Što je najgore, neće vrijeme ništa pokazati.

Ostat će podjela po plemenskim linijama, gdje će jedna strana plakati nad žrtvama Hamasa, a druga nad žrtvama Gaze. I proklinjati drugu stranu.

Vrijeme će doći do svog "kraja". Možda smo pred vratima toga a možda to bude za par stoljeća. Mi ne znamo kada ali da će pokazati hoće.

Bitno je kako Bog vidi, a ne mi ljudi. Mlatio je i po Židovima x puta jer su "tvrde šije".

Netanyahu ispao kreten kao kakav musliman.

Ako se ovi sukobi promatraju sa religijske strane puno ih je lakše shvatiti. U biti jedino se tako mogu shvatiti.
Ako ih promatrate kao ateisti teško da se može korijen toga svega shvatiti.

Osnivači Izraela, Ben Gurion, Golda Meir...bili su realno ateisti, a i praktički svi najuspješni političari i vojni zapovjednici.

Golda Meir: Nije bog izabrao Izraelce, nego oni njega.

Kako rekoh stvar je vjere, uvjerenja i religije. U kršćanstvu, islamu i judaizmu se mnoge stvari preklapaju ali su opet dosta različite vjere.
U svakoj se spominju Izrael i ove borbe koje su vodili i još vode. Korijen seže nekoliko tisuća godina unazad.
Kažem svakome po volji, kako tko vjeruje ili ne vjeruje.

Pa normalno da ih treba promatrati sa religijske strane, kad je religija u srži ovog sukoba (kao i bezbroj drugih na svijetu).

Ali to ne znači da je zaista riječ o nekakvom metafizičkom sukobu. Zapravo bi pronalazak rješenja bio puno lakši kada bi ljudi s obje strane osvijestili da nije riječ o metafizičkom sukobu u kojem se jedna strana bori za Božju, a druga za vražju stvar, jer tu onda nema mogućnosti za racionalne pregovore i kompromise.

Zaista je riječ o sukobu 2 koncepta. U i po čitavom svijetu.

Najkompliciranije od svega je što su svi uvjereni da se bore za Božju stvar. I onda ne može biti kompromisa s drugom stranom i muslimani i židovi vjeruju u Boga, muslimani su zavedeni, židovi još nedovršeni jer ne priznaju Isusa.
Šta reći tek za ateiste koji svjesno odbacuju postojanje Boga. No odosmo mi u religijske teme malo previše na ovoj temi o Izraelu.
Svatko ima pravo na izbor kako će život i na koji način provesti ali treba biti svjestan posljedica.

Ovo ili je sarkazam ili potpuno slijepilo.

Izrael se bori za goli opstanak.
Muslimani radi Jeruzalema jer imaju fetiš na tuđe svetinje.Radi toga su i napravili džamiju na mjestu izraelskog hrama...da otmu tuđe i da onda kao imaju nešto braniti.
U tom smislu ne žele dogovor i žrtvuju svoj narod.
Poklič allahuekber im je politički.

Nema amo-tamo. Ako Netanyahu ozbiljno tvrdi da mu je opravdanje za neki potez navodna borba s nekim tamo Amalečanima pred 3500 godina, za koje je upitno jesu li ikada postojali- to je ludilo kao u ajatolaha (iako je Netanyahu samo ciničan, a ajatolasi iskreni u ludilu).

Ne može nitko normalan u modernom svijetu blebetati kao opravdanje za političke i vojne poteze neke burgije iz vjerskih knjiga bilo koje religije.

Točka i o tom nema rasprave.

Vidiš da može. A mislim da nije rekao da mu je povod za rat to već da postoji neprijateljstvo staro tisućama godina (iako priznam nisam gledao sta je rekao)
Opet ponavljam sukobe na bliskom istoku teško može ateist shvatiti ako i uopće.

