Faktograf stigmatizira izraz Herceg-Bosna, a postoji Republika Srpska nastala na genocidu


Kako je spominjanje Herceg-Bosne na Facebooku postalo problematično te su se počeli brisati sadržaji nakon što je portal Faktograf ocijenio da je Božo Skoko “izostavio ključne činjenice” kada je ustvrdio zašto je promašeno zgražati se zbog pjesme “Lijepa li si”, tj. spominjanja Herceg-Bosne. No, je li “fact-cheker” Facebooka izostavio neke činjenice?

Jedan od posljednjih predmeta koje je budući ministar pravde u državnom Vijeću ministara BiH Davor Bunoza kao odvjetnik dobio pred Vrhovnim sudom Federacije BiH odnosio se na ostvarivanje prava na mirovinu bivšeg pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO). Taj najviši sud u hrvatsko-bošnjačkom entitetu naložio je da se razvojačenom branitelju visina mirovine uskladi sa Zakonom o mirovinskom osiguranju iz Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Sud je prihvatio argumentaciju mostarskog odvjetnika da se prema njegovu klijentu ima primijeniti zakon koji je bio na snazi kada je ostvario prava, piše Zoran Krešić za vecernji.hr

Washingtonski sporazum poziva se na Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu

U sporazumu o uspostavi Federacije BiH, poznatijem kao Washingtonski sporazum, iz ožujka 1994. godine, ali i 20 mjeseci kasnije potpisanom Daytonskom mirovnom sporazumu kojim su uz zaustavljanje rata doneseni i ustavi entiteta i zemlje, postoje poglavlja o nastavku primjene zakona i propisa administrativno-teritorijalnih režima Hrvatske Republike Herceg Bosne, Republike BiH i Srpske Republike u BiH sve dok se ne donese nova, zajednička legislativa.

Čak ni 26 godina od okončanja rata Bosna i Hercegovina, ali ni Federacija BiH nemaju donesen novi zakon o državnim praznicima pa se primjenjuju zakoni iz prijelaznih režima. Tako se u entitetu Republike Srpske, čak iako ga je Ustavni sud BiH zabranio, slavi dan toga entiteta, a u federalnome dijelu, uglavnom u bošnjačkome dijelu, obilježava se bivši komunistički praznik Zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnooslobodilačke borbe (ZAVNOBiH).

Istodobno pak na većinski hrvatskim područjima u BiH jedino se službeno ne obilježava Dan utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 18. studenoga 1991. godine iako ima za to zakonit temelj budući da je zakon o praznicima donio Sabor HR HB 1995. godine, a u međuvremenu Hrvati i Bošnjaci u tome entitetu nisu donijeli novi zakon o praznicima.

Faktografu problematično spominjanje Herceg-Bosne – zašto je to površno?

Od ovoga tjedna spominjanje Herceg-Bosne na društvenoj mreži Facebook postalo je problematično te su se počeli brisati sadržaji nakon što je portal Faktograf ocijenio da je prof dr. sc. Božo Skoko nakon Svjetskoga nogometnog prvenstva tumačio na toj društvenoj mreži zašto je promašeno zgražati se zbog pjesme “Lijepa li si”, tj. spominjanja Herceg-Bosne.

“Ključne činjenice je izostavio”, napisali su na spomenutom “fact-chekeru” čije se ocjene prihvaćaju kao mjerodavne na Facebooku.

Iako su njihove ocjene, prema navodima naših sugovornika, jako površne i zanemaruju ključne činjenice.

Faktograf i netočnosti o Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni

Novu objavu Bože Skoke, koji je odgovorio Faktografu, podijelilo je 90-ak korisnika Facebooka, a lajkalo 600-tinjak. Ponajprije je prijeporan, dapače netočan navod Faktografa kojim je Herceg-Bosna ocijenjena takozvanom jer doslovno i danas vrijede zakoni iz vremena kada je postojala. Ni jednom presudom Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je osudio više dužnosnika Herceg-Bosne, nikada nije nazvana takozvanom.

Faktograf je naveo i kako je uz Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu osnovanu 18. studenoga 1991. postojala samo Hrvatska zajednica Bosanska Posavina. Što je također od Faktografa netočno. Postojale su i Hrvatska zajednica Središnja Bosna, Hrvatska zajednica Soli (Tuzla) i Hrvatska zajednica Vrhbosna (Sarajevo).

Što još tvrdi Faktograf?

