Desničarski ekstremisti se spremaju zauzeti HRT... s pištoljima na vodu

Na e-mail urednika ovog bloga stiglo je alarmatno pisamce koje svjedoči o pojačanim aktivnostima jedne desničarske ekstremističke skupine. To nije jedina takva skupina u državi, a broj im svakodnevno raste. Sad ih je već negdje 50-ak, a do kraja idućeg tjedna, osim što se očekuju oborine uz lagano zatopljenje, pogotovo na Jadranu, očekuje se i porast broja desničarskih ekstremističkih skupina na barem 100 organiziranih "ćelija"... Spašavaj se 'ko može!

To da ova država postaje taoc ekstremnih desničara postalo je jasno kad su zlikovci suptilno zaprijetili našem dičnom predsjedniku PravDI poslavši ručnu bombu u hrvatsko veleposlanstvo u Njemačkoj i to iz, ni više ni manje nego, Gestapovog sjedišta u "onom" ratu. Zlikovci su si dali ime "Hrvatski Feniks" po, ni više ni manje nego, popularnim "bugojancima" koji su pokušali dignuti ustanak 1972. u bivšoj Jugoslaviji, a bili su pripadnici Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva. Na zaglavlju pisma stoji stilizirani hrvatski grb s križem kako bi dostojno prikazao klerofašističku prirodu njihova djelovanja. Iz izvora bliskih hrvatskim obavještajnim službama autor bloga je saznao da u javnosti nije objavljen post scriptum ovog prijetećeg pisma radi uvredljivosti njegova sadržaja. Naime, ovi nepismeni desničari, što dokazuju i brojne gramatičke pogreške u pismu kako stoji u izvještajima medija, napisali su na samom dnu pisma nešto toliko odvratno da nije zaslužilo naći se u mainstream medijima, ali svakako pokazuje o kakvim se životinjama radi. Napisali su: "Evo zore, evo dana, mala Lana bit će poj*bana", ističući ponovno svoj fašizam, ali i aludirajući na prekrasnu predsjednikovu kćerkicu čijoj se ljepoti divi čitava Hrvatska. Ovakvo nešto degutantno i bestijalno nismo očekivali ni od ovih klerofašista koji očito na sve načine pokušavaju naštetiti ugledu kojeg naša zemlja uživa u međunarodnim krugovima.

No, nisu samo u tom primjeru ti desničarski ekstremisti pokazali svoje pravo lice. Njihov heroj, poglavnik, vožd, pjevač Marko Perković Thompson isplivao je na površinu kao jedan od najvećih krivaca za recesiju u Hrvatskoj jer je sudjelovao u brojnim aferama u kojima je nestajao novac poreznih obveznika. Koliko ima tih afera zasad se ne zna, koliko je točno novca Marko spremio u džep se također ne zna, ali postoje naznake da je sreo Jajana iz "Noćne more" Željka Malnara koji mu je u jednoj pekari na Staroj Pešči pružio plastičnu vrećicu sumnjiva sadržaja. Ispričao nam je to Ivo Sanader, zatvorenik pravednik, nekadašnji pomoćnik Majke Tereze u liječenju gubavaca u Calcutti i samim time apsolutno vjerodostojan izvor, doduše smješten iza rešetaka. Sanader kaže da otkad je primio vrećicu sumnjiva sadržaja Thompson nikad više nije zapjevao na okupljanju članova Hrvatskog ornitološkog društva (HOD, što je jako slično ekstremističkoj organizaciji HOP, op.a). Po kuloarima se priča da je njegovo nazovi pjevanje bilo jako štetno za pojedine ugrožene ptičje vrste. Upravo je to razlog zašto mu je HOD (ma jelda je previše slično HOP-u da bi bilo slučajno?) dao sumnjivi sadržaj u vrećici kako bi prestao pjevati kad se nalazi na otvorenom. Sad više i ne čudi podatak da u posljednje vrijeme, otkad Marko pjeva na rođendanima svojoj djeci van njihova četiri zida, nailazimo na sve više zasad neobjašnjenih ugibanja ptica koje samo padaju s neba. Vidite, dragi čitatelji, da objašnjenje postoji, što znaju ti znanstvenici, oni traže nekakve dokaze... pih, a stvar je prilično jasna.