U svojoj borbi za opstanak Izrael ima pravo koristiti moralnu potporu iz bilo kojeg teksta.
To je još uvijek ništa u odnosu na urlike Allahuekber s krvavim nožem u ruci.
Izraelci uistinu brane gole živote i svoju budućnost kao naroda.

Naši muslimani u BiH su se rano digli i uzlajali. Vjerojatno su imali ohrabrenje da će ovaj put Izrael nestati.
Šipak

Još jedno pitanje, ako jedna strana koristi svoje svete spise i poziva se na njih kao razlog za istrebljenje druge strane, a ako druga strana ima svoje svete spise i spominje se druga strana koju treba uništiti, zašto bi jedni mogli a drugi ne?
Izrael je jednom to spomenuo i to sada, ovi stalno a nije strano niti nemoćnog i bespomoćnog (terorizam) napasti.

Skupština na Lovćenu (Odluka)
Radi se o skupu crnogorskih glavešina na kojem vladika Danilo žali kako je srpstvo ugašeno, a za to je kriv lažni demonski mesija (Muhamed a.s.) i donosi odluku o etničkom čišćenju Crne Gore od muslimana Bošnjaka. On odlučuje da prvo pokuša da ubijedi domaće muslimane Bošnjake da se dobrovoljno pokrste. Episkop Srpske pravoslavne crkve je kivan na svoje sunarodnike jer tolerišu islam, tj. svoju dojučerašnju braću koja su prihvatila novu vjeru.

Jedan od prisutnih, Vuk Mićunović, tada ga upita hoće li krenuti u istragu, etničko čišćenje muslimana Bošnjaka ili će samo kukati:

Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabra Crnogorce
da čistimo zemlju od nekrsti?
…
borbi našoj kraja biti neće
do istrage turske ali naše…

Skupština na Cetinju (Ultimatum)
Sastanak sa predstavnicima muslimana Bošnjaka na kojem im uručuju ultimatum o povratku na vjeru pradjedovsku, kada muslimani pokušavaju da smire situaciju i izbjegnu krvoproliće, ali ne uspijevaju.

Došla su takva vremena da se više ne ratuje, rða se nahvatala na sjajno oružje jer muslimani zajednički žive sa kršćanima u miru i zajedništvu.

Ujedno su ovce i kurjaci,
združio se Turčin s Crnogorcem,
odža riče na ravnom Cetinju!

Vojvoda Stanko nastavi da potpiruje antimuslimansko raspoloženje, nazivajući muslimane Bošnjake pogrdnim imenima:

Što će ðavo u kršćenu zemlju?
Što gojimo zmiju u njedrima?
Kakva braća, ako Boga znate,
kada gaze obraz crnogorski,
kada javno na krst časni pljuju!

Ubrzo potom vladika Danilo iziðe meðu okupljene. Nakon dužeg razmišljanja, vladika prozbori:

Ne bojim se od vražjega kota,
neka ga je ka na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.

Nakon ovog zaključka, vladika nastavi razmatrati da napadnu domaće Turke. No, vladikin brat Rade razriješi njegovu neodlučnost:

Žališ nešto, a ne znaš što žališ;
s Turcima ratiš, a Turke svojakaš,
…
Nego udri dokle mahat možeš,
a ne žali ništa na svijetu!
Sve je pošlo ðavoljijem tragom,
zaudara zemlja Muhamedom.

Svi šute. Noć je mjesečna, sjede oko vatri. Narator počinje:

Čašu meda još niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči;

Konačno vladika Danilo ustaje i proglašava krstaški sveti rat:

Udri za krst, za obraz junački,
ko goð paše svijetlo oružje,
ko goð čuje srce u prsima!
Hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine!

