Hrvatska je država bila i prije ww1, a nakon raspada AU bi tu državnost nastavila kao i ČSFR ili Poljska.
Kakve to veze ima sa Srbima?
Njihov odnos je jedino taj kaj su lešinarili oko BiH i u Srijemu, a "sposobna" HR vlast je trebala pomoć oko Talijana, koje su i jedni Albanci protjerali.

Što se tiče ww2, po njemačkim nacrtima je ona trebala biti puno manja.
Tu se i Francetić zeznuo što je vas išao spašavati, pa se zaletio do Drine.
Hrvatsko-srpski dogovori oko Banovine su podrazumjevali referendume u ostatku BiH i Srijema, NDH je "samo" preuzela sva sporna područja, uz ustupke na koje su je primorali Talijani.
Imao si kratkotrajnu NDH vlast i u dijelu Sandžaka, kad već pitaš.

Nije da se da se lokalce nije ništa pitalo.

Kao sto sam rekao vecina lupa i nema pojma. Tako je Dubrovnik je dobio ahdnamu. Ahdnamu je dobio i grad Bar. U tim ahdnamama je bilo vecinom utvrdjeno stanje oko poreza i obicno se davao gradovima koji su se predavali bez borbe. Imali su neke olaksice itd. itd.
U biti su te ahdname puno vaznije od fojnicke ahdname jer ovdje bar imaju stanovnici grada neke koristi od toga
Baru je ahdnamu prvi izdao njegov osvajac Pertev-pasa, kasnije je potvrdjuje Murat svojom ahdnamom koja izvorno sadrzi veci dio teksta Perteove ahdname.
Utvrdjuje vecinom imovinu manastira i oslobadja stanovnike grada divanskih nameta i obicnih tereta, te jos nekih poreza i to na 3 godine, a nakon toga ce se uzimati po zlatnik po kuci i ono sto je jos vazno za tu ahdnamu stanovnicima se nece oduzimati djeca u janjicare. To je jedna od vaznih cimbenika jer se vidi da turci ne kako mnogi tvrde tek kasnije vec odmah pocinju uzimati takozvani danak u krvi

Tekst Barske ahdname

Ok u svim tim slučajevima je ahdnama u biti sporazum o kapitulaciji ili neki oblik mirovnog sporazuma, izdana je i Dubrovniku.
Za ove ljudi niti ne znaju jer je nečija mitomanija niti niti ne spominje.
U biti fojnička ahdnama nije ništa posebno čak ni po pitanju "prava"

To za danak u krvi je ludost tvrditi da nije naplaćivan u vrijeme najvećih osvajačkih ratova jer janjičari ne bi niti postojali

Nisu to razlicite ahdname. Ahdnama je uvjek jedno te isto "carski dokument" kojim se nesto nekome jamci. Sta mu se jamci i kako odredjeno je od slucaja do slucaja. U vecini je to slicno.
Kao sto sam rekao ahdname nisu nikakve super povlastice niti dokumenti o ljudskim pravima jer se ljudskim pravima nisu bavile vec su se bavile davanjem odredjenih "povlastica" potlacenome u svrhu uspostave vlasti.

Upravo iz toga razloga ni nisu vrijedne spomena i nitko ih ne spominje kao nesto vazno ni vrijedno. Muslimani su upravo u svrhu stvaranja vlastite nacije i opravdavanja osmanskog carstva (odnosno opravdavanju svoga stokholmskog sindroma) izvukli taj bezvrijedni dokument i dali mu nekakvo super-znacenje koje on niti je imao niti zasluzuje. Pogotovo ne taj doticni fojnicki kojega oni pokusavaju pretvoriti u UN-ovu deklaraciju o ljudskim pravima.

Kao sto rekoh dat je iskljucivo jednom redu, a da im nije puno pomogao na graniucama carstva ne treba puno govoriti

Dubrovčani su dobili ahdnamu 20ak godina prije fra Zvizdića. Možemo pretpostaviti da je on za nju znao.

Također postoji i firentinska ahdnama. Ne uspijevam naći detalje o njoj, no za dokaz da je izdana našla sam tko je, kada i za koliko Dubrovčanima nabavio prijepis iste.