Naposlijetku dolazimo do pisma kojeg je primio autor ovog bloga na svoj e-mail. Naime, jačanje ekstremističkih desnih skupina dovelo je očito do porasta njihova samopouzdanja i u pripremi je, kako stoji u pismu, napad na HRT-ovo sjedište u Prisavlju. Ovdje se očito ponavlja obrazac djelovanja brojnih ekstremističkih organizacija koje gotovo uvijek žele osvojiti državnu televiziju kako bi trovali nevini narod svojom propagandom. U ovom slučaju, ni manje ni više nego, klerofašističkom. Iz izvora bliskih hrvatskim obavještajnim službama autor bloga saznaje da su ovi ekstremisti dobro naoružani, a oružje su iz Argentine, financirani od poduzetnika Jorgea Francetića (koji se, navodno "igrom slučaja", baš sad sprema kandidirati na hrvatskim parlamentarnim izborima), dopremali u Španjolsku gdje je neko vrijeme bilo skriveno u grobnici Ante Pavelića kako bi mu se teže ušlo u trag. Sad se to oružje nalazi u domovini i spremno je biti upotrijebljeno kako bi se sijao teror. Brižni dužnosnici HDZ-a, potpomognuti našim iznimno djelotvornim tajnim službama, saznali su za ovaj projekt prije više od dvije godine i odonda brižno miču s državne televizije sve one čijom bi smrću u možebitnom ekstremističkom napadu hrvatska demokracija najviše izgubila. Samo pukom igrom slučaja su to većinom oni koji se ne slažu s politikom te stranke, no nije HDZ-ova krivica što su baš oni ti koji moraju biti sačuvani za buduće generacije.

Tijekom pisanja ove male kolumne, vašeg autora je njegov izvor, dakako blizak hrvatskoj policiji, obavijestio kako je jedan od ekstremista uhićen pod punom opremom i napokon policija zna kakvim naoružanjem raspolaže ta opaka desnica, koja se odnekud misteriozno pojavila u izbornoj godini. Riječ je o vodenim pištoljima proizvedenima u Njemačkoj, u staroj nacističkoj tvornici oružja, te vodenim balonima marke Apache koje koriste islamski fundamentalisti u borbama u pojasu Gaze. Iz policije kažu da su "Za vodu spremni", ali ukoliko ekstremisti budu koristili poznato praškasto biološko oružje karakteristično za hrvatske maturante, a široj javnosti poznato pod imenom brašno, da će vlada biti prisiljena uvesti izvanredno stanje u državu, dakako da bi sačuvala hrvatsku demokraciju od desničarskih ekstremista. Do kad bi trajalo to izvanredno stanje zaštite od ekstremista? HDZ ZNA! Do izbora, a onda nek "ustašuju", ko ih j*be...

Piše: Zvonimir Despot

Idući tjedan predsjednik Ivo Josipović putuje u Njemačku. Jedna od neizostavnih tema koja će ga pratiti jest njemačko inzistiranje na procesuiranju političkih uboj­stava hrvatskih emigranata koja je bivša jugoslavenska tajna služba počinila na njemačkom teritoriju, njih više od 20. Njemačka državna tijela ta ubojstva već ne­koliko godina ponovno istražuju, Krunoslav Prates zbog ubojstva Stjepana Đurekovića osuđen je na doživotni zatvor, istrage se ši­re, broj osumnjičenika raste, najavljuju se nove optužnice, a uteg u odnosima Hrvatske i Njemačke sve više postaju i bivši šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustać, koje Njemačka traži ne samo zbog Đurekovića nego i zbog sumnje u upletenost u neka dru­ga politički motivirana ubojstva.

Hrvatska se dosad oglušivala na sve zahtje­ve njemačkog pravosuđa, a novi zamah ci­jeloj priči dao je njemački tjednik "Der Spiegel" pisanjem o tome. Cijelu stvar podgrijao je i bivši emigrant Gojko Bošnjak koji je preživio nekoliko atentata. U njegovo ime, njemački odvjetnici Davor i Zlatko Prtenjača, braća podrijetlom Hrvati, prije mjesec dana uputili su pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maiziereu u kojem traže da se Titu posmrtno oduzme najviše njemačko odličje "Izvanredni savezni križ" koje mu je 1974. godine prilikom posjeta SR Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Oduzimanje traže zato što je na suđenju Pratesu dokazano kako je Tito do smrti iz­davao naredbe za Udbina ubojstva.

