Je li Diva neko ime i samo kratko za riječ djevicu? Diva mora biti od djevice, ili?

A Grabovčeva? Je li ovo prezime i što znaći to? Je li ona iz nekog sela koji se zove Grabovac ili Grabovo?

Znam da ona je živjela blizu Rame.

Diva Grabovčeva je prije svega lik djevojke iz narodne predaje. Sjećam se svog djetinjstva i priče koju mi je baka pričala, ali mi nije znala točno reći gdje se zbio navedeni događaj. Tek poslije kad sam čuo za Divu Grabovčevu sjetio sam se bakine priče i shvatio da mi je ustvari pričala o njoj. A kako je riječ o Tahir-begu Kopčiću sa Kupresa, jasno je odakle ta priča među kupreškim pukom. Među ljudima je priča s vremenom dobila širi epilog od obične pripovjetke za djecu, jer je oslikavala odnos Turaka prema katoličkom puku.

U "Svjetlu riječi" je izašao članak o Divi Grabovčevoj, istoimenom kanjonu u planinskim vrletima Čvrsnice na Blidinju čime se navedena priča poklapa sa bogatom hajdučkom prošlošću tog kraja koji se hrabro odupirao turskom zulumu, kao i o istraživanju Ćire Truhelke početkom 20. stoljeća(opisao ga je u knjizi "Djevojački grob") koji je na vlastito zaprepaštenje pronašao kostur djevojke na mjestu koje se spominje u pričama...

http://www.4shared.com/file/151931585/4b624192/303-06-2008.html

Hvala ali znam sve si rekao o legendi o Divi. I pročitao sam članak i nigdje piše zašto ona se zove Diva ili ako Diva je od divojke ili djevice. Netko mora ima teoriju o njezinom prezimenom.

Grabovica, isto mjesto u kojem su Muslimani pobile dede i babe u zadnjem ratu.

Okej. Ali zašto kaže ljudi da ona je bila iz Rame? Grabovica je bliže Jablanice, jel da?

Možda zato Grabovica (kod Neretve) je u regiji Rame?

"Diva" je vjerojatno nastalo od "djeva", ali kako ljudi u tom kraju govore ikavicom onda je razumljivo što se tako zove. Kao što se kod nas kaže "divica", tj. ikavski za "djevica".

"Još je jedan rezervat unutar granica parka – Diva Grabovica, smješten u kanjonu rijeke Grabovice. Naziv je dobio po djevojci Divi Luke Grabovca iz Rame koju je zaprosio kupreški beg. Diva bježi, ali ju beg ubrzo pronalazi i prema legendi ubija. I danas je velik broj onih koji hodočaste na njezin grob na Kedžari (uzvisina koja se nalaz između Vrana i Čvrsnice) .

Ćiro Truhelka, cijenjeni arheolog, je dvadesetih godina dvadesetog stoljeća potvrdio da se u grobu zaista nalazi tijelo mlade djevojke i na taj način dao autentičnost samom mjestu štovanja. Truhelka je napiso knjigu Djevojački grob sačuvavši na taj način priču o Divi Grabovčevoj za pokoljenja koja dolaze. Na mjesto gdje se nalazi Divin grob svake godine u mjesecu srpnju hodočasti mnoštvo ljudi."