Faktograf je naveo i da je Hrvatska Republika Herceg-Bosna (HR HB) proglašena 28. kolovoza 1993. bila jedinica s državnim atributima te da je utemeljena kao dio Owen-Stoltenbergova plana za podjelu BiH na tri nacionalne republike. U pitanju je mirovni prijedlog kojim se uređuje unutarnji ustroj, a ne podjela BiH na tri nacionalne republike. Faktograf je naveo da su tijela vlasti koje je HR HB imala bili parlament, vlada, predsjednik, javna poduzeća te da je njezino postojanje bilo razlog nesuglasica i sukoba između Hrvata i Bošnjaka, koji su je doživjeli kao izraz hrvatskog separatizma. U svim dokumentima Hrvatske zajednice, pa i Hrvatske Republike Herceg-Bosne uvijek je u zaglavlju prvo stajao naziv Bosna i Hercegovina. A sadašnja BiH je država s dva entiteta. Jedan je FBiH, a drugi RS. Oba ta entiteta imaju parlament, vladu, predsjednika, javna poduzeća, no nijedan nema državnost.

Autor osvrta navodi kako je Herceg-Bosna prestala funkcionirati s Daytonskim mirovnim sporazumom iako to nije točno, nego je njezino uklapanje u novi aranžman hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH dogovoren kroz prijelazni režim zaživljavanja novih institucija nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Faktograf navodi i da je Skoko propustio u glorificiranju Herceg-Bosne navesti hrvatski separatizam. Čak i unatoč činjenici da Hrvati u BiH tri mjeseca kasnije, 29. veljače i 1. ožujka 1992., na poziv tadašnjeg vodstva toga naroda u BiH i Katoličke crkve, ali i hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, glasuju za neovisnu, cjelovitu BiH.

Istina o UZP-u na Haškom sudu

Faktograf se poziva na presudu Haaškoga tribunala šestorki dužnosnika Herceg-Bosne navodeći da je pravomoćnom presudom utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata čiji je krajnji cilj uz poticaj hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana putem Herceg-Bosne podijeliti BiH kako bi se obnovile prijašnje granice i “koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda”. Jedini sudac profesionalac iz prvostupanjskog postupka Jean Claude Antonetti obacio je postojanje UZP-a, ali i povezanost Hrvatske, odnosno predsjednika Tuđmana. No, većina u sudskom vijeću smatrala je drukčije. Važno je znati i da je u predmetu koji se kolokvijalno zvao Herceg-Bosna, Haaški tribunal ocijenio da je UZP dokazan za područje osam općina Herceg-Bosne, i to za razdoblje od sedam mjeseci. Od siječnja 1993. do kolovoza 1993. ICTY nije UZP-om obuhvatio još 23 općine (Orašje, Odžak, Domaljevac, Livno, Tomislavgrad…) koje su bile sastavni dio Herceg-Bosne.

Faktograf se poziva na salvetu Paddya Ashdowna

Faktograf se pozvao i na transkripte iz Ureda predsjednika koji, kako je objavio, dokazuju postojanje planova za podjelu BiH, što je tek djelomično točno, no jednako je tako točno da cijelo vrijeme Tuđman zagovarao suradnju u obrani od srpske agresije i zajedničkog neprijatelja. U prilog navodnom raskrinkavanju planova za podjelu BiH, Faktograf se poslužio i tvrdnjama bivšeg visokog međunarodnog predstavnika Paddyja Ashdowna kojemu je predsjednik Tuđman navodno na jednom banketu na jelovniku crtao kartu o podjeli BiH.

No taj je crtež nastao 1996. godine, dakle nakon što je rat u BiH završen.

Rat između Hrvata i Bošnjaka, koji je počeo u proljeće 1993. i trajao do ožujka 1994., posve je poremetio odnose i izokrenuo dotadašnje poglede na Herceg-Bosnu kao toponim. Koju je i pokojni bošnjački čelnik i prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović u jednome TV nastupu uoči rata nazvao dragom. “Pozivam i Srbe, i Hrvate i Muslimane da zajedno štitimo našu dragu Herceg-Bosnu”.

Hrvate u BiH se želi svesti na status manjine

Profesor Skoko u izjavi za Večernjak kaže kako je žalosno vidjeti “s koliko se nepoznavanja činjenica, neupućenosti i zlonamjernosti piše o Hrvatskoj zajednici, odnosno Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni”. “Tako danas ispada da je čak spominjanje, a kamoli slavljenje Hrvatske Republike Herceg-Bosne svojevrsni grijeh zbog prilično upitne presude Haaškog suda o nikad dokazanom tzv. udruženom zločinačkom pothvatu. Međutim, da nije bilo tog entiteta koji su stvorili bosanskohercegovački Hrvati u sklopu države Bosne i Hercegovine u trenucima potpunog kaosa i raspada institucija pitanje je kako bi se uopće obranio taj dio teritorija na kojem žive Hrvati i bi li uopće došlo do Daytonskog sporazuma i stvaranja Federacije BiH… Hrvati su se odrekli HR Herceg-Bosne kako bi jačala novoustrojena država 1995. Svjesni smo da je međunarodna zajednica izvršila pritisak na Zagreb da se ukine. Mnogi s pravom smatraju da su Hrvati time izgubili važnu polugu moći i da su malo pomalo dovedeni do statusa manjine i danas ovise o volji visokog predstavnika da zaštiti njihova prava”, upozorava Skoko.