Državni terorizam

Davor Prtenjača naglašava kako njemačka državna tijela neće dopustiti da ubojstva koja je na njezinu teritoriju počinila stra­na država, Jugoslavija, ostanu nekažnjena, osobito zato što su ta ubojstva bila napad na suverenitet SR Njemačke i kao takva bila su čin državnog terorizma. Kako će se Nje­mačka ponašati?

- Njemačka je već stekla iskustvo u pitanju državnog terorizma neke strane zemlje. Primjer je za to ponašanje Njemačke prema Iranu nakon "procesa Mykonos", kada je do­kazano da su iranske tajne službe u Njemač­koj ubijale "neprijatelje" režima iz Teherana samo zato što su ti ljudi imali različito mi­šljenje o iranskoj politici. U toj presudi sud jasno govori o državnom terorizmu Irana na tlu Njemačke, koja je odgovorila povla­čenjem svoje ekonomske pomoći Iranu te političkim pritiskom na vladu. Iran je tako izgubio jednog od svojih najvažnijih gospo­darskih i političkih partnera. Slično tome moglo bi se dogoditi u odnosu na državni terorizam bivše Jugoslavije. Jer hrvatska državna tijela nisu surađivala s njemačkim državnim tijelima, nego su čak i opstruirala cijeli postupak protiv Pratesa u Munchenu. Hrvatska želi u EU, a istodobno misli izigra­vati Njemačku u slučaju ovih ubojstava te otvoreno štiti ubojice nevinih ljudi - upozo­rava D. Prtenjača.

Njegov brat Zlatko napominje da će nje­mački glavni državni odvjetnik sigurno po­dići nove optužnice te će i dalje inzistirati na izručenju tih osoba. Imena novih optuže­nika nije nam mogao otkriti, ali je rekao da će ona u Hrvatskoj izazvati politički potres. On također argumentira da za ta ubojstva u Hrvatskoj nije nastupila zastara, kako se to može u nas čuti kao izgovor za nečinjenje.

- U Kaznenom zakonu RH za ubojstvo i pi­tanje zastare piše: "Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva RH ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to (dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom." Đureković je ubijen 28. srpnja 1983., a presuda protiv Pratesa donesena je u ljeti 2008. godine. Sud u Munchenu zatražio je od RH pružanje pravne pomoći već tijekom istrage koja se vodila godinama prije presude. U tom trenutku hrvatsko Državno odvjetništvo moglo je početi istragu da je postojala politička vo­lja. U Njemačkoj nadležni državni odvjet­nik u takvom slučaju vodi istragu koja bi prekinula moguću zastaru. Istu mogućnost prekida imalo je Državno odvjetništvo RH u skladu sa stavkom 3. članka 20. Kazne­nog zakona. Povreda ove zakonske obveze hrvatskog državnog odvjetnika tek će se trebati razjasniti. U demokracijama držav­ni odvjetnik učinit će sve što je u njegovoj pravnoj moći da nakon primitka dokaza za sumnju ubojstva prekine bilo koju moguću zastaru time da pokrene istragu. Njemački državni odvjetnici sigurno su preko svoga ministarstva pravosuđa nezadovoljstvo ponašanjem hrvatskog državnog odvjetni­ka prenijeli i tijelima EU. Već je to dokaz da hrvatske vlasti i temelji EU nemaju ni­šta zajedničko, a posebno se ovdje može naći dokaz kako je hrvatsko pravosuđe u potpunosti podložno političkoj kontroli određenih krugova - uvjerava Z. Prtenjača i nastavlja:

- Važno je ipak napomenuti da postoje ubojstva za koja se Perkoviću i drugima mo­že suditi još i u Hrvatskoj, poput ubojstva Ante Đapića 29. lipnja 1989. u Nurnbergu. Počinitelji su, prema dosadašnjim spozna­jama, isti kao i kod Đurekovićeva ubojstva. U skladu s Kaznenim zakonom koji kaže da se "zastara prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo" (čla­nak 20., stavak 4. Kaznenog zakona), jasno je da zastare ne može biti. No to znači da ubojstvo Đurekovića u Hrvatskoj još nije zastarjelo, budući da su Perković i ostali ubili Antu Đapića u Niimbergu 1989., "jer nakon svakog prekida zastara počinje po­novno teći" (članak 20., stavak 5. Kazne­nog zakona). U pravnom smislu trebalo bi zaključiti kako zastara za Đurekovićevo ubojstvo počinje najranije 1989., tako da danas u Hrvatskoj još nema pravne, nego samo političke zastare. Valjda zakonoda­vac u Hrvatskoj nije bio svjestan što znači "prekid zastare" kada je taj dio zakona ko­pirao od Nijemaca. Prema jednom drugom članku Kaznenog zakona RH, rok zastare za sva ubojstva počinje još kasnije: "Zasta­ra ne teče za vrijeme za koje se prema za­konu kazneni postupak ne može pokrenuti ili ne može nastaviti" (članak 20., stavak 2. Kaznenog zakona). Ovu odredbu treba tumačiti na način da progon ili suđenje Perkoviću i drugima nije bilo moguće ta­ko dugo dok je postojala bivša Jugoslavija. Zastara počinje nakon što je uspostavljena hrvatska država. Zaključak je jasan: nema zastare ni zajedno ubojstvo Hrvata u Nje­mačkoj i drugim zemljama, tako da se Per­koviču i ostalima u pravnom smislu može slobodno suditi i u Hrvatskoj - obrazlaže Z. Prtenjača.

Bajić pod pritiskom

Davor Prtenjača smatra kako bi hrvatsko Državno odvjetništvo trebalo početi istragu protiv Perkovića i ostalih ako ne misli dalje "šokirati" svoje europske prijatelje. No očito je, tvrdi, da hrvatski državni odvjetnik neće pokrenuti istragu zbog pritiska iz krugova hrvatske političke elite.

- To je s jedne strane znak da on tolerira ubojstva nevinih ljudi, a s druge dokaz da je apsolutno pod političkim pritiscima i kon­trolom određenih krugova u Hrvatskoj, što je za buduću zemlju članicu EU neprihvat­ljivo. Druga mogućnost bila bi da Hrvatska izruči Perkovića i ostale Njemačkoj, u kojoj zastare za ubojstva nema. Za to bi bilo po­trebno da Hrvatski sabor donese zakon da se ubojice povezane s političkim ubojstvima mogu izručiti zemljama Europske unije. Sa­ma činjenica da nitko u Saboru o tome jasno i javno ne govori pokazuje koliko je teško iskorijeniti komunistički rak iz društva i politike, ali i koliko straha sabornici imaju od javnog zahtjeva za izručenje Perkovića i društva - drži D. Prtenjača. Zaključno, Udbinim ubojicama i nalogodav­cima Njemačka je postala noćna mora.

Dvije nagrade za privođenje

Njemačko državno odvjetništvo ponu­dilo je inače 5000 eura kao nagradu za uhićenje i privođenje Perkovića i ostalih u Njemačku. Odnosno, bilo bi dovoljno da se Perković nađe preko granice u Sloveniji, pa bi ga tamošnja policija od­mah izručila Njemačkoj. Odvjetnici Pr-tenjače, međutim, otkrili su nam kako njihov ured upravlja fondom od 20.000 eura koji je osnovan na temelju donacija iseljenih Hrvata u Njemačkoj, te da on i dalje raste. Za isplatu tog novca vrijede ista pravila kao i za državnu nagradu. To znači, tko omogući privođenje Per­kovića i ostalih u Njemačku dobit će 20.000 eura!