Izvor: http://hakave.org/index.php?option=com_ ... Itemid=154

Nema ljepše djevojke na svitu što u crkvu ulazi na Šćitu
nit' je ljepša rođena od mame od kako je naše lijepe Rame
nit' je ljepša viđena u puku ni u jednom turskom pašaluku
pričalo se sve do Sarajeva što je bila Diva Grabovčeva.
Cura zgodna prirodne ljepote zbog koje ju smrt nemila ote
jer poginu ona od handžara od Kopčića turskog zulumćara
polovinom minulog stoljeća pa se narod i dan danas sjeća
kad je ova ljepotica bila i svoj kalež pelinov ispila.
Zbog moralne kršćanske vrline na vrh Vrana visoke planine
dvadesetu dohvati godinu dopadne se jednome turčinu
koji želi pod svaku cijenu sebi Divu uzeti za ženu
jer je bila vrsna ljepotica a po zvanju vlaška čobanica.
Kćerka Luke Zulićeva kmeta koji ne će turčina za zeta
već da traži muslimanku ženu u begovskom rodu i plemenu
ali Turčin ni za što ne haje već nasilno za Divom pristaje
prvi susret bio je potresan ja sam Tahir Kopčić sa Kupresa.
Simbol ima Džafer Kopčić bega od njih sviju najbogatijega
mene babo odgoji jedinca kao mlada sultanova princa
pa me sada oženiti želi da se cijeli begovat veseli
begovici muslimanske vjere po ćeifu babe i matere.
Slušaj Divo ti si cura fina kakve nema turska carevina
svo sam carstvo proš'o do Irana al' ne vidjeh zgodnijeg insana
ni vlahinje niti muslimanke kao tebe vlahinje čobanke
tvoje lice i garavo oko u srce mi se utori duboko.
Pa ti želim mušterija biti i ugovor s tobom napraviti
da ti dođem u rodnu ti Ramu i oženim tebe o Bajramu
bit ćeš dama poput gorske vile u dimijam' od japanske svile
i papučam' zgodnim za dimije iz latinske zemlje Venecije.
Broš ćeš nosit' od suhoga zlata s ugrađenim nizom briljanata
s divnim likom Muhameda sveca i simbolom zvijezde i mjeseca
u đul bašti šetat ćeš po travi s perzijskom šamijom na glavi
o vratu ćeš nositi đerdane i bogate svete talismane.
Koji će te čuvati do vijeka od očiju gnoma i ureka
od svanuća do crnoga mraka služit će te više djevojaka
ne ćeš više biti čobanica već bogata turska begovica
i to znaj mi Divo čobanice služit će te četiri sluškinjice.
Kad je Diva razumjela bega mušteriju prvog i zadnjega
i njegovu udvaračku temu za nju nije tražila dilemu
već Turčinu dreknu gromoglasno oj Turčine sve je meni jasno
da me voliš i za mnom da ludiš da mi svoju žarku ljubav nudiš.
I da bi ja u tvom begovatu uživala u žutome zlatu
sve što nudiš nisu strašni grisi samo beže moje vjere nisi
ti si turčin a ja sam kršćanka zato doći ne može do braka
ja imadem krunicu u ruci što me štiti u najtežoj muci.
Križ o vratu simbol moje vjere što predstavlja đerdan i bisere
koji nosim od malenih nogu to ja beže pogazit' ne mogu
ti se ženi kćerima paša i begova turskih bogataša
kao cure iz moćnih oaza mužu idu bogatih miraza.
Ne od vlaha siromašnog kmeta što pred kućom nema ni mačeta
i da dulje o tom ne pričamo mir i sreća tamo i ovamo
takav Diva odgovor uputi koji bega jako ošamuti
i odbrusi Divi odrješito slušaj Divo da ti kažem i to.
Ja ću doći usred bijela dana a ti dobro smisli kod hajvana
ili ćeš se zvati begovicom ili mrtvom vlaškom čobanicom
tim se Tahir od Dive rastade razboli se i tužan postade
danju, noću nad njim majka bdije niti jede niti šerbet pije.
Pita majka kakvu mučiš muku u bogatom begovom begluku
u kakvu si nevolju zapao da te nije tkogod napadao
Tahir majci tugaljivo veli mene majko ništa ne veseli
jer mi nije do nebeskog blaga već me mori jedna cura draga.
Kakvu nema čitavi dunjaluk svakoliki islam i kršćanluk
vlaška dama iz bogate Rame koja ne će pogledati na me
jednog dana kad se s njome združih zamolih ju i sevdah joj pružih
meni dreknu vlahinja čobanka ti znaš beže da sam ja kršćanka.
U vjeri me odgojila majka pa ne mogu biti muslimanka
to me majko pogodi k'o puška pa ti nemam mira ni oduška
ne mogu ti spavati ni jesti ja ju moram svom dvoru dovesti
kriknu majka čudna li nameta gdje ću bega oženit' od kmeta.
Vrelu suzu iz očiju dade a beg Tahir u nesvijest pade
onda ode i na dušek leže podiže ga babo Džafer beže
i zavika kad se radi o tom da si slomljen njezinom ljepotom
nemoj sine uznemiren biti ti ćeš Divu silom zaprositi.
I dovesti do svog begovata po zakonu turskog šerijata
i reci joj da ti bude žena dok na silu nije odvedena
sretan Tahir u Ramu se baca i pronađe Divu kod ovaca
mrko stane pred djevojkom plavom i pozdravi ju turskim pozdravom.
Dok Turčinu Diva otpozdravi pogleda ju drsko i nastavi
slušaj Divo ljepotice svita tvoj te Tahir još jedanput pita
hoćeš li se begovica zvati ili će te zemlja progutati
vidi Diva što bi moglo biti da bi mogla život izgubiti.
Uplašena ramenima sleže skupi snagu i zavika beže.

