bio simbol hrvatskog nacionalnog otpora i ponosa ondašnjim komunističkim vlastima

Srbi sigurno nisu dominirali u ekonomiji Hrvatske ni na nižim ni višim razinama. Velike hrvatske firme su uvijek bile hrvatske.

U vojsci možda jesu, ali da nije bilo rata da li bi to uopće bilo bitno? Kako bi to prosječan Hrvat koji nema veze s vojskom osjetio na svojim leđima da Srbi imaju više generala?

Smiješno je da su Hrvati i Slovenci gradili Beograd, pa Beograd još nije imao ni zaobilaznicu do 1991. za razliku od Zagreba koji je dobio 1970-ih ili Rijeke 1980-ih.

Srbi sigurno nisu dominirali u ekonomiji Hrvatske ni na nižim ni višim razinama. Velike hrvatske firme su uvijek bile hrvatske.

U vojsci možda jesu, ali da nije bilo rata da li bi to uopće bilo bitno? Kako bi to prosječan Hrvat koji nema veze s vojskom osjetio na svojim leđima da Srbi imaju više generala?

Smiješno je da su Hrvati i Slovenci gradili Beograd, pa Beograd još nije imao ni zaobilaznicu do 1991. za razliku od Zagreba koji je dobio 1970-ih ili Rijeke 1980-ih.

Evo Marko,nemoj dopustit da budeš agent UDBE.

Dok jos nije bilo autocesta u Hrvatskoj i Sloveniji, oni su dobili autoput BG-Niš
Beograd je tada bio veliki glavni grad al pari Beču ili Parizu( ili tako Srbi vole mislit).
Srbima nije nikad bilo stalo do velike Srbije, vec do velikog Beograda

Isto kao sto je uziman novac iz ostatka Jugoslavije, sad se uzima sve iz ostatka Srbije da se Beograd gradi

Dovoljan je podatak da je Uza Srbija tijekom Jugoslavije imala BDP po glavi kao prosjek Jugoslavije, dok je Vojvodina imala cca 20% vise prosjeka, Hrvatska 40/50% vise, Slovenije 2x vise
Danas su ove razlike jos izrazitije. Mogu se tu dodat sankcije 90-ih kao jedan od uzroka, ali nije samo to u pitanju

Kako nije , pa Zagreb-Karlovac i A3 kroz Hrvatsku su građene 70-ih. Beograd - Niš je samo nastavak te A3 u Srbiji.

Kod nas je A1 trebao bit izgrađen u cijeloj dužini još 70-ih
91 smo dočekali s dvije trake od Zagreba do Slavonskog Broda i od Zagreba do Karlovca
Od tad do danas smo veliku većinu države pokrili s autocestama

Pogledaj gdje je Srbija
Tijekom Jugoslavije su sagradili ove koridorne pravce, a od tad do prije 7/8 godina ništa nisu sagradili

Da smo ostali u Jugoslaviji još ne bi dobili AC Zagreb-Split, ovako smo i više od tog napravili
Čak je i Slovenija iza nas po izgradnji autocesta trenutno

Kako nije , pa Zagreb-Karlovac i A3 kroz Hrvatsku su građene 70-ih. Beograd - Niš je samo nastavak te A3 u Srbiji.

Ceste u Jugoslaviji, a posebno u SR Hrvatskoj su bile jedna od najuočljivijih sramota. Ne samo da nismo imali autocesta, već su i državne, a pogotovo županijske ceste (bilo ih je i bez asfalta) bile živi očaj. Te naše ceste su bile noćna mora turista.
Inače, u Jugoslaviji je bila fora da se za izgradnju cesta radnicima dodatno uzima od plaće i da ih se lažnim obećanjima nagovara u davanje dragovoljnih priloga. Jedna od najgorih krađa je bila uzimanje novaca za gradnju autoceste Zagreb-Split, a koji su onda otišli u gradnju pruge Beograd-Bar.

Najbolje se vidi stanje sad, preko 30 g poslije početka rata. Ne bih spominjao BiH zbog specifičnosti.
Hrvatska je sad, unatoč hrvatskoj doslovno samoubilačkoj i izdajničkoj politici oko 15 godina nakon Tuđmana, u iznimno boljem položaju od Srbije. Ondje gdje nije, prestići će uskoro.

No vidi se sljedeće- u srpskom slučaju, ondje gdje je uspjeh, to su slizani jugoslavenski kadrovi i neočetnički, uz prevlast srpskih jugoslovena na većini važnih funkcija. Uspješni, i u svijetu, Srbi- ne govorim o egzaktnim znanostima- napravili su i nastavili karijeru nadogradnjom one jugoslavenske, tako da i dalje postoji prezastupjenost Srba u nizu institucija i medijskih kuća vani, kao dopisnika.

U hrvatskom slučaju- svi jugoslavenski i neojugoslavenski likovi, uz značajnu iznimku Gorana Milića, koji je doživio katarzu, zapravo su kočnica i antihrvatski paraziti bilo čega hrvatskoga. To je od starčadi do njihovih potomaka do pridruženih i kooptiranih jugo-orjunaša kojih se hrvatska javnost nije do kraja otarasila, napose u medijskom prostoru.

Ukratko, srpski identitet, i poslije rata, jaši, kad je uspješan, na krilima propale Jugoslavije, dok se hrvatski, kad je uspješan, afirmira u borbi protiv bilo čeg jugoslavenskog.

To što Hrvati, nakon Tuđmana, nisu uspjeli u nizu poteza i ciljeva, znak je kolektivne nacionalne slabosti u nekom broju crta, a tu slabost je oblikovala i artikulirala jugo-ideologija.