Republika Srpska je nastala na genocidu, a funkcionira kao ‘država u državi’

Istodobno povlači paralelu s Republikom Srpskom koja je nastala na zločinu i etničkim čišćenjem Hrvata i Bošnjaka. “Živa je i danas te funkcionira kao država u državi. Cijeli vojni i politički vrh joj je osuđen u Haagu. Čak šest čelnika dobilo je doživotni zatvor, dvojica po 40 godina, dvojica po 35 itd. I sad je, tobože, Herceg-Bosna problem, a RS nije. Nitko ne dvoji da su počinjeni ratni zločini na tadašnjem području HR Herceg-Bosne, baš kao i na teritoriju koji su kontrolirali Bošnjaci. Međutim, za te zločine postoji pojedinačna odgovornost. Suludo je smatrati politički entitet unutar države BiH zločinačkim, kao što to pokušavaju predočiti pojedinci iz Hrvatske”, ističe profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Smatra da dio krivnje za (ne)razumijevanje Herceg-Bosne snose institucije u Mostaru koje nisu učinile dovoljno da javnost upoznaju s činjenicama i istinom o zbivanjima u BiH tijekom rata.

Konačnu presudu Herceg-Bosni i njezinu vodstvu nije izrekao Haški tribunal, niti je time ispisana i zapečaćena povijest i povijesna istina o njoj i Hrvatima u BiH. Pred tim sudom osuđeni su predsjednik Vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, načelnici Glavnog stožera, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, načelnik Vojne policije Valentin Ćorić te predstojnik Odjela za razmjenu Berislav Pušić s optužbama da su odgovorni za ratne zločine nad Bošnjacima.

Hrvati u BiH su žrtva i rata i politike

Nekadašnji ministar te vlade Ile Krezo ističe da je Hrvatima u BiH danas jedino preostalo ponositi se Herceg-Bosnom.

“Pa valjda postoji netko u Republici Hrvatskoj danas da jasno kaže svojim stanovnicima – imamo cjelovitu Hrvatsku zahvaljujući Hrvatima Herceg-Bosne”, kaže Krezo. Nevoljko su Hrvati iz BiH pristali odreći se vlastita entiteta kako bi Zagreb uz blagoslov SAD-a te pristanak bošnjačkih vlasti s HV-om ušao duboko u teritorij BiH, uspio dovesti u okruženje Krajinu i izvesti operaciju Oluju.

Hrvati iz BiH žrtvovani su za vojno oslobođenje Hrvatske.

U Daytonu je pak prvom predsjedniku Franji Tuđmanu, kako je to napisao Dereck Cholet u knjizi “Put do Daytona” kao tadašnji član administracije Billa Clintona, a danas posebni savjetnik američkog državnog tajnika, bilo jedino bitno kako vratiti istočnu Slavoniju pod upravu Zagreba.

Krezo kaže da je zlonamjerno Herceg-Bosnu poistovjećivati sa zločinima, nego da je ona bila izraz želje hrvatskog naroda za slobodom.

Hrvatima u BiH se nameće osjećaj kolektivne krivnje

Povjesničar Ivica Lučić kaže da Hrvatima u BiH osjećaj kolektivne krivnje nastoje nametnuti oni kojima Hrvati smetaju kao nacija i konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Lučić kaže da u svim raspravama nedostaje ključni kontekst nastanka Herceg-Bosne. “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana je 18. studenoga 1991. u jednom od najtežih trenutaka u novijoj hrvatskoj povijesti. Sjetimo se, Hrvatska je tada gorjela! Padao je Vukovar, srpska je vojska ubijala u Škabrnji i diljem Hrvatske. Osnivanje HZHB-a kao privremene obrambene zajednice izraz je političke volje Hrvata u BiH da neće ostati u Jugoslaviji. Da, za razliku od političkog Sarajeva, ne žele JNA kao svoju vojsku, da je rat u Hrvatskoj i njihov rat te da neće mirno gledati uništenje Hrvatske”, ističe Lučić i napominje da su isti oni koji su osnovali Herceg-Bosnu, dva mjeseca kasnije donijeli u Skupštini BiH i izglasali Odluku o referendumu te su 29. veljače i 1. ožujka organizirali i uspješno proveli referendum.

HVO je obranio Bosnu i Hercegovinu, ali i Hrvatsku!