Rekla sam ti mene se okani za me nisu momci muslimani
i ne čini zločin bez potrebe već poštedi i mene i sebe
ja ostajem pri svom čvrstom stavu makar bilo izgubiti glavu
viknu Turčin što ga grlo nosi u nedjelju babo mi te prosi.
Ne primiš li ti ruku u zlatu bit ćeš Divo priklana po vratu
ovo Divu kosnu i naljuti pa mu oštar odgovor uputi
tvoj zli handžar ako me prikrati tvoja glava moju će da plati
jer ti poznaš uskočke serdare kako tuku turske zulumćare.
Zato pazi da te živa nisu razapeli na uskočkom Klisu
sabah prati svakolika Rama kakva će se odigrati drama
hoće li se Diva begu dati ili će ju Turčin žrtvovati
u nedjelju koja prije dođe stari Džafer na prosidbu pođe.
Pa zavika poput mrkog vuka pozdrav primi prijatelju Luka
ja sam Džafer Kopčić sa Kupresa došao ti nisam od bijesa
već od moje tuge i nevolje i velike tvoje glavobolje
nismo svjesni naše teške boli što moj Tahir tvoju Divu voli.
On je spreman silom ju oženit' ili na njoj travu zazelenit'
a da belaj uklonimo djeci ovo Luka svojoj Divi reci
u to ime tvoju Divu prosim i evo joj oku zlata nosim
dreknu Luka Dive mi ne prosi nego zlato svome sinu nosi.
Neka prosi turske sultanije Diva mu se obećala nije
ni ja sam ne ću joj dozvolit' makar bilo krv nevinu prolit'
skoči Turčin i u brk mu skresa podignut ću četu sa Kupresa
u Ramu ju naoružanu svesti i silom Divu ti odvesti.
Ili će ti ispit' gorku čašu pa odjaha na svome Kulašu
tužan Luka osta u nezgodi misleći se što bi i kako bi
slučaj javi kumu i jaranu i svom agi Zulić Arslanagu
koji kmetu Luki sugestira daj ti meni Divu za pastira.
Neka čuva moje ovce sama po pašnjacim' na Drljajnicama
a moja će tvoje na Raduši dok pritisak negdje ne oduši
uze Diva torbu i kabanu i skloni se u zelenu Vranu
silan Turčin stalno oblijeće da pronađe kud se Diva kreće.
Prateći ju stalno preko oka od Vardara, Šćita i Rumboka
osvetu joj Turčin gadnu sprema a nigdje je oko Rame nema
onda uze dva kmeta odana izdajice Manu i Šćepana
da ju nađu dva pogrdna vraga beg je puno obećao blaga.
Vi ste druge vjere i nacije pa do Dive vama stalo nije
nagrada vas čeka obilata dva pajdaša dvije oke zlata
ljepoticu koju dade Rama nađoše ju na Drljajnicama
jednog crnog i tragičnog dana uze Tahir Manu i Šćepana.
S četiri konja osedlana i evo ga do zelenog Vrana
za Tahirom Zulić Arslan trče a crn gavran iznad Vrana grče
dok se Divi spremala nesreća njeno stado zločin predosjeća
niti pase niti mirno leži nego nekud niz planinu bježi.
Pa se mlada Diva usplahiri zašto mi se stado uznemiri
čemu takvo bježanje i bleka pa zapazi konje izdaleka
