općenito imenuju doživotno, što im daje određeni stupanj neovisnosti o izvršnoj vlasti. [137] Od 1998. Visoko sudbeno vijeće predlaže kandidate za sudačke dužnosti. [138]
Ostalo: Kralj posjeduje pravo kovanja. [139] Kralj također dobiva privilegiju dodjele plemićkih titula. Međutim, ustav precizira da se uz takve titule nikada ne smiju pripisati nikakve privilegije. [140]
Kao i imenovanje, razrješenje vlade ili pojedinih ministara formalno je odgovornost kralja (uz supotpis ministra). [125] Do kraja vlade može doći u tri slučaja:

- Ostavka: Ako u tom slučaju nema nove većine u parlamentu, kralj može, nakon što to odobri Zastupnički dom apsolutnom većinom, narediti raspuštanje domova i raspisati prijevremene izbore. [141]
- Glasovanje o nepovjerenju: Vlada gubi većinu u Zastupničkom domu. Time se apsolutnom većinom slaže s prijedlogom o nepovjerenju i kralju se predlaže novi premijer. [142] Ako novi premijer nije predložen u isto vrijeme kad se izglasa nepovjerenje, kralj može raspustiti komore i narediti nove izbore. [143]
- Odbijeno glasovanje o povjerenju: Vlada iu ovom slučaju gubi većinu u Zastupničkom domu. Apsolutna većina zastupnika izglasala je nepovjerenje vladi nakon što je od Doma zatražila glasovanje o povjerenju. U roku od tri dana od ovog odbijanja, Zastupnička komora predlaže kralju da imenuje novog premijera. [142] Ako se u roku od tri dana od odbijanja glasanja o povjerenju ne predloži novi premijer, kralj može raspustiti domove i narediti nove izbore. [144]

Pravosuđe

Pravosuđe uključuje tri jurisdikcije koje su različito strukturirane: redovnu jurisdikciju, upravnu jurisdikciju i ustavnu jurisdikciju .

Redovna nadležnost rješava sve privatnopravne i kaznenopravne stvari te sudske sporove iz trgovačkog , radnog i socijalnog prava . Pravosudna organizacija primjenjuje se na cijelu Belgiju i strukturirana je na piramidalni način , pri čemu se viša vlast obično smatra žalbenom razinom:

U bazi se nalaze razni mirovni i policijski sudovi.

Na razini 12 sudskih okruga su sudovi prvog stupnja, koji uključuju razne građanske, kaznene, sudove za mladež, obiteljske ili istražne sudove, kao i specijalizirane trgovačke i radne sudove (suci porotnici) . Svaki sudski okrug ima najmanje jedno tužiteljstvo na čelu s kraljevim prokuratorom. Osim toga, postoji assisenhof (porota) u svakoj pokrajini iu Bruxellesu, koja se bavi posebno teškim zločinima.
Na pretposljednjoj razini je pet apelacijskih i radnih sudova koji se nalaze u Bruxellesu, Antwerpenu, Gentu, Liègeu i Monsu. [145]
Kasacijski sud je na čelu redovne jurisdikcije od 1831. godine. [146] Kasacijski sud odlučuje o žalbama protiv odluka nižih sudova, bilo da ih ukida ili potvrđuje, ali ne odlučuje o njima. Osim toga, u slučaju sumnje, on također odlučuje o nadležnosti sudskog postupka redovnim ili upravnim sudovima. [147]
Državno vijeće je na čelu upravne nadležnosti od 1946. godine. [148] Ovo predsjedava velikim brojem podređenih saveznih i lokalnih administrativnih jurisdikcija, od kojih svaka pokriva određeno područje (kao što je Vijeće za sporove stranaca).

Ustavnu nadležnost od 1980. godine provodi Ustavni sud (bivši Arbitražni sud), sastavljen od dvanaest sudaca koji nadziru poštivanje Ustava od strane zakonodavaca u Belgiji. [149]On može poništiti, proglasiti neustavnim i suspendirati zakone, uredbe i uredbe zbog kršenja Glave II Ustava (prava i slobode Belgijanaca), članaka 143. („Savezna lojalnost”) i članaka 170. i 172. (Zakonitost i jednakost u poreznim pitanjima) i 191. (Zaštita stranaca) kao i protiv pravila o raspodjeli nadležnosti sadržanih u Ustavu i zakonima za reformu institucija. Ustavni sud odlučuje o prigovorima ili prethodnim pitanjima.