Dragomana Čobana42 Dubrovčani prvi put spominju 1515. godine, kad im
je za honorar od 6 zlatnika nabavio prijepis firentinske ahdname,43 ali ne navode da je bio dragoman Porte.
https://hrcak.srce.hr/file/388634

Tkzv. "Danak u krvi", u biti se radi o Devsirme sto u prevodu znaci "preuzimanje", je ukinut 1683. godine

Evo malo brojki cisto da sagledamo realno stanje stvari. Janjicari su bili organizovani u "orte", hrvatski "satnija", a "orte" su mogle brojati od 200 do 400 ljudi.

Uzmemo li u obzir cinjenicu da je janjicarski korpus za vrijeme sultana Sulejmana I. (u turskoj "zakonodavac", kod nas i na Zapadu "velicanstveni") brojao tacno 165 orti, onda mozemo poci od toga da je moglo biti od 30.000 do maksimalno 50.000/60.000 janjicara. A Sulejman I. je bio najveci, ako cemo tako, sultan tog carstva koje je za njegovo vrijeme bilo na vrhuncu svoje moci.


Kad uzmes u obzir da su janjicari uzimani iz svih podrucja koje su Osmanlije osvojili u Evropi, a ta podrucja su za vrijeme Sulejmana I. bila ogromna, vidimo da je narativ o "Danku u krvi" uglavnom baziran na mitoloskim predrasudama 19. vijeka i vremena nakon istog jer se ocigledno ticao samo jednog brojcano zanemarljivog dijela stanovnistva.


I onda uza sve to dolazi podatak da su se muslimani Balkana ne tako rijetko zalili da su "zakinuti po pitanju devsirme", tj. zbog toga sto ocigledno nisu uzimani u janjicare u onom broju kakav su ocekivali. E sad, da li je to onda zaista moglo biti tako strasno kako se retrospektivno danas tvrdi..? Retoricko pitanje. Mislim da nije, kao sto ni pojam djetinjstva kao takvog nije postojao.. (to je druga tema ali vidite samo stare slike Isusa..bebe s licem odraslog muskarca..ili ne postojanje odjece specificno napravljene za djecu..vec je to obicno odjeca odraslih u manjem formatu itd..itd..)

Medjutim da bi se vidjelo koliko je vrijedila ta famozna ahdnama (bar franjevcima) dovoljno je vidjeti sve silne fermane koji su izdati kasnije. Postavlja se pitanje ako je ta famozna ahdnama toliko vrijedila cemu onda toliki progoni, prituzbe i izdavanje fermana

Sultani su, na molbe franjevaca, izdavali ferman za fermanom, kojima su htjeli zaštititi slobodno vršenje kršćanskih vjerskih čina, nepovredivost osoba i imetka franjevaca, njihovu oslobođenost od nameta. Iako je za te isprave svaki put trebalo platiti grdne svote, one su vrijedile samo nekoliko godina, a najduže dok je vladao sultan koji ih je izdao. Danas nam ti fermani vrlo dobro svjedoče kakve su muke trle franjevce, budući da se - prema običaju sultanovog ureda - u prvom dijelu svakog fermana izlažu poteškoće, pritužbe, zbog kojih se franjevci obraćaju vladaru, a tek onda donosi rješenje i naredba mjesnim vlastima kako da postupe.


Ispod mala kronologija samo nekoliko fermana:

God. 1599 . i 1600. fermani Mehmeda III. kažu da se od franjevaca traže svi nameti kao i od ostale raje, iako su oni od njih oslobođeni; veli se dalje da ih paše, vojvode, subaše i janjičari globe zato što su, navodno, popravljali crkve i da im državni činovnici otimaju njihove tovare.

U fermanima iz g. 1608. i 1611 . veli se da defterdar ( = državni blagajnik), janjičari i softe preziru evanđelje te zabranjuju i ometaju propovijed; krivnju za ubojstva koja su počinili oni sami ili netko drugi pripisuju fratrima pa ih suci onda nemilosrdno globe; traže goleme bakšiše od fratara kad ovi sebi nose hranu; uzimaju od njih danke ili ih naprosto pljačkaju. Slično se kaže i u fermanu iz g. 1618.