ide Turčin uz dva pomagača i s četvrtim konjem bez jahača
pusti kralješ niz mekane prste i zavapi ajme Isukrste.
Evo moga suđenoga dana da poginem usred gustog Vrana
dok se Divi pred očima mrači pred njom Turčin oči razrogači
pogleda ju drsko i zavika jaši Divo konja sedlanika
a Diva mu dreknu gromoglasno za vjeru ću poginuti časno.
Da otiđem u nebesku slavu a ti beže odsjeci mi glavu
da se sretna s majkom zemljom sraštam tvoj ti zločin od srca opraštam
dok se Diva opirala strancu juri Arslan na debelu Vrancu
pa zavika begu iz daljine pusti curu drski papazine.
Ne smiješ ju ni biti ni kljasti već ju pusti glava će ti pasti
u tom trenu razjari se beže za oružje krvavo poteže
britak handžar trže iz korica i ubode Divu usred srca
pa pobježe u paničnom strahu a Diva se obori na travu.
I zavapi u ledenom znoju dragi Bože primi dušu moju
u svoju ju baštinu ugosti a krv moju zlikovcu oprosti
krv se toči mlada snaga vapi dok istoči do posljednje kapi
padoše joj ruke na ledinu sklopi oči, zijevnu i preminu.
Nedaleko od kućnoga praga u to doba stiže Arslanaga
od užasa pade u traumu kad je mrtvu ugledao kumu
leži na tlu ledine zelene usred lokve krvi istočene
pa zavika moja kumo draga osvetit će tebe Arslanaga.
Nož poteže i zubima škrinu i zavapi stani papazinu
ne ćeš babi doći na večeru pa pojuri za njim u potjeru
galop dade pomamnome Vrancu i srete ga na jednome klancu
dva se noža ukrstiše britka zametnu se hrvanje i bitka.
Sruši bega i na njega kleče tada Tahir ustrašeno reče
primi trista dukata u zlatu a pusti me živa begovatu
ne htje Arslan begovih cekina već zamahnu nožem od aršina
i zabije između rebara usred srca turskog zulumćara.
Silan Turčin tri izdaha dade i duša mu krvnička ispade
tako svrši ova teška drama na zelenim vranskim padinama
kad je vijest razumio Luka sva se Rama trese od jauka
osobito momci i djevojke odjeknuše tužne žalopojke.
Sva kotlina na Kedžaru hita sahraniti ljepoticu svita
roditelji pristigoše prvi opraše ju od zgrušane krvi
onda majku stegnu žalost ljuta izljubi ju nekoliko puta
te zavapi ljepotice moja tužna ti je danas majka tvoja.
Da si mi se za bega udala veće bi mi žalosti zadala
mladi momci grob joj iskopaše a djevojke cvijeće otrgaše
na Kedžari Divu sahraniše poljskim cvijećem grob joj uresiše
tužan Luka pade u tjeskobu i pruži se po Divinom grobu.
Poljubi ga i zagrli strasno i na grobu ciknu gromoglasno
zbogom Divo polomljenih krila na vijeke ti laka zemlja bila
cijela će te spominjati Rama i uvijek ćeš živjet' među nama
odatle se svijeta diže dosta vječno Diva na Kedžari osta.

