Što je definicija Dobra ?

Sve što nije Zlo je Dobro ili je odnos ipak složeniji, prožimajući se jedno kroz drugo ?

Odnos Dobro/Roba u smislu robovi (dobro) dostavljaju dobra, dobro rade.
Put do pakla je popločan dobrim namjerama.

Dobri (poslušni) su oni što gospodaru kapitalisti služe da uveća svoje Dobro a Zli su oni što se osamostale i postanu konkurencija ?

Kontroverzna mišljenja ?

I "dobro" je fenomen koji se javlja kod svih društvenih životinja, i samo kod njih.

Nema veze s ljudskom vrstom, niti su ljudi posebna vrsta sisavca po tom pitanju.

Da bi definirao "dobro" moraš imati neke suce, odnosno moraš kao član društva priznati vanjsko vrednovanje i evaluaciju. Bilo da je to neki parlament, sud koji će ti davati nagrade i kazne, vjerska zajednica koja će ti prijetiti imaginarnim ili apstraktnim nagradama i kaznama, ili bilo kakvo drugo vijeće...

Neke stvari odmah znamo jesu li dobre ili loše jer ih pokriva biološki instinkt (kao npr. incest, ili neubijanje pripadnika iste vrste, ili pomoć pripadnicima iste vrste u nevolji), no neke stvari pokrivaju kulturna pravila koja se prenose (npr., nema inistinkta da praviš i stavljaš odjeću na sebe, društveno odnosno kulturalno pravilo je ne hodati gol). Kulture nema ako nema društva, nema kulture kod nedruštvenih životinja.

Za primjer kulture, morala te dobra i zla kod životinja pogledati mrave. Iznimno primitivna vrsta, kukac veličine par milimetara, ali ekstremno socijalna.
Promatrajući mrave, vrlo jasno možeš uočiti "zlog" mrava pojedinca.
No, ne možeš uočiti zlog puža. Jer, nije stavljen u kontekst socijalne zajednice. Gledaš puža samog na zidu, nema nikakvog smisla pokušati ga okarakterizirati kao dobrog ili lošeg. Kod pojedinog mrava odmah vidiš je li to dobar ili loš mrav.
Dojam moralnih pravila i zakona je vrlo jasno povezan s društvenosti životinjske vrste.

I opet kažem, mravi vjerojatno nisu kodificirali ta svoja pravila kroz pisane pravne zakone ili religiju, pa opet imaju moral.

Mrkve i batine.

Ne žele svi da budu "kao Bane". Štoviše čini mi se da većina ljudi nastoji biti u "zlatnoj sredini".

No, što nas spriječava biti dobar kada nitko ne gleda. Na primjer pomoći staroj susjedi u vrtu ?

Za te pojedince sam uvijek mislio da su izviđači a time i u službi zajednice.

Aristotle bi se s tobom složio. Za njega je najveća vrlina bila zlatna sredina

S religijske strane činjenje dobrih djela je put do vrhunskog dobra, odnosno Boga.
S filozofske strane dobro je također središnji pojam, i u etici.

E sad jel u pravu papa ili Robi o tome se može raspravljati.

Mislim da bi se dobro prema drugima moglo odrediti kano nešto što biš ti htio da netko tebi napravi, da ti to napraviš drugome. Na pr. kad si ti sam u nevolji, želiš da ti netko pomogne pak makar se taj netko morao žrtvovat. Isto tako kad si nekoga zeznuo, oštetio ili mu nešto drugo skrivio, tada ti želiš da ti taj netko oprosti i da krenete dalje kano da se ništa nije dogodilo.

Slično je, ali samo suprotno sa zlim. Sve ono što ne želiš da tebi netko radi, nemoj niti ti radit drugome.

Zapravo, dobro i zlo je jako lahko razlikovati, ter samo trebaš gledat s obzirom na sebe samog...

Ljudi na žalost imaju obrnutu logiku. Oni prvo pomisle, ma drugi će mene zeznuti, pak ću radije ja zeznuti njih. Ili misle ma ni meni nitko ne želi pomoći, pak ne ću niti ja nikome pomoći...

Ali nema svatko isti pogled, nešto što je tebi dobro ne znači da je i nekom drugom.
Šta je dobro opet određuje društvena zajednica.

Jako je malo takvih stvari ... U 99% slučajeva ne ćeš pogriešiti. Pogotovo ako se vidi da je nešto od srdca. Na pr. nije isto da li ti nekom prosjaku daš nešto novaca na ohol, grub i ponižavajuć način, ili mu daš novce tako da ga srdačno potapšaš po leđima i kažeš mu s osmjehom SRETNO.

Al otkud npr da su Indijanci, koji su sam Bog zna koliko dugo bili odvojeni od Europljana, imaju isti koncept dobra kao i Europljani? Ne govorim o današnjem vremenu, nego o prvim susretima dvije civilizacije.

Jesu li i ti Indijanci ljudi, nisu ti Indijanci postali društveno biće dolaskom u Ameriku nego mnogo prije.
Evo tipa ljudi su prije otprilike 100 000 godina zaključili da je pokapanje drugih ljudi dobro i da to trebaju činiti i to vrijedi do danas.

Gdje sam rekla da nisu ljudi?
Mislila sam na religijski koncept dobra.
I Indijanci su imali bogove u kojima su gledali ideal dobra.
Za Europu, Aziju, Afriku religijski koncept možemo objasniti međusobnim komunikacijama, utjecajima jednih kultura(naroda) na druge i slično. I za vrijeme prije Krista i za vrijeme poslije Krista.
No kkao objasniti da su i Indijanci koji su doslovno bili izolirani od ostatka tadašnjeg svijeta također razvili religijski koncept? Štoviše, i hramove su podizali u čast svojim bogovima, imali su uspostavljenu svećeničku službu i obrede.

Zato jer su u Ameriku došli kao već religiozna bića.

Jel onda po toj logici religija(nadnaravno biće- vrhunsko dobro) zajedničko sjećanje čovječanstva?
Ili se može drugačije objasniti?
Iskreno kada su i otkud stigli u Ameriku, odnosno Amerike nemam pojma, no u dotadašnjim pisanim izvorima nema nikakve komunikacije do 15. stoljeća, tako da ne možemo govoriti o utjecajima drugih kultura.
A imali su dosta sličnosti s dotadašnjim religijama poznatog svijeta.
Npr. trijade. U povijesti tadašnjeg poznatog svijeta trijade su prisutne: u rimskoj religiji, grčkoj, egipatskoj, babilonskoj, kršćanskoj itd.
Kad pogledaš Ameriku;
Maye: Religija im je bila politeistička, središnje mjesto u kultu zauzima sunčani bog Itzamaal, sin Hunaba, stvoritelja svega, i njegova žena Ixchel, božica mjeseca.(također trijada)
https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=39593
Inka: Prema domorodačkome mitu, pleme Inka potječe od boga Sunca, koji je poslao svoje dvoje djece, imenom Manko Kapak i Mama Oklo, na Zemlju i oni su kao muž i žena osnovali dinastiju i državu Inka sa središtem u Cuscu.
https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=27466