“Tamo gdje u BiH nije bilo HZHB-a i Hrvatskog vijeća obrane uglavnom nema ni Hrvata. Što se tiče Republike Hrvatske, bez političkog i vojnog organiziranja Hrvata u BiH Hrvatska bi se teško mogla obraniti, a nikako ne bi mogla osloboditi okupirane krajeve. To potvrđuju i pravci napada na Hrvatsku 1991., kao i pravci udara hrvatskih snaga na okupirana područja 1995.

Republika Hrvatska nastala je, obranjena je i oslobođena zajedničkim naporima i krvlju većine njezinih građana, Hrvata u BiH i iseljene Hrvatske.

To znaju i neprijatelji hrvatske slobode i samostalnosti te uporno pokušavaju razbiti to zajedništvo. Dakle, napadi na HZHB su i napadi na slobodu i neovisnost Republike Hrvatske”, kaže Lučić. Ne spori da su postojali ratni zločini s hrvatske strane, no najvećim problemom drži što su brojni ratni zločini ostali nekažnjeni. Naveo je podatak da je iz BiH protjerano 312.000 Hrvata što je 43,5 posto Hrvata koji su tada živjeli u BiH. S područja koja su tijekom rata bila pod nadzorom Bošnjaka protjerano je 170.000 Hrvata, a iz Republike Srpske 142.000. Pravomoćna sudska presuda protiv šestorice Hrvata Herceg-Bosne počela se teško instrumentalizirati potezima bošnjačkih političara od 2017. do danas. Hrvatske političare, počesto i Hrvate kao narod, dio bošnjačkih političkih elita predvođenih Strankom demokratske akcije i njihovi sateliti nazivaju udruženim zločinačkim pothvatom, što je onda poslužilo kako bi ih posve politički eliminirali iz vlasti, a time narušili i arhitekturu uspostavljenu mirovnim sporazumom za tu zemlju.

SDA vodi BiH u destabilizaciju nametanjem kolektivne krivnje Hrvatima

Kompletnu destabilizaciju BiH spriječio je aktualni visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt nakon posljednjih izbora i izbacivanjem iz vlasti ključnih hrvatskih stranaka. Zagrebačka odvjetnica Nika Pinter, koja je bila u timu obrane generala Slobodana Praljka koji je u haškoj sudnici počinio samoubojstvo, ocijenila je da ne postoji ni jedan temelj u opsežnoj presudi koji bi se mogao iskoristiti za kolektivno sotoniziranje Hrvata u BiH.

“Stava sam da se ni jedna presuda bilo kojeg suda pa tako i ICTY-ja ne može koristiti za sotoniziranje bilo koga, pojedinca, grupe, naroda. Kao što je poznato, ICTY je sudio pojedincima, optužnice su primili pojedinci koji su obnašali razne funkcije u Bosni i Hercegovini, Hrvati, Srbi i Bošnjaci (tada, u vrijeme podizanja optužnica, Muslimani). Presude donesene građanima BiH, Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, odnosile su se samo na osobe kojima su izrečene presude i koje su snosile posljedice tako izrečenih presuda”, kaže Pinter.

Dodala je da je pokojni dr. Miroslav Tuđman u svojoj knjizi “Haški krivolov” razmontirao udruženi zločinački pothvat iz presude Prliću i ostalima i pokazao da presuda ne može biti povijesni izvor niti su u njoj utvrđene nesporne činjenice. “Zloupotrebljavanje presuda u političkim obračunima i stigmatiziranje hrvatskog naroda u BiH kao zločinačkog na osnovi presuda nedopustivo je i sramotno za one koji to čine”, ističe odvjetnica Pinter.

Pojam Herceg Bosna postoji od davnina

Pojam Herceg-Bosna nije novost izmišljena devedesetih. Smatra se da je nastala potkraj 19. stoljeća u vrijeme padanja utjecaja osmanske vlasti. Prema jednim izvorima, upravo je Mehmed Kapetanović Ljubušak, muslimanski pisac, političar i skupljač duhovnog narodnog blaga, autor te kovanice. Na zagrebačkom Mirogoju 1913. godine pokopan je Antun barun Schweiger-Lerchenfeld na čijem nadgrobnom spomeniku piše predstojnik Herceg Bosne. Taj su pojam kasnije prigrlili i bosanski franjevci, a uoči neovisnosti BiH 1992. godine za cijelu zemlju koristili su hrvatski političari iz BiH. Koristila se i u bivšoj Jugoslaviji. Jedna od vodećih pjevačica narodne glazbe Nada Mamula ispjevala je pjesmu Herceg Bosno.

Današnji kontekst uglavnom je politički i ratni.

Kao što je to Židovima bila Obećana zemlja, tako je za Hrvate ona izraz želje i nade za slobodom. To ne mogu promijeniti presude, kojekakvi “fact-checkeri” i ograničenja na društvenim mrežama.