Hvala Ateistu za predhodnu pjesmu o Divi Grabovčevoj!

KOD DIVE NA VRANU



Stojimo kod Dive naše
U hladu velikih jela
Molimo joj se i pitamo
Što bi još od nas htjela

Sestre i braćo moja
Iz groba nam kaže Diva
U Vranu već stoljeća dva
Ležim ni dužna ni kriva

Krv sam prolila svoju
Zbog vjere i poštenja
Opet bi učinila isto
Jer sam tako odgojena

Htjeli da pogazim vjeru
Rekla sam to ne mogu
Rađe ću život dati
I ležat u tamnom grobu

Moja me učila mama
Da vjerujem samo u Boga
A otac Grabovac Luka
Da ljubim bližnjega svoga

Život najvrijednije dobro
Zbog vjere sam svoje dala
Da ću postati slavna
To nisam tada znala

Diva nam na rastanku reče
Vi odite putom svojim
A ja ostajem na Kedžari
Da nove prolaznike brojim

Ivan Čuljak, Rovišće

Hrabra i lijepa mučenica Diva Grabovčeva živi u srcima Hrvata



“Pogledaj u oči našim ženama i kad vidiš jedan divan sjaj, to je Diva Grabovčeva, još je ona živa znaj…”

stihovi su to iz poznate pjesme koja govori o jednoj od najvećih hrvatskih mučenica Divi Grabovčevoj. Priča o njoj živi kroz stoljeća i svake godine na njezinom grobu služi se sveta misa.

Na obroncima Vran planine prema Doljanima nalazi se Kedžara i tu je prema narodnoj predaji Divin grob. Arheolog i književnik Ćiro Truhelka ispitivao je početkom 20. stoljeća lokalitet i pronašao da je ondje pokopana djevojka između 16 i 17 godina. Vidio je da je i njezina lubanja pravilna, a na temelju analiza zaključio je da se radilo o djevojci koja je bila jako lijepa. Arheolog Truhelka je napisao i pripovijetku pod naslovom “Djevojački grob”.

Pripovijetka o Divi oživljava tragičnu sudbinu lijepe ramske kršćanske djevojke Dive iz Brajinova Doca, jednog od zaseoka Zahuma. U djevojku se, sredinom prošlog stoljeća, zagledao Tahir-beg iz Vukovska i tražio ju je za ženu. Roditelji su poslali djevojku u Vran planinu među čobane, da je tako oslobode napasnika, ali ju je on našao, pokušao silovati, a kad se ona branila, usmrtio je. Djevojka je pokopana na mjestu pogibije, a grob joj je obilježen drvenim križem.

Kasnije je podignut kameni zid oko groba, grobljanska kapelica i zid oko groblja. Poslije je sadašnji kip Dive Grabovčeve izradio Kuzma Kovačić iz Zagreba, jedan se nalazi na njezinom grobu, a drugi je u samostanu na Šćitu, stoji u knjizi koja nosi naziv po herojskoj mučenici Divi Grabovčevoj.

Ove nedjelje je godišnja proslava sa svetom misom u 11 sati, potvrdio je za Večernji list župnik u župi Doljani fra Ivan Pervan.

Svetu misu u nedjelju predvodi fra Mijo Džolan, bivši provincijal Bosne Srebrene, a misno slavlje će svojim pjevanjem uveličati zbor iz Mostara pod ravnanjem maestra Dragana Filipovića. Župnik fra Ivan Pervan pozvao je hodočasnike i druge vjernike da dođu na godišnju svetu misu, ali i preporučio da se toplo obuku. Također, istaknuo je i da Divin grob nije legenda.

Dolaze ljudi iz svih krajeva na Divin grob, zavjetuju se, pronalaze svoj mir. Više stotina krunica sam tu pronašao, kazao je fra Ivan.


† Diva Grabovceva †

Jedna od najboljih Thompsonovih. Definitivno.


† Diva Grabovceva †

Kakva je ovo interpretacije omiske zenske klape. Bolju izvedbu nisam slusao.

Klapa Luše su Splićanke.

Mila Gojsalić iz okolice Omiša je slična junakinja.

Ona je zapalila skladište baruta i ubila Ahmet-pašu i mnoge druge, nakon čega su Poljičani napali i porazili Turke.

Je li priča o Divi Grabovčevoj dio obiteljske usmene predaje kod nekoga od forumaša?

