Novo istraživanje u Francuskoj pokazuje rast desnice od 6% u odnosu na period pre dva meseca i pad levice od 5%.
Najjači je Nacionalni Front sa 26%, pa Makronova stranka sa 20%. Republikanci koji su skrenuli udesno izborom novog lidera su na 11%, a ostali ispod 10%.

Desnica najbolji skor ima među ljudima od 35-49 godina, a najslabija je među starijima od 65 godina. Od političara je najviše ljudi zadovoljno radom Marin Le Pen - 41%, što je za Francusku dosta visoko. Makronom je zadovoljno 28%.

Zadovoljni sa Le Pen po starosnim grupama
18-24: 43%
25-34: 43%
35-49: 46%
50-64: 44%
65+: 34%

Zadovoljni sa Makronom po starosnim grupama
18-24: 25%
25-34: 17%
35-49: 22%
50-64: 27%
65+: 45%

Mišljenje Francuza o aktuelnim dešavanjima.

90% podržava povratak lokalne policije u problematične kvartove

Koncept koji guraju i americki libtardi po kom bi se prava policija zamenila nekom vrstom socijalne sluzbe koja bi kao uz saradnju sa lokalnim stanovnistvom sprovodila zakon. Da se sa izgrednicima razgovara umesto da se hapse i slicno. Potpuna glupost u ovom slucaju. Nesto kao pozornici u Jugoslaviji. To je moguce u mirnim i stabilnim krajevima gde je najveci problem kradja bicikla i tuca oko devojke.

I to nije sve. Istraživanje koje je proveo Ifop-Fiducial pokazuje da bi 67 posto francuske javnosti podržalo formiranje Šeste Francuske Republike s novim ustavom temeljenim na parlamentarnom sustavu i proporcionalnoj zastupljenošću, u usporedbi sa samo 33 posto građana koji se tome protive. Francuzima je dosta stanja beznađa i sve više raste nezadovoljstvo zbog imigranata iz Maghreba.

Primećujem i da mladi u kontinentalnoj Evropi imaju znatno drugačije stavove po mnogim pitanjima nego u anglo-saksonskim zemljama i to može biti interesantno u nekom budućem periodu ako se taj jaz nastavi.
Dosta je manji uticaj woke kulture i sličnih gluposti ako pogledamo istraživanja o različutim stavovima.

Vujić: Francuska se suočava s krutom realnošću neuspjele politike asimilacije i etničko-vjerske komunitarizacije


Francuska je u mnogim velikim gradovima i predgrađima proživjela šest noći urbane gerile i nasilja visokog intenziteta, požara i organiziranih pljački nakon što je prometni policajac usmrtio sedamnaestogodišnjeg Nahela M. u predgrađu Pariza. Mladi Nahel, otprije poznat policiji zbog ponovljena nezaustavljanja na poziv prometnika, zbog vožnje bez dozvole i zlouporabe droga, tek je jedan od velikog broja vozača koji su stradali nakon što su odbili zaustaviti se na zahtjev prometne policije, a taj broj naglo raste posljednjih godina, piše Jure Vujić za Maticu hrvatsku.

Bilanca navedenih nereda uvelike je nadmašila onu nereda 2005, kada je nastala pobuna u predgrađima: 3.243 uhićenja prve noći nereda, izgorjelo je 5000 vozila, oštećeno gotovo 1000 zgrada, 10.000 zapaljenih kontejnera za smeće i 250 napada na policijske postaje ili žandarmerije, 700 policijskih službenika ozlijeđeno. Iako je 4. srpnja došlo do smirivanja nasilja i manje uhićenja, predsjednik Emmanuel Macron zatražio je od ministarstva unutarnjih poslova da zadrži masovnu prisutnost policije na ulicama. Fenomen amplifikacije i brze diseminacije informacija putem društvenih mreža odigrali su zaraznu ulogu ubrzivača maloljetničkog nasilja. Ti neredi i kaos, obilježeni potpunim izostankom bilo kakvih zahtjeva, potaknuti destruktivnim nagonom i pljačkom, razotkrili su socijalno razvezivanje, rastvaranje obitelji i svakog oblika autoriteta (škole i državnih institucija), ali i destrukturiranje identiteta i odsutnost osjećaja pripadnosti naciji, kao i zatvaranje u etničko-vjerski komunitarizam koji funkcionira kao paralelno društvo, svojevrsno protudruštvo s vlastitim zakonima i kulturnim kodovima.