Državna razina
Zajednice


Tri zajednice Belgije
Belgija je od 1970. podijeljena na tri zajednice: [150]

Flamanska zajednica, koja uključuje nizozemsko govorno područje kao i dvojezično područje glavnog grada Bruxellesa
Francuska zajednica, koja uključuje francusko govorno područje kao i dvojezično područje glavnog grada Bruxellesa
Njemačko govorno područje (često skraćeno "DG" u njemačkom govornom području Belgije), koje uključuje isključivo njemačko govorno područje

Tri zajednice nastale su 1970. godine, prigodom prve državne reforme, pod nazivom "kulturne zajednice" (izraz "jezične zajednice" nikada nije korišten). Tri kulturne zajednice imale su vijeće sastavljeno od nizozemskih i francuskih zastupnika iz doma i senata, [ 151] s izuzetkom Njemačke kulturne zajednice (sada njemačkog govornog područja), čiji su članovi bili izravno birani u njemačko govorno područje. [152] U početku vijeća nisu imala vlastitu izvršnu vlast. [153] Tek u drugoj državnoj reformi (1980.) zajednice su dobile sadašnji naziv (iako je francuska zajednica promijenila ime od 2011.).Federacija Valonija-Bruxelles ) i vlastite vlade. Njemačka govorna zajednica je tek 1984. godine dobila ovlasti usvajanja zakonskih tekstova sa snagom zakona. [154] Osobitost flamanske i francuske zajednice je da su obje nadležne u dvojezičnom području glavnog grada Bruxellesa za "tijela za koja se, na temelju njihovih aktivnosti, treba smatrati da pripadaju isključivo jednom ili drugom zajednica". [155]

Materijalna područja nadležnosti zajednica određena su ustavom, a dijelom posebnim zakonom: [156]

Kulturna pitanja: [157] Kulturna pitanja uključuju: zaštitu i demonstraciju jezika ; promicanje obuke istraživača ; likovna umjetnost ; kulturna baština ; Muzeji i druge znanstvene i kulturne ustanove; Knjižnice , diskoteke i slične usluge; medijska politika ; podrška za pisani tisak ; politika za mlade ; stalna obuka i kulturna animacija; tjelesni odgoj, sport i život na otvorenom; rekreacija; obrazovna politika (predškolski odgoj u školama za pritvor, posliješkolski i izvanškolski odgoj, umjetnički odgoj, intelektualni, moralni i društveni odgoj); promicanje društvenog napretka ; stručna prekvalifikacija i usavršavanje ; sustavi dualnog obrazovanja . [158] "Kako bi se spriječila svaka diskriminacija na ideološkim i filozofskim osnovama", ustavom je predviđeno donošenje tzv. "zakonodavstva o kulturnom paktu", čime se uspostavlja okvir za kulturnu slobodu djelovanja zajednica. [159]
Obrazovanje: [160] Međutim, nadležnost u sljedećim područjima rezervirana je za saveznu državu: određivanje početka i završetka obveznog školovanja ; minimalni uvjeti za izdavanje diploma ; mirovinskim propisima. Nadalje, ustav postavlja poseban okvir za zajednice za sprječavanje svake diskriminacije (osobito načela slobode obrazovanja, neutralnost državnog obrazovanja, izbor između vjerskog obrazovanja i nekonfesionalne etike, pravo na obrazovanje, obvezno školovanje ) . [161]
Osobna pitanja: [162] Osobna pitanja uključuju: velike dijelove zdravstvene politike (uključujući, posebno, financiranje bolničke infrastrukture , skrb o mentalnom zdravlju, skrb u domovima za starije osobe , usluge rehabilitacije, licenciranje zdravstvenih profesija, zdravstveno obrazovanje i preventivna medicina); velike dijelove osobne pomoći ( uključujući posebice obiteljsku politiku , politiku socijalne pomoći , politiku prihvata i integracije useljenika , politiku invalidnosti ,politika za starije osobe , zaštita maloljetnika i početni pravni savjet); Domovi pravde i organizacija elektroničkog nadzora ; obiteljske naknade ; filmska kontrola u pogledu pristupa maloljetnika kino dvoranama. [163] Što se tiče zdravstvene i socijalne politike, razna područja djelovanja rezervirana su za saveznu vlast, budući da je ona odgovorna za socijalnu sigurnost općenito (vidi gore).
Upotreba jezika: [164] Flamanska i francuska zajednica odgovorne su za upotrebu jezika u (unutarnjim) upravnim stvarima, obrazovanju i društvenim odnosima između poslodavca i zaposlenika. Zajednica njemačkog govornog područja, s druge strane, ovlaštena je samo koristiti jezik u obrazovanju. Savezna država ostaje odgovorna za prevladavajuća pravila o korištenju jezika u upravi, uključujući dvojezično područje glavnog grada Bruxellesa, te u pravosuđu. [165] Vidi također: Jezično zakonodavstvo u Belgiji
Međunarodna nadležnost: [166] U svim područjima odgovornosti, zajednice mogu, prema načelu “ in foro interno, in foro externo ” , ulaziti u suradnju unutar Belgije i sklapati međunarodne sporazume na međunarodnoj razini ( vidi gore).
Ostale odgovornosti: Odgovornosti francuske i flamanske zajednice uključuju moć promicanja Bruxellesa na nacionalnoj i međunarodnoj razini. [167] Također mogu financirati turističku infrastrukturu u Bruxellesu. [168] Zajednica njemačkog govornog područja nema te odgovornosti. Nadalje, zajednice su, paralelno sa saveznom državom i regijama, odgovorne za istraživanje, razvojnu suradnju i vlastitu infrastrukturnu politiku (vidi gore).
Osim toga, zajednice imaju takozvanu “konstitutivnu autonomiju”, odnosno mogućnost da same određuju određene modalitete izbora, sastava i funkcioniranja svojih parlamenata i vlada, bez intervencije saveznog zakonodavnog tijela. [169] Oni stoga mogu izvršavati ustavne ovlasti u ograničenom opsegu. Dok flamanska i francuska zajednica imaju konstitutivnu autonomiju od 1993. godine, njemačkom govornom području ta je nadležnost dodijeljena tek 2014. godine.

