Mijatović istaknuo tri razloga te objasnio zašto je Hrvatska velesila i daleko ispred svih u regiji

Nekadašnji uspješni nogometaš madridskog Reala ispričao je zašto smo puno uspješniji od susjednih zemalja

Hrvatska nogometna reprezentacija trenutno se nalazi na šestom mjestu Fifine ljestvice i prava je nogometna velesila, u odnosu na zemlje iz regije, mi smo miljama ispred. Kako je moguće da tako mala zemlja osvoji tri medalje u razdoblju od pet godina, pokušao je objasniti Predrag Mijatović ja Jesenjem Vivaldi formu.

- Kad pričam s Lukom Modrićem, a i s drugim igračima, vidim da su u samom startu, u pogledu nacionalnog odnosa, oni malo ispred nas. Pokušavam shvatiti zašto je to tako. I onda se sjetim moje generacije. Na primjer, ja sam bio Jugoslaven, onda sam bio Srbin i Crnogorac. Hrvati su se tada odvojili od Jugoslavije, a moja generacija je ostala Srbija i Crna Gora. Mi smo još uvijek imali himnu Hej Slaveni, koju su pjevali oni koji su se osjećali Jugoslavenima, dok neki i nisu, a Hrvati su imali himnu koju su od samog starta pjevali svi zajedno i držali ruku na grudima… To su sve prednosti koje su imali u odnosu na nas - rekao je osvajač Lige prvaka s Realom, a njegove riječi prenosi magazinbiznis.rs.

- Druga stvar, mislim da su Hrvati discipliniraniji nego mi. A možda i poslušniji nego mi. To govorim iz vlastitog iskustva. Primjerice, reprezentacija Jugoslavije koja je igrala u Čileu 1987. godine - okosnicu su činili Hrvati, tada kao Jugoslaveni. To su bili Prosinečki, Boban, Šuker, Pavličić, Štimac, Jarni, dakle šest njih i izbornik je bio Mirko Jozić, također Hrvat. I oni su slušali.

- Postoji i treća karakteristika zašto su Hrvati uspješni, a to je talent. Ali u tome smo potpuno egal, po mom mišljenju. I mi smo talentirana nacija. Ovo je područje talenata ne samo u nogometu nego i u drugim sportovima. Ali od talenta do nekog vrhunskog rezultata mora voditi i disciplina i osjećaj nacionalnog ponosa i pripadnosti - zaključila je crnogorska legenda.

Legenda Elfa oduševljena Vatrenima: "Hrvatska s malo njemačke discipline može biti prvak svijeta"


"Hrvatska je nogometna sila"

Kakvo je vaše viđenje hrvatske nogometne reprezentacije, u povijesnom i trenutačnom smislu?

„Hrvatska je velika nogometna nacija, ne samo u zadnje vrijeme nego kroz duži period. Posljednja velika generacija pokazala je da je Hrvatska nogometna sila. To se mora reći. Za mene je uvijek među top 10 reprezentacija. Nogometna reprezentacija države od 4 milijuna stanovnika, i s oko dva milijuna u dijaspori, ako na griješim, plasira se na skoro svako veliko nogometno natjecanje i tamo u pravilu bude konkurentna."

"Svatko će na Euru ili Mundijalu reći da na Hrvatsku treba ozbiljno računati. To je samo dokaz da je prepuna talentiranih igrača koji su izvedeni na pravi put. Mislim da Hrvati mogu još bolje razviti taj usađeni nogometni talent. Ima tu još prostora, imam osjećaj da tu još nije izvučen maksimum", kaže Kohler i nastavlja:

"Hrvatski duh i njemačka disciplina: Vatreni prvaci svijeta"

"Tko zna, možda se jednom dogodi da se poklopi hrvatski nogometni talent s njemačkim pristupom. Kad bi se spojila ta dva mentaliteta, hrvatski duh i njemačka disciplina, moguće je da Hrvatska bude i prvak svijeta. Zašto ne? Hrvatska je dokazala da je za to sposobna na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Imam osjećaj da Hrvatska ima snage i mogućnosti napasti tu titulu, možda ne sad odmah, ali kroz određeno vrijeme. Uvijek treba jedan period da se osvježi momčad, da dođu novi igrači koji će opet zaigrati u velikim klubovima.“

"Hrvatska je imala top igrače i zasluženo je slavila 1998. u Francuskoj"

U povijesti hrvatskog nogometa posebno mjesto zauzima 3:0 pobjeda nad Njemačkom u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj. Kako komentirate tu slavnu utakmicu s ove distance? Svašta se tu događalo, od crvenog kartona za Wörnsa, šansi za Njemačku s igračem manje i fantastičnih obrana Dražena Ladića, pa da trostrukog hrvatskog hica i bučnog potapanja njemačkog broda na Gerlandu.

„Hrvatska je sasvim zasluženo slavila. Priznajem da smo taj dan jednostavno bili lošiji. Istina je da smo dobili crveni karton, da smo imali i dosta šansi, ali nogomet se igra za golove. Hrvatska je pobijedila i nama je preostalo samo pružiti ruku pobjednicima. Hrvatska je imala top igrače u tom trenutku, stvarno sjajnu momčad. Osjetilo se da momčad ima veliko samopouzdanje, da su jako motivirani i gladni uspjeha.“

"Već tada samo vidjeli da Hrvatska kao mlada država ima veliki potencijal"

Je li istina da je u njemačkoj svlačionici vladala loša atmosfera, da su je potresale svađe i podjele oko liderstva? Pričalo se da je Matthäus radio velike probleme jer je liderstvo u njegovom odsustvu s Eura 1996. preuzeo Klinsmann.

„U našoj momčadi sigurno nisu bili neke kockice posložene kako treba. Ne želim to previše komentirati, samo želim reći da je Hrvatska zasluženo prošla dalje i dogurala do trećeg mjesta. Već tada smo vidjeli da Hrvatska kao mlada država ima veliki nogometni potencijal i velike igrače u svojim redovima. To se potvrdilo još jednom prije tri godine u Rusiji. Možda vi Hrvati ni sami niste mislili da možete nadmašiti rezultat iz 1998., no pokazalo se da se može. Uvijek treba vjerovati u svoje kvalitete, uporno raditi i biti otvoren za nove ideje. Taj poraz protiv Hrvatske 1998. bila je moja zadnja utakmica za njemačku reprezentaciju, a odigrao sam ih ukupno 105", uzeo je kratku stanku i efektno poentirao:

"Baš vam hvala što ste me ispratili u mirovinu s porazom"

"Dakle, završio sam reprezentativnu karijeru s porazom i baš vam hvala na tome, ha, ha, ha… Utjeha mi je što je dalje prošla u tom trenutku ipak bolja momčad. Nikako ne želim reći da smo izgubili zbog sudaca ili nekih naših unutrašnjih problema, to bi bilo nesportski. Hrvatska je jednostavno bila bolja i to je to“, korektno je priznao Kohler, kojeg je kroz karijeru pratio glas beskompromisnog braniča, ali i pravog gospodina i uzornog sportaša.
Igrao je muški, bio je agresivan i britak kao žilet, ali nikad prljav, uvijek u granicama sportskog nadmetanja.

Ko je ikad posluša po sata srpske emisije o nogometu odma mu je jasna razlika. Srbi o nogometu govore kafanski, nacionalni ponos, ko može jače izgarat na terenu i slične floskule. Pogled na nogometnu taktiku im je zapeo u 80 i nekoj.