„Izgubljeni teritoriji Republike“

Nakon gotovo četrdeset godina skupe i neuspješne politike integracije u problematičnim predgrađima, Francuska se suočava s krutom realnošću neuspjele politike asimilacije i etničko-vjerske komunitarizacije u urbanim predgrađima najvećih i manjim gradovima, koje često kontroliraju bande kriminalaca i narkokarteli. Na tu eksplozivnu situaciju upozoravali su brojni intelektualci, među kojima povjesničar Georges Bensoussan, koji je 2002. objavio knjigu Izgubljeni teritoriji Republike. Knjiga je to koja upozorava na situaciju u predgrađima.

Autor se bavi porastom antisemitizma, rasizma u obliku „frankofobije“ i seksizma u školama, a posebno među mladima sjevernoafričkog podrijetla. Naravno takve su teze naišle na kritiku lijevo-liberalnog politički korektnog establišmenta i službenih „antirasista“ koji su stigmatizirali autora zbog iznesenih zapaljivih teza. Bensoussan je upozoravao da su militantni antirasizam i neprestana viktimizacija manjina i emigranata u takvim četvrtima godinama onemogućavali bilo kakvu raspravu i dubinski uvid u stvarnost. Legitimno je zapitati se u svjetlu nedavnih nereda jesu li ti problematični teritoriji zauvijek izgubljeni i osvojeni. Takvo stanje također dovodi u pitanje valjanost socijalnog diskursa o socijalnoj zapuštenosti i siromaštvu i otvara kulturno-identitetsko pitanje mogućnosti mirnog suživota između većine francuskih građana i manjinskog komunitariziranog dijela pučanstva koji se ne prepoznaje u francuskom nacionalnom i republikanskom modelu.



Opasna etnička i građanska polarizacija društva se nastavlja

Ono što je novo u odnosu na nerede iz 2005. jest organizirani napad na državne i gradske institucije i pokušaji ubojstva predstavnika lokalne vlasti. Francuske vlasti suočavaju se s ozbiljnim problemom ponovne uspostave reda i kontrole nad periferijskim teritorijima koje kontroliraju snažne i oružane grupe organiziranog kriminala koje ostvaruju velike profite od prodaje droge u samim tim urbanim zonama, u obliku paralelne ekonomije koja ne trpi upletanje policije. Ipak, velika većina ljevice (stranke, sindikati, ličnosti) odbija osuditi ekscese.

Francuski su građani duboko potreseni zbog kaosa i nevjerojatna vala mržnje izgrednika, koji su daleko nadmašili i potpuno zasjenili legitimne prosvjede zbog ubojstva mladog Nahela, tragičnog slučaja koji ne može opravdati napade na sve javne službe, policijske postaje, vatrogasce, škole, autobuse, poduzeća, trgovine. Neki govore o latentnom građanskom ratu i neizbježnom međuetničkom sukobu u dubokom podijeljenu društvu. Iako francuska vlada nastoji utješiti građane novim inicijativama urbanih, edukativnih, pravnih mjera, činjenica je da se opasna dalja etnička i građanska polarizacija društva nastavlja. Treba podsjetiti da su islamistički napadi 2015/16. već traumatizirali francusko društvo.

Kriminalne bande, narkokarteli i radikalne političke skupine

Novi nemiri u predgrađima razotkrili su krutu stvarnost duboko podijeljena društva. Bivši predsjednik François Hollande govorio je o opasnosti od podjele, a predsjednik Emmanuel Macron progurao je zakon protiv separatizma.