Svi glavari skočiše na noge i podržaše ga velikom grajom. Vladika Danilo apelova da pruže muslimanima šansu, da pozovu glavare braće isturčene da se dobrovoljno preobrate. Naime, kada se glavari Muslimani (njih sedam-osam) uredno odazvaše pozivu vladike Danila na razgovor, vladika otpoče govor o povratku izgubljenih sinova iz nevjere u vjeru. Jedan od njih, Skender-aga, razložno mu odgovori:

Goniš kamen badava uz goru.
Staro drvo slomi, ne ispravi.
I zvjerad su isto kao ljudi,
rod svakoji svoju vjeru ima;

Vojvoda Batrić odgovori ucjenom, ultimativnim pozivom da se vrate vjeri pradjedovskoj, prijetnjom šta će se dogoditi ako na njegov, nimalo diplomatski i ponižavajući, ultimatum ne pristanu:

No lomite munar i džamiju,
pa badnjake srpske nalagajte
i šarajte uskrsova jaja,
časne dvoje postah da postite;
za ostalo kako vam je drago!
Ne šćeste li poslušat Batrića,
kunem vi se vjerom Obilića
i oružjem, mojijem uzdanjem,
u krv će nam vjere zaplivati,
biće bolja koja ne potone!

Shvativši svu ozbiljnost situacije i bezumlje već raspaljene i osvetnički indoktrinirane gomile („Tako, već nikako“), Mustaj-kadija pokušava razgovor izvesti iz častoljubivih i emotivno pregrijanih u niže, racionalno hladnije i životno trezvenije sfere razumijevanja kritičnog povijesnog trenutka:

Što zborite? Jeste li pri sebi?
Trn u zdravu nogu zabadate!

Skender-aga odmjerenim riječima pokuša da umiri narod, podsjećajući na etničko bratstvo, rodbinske veze, zajednički život i zajedničke bitke:

Što je ovo braćo Crnogorci?
Ko je ovaj plamen raspalio?
Otkud doðe ta nesrećna misa
o prevjeri našoj da se zbori?
Nijesmo li braća i bez toga,
u bojeve jesmo li zajedno?
Zlo i dobro bratski dijelimo.

Prepoznali su Izraelci da se muslimanski svijet poziva samo na vjeru i ljubomorni su na izraelsko pravo prvenstva i žele ga oteti.
Izrael se bori za život.Ne za prvenstvo jer to im ne može oteti nitko.
Ponijeli su poruku na koju su se drugi nadogradili.Radi toga su prvi. I to je činjenica.
Muslimani vrijeđaju Boga lažući mu da je On velik dok ubijaju.

Ne znam kako im to ne ide u glavu.

Nije njima do komadića zemlje na kojoj su Izraelci.

Jer....muslimanima je Islam Bog.I kad urliču Allahuekber slave upravo taj Islam i njemu govore da je najveći.Ego do neba.
Žalosno je što na onom kamenu nisu sami sebi otvorili vrata.

Ukratko, tvoja vjera definira tvoju sudbinu. Izrael bude naučio na teži način.

Izraelce zapravo progoni samo zlo radi tog prvenstva.
Ali imaju Boga na ramenima.Opstat će upravo stoga.
Nije lako uvijek se boriti za život.

Čisti cinizam. Pokušava retorikom ojačati potporu, jer mu se premijerska stolica i dalje klima.

Ovakvim izjavama samo šteti Izraelu. To pokazuje gdje jednu zemlju mogu dovesti autoritarne težnje vladara.

Amalečani nisu Palestinci, Netanjahu nije Bog. Ovo što je izjavio nije ispravno ni teološki jer se kosi sa prvom zapovijedi. Netanjahu preuzima ulogu Boga što je đavolsko djelo.

I oni su se previše sekularizirali. Muka će ih natjerati da se vrate pravom Bogu.

Ovo je čisto potenciranje nječega što Netanyahu nije rekao .



Sve muslimanske države su odbile osuditi napad Hamasa, 55 država je odbilo kanadsku rezoluciju čisto jer su slavili napad na Izrael.

Slavili su otimanje djece, silovanja i masakr.