Ovaj 'rubni' portal izgleda ide jako na živce uredniku Faktografa, a tek smo počeli...


Prije deset dana napisao sam osvrt o aktivnostima Faktografa, "rubnog" portala za kojeg su čuli mnogi koje je proteklih godina "cenzurirao" Facebook, odnosno ograničio doseg njihovih objava. Moja kolumna izgleda jako je naživcirala uredništvo i glavnog urednika Faktografa Petra Vidova, jer koliko vidim, i naknadno ju nadopunjuje, bez da o tome čitatelje obavijesti u fusnoti kao što bi bilo pristojno, svoj tekst posvećen portalu Direktno koji je već na prvi pogled prepun kleveta. No o tome mjerodavno mišljenje može dati samo nadležni sud.

Uredniku Faktografa jako su zasmetale tvrdnje kako su politički neobjektivni i pristrani, kako su njihovi tekstovi čisti lijevi politički aktivizam, dok oni o vanjskoj politici dominantno drže prorusku stranu.

U nedostatku argumenata urednik Faktografa bacio se u prošlost kako političke scene, tako i samog portala Direktno, pa je propustio provjeriti podatke u sudskom registru i onome Agencije za elektroničke medije, gdje bi vidio da sam direktor izdavača portala Direktno tek nešto više od godinu dana, a glavni urednik od jeseni 2018. Njemu, međutim, to ne smeta kako bi me okrivio za uređivačku politiku portala od 2014. i za potrebe svojih ranije formiranih teza povezao s tvrtkama, strankama i osobama, od kojih neke nisam u životu sreo ili sam ih vidio tek jednom. Nema veze, portal koji se bavi provjerom činjenica zna bolje. Nema veze što im činjenice ne idu u prilog. Zanemarimo to. Isto tako, zanemarimo i upravne presude koje nam ne idu u prilog. Zar ne?

Faktograf kaže da su moje tvrdnje "netočne, neutemeljene i apsurdne". Besmislenom drže metodologiju, odnosno podatke koji su javno dostupni, a na temelju kojih svatko može izvući svoj zaključak. Urednik Faktografa prilično je pogođen pisanjem, kako kaže ovog "rubnog portala", pa nije zamijetio da sam pobrojao sve njihove objave u 2023. godini, a ne samo na naslovnici. Naravno, na naslovnici dominiraju tekstovi protiv HDZ-a, što drugo očekivati od lijevih političkih aktivista. No urednik Faktografa nudi objave svog portala koje demantiraju moju tvrdnju da Faktograf ne kritizira oporbu i SDP. Evo linka koji to navodno demantira.

Naravno, tu nema niti jedne objave iz 2023. godine, kako sam i napisao u kolumni. Kao dokaz da Faktograf kritizira i oporbu nude nam se tekstovi protiv MOST-a i Domovinskog pokreta. Istina je da sam i napisao da kada se oporba kritizira, onda se kritizira MOST i Domovinski pokret, ali te objave nisu istaknute na naslovnici kao one protiv HDZ-a.

Urednik Faktografa prilično je neprecizno i površno očito pročitao moju kolumnu jer nije uočio da se glavnina zaključaka, radi racionalnosti, temelji na objavama Faktografa u prvih pet mjeseci 2023. Ne bih to nazvao "površnim i neosnovanim". Ili "rubnim portalom", kako to čini Vidov čak deset puta u jednom tekstu, iako te podjele nema u hrvatskom medijskom zakonodavstvu. Kad nešto spomenete deset puta to je ili jako bitno ili bi trebala biti uvreda. Zar ne?

No ako pogledamo malo čitanost teško da postoji manje čitan i "rubniji" portal od Faktografa. Usporedba čitanosti portala Direktno i Faktografa ide naravno na štetu Faktografa. Dostupni podaci, primjerice, izraelskog Similarweba, pokazuju kako je portal Direktno pet do deset puta čitanijji od Faktografa, ovisno o razdoblju.

Nadalje, tvrde u Faktografu da su kritični prema Zoranu Milanoviću i da ga ne štede kako mi tvrdimo. U prilog tome nude ove objave.

Ni riječi o njegovom najnovijem bezobrazluku prema Ukrajini, novinarima i sl. U 2023. tek jedan ili dva kritička teksta. Puno, premalo. Čak i od njih.

Nadalje, smetaju im tvrdnje da drže rusku stranu. No samo da podsjetimo za njih činjenica da se Edward Snowden sakrio u Rusiju i da je ruski agent utjecaja nije bitna niti, kako oni kažu, činjenično utemeljena. Vidov upravo temu Snowdena ignorira jer ne zna valjda što bi rekao u obranu svojih stavova. No najčešće njihov naslov o ruskoj agresiji na Ukrajinu glasi: Ne, Putin nije... Evo nekoliko primjera: OVDJE i OVDJE.