U fermanu iz g. 1615 . navodi se da turski činovnici razjahuju u samostanu i traže badava hranu za se i za konje. U drugom fermanu tih godina veli se da se činovnici u velikom broju navraćaju u samostan te besplatno traže jelo, ovnove, janjce, med, loj, sijeno, pa i novce silom iznuđavaju. Ova okolnost da su samostani postali besplatna gostionica za Turke, bila je tako teška, da su npr. fojnički fratri morali svoj samostan zatvoriti i otići iz njega. Nekada su franjevci od vlasti tražili da seljake, koji su Turcima u samostanu posluživali, oslobode barem od izvanrednih nameta. - U gore navedenom fermanu iz g. 1615. piše također da bi nekad razbojnici provalili u samostan a činovnici bi ih pustili na slobodu, ali bi fratre ipak i tada globili - pod izgovorom da su ih oni u samostanu sakrili.

U fermanu iz g. 1622 . opisuje se zlostavljanje fratara na putovanju; ako ih Turci susretnu u redovničkom odijelu, krivi su što ga nose i onda slijede udarci, skidanje i globa; ako bi fratri bili u civilnom (domaćem) odijelu, opet bi bili krivi - "zašto svoje haljine ne nosite?".

Popratno pismo bosanskog provincijala fra Stjepana Zlatarića fra Luki Juriširu, g. 1603.

...okrutnost silnika toliko nas je pritisla da smo po sultanovu (magni Turcae) pismenom nalogu bili vezani, bačeni u tamnicu, batinani, opljačkani a dvojica od nas ostali su jedva napola živi.

...Nikako nam ne dopuštaju boraviti u samostanima, ako prije ne isplatimo tri hiljade groša /nummos/. Stoga, da se u ovim krajevima ne bi sasvim utrnula iskra vjere, obraćamo se papi, kraljevima, knezovima, vojvodama, velikašima i svim kršćanima i ponizno molimo za pomoć budući da mi nemamo odakle da to isplatimo.

Acta Bosnae u Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. XXIII. str. 341. br. 1229.

Što dalje zalazimo u XVII. st., to je stanje zbog turskih globa, iznuđivanja i nasilja sve teže. Provincijal fra Andrija Tomanović-Kamengrađanin piše g. 1630. Kongregaciji za raširenje vjere: "Samostani su zaduženi uz lihvarske kamate tako da se nalazimo pred potpunom propašću". Njegov nasljednik fra Martin Brguljanin piše g. 1655. istoj Kongregaciji: "Danas boravimo po šumama poput divljih životinja, pošto smo napustili pet glavnih samostana, jer nismo mogli nadostati Turcima jela i pića... Prošle godine bio je ubijen gvardijan sv. Petra u Solima ( = Tuzli), jer nije imao što da im dadne jesti i piti... Uvijek nas tuku, muče, vrše bezbrojna nasilja i zlostavljanja nad nama". On navodi i konkretne gubitke: petnaest ih je ubijeno, drugi su na kolac nabijeni, neki batinani po tabanima. Evo još nekoliko konkretnih slučajeva koji osvjetljavaju teško stanje:

God. 1635. odlučio je bosanski beglerbeg spaliti samostan u Fojnici i sve fratre pogubiti. Da se spase, morali su mu dati 7.000 škuda, posudivši ih od Turaka uz goleme kamate, založivši pri tome samostan i sve crkveno ruho i posuđe. Pa i tako, mnogi od njih morali su odležati u zatvoru.

Na imotske fratre iznesena je objeda g. 1659. da su navodno "kopali neko blago". To je bio povod da Turci dođu lako do novca: oglobili su ne samo imotski, nego i fojnički, ramski, kreševski i sutješki samostan sa 150.000 jaspri ( = 311 cekina). Ujedno je paša dao udariti 1.000 udaraca štapom po "tabanima" (donjoj strani stopala) fra Filipu Runoviću.

