Još od postanka svijeta čovjek je stalno umovao o fenomenima prirodnih pojava koje ga okružuju.
Nije mu bio glavni problem nedostatak znanstvenih spoznaja o raznim pojavama, glavni mu je problem bila pogrešna percepcija zapažanja koja je i danas prisutna unatoč mnogim činjenicama koje navode na sasvim suprotne zaključke.
Tijekom mnogih stoljeća teško je bilo dokazati da se Zemlja kreće oko Sunca kad svako oko zapaža gibanje sunca preko nebeskog svoda i očiti zalazak na zapadu.
Valjda su napokon mnogi prihvaćali mogućnost da je riječ o pogrešnoj percepciji, isto tako postavljali su pitanje što je sa Mjesecom?
I Mjesec se ponaša poput Sunca na nebeskom svodu i isto tako zalazi na zapadu.
Pitam se na kakve li je sve poteškoće nailazio taj netko u svojim dokazivanjima, koji je nastojao objasniti da se Mjesec za razliku od Sunca sasvim drugačije ponaša?
Mogu zamisliti što su govorili za one koji su tvrdili da se Mjesec giba u suprotnom pravcu preko nebeskog svoda, suprotno od sunca i onoga što zapaža naše oko.
Ja sam koristio mnoge znanstvene spoznaje, imajući u vidu moguću pogrešnu percepciju, dolazim do čvrstog zaključka da munja sjeva od zemlje prema oblacima, tvrdim da to mogu i dokazati.
Ovu ideju sam počeo razrađivati još davno, prekratnica je bila svjedočenje osobe koja se našla na kritičnom mjestu u vrijeme udara munje i groma.
Taj je izjavio kako je nekoliko sekundi prije udara munje u jedno stablo blizu njega, zapazio kako iz stabla pjenuša voda, zapazio je slično pjenušanje vode iz kore drveta kao pjenušanje vode u kipećem loncu.
Dakle, po mom mišljenju proces stvaranja udara munje i groma započima prije nego zapazimo taj fenomen.
Mislim da stvaranje munje ne započima u oblacima, jer je upravo to područje oskudno od elektrona koje sunčeve zrake stalno otkidaju od molekula i usmjeravaju ih prema zemlji.
Elektrone otkidaju od molekula zraka i kapljice kiše, usmjeravaju ih također prema zemlji gdje se grupiraju u elektronski vrtlog i stvaraju sve veći naboj.
Potrebno je shvatiti kako se zapravo stvara taj vrtlog slobodnih elektrona na zemlji (nazivam ga Elektronski Stog), koji nastoji izravnat potencijal napona u gornjim slojevima kroz vlažni zračni provodnik.
Elektronski Stog se ponaša slično vodenom viru, koji stvara ljevkasti vrtlog, on se sužava prema dolje.
ES (Elektronski Stog)ima obrnut položaj na zemlji, pa je isto tako izdužen ali prema gore.
Kad se stvore uvjeti pražnjenja, elektronski visoki naboj sukne prema oblacima i području suprotnog pola kroz ES.
U samom vrhu Elektronski Stog je daleko tanji, zato prvo gore dolazi do visokog otpora i trenja, te visoke temperature u kojoj vidimo stvaranje početne munje.
Visoka se temperatura i žarenje prenosi prema dolje kroz sve širi provodnik ES, tako da dolazi do zakašnjenja žarenja kroz vlažni zračni provodnik.
Primjer:
Ako od podnožja jedne visoke zgrade do vrha nadostavljamo žareće niti, tako da započmemo sa debljim te tanjim prema vrhu i tako oponašamo ES.
U podnožju zgrade započimamo sa spiralom niti iz bojlera, nastavljamo sa niti od grijalice, zatim od fema za kosu, pa još tanjim od reflektora i na vrhu zgrade završavamo sa nekoliko udvojenih niti sijalice od 100 wati.
Ako pustimo odgovarajući strujni krug od podnožja zgrade, dobiti ćemo sličnu pojavu žarenja niti kao kod munje, odozgo prema dolje.
Promatramo li to u mrklom mraku, najtanja nit na vrhu zgrade će se prva zažarit, potom ona malo deblja ispod te tim istim smjerom do dna.
Sve će se to odigrati pred našim očima u jednom dijelu sekunde i jasno ćemo zapaziti pojavu u vidu munje koja je krenula odozgo prema dolje, a u stvarnosti su elektroni cijelo vrijeme proticali odozdo prema gore