Zakonodavstvo

Zakonodavnu vlast obnašaju parlamenti zajednice (bivša vijeća zajednice).

Flamanski parlament ( nizozemski Vlaams Parlement ) ima 124 člana i ostvaruje svoju vlast u Flamanskoj zajednici (uključujući Bruxelles). 118 zastupnika u Europskom parlamentu bira se izravno u Flandriji, a 6 drugih zastupnika u Europskom parlamentu koji govore nizozemski u Bruxellesu. [170] Budući da je Flandrija iskoristila mogućnost spajanja zajednice i regionalnih institucija, [171] flamanski parlament je također parlament flamanske regije (vidi dolje). Predsjednica flamanskog parlamenta je Liesbeth Homans ( N-VA ), a sjedište je u Bruxellesu.

Parlament Francuske zajednice ili Parlament Valonsko-briselske federacije ( francuski Parlement de la Fédération Wallonie-Bruxelles ) vrši svoju vlast u Francuskoj zajednici (uključujući Bruxelles). Ima 94 zastupnika, od kojih je 75 valonskih regionalnih zastupnika i 19 zastupnika koji govore francuski iz regionalnog parlamenta u Bruxellesu. [172] Sukladno tome, nema izravnih izbora za sastav ovog parlamenta. Predsjednik Parlamenta Francuske zajednice je Rudy Demotte ( PS ), a sjedište je u Bruxellesu.

Parlament Njemačke govorne zajednice (Parlament der DG) vrši svoju vlast u njemačkoj zajednici i sastaje se sa 25 zastupnika koji se izravno biraju na 5 godina. [173] Osim toga, određeni mandatari iz drugih izabranih skupština (kao što su članovi Zastupničkog doma izabrani u izbornoj jedinici Verviers i članovi valonskog parlamenta koji imaju prebivalište u njemačkom govornom području i koji su prihvatili ustavnu prisega isključivo ili uglavnom na njemačkom) smatraju se po pravima savjetodavnim članovima parlamenta, tj. bez odlučujućeg glasa. [174] Predsjednik Parlamenta njemačkog govornog područja je Alexander Miesen( PFF) sa sjedištem u Eupenu .

Parlamenti zajednica obavljaju osobito sljedeće poslove:

Zakonodavstvo Zajednice: Pravni tekstovi koje usvajaju parlamenti imaju snagu zakona u svojim područjima nadležnosti i nazivaju se "dekreti".
Kontrola vlade: Kontrola vlade također je jedna od zadaća parlamenata. Ministri vlada Zajednice odgovaraju Parlamentu; [175] Parlament stoga može zahtijevati prisutnost pojedinih članova vlade. [176] Prvobitno glasovanje o povjerenju parlament može povući u bilo kojem trenutku, bilo konstruktivnim glasovanjem o nepovjerenju , u kojem parlament predlaže nasljednu vladu ili ministra nasljednika, ili odbijanjem glasovanja o povjerenju. [177]
Proračun: samo je parlament ovlašten odobriti godišnji proračun prihoda i rashoda Zajednice i nadgledati provedbu proračuna od strane vlade. [178]
Pravo na istragu: Parlamenti zajednica imaju pravo na istragu. [179] To znači da mogu osnovati istražni odbor koji ima iste ovlasti kao i istražni sudac.

Izvršni

Izvršna vlast zajednica je u rukama vlada zajednica.

Flamanska vlada ( nizozemski Vlaamse Regering ) ima ovlasti zajednice i regionalne nadležnosti u Flandriji (vidi gore). Može se sastojati od najviše deset ministara, od kojih jedan mora boraviti u dvojezičnom području glavnog grada Bruxellesa. [180] To onda može donositi odluke samo o pitanjima zajednice. Flamanski premijer je Jan Jambon (N-VA).