U Hrvatskoj, a i među Hrvatima uopće, u ovome tenutku vlada opća masovna histerija i ludilo žrtvomanije.
I tako je to svaki puta kad se još pogorša ekonomska kriza koju su vladajući nesposobni da riješe.
Na primjer, taj rov u Teznom je otkopan još 1999 godine, a Huda jama negdje 2007 ako se ne varam, a poznata je još davno prije. I da dalje ne nabrajam. Ukratko, sve je to poznato i sve se to zna.
I opet, blesavim Hrvatima svaki put iznova bace istu kost i ovi se uvijek iznova međusobno pokolju ko paščad. Upale se ko kutnjaci i počnu neviđena međusobna optuživanja, etiketiranja, provale i bujice ideološke mržnje.
NA sreću za sada samo verbalno i medijski, ali da li su veliki manipulatori svjesni u šta ovo može da se izrodi jednom, ako izmakne kontroli.
Ali velike manipulatore to ne zanima. Jer treba ostati na vlasti pod svaku cijenu i dalje krasti i pljačkati onu jadnu državu.
Oni se uhvate nekakvih 90-godišnjih starkelja koje sada linčuju u javnosti, možda te starkelje i jesu bile za nešto krive a možda i nisu, to je sada u regularnom pravnom postupku skoro nemoguće ustvrditi.
Ali bitno je skrenuti pažnju javnosti sa katastrofalne ekonomske situacije u zemlji, korupciji na sve strane, bitno je da narod ne razmišlja o dugu koji se gomila i koji je sada već nemoguće vraćati, o galopirajućem deficitu, o uvoznom lobiju koji samo generira novi dug i uništava domaću proizvodnju prije svega poljoprivredu, o već dvije godine za redom sa negativnim rastom BDP-a, to jest padom, sa rastućom nezaposlenosti, sa upropaštenom industrijom, sa nerješivim problemom brodogradilišta, sa potpunim gubitkom monetarne neovisnosti i sa bankama u stranim rukama koje nas drže u potpunoj ovisnosti i ucijenjenosti, o vojsci koja praktično nije ni za šta poslije tobožnje reforme po standardima NATO-a, bez avijacije, sa mornaricom koje skoro nema .... ne znam šta dalje da nabrojim.
Ali dajte da se koljemo oko 2. sv rata i partizana i ustaša. I uvijek narodu uvale tu istu staru foru i ta fora uvijek upali, pa to je meni prosto neshvatljivo i nejvjerojatno.
Da su oni htjeli da se to raščisti, to bi se do sada raščistilo. Ali kad bi se raščistilo onda bi izgubili mogućnost manipulacija.
A možda i ne bi. Jer opet bi se našli oni koji ne bi bili zadovoljni rezultatima tih raščišćavanja pa bi opet počele svađe i optužbe za sve i svašta a Hrvati bi opet nasjeli na to.
Nevjerojatna sorta od naroda.

U Hrvatskoj stvari su jednostavne. Ono što se želi a to se više i ne krije, je revizija povijesti. Dakle nikakva individualiziranja krivnje pojedinaca i slične trice, nego osuda NOP-a u cjelini kao zločinačkog pokreta, pri čemu paušalne i uopćene osude fašističkih zločina služe samo kao paravan za jednu sveobuhvatnu, histeričnu kampanju protiv NOP-a, za zaglušujuću dreku i galamu i bacanje drvlja i kamenja na sve što ima vezu sa time, jednu kakofoniju u kojoj može svako da se nabacuje tvrdnjama kakvim hoće, napuhivanjima, poluistinama, lažima, izmišljotinama, a da svako ko pokuša makar da smiri i upozori, automatski biva optužen i ispljuvan da je UDBAš, komunjara, potencijalni ubojica, pričemu je svaka mogućnost za razgovor sužena toliko da se sve dijeli na MI i VI, pri čemu onaj VI postaje svako ko ne želi da se pridruži krdu i njegovoj zaglušujućoj dernjavi.
I tu dakako onda partizani kao predmet omraze postaju gori od fašista, a da bi onda, što se također više ne krije, fašisti što u našoj verziji znači ustaše, postali dobri momci, pozitivci, pravi Hrvati, koji jesu napravili neke greške ali to je minorno u odnosu na partizanske koljače.
Dakle, revizija povijesti je cilj, uklanjanje svih elemenata koje Hrvatska vuče iz NOP-a sa ZAVNOH-om zajedno, i prevođenje Hrvatske u tabor gubitnika 2. sv rata nakon skoro 70 godina. Ali će zato domoljubni porivi biti zadovoljeni.
Kako će se to odraziti na međunarodni položaj Hrvatske ostaje da se vidi, ali mislim da će glavobolja biti tegobna. Jer ta revizija može da se izvede samo kod kuće ali ubijediti neke druge da su bili na pogrešnoj strani, bit će malo teže.

Međutim, jedna druga stvar je simptomatična - naime, nije ovdje baš toliko u pitanju udaranje po Titu i njegovoj zaostavštini. On je odavno mrtav i Jugoslavije više nema, a i on i njegov NOP su među većinom Hrvata prilično omraženi.