Kako mislis dio obiteljske usmene predaje? Pa citavoj Rami i okolini je usmena predaja

Ne. Vec joj je krsno ime bilo Virginija. Krsna imena su uvjek upisivana latinskom inacicom dok je narod koristio domacu verziju. To uopce nije bilo neuobicajeno. Tako je Virginija bila Diva, Catharina bila Kata, Rosa bila Ruza itd... Tek se kasnije krsna imena pocinju upisivati pod domacom verzijom

Sto se tice Grabovac to je prezime dakle nema poveznice s nikakvim selom jer su zivjeli u Varvari odnosno Zahumu

Veliš neku legendu oćeš? Moj sinko, kako su meni moji pričali, legenda nije, već istina,
živa istina. Ja ti mogu ispričat ako oćeš. E vako ti je to bilo. Živila ti u Varvari lipa cura, ma
šta lipa, lipše nije bilo. Eto tako lipa da su svi momci oblićali oko nje. Oblićali oni, ali džaba.
A Diva se zvala, to znaš. Zagledo ti se u nju i turski beg. Znaš, Turci su ti onda bili ovde. (Ne
znam ti ja, sinko, kako mu je bilo ime. Znaš kako ti je, dušo moja, godine idu, a od ove dobi
čovik ne postaje pametniji. Nego, opet ja ode od naše priče). Pa, zagledo ti se u nju beg, i
vidi, draga, oće da je ženi. Diš ženit, jadna ti majka, di će katolička cura za Turčina. Ali on
oće pa oće. Pripala se jadna Diva, pripala se jadna, ne zna šta bi. Moli ćaću da je ne da, a
jadni ćaća ne zna šta bi, ko ni ona. Tako ti našu Divu snaje nevolja. A imo ti Luka, tako je
bilo ime Divinom ćaći, nekog kuma Turčina. On ti se zvao Arslanaga. Je bio Turčin, ali
pošten čovik. Nego, kaže ti on našem Luki da on njemu dadne svoju Divu, pa će je on sakrit.
Tako Luka i uradi, a ovaj ti je popadne i odvede u Vran. Čuvala ti Diva gori ovce kumove i
mislilo jadno dite da je pobigla begu. Ali zli duša ima svagdi, pa tako, i u planini. Vidili ti
Divu drugi seljaci, Turci kažu i znaš kako je i svak bi volio sebi neg drugome, pa poletili begu
neće li dobit štogod od njega. Jesu li dobili, ne znam! Ali tako ti je beg znao di je sada Diva, i
put pod noge pa u Vran, na Kedžaru. Našo je kako čuva ovce. Jadna Diva kad ga ugleda biž,
ali beg brži. Stigne je ufatit, a jadno dite se brani, ali džaba. Beg oće pa oće. Mlati Diva i
rukama i nogama da se ubrani. Kad joj više ništa nije mogo, beg izvadi nož i s njim u Divu.
Ona jadno dite, ali srićom čista i neiskvarena. Kad je vidio šta je uradio, beg put pod noge.
Biž! Kad je stigo kum Arslanaga, već je bilo kasno. Diva umrla. Prosvitli ga Bog da zna kako
je zlo zlo, pa ko god ga napravio, Turčin ili Vlah. I krene ti kum za begom i ufati ga, fala
Bogu. Probode kum njega baš ko on jadno dite. I et to ti je priča o našoj Divi, diki cile Rame.
I da je bogdo svaka cura taka. E! Pokopali Divu di je i umrla, na Kedžari. Eee, kažu, nikad
veće žalosti nisi vidio u Rami. A šta ćeš! Fala Bogu, pametno čeljade, pa rađe u smrt nego
Turčinu. Od tad ti mlade cure iđu gori na zavit, da i Bog pomogne da budu ko ona. E, dao
Bog, dao Bog! Kod nas se priča da je bila od ovi naši Grbavaca iz Šlimca, ali tko će ti znati.

Poznajući povijesnu ironiju, vjerojatno je bila kurvetina.