Vlada Francuske zajednice ili vlada Valonsko-Bruxelleske federacije (francuski Gouvernement de la Fédération Wallonie-Bruxelles) izvorno je dala najviše četiri ministra, pri čemu je jedan od tih ministara morao boraviti u dvojezičnom području glavnog grada Bruxellesa. [181] Kao dio svoje konstitutivne autonomije, Parlament Francuske zajednice povećao je broj ministara na najviše osam. [182] Premijer vlade Francuske zajednice je Pierre-Yves Jeholet (PS).

Vlada Njemačke govorne zajednice (Vlada DG) može imati najviše pet ministara, [183] ​​ali trenutno broji četiri člana Vlade. Premijer Vlade njemačkog govornog područja je Oliver Paasch ( ProDG ).

Članove svake vlade zajednice bira njihov parlament. [184] Vladini kandidati predloženi na listi koju potpisuje apsolutna većina članova parlamenta biraju se za ministre; ovaj popis mora uključivati ​​nekoliko osoba različitog spola i utvrđuje poredak budućih ministara. [185] Ako se predsjedniku Sabora na dan izbora ne uruči lista potpisana apsolutnom većinom zastupnika, provode se posebni tajni izbori za članove Vlade. [186] Na kraju, ministri polažu ustavnu prisegu pred predsjednikom Sabora. [187]Za razliku od običnih ministara, premijer polaže prisegu ne samo pred parlamentom, već i pred kraljem. [188]

Vlade zajednica izvršavaju uredbe parlamenata zajednica, [189] sastavljaju nacrte uredbi i uredbi, predlažu proračun parlamentu te nacrte i koordiniraju politike zajednice općenito. [190] Oni predstavljaju zajednicu na sudu i izvan njega [191] i organiziraju svoju upravu. [192]

Regije

Belgija je od 1970. podijeljena na tri regije: [193]

Teritorij i odgovornosti

Flamanska regija, koja uključuje nizozemsko jezično područje
Regija Valonija, koja uključuje francusko i njemačko jezično područje
Regija glavnog grada Bruxellesa, koja uključuje dvojezično područje glavnog grada Bruxellesa

Iako su regije stvorene prema ustavnom zakonu već 1970. godine, u Flandriji i Valoniji su korištene tek deset godina kasnije tijekom druge državne reforme (1980.), nakon što je donesen odgovarajući poseban zakon. [194] Definitivnom stvaranju regija prethodio je privremeni zakon o regionalizaciji. [195] Budući da je u početku bilo neslaganja oko planiranog posebnog statuta za regiju Bruxelles, on nije stvoren sve do 1989. [196] Dobila je naziv 'regija glavnog grada Bruxellesa' (kako bi se ukazalo na njezinu specifičnost) i bila je uokvirena skupom posebnih pravila koja se ne primjenjuju na druge regije (vidi dolje).

Materijalna područja odgovornosti regija utvrđuju se posebnim zakonom: [197]

Prostorno planiranje: [198] Ovo uključuje, posebno, prostorno planiranje i urbani razvoj , urbanu obnovu , zemljišnu politiku općenito, kao i zaštitu spomenika i krajobraza .
Okoliš i voda: [199] To posebno uključuje zaštitu okoliša , politiku otpada (osim radioaktivnog otpada), vodoopskrbu i naknade štete u slučaju prirodnih katastrofa .
Očuvanje prirode: [200] Ovo posebno uključuje očuvanje prirode, ruralnu obnovu, zelene površine (npr. područja Natura 2000 ), politiku šuma , lov i uzgoj ribe .
Stanovanje: [201] Ovo uključuje, posebno, zakonodavstvo o javnom stanovanju i najmu .
Poljoprivreda: [202] Ovo posebno uključuje poljoprivrednu politiku i morsko ribarstvo, kao i zakup zemljišta i stoke. Međutim, savezne vlasti ostaju odgovorne za sigurnost prehrambenog lanca.
Gospodarstvo: [203] Ovo posebno uključuje gospodarsku politiku, vanjsku trgovinu (uključujući izvoz oružja ), uvjete naselja i turizam . Savezna država, s druge strane, ostaje odgovorna za javnu nabavu , zaštitu potrošača, monetarnu politiku i zakon o trgovačkim društvima .
Energija: [204] Ovo posebno uključuje opskrbu električnom energijom i lokalni prijenos električne energije (s iznimkom nuklearne energije ), opskrbu prirodnim plinom i obnovljivu energiju .
Lokalne vlasti: [205] Ovo uključuje posebno zakonodavstvo o pokrajinama, općinama i međuopćinskim institucijama, financiranje ovih vlasti kao i crkvene tvornice, grobna mjesta i ukope .
Zapošljavanje: [206] Ovo uključuje, posebno, zapošljavanje, socijalnu ekonomiju, zapošljavanje stranih radnika, privremeni rad i različite oblike subvencija u kontekstu zapošljavanja.
Javni radovi i prijevoz: [207] To posebno uključuje izgradnju i održavanje cestovne mreže i plovnih putova, luka na unutarnjim vodama i regionalnih zračnih luka kao i lokalnog javnog prijevoza .
Dobrobit životinja [208]
Sigurnost u prometu: [209] To posebno uključuje ograničenja brzine na javnim cestama (s izuzetkom autocesta), regulaciju prometnih znakova , tehnički pregled vozila (TÜV) i podizanje svijesti o mjerama sigurnosti cestovnog prometa .
Međunarodna nadležnost: U svim područjima odgovornosti, regije mogu, prema načelu "in foro interno, in foro externo", ulaziti u međubelgijsku suradnju i sklapati međunarodne sporazume na međunarodnoj razini (vidi gore).
Ostale odgovornosti: Regije određuju uvjete za izvlaštenje. [210] Regije su također odgovorne za istraživanje, razvojnu suradnju i vlastitu infrastrukturnu politiku, paralelno sa saveznom državom i zajednicama (vidi gore).