Nego je ovdje u pitanju udar upravo na Franju Tuđmana, što se još ne govori javno iako sa krajnje desnice stižu optužbe i na njegov račun. Ali ovakve histerije kad krenu onda niko ko ima bilo kakve veze sa predmetom masovne mržnje ne ostaje pošteđen.
Jer zna se dobro da su tri elementa na kojima je tuđman osnovao HDZ i pokušao nacionalno pomirenje. To su Starćevićevo državotvorstvo, Radićevo HSS-ovsko mirotvorstvo, kao i tradicije NOP-a i hrvatske ljevice i radničkog pokreta. Tuđman kao mudar čovjek je znao dobro značaj toga, i održavao je značaj i tradicije partizanskog pokreta u Hrvatskoj sa statusom pobjednika u tome ratu, Tuđman je održao značaj Tita kao povijesne ličnosti, preambula Ustava o ZAVNOH-u je također djelo Tuđmana, a također u kontaktima prema inozemstvu hrvatski antifašizam i Titovo hrvatsko porijeklo je uvijek isticao, a što je izluđivalo i krajnju desnicu a i crkveni kler koji u Hrvatskoj ima utjecaj koji je nezamisliv u bilo kojoj zapadnoj demokratskoj zemlji. I umjesto da djeluju kao sedativ i da smiruju situaciju, Crkva i njeni prelati raspiruju strasti i politički se svrstavaju uz krajnju desnicu što je u svakoj demokratskoj zemlji skandalozno i nedopustivo.
Kampanja oko zločina partizanskih jedinica na kraju rata je usmjerena na revidiranje povijesti, a da bi se to postiglo mora se obračunati upravo sa tom Tuđmanovom zaostavštinom u Hrvatskoj. I zato i zahtjevi da lete glave Manoliću i Boljkovcu, (neki spominju i Mesića, Degoriciju i Bebića iako oni i nemaju veze sa tim zločinima, ali bili su istaknuti komunisti, što govori u prilog tome da lavina nikoga ne bi štedjela kad bi se dopustilo), kao i da se Josip Perković sudi i izruči Njemačkoj nisu motivirani nekakvom željom za pravdom iako možda naivni puk i vjeruje u tako nešto, i iako ti ljudi nikome nisu simpatični. U normalnom pravnom procesu Manolić i Boljkovac, iako opskurni i nesimpatični tipovi, nemaju šanse da budu osuđeni i to svi dobro znaju jer bi takav proces bio unaprijed osuđen na propast zbog vjerojatnog nedostatka bilo kakvih dokaza.
Ali ima nešto drugo, oni su Tuđmanovi kadrovi, suosnivači HDZ-a, koji su zajedno sa Tuđmanom organizirali novu državu i vlast, i bili su ljudi od najvećeg povjerenja zaduženi za organiziranje najosjetljivijih službi, u čemu ta dvojica zajedno sa bivšim gazdom hrvatske UDBE Josipom Perkovićem imaju ogromno iskustvo neophopdno za takve poslove. Pri tome Perković biva zadužen za formiranje SIS-a i to radi vrlo uspješno jer odlično poznaje srpske tajne službe. On postaje čovjek od povjerenja i desna ruka ministra obrane Gojka Šuška, bivšeg emigranta.

I sada kad se optuži te ljude, a NOP optuži kao zločin bez iznimke i Hrvatska zvanično odrekne cjelokupnog tog naslijeđa, to je ne korak, nego pola koraka od toga da se udari i na samog Tuđmana, pa i Bobetka, Červenka i ostale. Jer u svemu je njegov životni put sličan onome Boljkovca ili Manolića. Bivši komunist, prvoborac partizan, visoko pozicioniran u vojsci kao general, politčki pao jer je podržao Savku i Tripala. KAsnije okupio svoje bivše suborce i osnovao HDZ i napravio državu, uspostavio kontakt sa iseljeništvom i postigao fnacijsku podršku, ideja pomirenja je djelovala doduše samo zbog rata, ali iz emigracije je na važniju funkciju uzeo samo Šuška.
Dakle, nema Nikakvog razloga da se recept primijenjen na Manoliću ili Boljkovcu ne primijeni i na Franji T.
I već sada imamo udare i na Tuđmana, Čičak ga otvoreno napada i proziva na TV uz suglasnost Ive Banca, a kad su oni i taj HHO tu, to onda znači da su tu upetljane u sve i strane službe, pošto i budala zna da taj HHO ima svoje gazde u inozemstvu.

I zato je jasno zašto je Hrvatskoj skoro nemoguće udovoljiti raznim zahtjevima za lustracijama i progonima bivših komunista. Jer to udara na ličnosti i ljude koji su sama personifikacija hrvatske neovisnosti.

A kome sve i zašto odgovara da se Hrvatska odrekne tradicija NOP-a a sasmim time i statusa pobjedničke nacije u 2. sv ratu SA SVIME ŠTO UZ TO IDE, možemo vrlo lako da pogađamo.

neće Švabe i uje dobit WWII kako je napisano u ovom tekstu...