Kažu na Faktografu da oni kritiziraju i SDP i da nismo temeljito čitali. Stoga nude ove tekstove koji govore o SDP-u.

Da, kao što sam i napisao nema niti jednog iz 2023. godine kojim se kritizira SDP i da u naslovu nijednog teksta Faktografa općenito nema lidera SDP-a Peđe Grbina ili potpredsjednice Hrvatskog sabora Sabine Glasovac. Upravo onih koji su nelegitimno primali novac za odvojeni život.

Recimo, Faktograf se nije bavio niti najnovijom izjavom Grbina o tome kako će osigurati u slučaju pobjede na idućim izborima besplatni vrtić za svu djecu, što bi po prvim procjenama trebalo stajati 300 milijuna eura. Odakle taj novac? Grbin nije rekao, a Faktograf to pitanje ne postavlja, kao što ih ne zanima niti je li Grbin onih 50.000 kuna koje mu nisu pripadale uistinu uplatio nekoj nevladinoj udruzi kako je i sam rekao. Nisam vidio da su to pitanje postavili javno, a njemu se vjerojatno niti ne usude.

Nadalje, urednik Faktografa kao dokaz da ne brane proruske stavove nudi tekstove o štetnom ruskom utjecaju u Hrvatskoj iz 2018. i 2019., ako se ne varam objavljene u okviru njegove knjige/studije o plinskom biznisu i jako mu smeta povezivanje s tjednikom srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Novosti. Tjednikom koji je samo u 2023. od hrvatske države iz proračuna dobio 600 tisuća eura za izlaženje.

Faktograf nije na tržištu. Oni žive od donacija. I ne sviđa im se kada ih se podsjeti na njihove početke, da su ih osnovali Hrvatsko novinarsko društvo i udruga GONG. Ista udruga čiji je dugogodišnji izvršni direktor Dragan Zelić 2018. postao izvršni tajnik SDP-a.

Sam urednik Petar Vidov, ako je suditi po njegovom šturom životopisu, koji je javno objavljen, radio je tek u nekoliko medija, od Indexa i Novosti, preko neprofitnog medija Lupiga do Faktografa. I da, knjiga o plinskom biznisu izašla mu je u izdanju GONG-a. Dakle, autor ovih redaka radio je u više redakcija i medija nego Vidov ima godina novinarskog i uredničkog iskustva. Ako se ne varam, kada bi završeni fakultet bio uvjet bavljenja novinarskim poslom, kao što je prije više godina postojala ozbiljna inicijativa i rasprava, mislim da Vidov licenciju ne bi mogao dobiti. No možda griješim. Sigurno će me Vidov demantirati. Ja na njegovom mjestu sigurno bih da sam završio fakultet, a da netko napiše da nisam.

Da sam površan kao oni na Faktografu mogao bih bezrezervno povjerovati i u objavljene tekstove na pojedinim portalima i društvenim mrežama kako glavni urednik Faktografa u navodno alkoholiziranom stanju ima navodno problema s taksistima, krunicom i fotografijom generala Ante Gotovine. Nisam vidio da je Faktograf to demantirao, no možda mi je promaklo.

Treba svakako spomenuti i interesnu/osobnu premreženost Novosti, Lupige, Gonga i Vida televizije Srpskog narodnog vijeća. Tamo podcast vodi Ladislav Tomičić, a prvi gost mu je bio upravo Petar Vidov. Tomičić stoji i iza ranije spomenutog neprofitnog portala Lupiga, za kojeg i dalje piše glavni urednik Faktografa i po potrebi cenzurira konkurenciju među "rubnim portalima".

Ništa nije slučajno: Koliki novac Faktograf vrti i koja moćna organizacija stoji iza ovog cenzora


Cenzura i netransparentnost – tim bi se riječima najbolje moglo opisati djelovanje famoznog Faktografa, svojevrsnog medijskog reketara, samoproglašenog vladara nad istinom i higijeničara društvenih mreža. Ovog puta donosimo vam pregled financiranja Faktografa kao i organizacije koje stoje iza njih što dokazuje da Faktograf nije niti neovisan niti nepristran.

Ista organizacija koja stoji iza Faktografa, sudjelovala je u detuđmanizaciji Hrvatske 1999. godine, rušenju Mečiara u Slovačkoj, Narančastoj revoluciji, Arapskom proljeću…A američka vlada financira ju s oko sto milijuna dolara na godinu.

Moć koju ima Faktograf, kojeg čine osrednji novinari aktivističke pozadine koji su svoje novinarske karijere uglavnom brusili po Indexu, Novostima, portalu Lupiga, N1 – razumljivija je kada se pogleda tko stoji iza tog projekta.