Osim toga, regije, kao i zajednice, imaju tzv. "konstitutivnu autonomiju", tj. mogućnost vršenja ustavnih ovlasti u ograničenom opsegu (vidi gore). [169] Dok su flamanska i valonska regija imale konstitutivnu autonomiju od 1993., Regiji glavnog grada Bruxellesa ta je nadležnost dodijeljena tek 2014., podložno posebnim uvjetima, [211] .

Na kraju, treba spomenuti da Regija glavnog grada Bruxellesa ima neke posebne ovlasti u kulturnom području. [212] Osim toga, poput flamanske i francuske zajednice, može promovirati Bruxelles kao mjesto na međunarodnoj razini. [213]

Zakonodavstvo

Zakonodavnu vlast obnašaju regionalni parlamenti (bivši regionalna vijeća).

Flamanski parlament (zajednice) također djeluje kao regionalni parlament (vidi gore). Kada se bavi regionalnim pitanjima, tamo se sastaje samo 118 flamanskih regionalnih zastupnika. [214]
Valonski parlament ili Parlament Valonije ( francuski Parlement de Wallonie ) samostalno vrši svoju vlast u regiji Valonija. Ima 75 zastupnika koje izravno bira valonsko stanovništvo na mandat od 5 godina. [215] U poslovima zajednice koje je Regija Valonija dobila od Francuske zajednice, [216] valonski zastupnici koji su prisegli isključivo ili prvi na njemačkom (tj. valonski zastupnici iz njemačkog govornog područja), bez prava glasa. [217] Sjedište valonskog parlamenta je u Namurua predsjednik je Jean-Claude Marcourt (PS).
Parlament regije glavnog grada Bruxellesa ( nizozemski Brussels Hoofdstedelijk Parlement , francuski Parlement de la Région de Bruxelles-Capitale ) ima isključivu nadležnost u regiji glavnog grada Bruxellesa. Ima 89 zastupnika koje građani biraju neposredno na 5 godina. [218] Unutar Parlamenta postoje dvije jezične skupine, naime francuska jezična skupina (sa 72 mjesta) i nizozemska jezična skupina (sa 17 mjesta). [219] Predsjednik Parlamenta regije Bruxelles-Capital Region je Rachid Madrane (PS).
Regionalni parlamenti obavljaju iste zadatke u svojoj regiji mutatis mutandis kao i parlamenti zajednica (vidi gore).

U pogledu usvojenih zakonskih normi, Regija glavnog grada Bruxellesa razlikuje se od druge dvije regije: Parlament u Bruxellesu usvaja „uredbe“, [220] dok u Flandriji i Valoniji parlamenti djeluju putem „dekreta“. [221] Uredbe imaju hibridni pravni učinak: s jedne strane, one mogu „poništiti, izmijeniti, dopuniti ili zamijeniti” postojeće zakone, dajući im tako, poput dekreta, nedvosmislenu pravnu snagu. [222] S druge strane, samo njima je dana kvaliteta koja se više odnosi na uredbe bez zakonske snage: [223]Uredbe mogu provjeriti redovni sudovi radi njihove ustavne sukladnosti; ako je potrebno, sudovi mogu odbiti primjenu protuustavne uredbe. [224] Nadalje, pravni učinak uredbi također je oslabljen nekom vrstom "upravnog nadzora" koji savezna država može provoditi nad regijom glavnog grada Bruxellesa čim je u pitanju "međunarodna uloga i funkcija Bruxellesa kao glavnog grada". Savezna vlada može, ako je potrebno, suspendirati odluke koje je regija donijela u pitanjima urbanizma, prostornog planiranja, javnih radova i prometa, a Zastupnički dom ih može poništiti. [225]Savezna vlada također može podnijeti "odboru za suradnju" one mjere za koje vjeruje da bi regija trebala poduzeti za promicanje međunarodnog statuta i funkcije glavnog grada. [226]

Izvršni

Izvršna vlast regija pripada regionalnim vladama.

Flamanska vlada ista je i za Flamansku regiju i za Flamansku zajednicu (vidi gore).

