Necu da kazem da da su veliki mitnizni nesto dobro ili lose. Jednostavno analiziramo preferencije Hrvata u tom smislu.

Ono cega se ja secam su proslave uspeha nogometne reprezentacije. Ali sportski uspesi motivisu sve narode u regionu da se okupe.

Veliki skupovi su povodom istorijskih obljetnica koji u Hrvatskoj imaju uvek politicku dimenziju.
Docek Gotovine i Markaca posle oslobadjajuce presude bio je veliki skup.

Ucestali su skupovi desnicara, protiv cirilice, na braniteljske teme, pro-obiteljske teme i sl. ali oni nisu nesto veliki.

Jedno vrlo sustinsko pitanje: da li se u Hrvatskoj desio neki miting sa jasnim zahtevom vlastima, da je uspesno zavrsen realizacijom zahteva?

Ne baš. Za to koristimo izbore.

Skupimo se većinom da nešto obilježimo, proslavimo i sl.

Kako je dobro elaborirao Jasmin Klarić, nikada nije ni postojala "druga Hrvatska" na način kao što je to bilo u Srbiji, jer nije bilo potrebe.

Dogodio se 1996. u Zagrebu za tadašnji Radio 101.

Hod za život svake godine.

..ti si sigurno bio akter tog skupa..

Nisam, bio klinac od 8 god tada.

U Srbiji su veliki i nacionalno-drzavotvorni skupovi. Ali, meni se cini da su takvi najcesce "protiv" necega ili da se naprosto demonstrira broj, snaga, volja.
Npr. Kostunicin skup nakon priznanja Kosova 2008. koji je zavrsio paljenjem americke ambasade.

Gradjanski skupovi najcesce su "za" neko konkretno resenje. Nekoliko uspesnih:
- da Milosevic prizna rezultate lokalnih izbora 1996.
- da Milosevic napusti vlast 2000.
- da Vucic prekine projekat Rio Tinto 2020.

Mogu li se neformalne demonstracije BBB-ova da "Croatia" vrati ime "Dinamo" da se racuna u tako nesto?

Ne baš.. Ne u rangu ovog sa Radija 101 koji je baš uspjeh po kriterijima koje si naveo. Prosvjedi za vraćanje Dinama (po stadionima, ne sad neki veliki prosvjed) su bili redovita pojava 90tih, ali Tuđman o tome nije htio ni čuti. Kad je on umro i priomijenila se vlast to su bili i razlozi vraćanja, ne sad neki veliki prosvjedi.



Korektan dokumentarac o prosvjedu za Radio 101.

Hrvati ne žive u nekoj groznici iščekivanja kao Srbi u posljednjih 40 godina. Ne očekuje se da će s enešto radikalno promijeniti zbog masovki. To je posve strano hrvatskom mentalitetu.

Hrvati izađu na veće prosvjede oko konkretnih stvari, npr. štrajk doktora, neke sindikalne stvari oko plaća i dr. Nitko ne misli, ni pravi protivnici, ni oni koji su se razočarali u budaletinu od zagrebaćkog gradonačelnika, da masovno prosvjeduju protiv njega. Izabran je, poštuje se procedura, i to traje do daljnjih izbora.

Veliki prosvjedi tipa onih u Srbiji, a na drugi način sad u Poljskoj, izgledaju većini ljudi neko emocionalno pražnjenje bez smisla.

I sad ljudi priznaju da su ih izvozali kao budale.

Ne zovi prvog hrvatskog predsjednika krivousti.

Hrvatski rodoljubni nemiri doveli do Hrvatsko madarske nagodbe u Austriji/Austrougarskoj

Hrvatsko srpska nagodba 1939

Hrvatsko proljece 1970ih

Hrvatska opcenarodna opsada kasarni 1991

Radio 101 1996

Nasilni prekid prvog gay pridea u Splitu

Zivi zid protiv ovrha doveo do promjena ovrsnog zakona

Prosvjedi protiv covid mjera

Sve ovo je imalo neki efekt koji je djelomicno ili potpuno postigao ciljeve prosvjednika