Prvo, nitko ne brani komunističke zločine, oni bi se trebali istražiti, dokumentirati, a odgovorni osuditi. Međutim, postoji realna opasnost da će se to u inozemstvu shvatiti na pogrešan način i zato treba biti oprezan. EU mi tu nije relevantna, mislim prije svega na židovski lobij, pa neke susjedne zemlje koje bi jedva dočekale tako nešto da mogu histerizirati, pa onda razne međunarodne udruge za ljudska prava itd. Nadalje, ako Hrvatska osudi komunizam (a time i NOP) morat će plaćati masne odštete esulima i folksdojčerima. Javit će se zahtjevi kao što je ovaj:

http://dalje.com/hr-svijet/jelincic--hr ... dar/206250

Tražit će reviziju ugovora koje je sklopila bivša država o tom pitanju, što već pokušavaju. I uvjetovati ulazak u EU ako im se ne isplate pare.

I sada kad se optuži te ljude, a NOP optuži kao zločin bez iznimke i Hrvatska zvanično odrekne cjelokupnog tog naslijeđa, to je ne korak, nego pola koraka od toga da se udari i na samog Tuđmana, pa i Bobetka, Červenka i ostale. Jer u svemu je njegov životni put sličan onome Boljkovca ili Manolića. Bivši komunist, prvoborac partizan, visoko pozicioniran u vojsci kao general, politčki pao jer je podržao Savku i Tripala.

Prvo, sva ova galama je usmjerena na revidiranje povijesnih činjenica.

A svi ti zločini iz 1945 se koriste u te svrhe, a sve se poteže u skladu sa trenutnim političkim interesima. O tome se slažu svi analitičari i promatrači. To je činjenica .

To da je životni put FT-a potpuno drukčiji od Mesićevog ili Manolićevog tek djelomično je istina. Mesić je osim toga bio u zatvoru dulje nego Tuđman ako se ne varam.

A priče da je Mesić iako je bio u zatvoru radio za UDBU i slično, to su tvrdnje bez dokaza, jer zašto bi bio dugo vremena jedan od udarnih igrača FT-a.

Ne možete vi činjenice podešavati kako vama odgovara.

Ne znam na što je usmjerena "galama", ali mi je jasno kako su eventualni sudski postupci usmjereni prema utvrđivanju povijesnih činjenica, te odgovornosti za zločine.

Što je činjenica? Koji analitičari i promatrači? Kadrovi poput Davora Gjenera, Ivana Šibera i Damira Grubiše, eventualno Ive Goldsteina ili Tvrtka Jakovine?

Jesu li nekompetentni analitičari i promatrači po tom pitanju, primjerice Ivica Šola, doktor teologije i kolumnist Glasa Slavonije, Zvonimir Despot, kolumnist Večernjaka, Nino Raspudić, doktor znanosti na talijanistici FFZG-a i kolumnist Večernjaka, novinarka Višnja Starešina, Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, Tomislav Jonjić, odvjetnik i glavni urednik Političkog zatvorenika? Zatim cijeli niz povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest, počevši od Ivice Lučića, Marija Jareba, Miroslava Akmadže, Zdravka Dizdara, Vladimira Geigera, Davora Marijana ili Nikice Barića, od kojih se mnogi bave upravo znanstveno bave razdobljem komunizma i komunističkih zločina?


Varaš se.

A zašto bi ostali UDBA-ši bili blizu Tuđmanu početkom devedesetih (Manolić, Boljkovac, Perković)? Zato što su mu trebali i takvi kadrovi, koji su bili dobro upućeni i informirani u okviru miljea obaviještajnih službi, a pravih hrvatskih kadrova nije imao, niti je mogao imati, s obzirom na čistke u Jugoslaviji. Na tu se činjenicu i sam više puta žalio u privatnim razgovorima. S druge strane, računao je s time da će ih lakše držati pod kontrolom ako su mu bllizu.

Inače, postoje svjedočenja zatvorenika kako je Mesić bio i poslan u zatvor kako bi davao informacije o njihovim razmišljanjima i eventualnim kasnijim strategijama djelovanja. Također, kao što rekoh, koliko mi je poznato, Mesić nije osuđen na tu kaznu zbog navodne podrške Hrvatskom proljeću.

Ne možete ni "vi". Tko smo to "mi"?