Valonska vlada (francuski Gouvernement wallon) izvorno je imala najviše sedam ministara. [227] Kao dio svoje konstitutivne autonomije, valonski parlament povećao je broj ministara na najviše devet. [228] Premijer vlade Valonske regije je Elio Di Rupo (PS).

Vlada Regije glavnog grada Bruxellesa (nizozemski Brussels Hoofdstedelijke Regering, francuski Gouvernement de la Région de Bruxelles-Capitale ) ima "jezično neutralnog" premijera (zapravo jednog frankofona) i četiri ministra (dva s francuskog govornog područja i dva nizozemsko- govoreći). [229] Za razliku od ostalih regionalnih vlada, postoje i tri regionalna državna tajnika, uključujući najmanje jednog državnog tajnika koji govori nizozemski. [230] Premijer regije Bruxelles-Capital je Rudi Vervoort (PS).

Regionalne vlade obavljaju iste zadatke kao i vlade zajednice u svojoj regiji mutatis mutandis (vidi gore). Posebna procedura uspostavljena je samo za slučajeve u kojima je došlo do neslaganja oko izbora vlade u Bruxellesu. [231]

Specifičnosti

Prijenos odgovornosti
Uz osnovnu podjelu nadležnosti, belgijski ustav predviđa različite mogućnosti lokalnih vlasti za "zamjenu" ovlasti, što značajno povećava asimetričnost političkog sustava (vidi gore).

Spajanje: Parlamenti Francuske i Flamanske zajednice i njihove vlade mogu obnašati ovlasti Valonske regije odnosno Flamanske regije. [171] Do danas je ova mogućnost spajanja zajednice i regije korištena samo u Flandriji. [232]

Regionalizacija: Ova je opcija uvedena početkom 1990-ih kada je Francuska zajednica bila u financijskim poteškoćama. [233] Parlament Francuske zajednice, s jedne strane, i Valonski parlament i francusko govoreći dio Parlamenta regije glavnog grada Bruxellesa („COCOF“, vidi dolje), s druge strane, mogu svaki odlučiti da je regija Valonija u francuskom govornom području, a COCOF u dvojezičnom izvršavanju svih ili dijela ovlasti francuske zajednice u regiji glavnog grada Bruxellesa. [234]Francuska zajednica mora odobriti prijenos posebnim dekretom (dvotrećinska većina), dok se identični dekreti Valonske regije i COCOF-a mogu odobriti jednostavnom većinom. Sljedeće nadležnosti prenesene su 1993. godine: sportska infrastruktura , turizam , socijalna potpora, prekvalifikacija , daljnje obrazovanje , školski prijevoz, politika skrbi za njegu, obiteljska politika , socijalna pomoć, integracija imigranata i dijelovi politike za osobe s invaliditetom i starije osobe. [235]Ovaj je popis proširen 2014. kako bi uključio nove zdravstvene i osobne ovlasti koje je Francuska zajednica stekla kao rezultat šeste državne reforme (2014.), [236] s iznimkom obiteljskih doplataka , koji su preneseni samo na Valonsku regiju , budući da tim naknadama u Bruxellesu upravlja isključivo Zajednička komisija zajednice (vidi dolje).

Vergemeinschaftung: Parlamenti Njemačke govorne zajednice i Valonske regije mogu odlučiti da Njemačka govorna zajednica ima sve ili dio ovlasti Valonske regije u njemačkom govornom području. [237] Za to, dva identična dekreta moraju biti usvojena običnom većinom u dva dotična parlamenta.

Do sada su prenesene sljedeće odgovornosti:

- Zaštita spomenika i krajolika (1994.) [238]
- Zapošljavanje i iskopavanja (2000) [239]
- Opći upravni nadzor podređenih tijela (2005) [240]
- Turizam i druge obveze iz područja podređenih tijela i zapošljavanja (2014.-2015.) [241] [242] [243]

Komisije Zajednice u Bruxellesu

U Bruxellesu su i flamanska i francuska zajednica načelno jednako nadležne. Međutim, zbog dvojezičnog statusa teritorija, ove ovlasti obično ne provode izravno same zajednice, već se umjesto toga delegiraju takozvanim povjerenstvima zajednice. [244] Budući da u Belgiji nema podnacionalnosti (vidi gore), ove komisije zajednice nisu odgovorne za "flamanske" ili "francuske" građane Bruxellesa, već samo za institucije koje se mogu pripisati dotičnoj zajednici (kao što je škola francuskog govornog područja ili flamanska kazališna grupa). Osim toga, nakon "deprovincijalizacije" Bruxellesa, povjerenstva Zajednice imaju bivšu ovlast Zajednice koje provodi pokrajina Brabant. [245]

Postoje tri različite komisije zajednice, svaka sa značajno različitim ovlastima:

- Komisija francuske zajednice (French Commission communautaire française , skraćeno COCOF) predstavlja francusku zajednicu u dvojezičnom području glavnog grada Bruxellesa. [246]
- Komisija flamanske zajednice (nizozemski Vlaamse Gemeenschapscommissie , skraćeno VGC) predstavlja flamansku zajednicu u dvojezičnom području glavnog grada Bruxellesa. [247]
- Zajednička komisija zajednice (francuski Commission communautaire commune , skraćeno COCOM, ili skraćeno Gemeenschappelijke - Gemeenschapscommissie, skraćeno GGC) provodi zajedničke nadležnosti zajednice u dvojezičnom području glavnog grada Bruxellesa, tj. one nadležnosti koje su od "zajedničkog interesa" a ne isključivo zajednica u vezi.