Faktograf je dio globalne tzv. ‘fack check’ mreže, a izvršna direktorica, inače LGBTIQ aktivistica Ana Brakus, u nedavnoj objavi dokumenata od strane američke nevladine udruge America First Legal, našla se na popisu novinara iz cijeloga svijeta uključenih u promidžbene aktivnosti američkog Državnog tajništva (State Department).

America First Legal (AFL), udruga bliska bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, u okviru sudskog spora protiv State Departmenta dobila je u ruke dokument o svjetskoj mreži cenzure.

Riječ je o skupini novinara iz raznih zemalja, čije aktivnosti koordinira Globalni centar za angažman (Global Engagement Center – GEC), tijelo unutar State Departmenta.


Na objavu dokumenata koji su tijekom sudskog procesa u SAD-u procurili u javnost reagirao je i poduzetnik Nenad Bakić, koji je kao i Narod.hr bio izložen cenzuri Faktografa

To ne isključuje od odgovornosti Trumpovu administraciju s obzirom na to da je njegov veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst početkom 2020. u američkom veleposlanstvu u Zagrebu primio Anu Brakus ispred Faktografa.



Faktograf: Prihodi im eksplodirali u 2022.

Faktograf je u 2021. godini imao 141 tisuću eura prihoda, a u 2022. prohodi su im narasli na čak 541 tisuću eura.

Značajna razlika dogodila se u rubrici ‘Prihodi od pružanja usluga’ koji su 2021. iznosili 71 tisuću eura, a lani gotovo 400 tisuća eura. Od donacija su pak u 2022. dobili nešto manje nego godinu ranije – oko 62 tisuća eura.

Od inozemnih vlada i nevladinih organizacija u 2021. priskrbili su nulu, no 2022. oko 52 tisuće eura.

Faktograf je u više navrata cenzurirao Narod.hr, između ostaloga naše članke o Titovim zločinima, cijepljenju, pobačaju, o financiranju Možemo i njihovim vezama s Emilom Tedeschijem, kao i o Marku Perkoviću Thompsonu, Greenpeaceu i Donaldu Trumpu

U 2021. potrošili su 43 tisuće eura, od toga 31 tisuću na radnike, a 2022. rashodi Faktografa bili su 432 tisuće eura, od toga je na zaposlene otišlo 306 tisuće eura.

Kako stoji na njihovim stranicama, pokretanje portala Faktograf.hr financijski su podržali National Endowment for Democracy (NED), zaklada TechSoup i Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država (projekt pokretanja Faktografa je djelomično financiran kroz potporu Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu).

Polugu moći, do tada gotovo anonimni i rubni portal, u svoje je ruke dobio 2019. od kada postaje dio ‘fact checking’ mreže kojoj je ‘cilj suzbijanje misinformacija na Facebooku i Instagramu.

Tko provjerava one koji provjeravaju informacije?

Faktograf kao dio mreže za tzv. provjeru informacija djeluje na domaćem terenu kao nekakav autoritet za istinu. Faktograf se trudi demantirati tekstove koji ne idu ruku pod ruku s njihovom ideologijom i politikom pritom rijetko u tome uspijevaju.

Ako Faktograf cenzori ocijene da je nešto po njima krivo, ograničavaju dosege objava na Facebooku.

S obzirom na to da je ta društvena mreža mnogima i izvor prihoda, Faktograf time direktno utječe i na poslovanje pojedinaca.

No, Faktograf time utječe i na oblikovanje javnog mnijenja te na političko usmjeravanje pojedinaca.

Faktograf je jedna od poluga stranih država za oblikovanje javnog mnijenja u Hrvatskoj

No to nas sve ne treba čuditi s obzirom na one organizacije koje na njihovim stranicama navedene kako ‘izvori prihoda Faktografa’.

Osim tvrtke Meta koja stoji iza Facebooka, tu je The National Endowment for Democracy, Fond za aktivno građanstvo, Veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj te Europska komisija.

Upravo ovaj popis pokazuje da je Faktograf jedna od poluga stranih država za oblikovanje javnog mnijenja u Hrvatskoj, utjecaj na politička zbivanja i na ideološki preodgoj pojedinih društava tj. suverenih država kakva bi trebala biti i Hrvatska.

Fond za aktivno građanstvo

Krenimo od Fonda za aktivno građanstvo. Dobro zvuči…Aktivni građani, participacija u društvu, manjine ove i one…

No, ova hrvatska ispostava fondacije koju financiraju Island, Norveška i Luksemburg, jedna je od mnogih u srednjoj i istočnoj Europi.