Bivši ministar unutarnjih poslova Gérard Collomb izazvao je senzaciju svojim izvješćem o stanju u predgrađima kad je napuštao ministarstvo 2018. Izjavio je: „Danas živimo jedni uz druge, ali bojim se da ćemo sutra živjeti licem u lice, jednih protiv drugih.“ Takvo stanje identitetsko-kulturne podjele Jérôme Fourquet naziva „arhipelagizacijom“ Francuske – činjenicu da je zemlja suočena s procesima fragmentacije u različitim dimenzijama. Naime, po njemu, uvijek postoje društvene klase između elita i Francuske odozdo, podjele između teritorija, ne samo između gradskih središta i predgrađa nego i između metropole i onoga što se zove periferna Francuska.

Francuska se država također suočava s konkurentnim prisvajanjem monopola legitimne prisile od strane nedržavnih aktera: kriminalnih bandi, narkokartela i radikalnih političkih skupina. Dramatični događaji u Francuskoj razotkrili su koliko su krhke i ranjive demokracije, kao i sam pojam „javnog reda i mira“ i u priznatim „jakim državama“ poput Francuske, a društveno-identitetsko pitanje svakako će zauzimati važno mjesto kao glavni vrijednosni čimbenik društvene kohezije i stabilnosti.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/300-ucenica-u-francuskoj-doslo-u-skole-u-muslimanskoj-odjeci-morale-su-se-presvuci/2492960.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_d

Pirova pobjeda. To sto su oni odmotali curice ne znaci da su unistili ideologiju. Skinut ce je na ulaznim vratima i opet obuci na ulaznim vratima. Francuzi mazu sami sebi oci glupostima

140 kadeta francuskih zračno svemirskih snaga na studijskom putovanju u Hrvatskoj.

sigurno primjećujete što i ja.

Pa ni u JNA zračno - svemirske snage nisu dizale balvane po Kninu. S druge strane , običnih policajaca i vojnika u FR ima svih boja.

Tako da ako bude rata , ovi mogu da budu samo ispaljeni u svemir.

Mislim da je jako dobro da im društvo pokazuje da im običaji nisu prihvatljivi. Kod pojedinaca će to potaknuti razmišljanja da li žele biti građani višeg ili nižeg reda. Samim tim će i islamski fašizam zapast u krizu jer će muslimani imat posla sa sobom.

Sasvim nebitno hoces li od muslimana napraviti gradjanina nizeg ili viseg reda. Svaki musliman bio on sekularan, nesekularan, viseg ili nizeg reda je opasan musliman. Sto ga vise stisces on ce biti islamskiji pokriven ili nepokriven.
Ti sebe mozes naravno i dalje varati da je sve super jer si ga natjerao da se otkrije

Nije ni svaki musliman vjernik, niti je to etnička pripadnost, nepromjenjiva kategorija. Mnogi su rođeni u to i žele vanka. Prinuđeni su od strane obitelji da nose tu odjeću i da se ponašaju po islamu ali u biti žele živjeti zapadnim stilom. Zato i ona ubojstva iz časti. Tu država mora da nastupi i zaštiti te ljude na svaki mogući način.

Ali svaki musliman ima Kuran, a on nije romanticna prica. Kao sto ti rekoh ideologiju neces unistiti tako sto ces zabranjivati izvanjske stvari. Nitko nikad nije uspio pa nece ni Francuska. To je samo skrivanje problema

Onaj što je u Švedskoj palio Kuran je iz Iraka. Rođen u tome i izašo iz toga. Munafik, murted, kako već, i takvima je po islamu smrtna kazna. Zapad ovisi o jeftinoj radnoj snazi i nije realno protjerivati i zabranjivati totalno preko noći ali davati zaštitu onima koji hoće napustiti, stimulirati napuštanje mi ima smisla. Nek se pri tome razdvoje i oni radikalniji koj zbog toga dijete neće dat u školu, pa nek se krene i sa otimanjem djece od takvih roditelja. Meni je to itekako pozitivno naspram gledanja kako se islamizam nesmetano širi po školama.