Provincije/Pokrajine

10 pokrajina Belgije



Pokrajine su podređene vlasti smještene na razini između regionalne i lokalne razine. Zbog dvojbene dodane vrijednosti ovog međupoložaja, zadaće i samo postojanje provincija redovito se dovode u pitanje. [262] Dok je još uvijek bilo devet pokrajina kada je država osnovana, [19] Belgija je podijeljena na deset pokrajina otkako je bivša pokrajina Brabant podijeljena 1995. godine. [263] U isto vrijeme, dvojezično područje glavnog grada Bruxellesa proglašeno je nepokrajinskim. [245]

Postoji pet flamanskih pokrajina (s administrativnim sjedištem u zagradi):

Pokrajina Antwerpen (Antwerpen)
Pokrajina Flamanski Brabant (Leu)
Pokrajina Limburg (Haselt)
Pokrajina Istočna Flandrija (Gent)
Pokrajina Zapadna Flandrija (Bruges)

Postoji i pet valonskih pokrajina (s administrativnim sjedištem u zagradi):

Pokrajina Hainaut (Mons)
Provincija Liege (Liège)
Pokrajina Luksemburg (Arlon)
Pokrajina Namur (Namur)
Pokrajina Valonski Brabant (Wavre)

Kao lokalne vlasti s pravnom osobnošću, pokrajine imaju vlastite institucije. Provincijsko vijeće svakih šest godina izravno bira narod. [264] Provincijalni kolegij (bivši "Stalni odbor" ili "Stalna deputacija") izvršava uredbe Vijeća. [265] Osim u Valonskoj regiji, guverner predsjeda pokrajinskim kolegijem. [266]

Pokrajine su ovlaštene da na svojoj razini uređuju "ono što je od pokrajinskog interesa". [267] Međutim, oni su podređeni višim vlastima, tj. saveznoj državi, zajednicama i regijama ovisno o njihovoj nadležnosti. Potonji provode i obični nadzor. Guverner, kao vladin povjerenik, nadzire pokrajine. Također ima niz osobnih odgovornosti, posebice u području sigurnosti. [268] U Bruxellesu funkciju guvernera obnaša premijer Regije glavnog grada Bruxellesa. [269] U Bruxellesu također postoji viceguverner koji je izravno odgovoran saveznoj vladi za praćenje jezičnih zakona, [270]a u pokrajini Flamanski Brabant zamjenik guvernera pokrajine. [271]

Ustavne jedinice pokrajina nazivaju se okruzima. [272] Dok je uspostava sudskih okruga savezna stvar, [273] obični upravni okrugi isključiva su odgovornost regija. [205] Različite vrste okruga koji ne predstavljaju zasebne regionalne vlasti nisu podudarne. Na čelu jednog ili više upravnih okruga nalazi se okružni povjerenik koji odgovara pokrajinskom upravitelju i posebno mu pomaže u obavljanju njegovih dužnosti. [274]

Općine

581 općina

Na najnižoj upravnoj razini su općine, koje pokrivaju cijeli belgijski teritorij. Od posljednjeg spajanja općina 1. siječnja 2019., u Belgiji postoji 581 općina: 300 u Flandriji, 262 u Valonskoj regiji (uključujući 9 općina njemačkog govornog područja) i 19 u Bruxellesu. Granice općina mogu se mijenjati samo odlukom sa snagom zakona. [275] Ako je jezična granica zahvaćena prilagodbom općinske granice, potreban je poseban zakon. [33]

Kao regionalne vlasti s pravnom osobnošću, komune imaju vlastite institucije, poput pokrajina. Općinska vijeća (ili “gradske vijećnike” ovisno o slučaju) izravno bira stanovništvo svakih šest godina i također glasuju o (općinskim) uredbama. Gradonačelnik i općinsko vijeće (ili gradonačelnik i porotničko vijeće (BSK)) izvršavaju ove uredbe. Budući da su regije odgovorne za podređene vlasti od pete državne reforme (2001.), daljnji okvirni uvjeti u različitim regijama (a od 2005. u njemačkoj govornoj zajednici) razvili su se neovisno jedni o drugima i imaju svoje posebne značajke .