Za vrijeme Kandijskog ( = Kretskog) rata (1645-1669), a pobliže g. 1646-7. dva su Turčina gonila provincijala, oglobila ga i opljačkala. Svi su samostani u to vrijeme bili oplijenjeni izuzev olovskog. U Dalmaciji je bilo ubijeno osam fratara. God 1661. Turci su spalili četiri samostana a tri druga fratri su napustili.

God. 1675. došao je bosanski provincijal fra Marko Vasiljevčanin u ?akovo. Kad je to paša dočuo, dozvao ga je k sebi, grdno ga izbatinao po tabanima; pustio ga je tek pošto su fratri za njega dali veliku svotu novaca.

God. 1677. došao je bosanski biskup fra Nikola Ogramić u Požegu. Ondje ga je paša dao uhvatiti pa mu je morao dan i noć služiti poput roba i dati sve što se silniku na tržištu svidjelo. I opet, otkupljen je tek silnim novcem... Uz to mu je paša sprečavao vršiti svete čine. I kad je kasnije (1682) došao u ?akovo, bio bi obješen da nije na vrijeme pobjegao.

Da ne bi pricali da je sve nastalo na mitovima 19. stoljeca najbolje je procitati iz pera svjedoka samog vremena


Iz Putopisa Benedikta Kuripešića g. 1530.

Ali sada, ove ' godine, otkako je najveći dio Hrvatske i velik dio Ugarske osvojio i sebi podložio, /Turčin/ je započeo da obje gore spomenute vjere više opterećuje i da ih novim nametima, kao što su slijedeći, muči.

Najprije, kao što je običaj u Turskoj, grabi svake godine u ovom /ili onom/ mjestu ili kraju, treće, četvrto ili peto muško dijete ili dječaka u obitelji. Pri, tome bira najljepše i najokretnije, tako da ponekom ocu i majci otme jedinca, samo ako je lijep i okretan... Nadalje, uzima godišnje od svake osobe, mlade i stare, posebni porez po 30 ili 40 jaspri po osobi (ranije je čitava kuća plaćala 50 jaspri)... Osim toga, Turčin ne da popravljati crkve ili zidati nove. Na taj način on misli njih /tj. kršćane/ navesti da uskoro prijeđu na njegovu vjeru.

Benedikt Kuripešić: Itinerarium der Gesandtschaft König Ferdinand I von Ungarn nach Konstantinopel 1530. (Facsimile-druck nach der Ausgabe von 1531), Bochum 1983. str. 22.

Janjičari su bili toliko malobrojni da su i sultani strahovali od njih i od njihove podrške ovisila vlast.
Uz to treba znati da sva djeca nisu išla u janjičare nego samo zdrava i ona koja su fizički zadovoljavala uslove za vojnu službu.
Veći je dio završava kao roblje na farmama, posluga, kao eunasi a oni sretniji i nadareniji mogli su postati činovnici.

Ma klasični musliman turkofil, jedni dokument o kapitulaciji Bosne smatraju poveljom o ljudskim pravima a drugi relativiziraju jedan od najgadnijih ratnih zločina, otimanje djece od roditelja.
Kaže bosanski musliman nije to bilo tako strašno sve u sklopu povelje o ljudskim pravima.

Naravno danak u krvi nije uvjek isao samo za janjicare. Janjicari su uzimali svoj dio odnosno tocno se zna takozvana petina danka - pençik(sto znaci vise se uzimalo kad su bili veci gubitci nakon ratova u normalnim uvjetima samo svaki peti) dok se ostatak kako si i naveo slao odnosno prodavao uglavnom na dvorove velikasa kao roblje ostatak je zavrsavao i kod obicnih bogatasa na poljima, farmama itd....
To je nesto cime se osmansko carstvo ponosilo kao svojim vlastitim patentom zato ne shvacam neke koji danas zele umanjiti ili cak negirati postojanje danka u krvi
Osmanski putopisac iz 17. st Evlija Čelebija je procjenio da je na Krimu recimo bilo oko 400.000 robova, ali samo 187.000 slobodnih muslimana


Osmanska slika koja prikazuje balkansku djecu dovedenu kao roblje

Citao sam Itinerarium u originalu jer mi je bio jedan od PRIMARNIH izvora za magistarski.