Upravitelj Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj je konzorcij u sastavu Slagalica – Zaklada za razvoj lokalne zajednice iz Osijeka, Zaklada za ljudska prava i solidarnost – SOLIDARNA iz Zagreba, Udruga za razvoj civilnog društva SMART iz Rijeke i CNVOS – Centar za informiranje, suradnju i razvoj nevladinih organizacija iz Ljubljane.

Što financiraju u Hrvatskoj?

Prioritetna područja podrške Fonda za aktivno građanstvo su, citiramo:
Demokracija, aktivno građanstvo, dobro upravljanje i transparentnost, ljudska prava i jednako postupanje kroz prevenciju diskriminacije na temelju rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, roda/spola, invaliditeta, starosti, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta rodna ravnopravnost i prevencija rodno uvjetovanog nasilja i šećer na kraju – okoliš i klimatske promjene.

Za provedbu programa u Hrvatskoj osigurano je 8,5 milijuna eura bespovratnih sredstava.

Iz njihovih programskih smjernica jasno je koga i kako ‘štite’ i financiraju.

No, tu je i popis udruga kojima su išla sredstva. Nabrojat ćemo samo neke: Roda, CESI, Documenta, Zagreb Pride, Ženska soba, Zelena akcija, Are You Syrious, Lezbijska organizacija Lori…

NED: ”Druga CIA” i organizacija koja je provela detuđmanizaciju

Još je zanimljivija organizacija koja je među ‘izvorima prihoda’ Faktografa je američka organizacija The National Endowment for Democracy (NED). NED od 90-tih rovari u Hrvatskoj financirajući ove ili one nevladine organizacije.

Prvo su se izvježbali u Slovačkoj gdje su u 90-tim rušili Mečiara, a potom su njihove slovačke udruge, ‘dašak demokracije’ donijele i u Hrvatsku. NED se na svojim stranicama hvali kako je pomogao da HDZ nakon Tuđmanove smrti izgubi izbore i da 2000. godine dođe do radikalnog političkog zaokreta. Sve je to skuhano negdje daleko od Hrvatske, a građani imaju naivnu sliku da upravo oni odlučuju na izborima i da se eto, neki kandidat i politike sami nameću kao nešto novo.

”Godine 1999. OK ’98 i NOS (slovačke udruge, op.a.) su svoju uspješnu kampanju proveli u Hrvatskoj kao pomoć u pripremama za parlamentarne izbore. Financiranje NED-a omogućilo je slovačkom timu da podijeli svoje vještine, iskustvo i materijale s nekoliko koalicija hrvatskih nevladinih organizacija, uključujući Glas ’99 (Glas ’99), GONG (Građani organizirani za promatranje izbora) i mrežu mladih UNO ’99.

U suradnji s Glasom ’99 i GONG-om, djelatnici NOS-a pomogli su hrvatskoj oporbi da razvije programe i strategije za izlazak na izbore. Rezultati su bili jednako uspješni, doveli su do poraza vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) velikom razlikom, slobodnim i poštenim izbornim procesom i odazivom birača od 78 posto. NOS i druge nevladine organizacije iz OK ’98 sada gledaju na druge predstojeće izbore u regiji, poput onih u Srbiji, kako bi nastavili dijeliti svoje ideje i stručnost”, stoji na stranicama NED-a.

Rusija zabranila djelovanje NED-a na svom teritoriju

Nju su države poput Rusije ili pak Kine, ali i Mađarska, prepoznale kao polugu američke vlasti za potkopavanje zakonitih vlada u tim zemljama.

Nacionalna zaklada za demokraciju, neprofitna organizacija sa sjedištem u Washingtonu koju uglavnom financira Kongres SAD-a, postala je prva organizacija koja je zabranjena u Rusiji prema zakonu protiv “nepoželjnih” međunarodnih nevladinih organizacija.

Što o njima kažu Kinezi?

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova na svojom je stranicama posvetilo cijeli tekst ovoj organizaciji. Nazivaju ju ”drugom CIA-om”, ”jednim od glavnih pješaka”, ”bijelih rukavica” i ”križara demokracije” američke vlade, koja potkopava zakonite vlade u drugim zemljama i ”kultivira proameričke marionetske snage diljem svijeta pod izlikom promicanja demokracije”.

To dokazuje i činjenica da SAD s oko sto milijuna godišnje financira NED u sklopu ”stranih operacija”. Ono što država ne može službeno preko State Departmenta, obavlja preko NED-a.

Kinesko ministarstvo navodi kako NED stoji iza revolucija pokrenutih u nizu država. Navode da ta organizacija stoji iza Arapskog proljeća, Narančaste revolucije u Ukrajini, pobune u Egiptu, Bjelorusiji…

NED je fokusiran i na srednju i istočnu Europu, a ovdje možete vidjeti detalje i način na koji su potrošili stotine tisuća dolara u kratkom periodu.