Općine su ovlaštene regulirati sve “što je od komunalnog interesa” na svojoj razini. [267] Oni ostaju podređeni višim vlastima. Osim toga, u određenim slučajevima djeluju kao “decentralizirani” subjekti (slično podružnici ) višeg tijela, primjerice kod izdavanja osobnih iskaznica . [276]

Samo u gradu Antwerpenu postoje pod-entiteti s pravnom osobnošću, takozvani intrakomunalni organi ili distrikti, koji se mogu osnovati samo u općinama s više od 100.000 stanovnika.

Gledišta Zajednice njemačkog govornog područja
Oliver Pasch,
Premijer njemačkog govornog područja
13.4.2018.

U Flandriji također postoji veliko razumijevanje da je autonomija Zajednice njemačkog govornog područja
bude proširena na različita pitanja da ostanemo ravnopravan partner i u budućnosti. Međutim, možete čuti
ne sviđa mi se toliko broj 4, radije argumentiramo s brojem 3. Ne pravim vjersko pitanje oko ovog matematičkog
pitanja "3 ili 4?". Važno za nas je samo da svi čuju i znaju: Spremni smo, hoćemo i možemo kao Zajednica
njemačkog govornog područja preuzeti sve ovlasti koje su u prošlosti prenesene na države članice ili koje će
u budućnosti preko ustavnih reformi biti prenesene državnim članicama.

Mene zanima nešto što nigdje nije otvoreno napisano u tim pravnim i političkim definicijama, koji od dva velika "konstitutivna naroda" gura Nijemce kao punopravan treći "konstitutivni narod" iako čine manje od 1% populacije? Jesu li to Valonci kao slabiji od dva najbrojnija naroda?

Ako usporedimo s BiH, to je kao da se BiH sastoji od Republike Srpske i Bošnjakistana, ima samo 1% Hrvata (većina u Žepču i Usori) i na osnovu toga Hrvatima se daje treći entitet "Žepče i Usora".

Mene zanima nešto što nigdje nije otvoreno napisano u tim pravnim i političkim definicijama, koji od dva velika "konstitutivna naroda" gura Nijemce kao punopravan treći "konstitutivni narod" iako čine manje od 1% populacije? Jesu li to Valonci kao slabiji od dva najbrojnija naroda?

Ako usporedimo s BiH, to je kao da se BiH sastoji od Republike Srpske i Bošnjakistana, ima samo 1% Hrvata (većina u Žepču i Usori) i na osnovu toga Hrvatima se daje treći entitet "Žepče i Usora".

Na prvi pogled bi to bili Valonci, ali njemački entitet bio onda bio izdvojen iz Valonije u kojoj živi njemačka zajednica. Treba uzeti i u obzir da njemačko područje u Belgiji nije izvorno belgijsko, nego je to Belgija anektirala nakon ww1.
Još bizarniji primjer je primjer pokrajine Luksemburg koje se Luksemburg dragovoljno odrekao jer je većina govornika je govornika francuskog jezika.

Na prvi pogled bi to bili Valonci, ali njemački entitet bio onda bio izdvojen iz Valonije u kojoj živi njemačka zajednica. Treba uzeti i u obzir da njemačko područje u Belgiji nije izvorno belgijsko, nego je to Belgija anektirala nakon ww1.
Još bizarniji primjer je primjer pokrajine Luksemburg koje se Luksemburg dragovoljno odrekao jer je većina govornika je govornika francuskog jezika.

Obrnuto. Flamanci forsiraju. Njemačko g. područje je dio regije Valonija. Doduše oni su neke od
svojih nadležnosti sporazumno prebacili Nijemcima.

Koja je Flamancima korist od toga? To su neke nebitne rubne općine u Valoniji, Valonija nije ništa slabija bez Eupena i nekoliko sela.

Možda Flamancima iz nekog razloga odgovara da kao demografska većina ne moraju dijeliti vlast s još jednim, nego s još dva naroda?

Sada nikakva, čak i teret, jer se Njemačko govorno područje s 72% (2014.) financira iz saveznog
proračuna, dok Valonija preuzima oko 21%. Žive praktički od njih. Ali Flamancima je vjerojatno cilj
konfederacija, jer se se ekonomski jaz prema Valoniji proširuje (sudjeluju s 60% u BDP-u, Valonija 23%).
Flamanci izgleda sve tretiraju iz ugla položaja Brisela, odnosno njegove budućnosti ako dođe do raspada.

Sada nikakva, čak i teret, jer se Njemačko govorno područje s 72% (2014.) financira iz saveznog
proračuna, dok Valonija preuzima oko 21%. Žive praktički od njih. Ali Flamancima je vjerojatno cilj
konfederacija, jer se se ekonomski jaz prema Valoniji proširuje (sudjeluju s 60% u BDP-u, Valonija 23%).
Flamanci izgleda sve tretiraju iz ugla položaja Brisela, odnosno njegove budućnosti ako dođe do raspada.