Elem, primarni izvor koji treba kriticki sagledati jer je Kuripesic bio sve drugo samo ne "neutralni posmatrac". Godinu prije su Osmanlije bili pred glavnim gradom njegovog carstva, Becom.


Kao sto rekoh, brojke govore dovoljno. 30.000 janjicara na cijelu Rumeliju (evropski dio carstva) a od toga jedan dio muslimani.. Kakvu je to tezinu moglo imati i da li je zaista to janjicarenje moglo biti tako strasno kad su neki ocigledno svjesno zeljeli da salju djecu u janjicarski korpus jer su u tome vidjeli neku vrstu sanse.

I pogotovo kad skontas da nakon 1683. uopste vise nije praktikovana devsirma. Sto pak znaci da se ne radi o necemu sto je moglo opstati u "narodnoj svijesti" li podsvijesti, vec o propagandi kasnijih dana koja se retrospektivno u stilu romanticarenja 19. vijeka primjenjivala na vremena u davnoj proslosti.

Ozbiljniji zapadni povjesničari smatraju da je u ta dva stoljeća na taj način oteto najmanje 200 000 djece.



Ovakve priče postoje kod svih kršćanskih balkanskih naroda i kod svih danak u krvi je ostao u narodnoj predaji kao jedna od najstrašnijijh trauma iz perioda turske okupacije.

Ako laze "bosanski musliman", "turkofil", valjda ne laze europska uljudba (razvaljujem ti cinjenicama glupave i zadrigle predrasude, i umjesto da budes zahvalan, ti vrijedjas..nazvah li ja tebe bosanskim katolikom?):



Dakle 165 satnija od po 200 do maksimalno 400 vojnika. Uzmi sam i sracunaj, nemoj da te ja opet milkim po kocki.

I neki muslimani su dočekivali JNA s kolačima to ne znači da je većina muslimana tako vidjela JNA, valjda to znači da niti JNA i Mladić nisu bili tako strašni.
Koji ljigavac, klasični muslimanski nadrihistoričar i turkofil, netko iz sela odvede djecu i to ne ostane u narodnoj predaji lokalnog stanovništva.

Znas li ti koliko je 2 stoljeca? To ti je 2 puta po 100 godina. I to sve od 1683. pa dvjesta godina unazad..


Ja govorim o 30.000 janjicara istovremeno. Na teritorij od Atine pa do Kijeva haman bog ti dao..

Daramenko i njegova seljoberska povjestografija...

Nisi u stanju da opovrgnes ono sto ti objasnjavam putem brojeva i cinjenica i onda kao najobicniji zenski spolni organ pribjegavas uvredama i emocionalizaciji tematike.


Kush bijednice.

Vojska od 60 000 vojnika vojnika sastavljena od porobljene kršćanske djece sitnica za to vrijeme.
Svi isti od ljevičara do islamista, svima je zajednička turkofilija i štokholmski sindrom prema turskom okupatoru, gadljivci koji veličaju genocid i otimanje djece od roditelja dok kukaju o 13 genocida nad muslimanima.

Hajde Turčine možeš li se pogledati u ogledalo kad otimanje djece od roditelja nazivaš nečim što nije tako strašno.

Ja ti iznosim brojke zapadnih izvora, američkih povjesničara koji su stručnjaci za Osmanski imperij a ne nekih ljevičarskih bečkih zelenih političkih prosera.
Dotični procjenjuje brojke od 200 000, i ja i krstjanin smo ti objasnili da većina nije zavrsavala u janjičarima nego samo manji dio, znaš to i sam nego je takija i ljubav prema majčici Turskoj jača od toga.

Uzimas naravno maksimalnu brojku - sto bi znacilo da je svaka satnija u svako doba bila 100 % popunjena - naprosto nemoguce cak i za sadasnje vrijeme a kamoli tad.

No, drzimo se tvojih brojki od 200.000 osoba u toku 200 godina i to na podrucju od Atine do Kijeva. Da li to moze biti tako bitno da ostavi tako dubok trag? Naprosto nerealno.

I onda naravno nikako da nadjes odgovor zasto - u historijskim izvorima vise puta zabiljezeno - su muslimani vise puta tvrdili da su zakinuti u vezi devsirme ako je ista bila tako strasna??? Shvati jednom da ne mozes sadasnjicu (emocije, socijalizacija, obrazovanje, ekonomija) 1 : 1 prebacivati na vremena od prije 500 godina. Evo ti jedan obican primjer: Ja kad sam bio mali, a to nije bilo tako daleko, bilo je normalno tuci djecu - cak i u skolama. Danas? Odmah bi kao nastavnik izletio iz skole. Da li je udaranje onomad manje bolilo nego sad? Nije. Ali su predstave o tome sta je normalno a sta nije bile drugacije. Ovo je samo banalan socijoloski primjer kojim ti zelim predociti, prikazati, sta ustvari cinis. Umjesto da se zahvalis, da normalno popricamo o nekim stvarima, ti vrijedjas i omalovazavas.


I ismijavas se s pravom bosnjackim mitovima, dok istovremeno isfuravas vase srpske mitove. Sto je bitna razlika izmedju mene i tebe - meni je mit ipak samo mit pa makar me njima uz mlijeko dojili.

Vidi post iznad, objasnjeno ti je.

Kako ih je samo lako razotkriti na ovakvim temama.

"At the end of the 17th century, the number of janissaries exceeded 70,000."

Ti uporno pricas o velicini janjicarske vojske uporno izbacujuci cinjenicu da su isti ti janjicari ginuli i da je konstantno njihove redove trebalo popunjavati.
A druga stvar vec recena janjicari su kupili danak u krvi ali nije sav danak u krvi bio namjenjen za jannjicare. Djeca koja su procjenjena kao vrijedna su prvo 3-7 godina skolovana (ovisno o uzrastu kad su uzeta) tek se kasnije raspodjeljivalo gdje koji ide. Ostatak se odmah prodavao kao roblje.
Pa nece djete od 7 ili 10 godina odmah obucavati za janjicara. Djecak kao janjicar je tek pocinjao sluziti sa 18-20 godina

Ma zna to takijaš ali se ne uklapa u takiju.

Normalno da je janjičara najmanje bilo u 15. st. tad je islamizacija bila slabija.
Nećeš represiju provoditi dok ne učvrstiš vlast, tada većina nisu janjičari nego spahije.
Janjičari tek kasnije postaju sila od koje ovisi i sama vlast sultana a danak u krvi se posredno ukida zbog straha od janjičara i njihovih čestih pobuna pa su od njih strahovali i sultani.

Jasno je da se to moralo popunjavati i da je broj od 30 do 50/60 hiljada ljudi morao biti odrzavan popunjavanjem, ali da to nije moglo biti tako drasticno pokazuje i broj od 200.000 osoba ukupno od 1683. godine pa 200 godina unazad, i ogromna velicina teritorija + cinjenica da je medju njima ocigledno bilo i balkanskih muslimana.

E sad, to s balkanskim muslimanima nam govori 2 stvari:

1. Da isti uprkos muslimanskoj vjeroispovijesti nisu bili do te mjere privilegovani kao etnicki Turci, primjera radi, jer inace u devsirmi nebi vidjeli sansu za "karijeru" (kao sto si rekao, nisu bili samo vojnici vec je janjicarski korpus podrazumjevao i cinovnike). Kod etnickih Turaka, kao sto nije slucaj ni sa drugim, ne-evropskim dijelovima carstva, takvi slucajevi da muslimani traze da im djeca budu regrutovana putem devsirme nisu zabiljezeni.

2. Da se danasnje kategorije i predstave o djetinjstvu i o tome sta to znaci ne mogu primjenjivati 1:1 na tadasnje vrijeme. Ne kazem da to u pojedinim slucajevima nije moglo biti bolno, vec samo tvrdim, u sta sam duboko ubjedjen, da su danasnje predstave o "Danku u krvi" (koliko je star taj pojam???) vise plodovi fantazije i nacio romanticarenja, uglavnom zabiljezenog kod pravoslavnih naroda Balkana. Ali ocigledno i medju jednim dijelom Hrvata (sto me iskren da budem pomalo i cudi).