oak je napisao/la:
Još jedno pitanje, ako jedna strana koristi svoje svete spise i poziva se na njih kao razlog za istrebljenje druge strane, a ako druga strana ima svoje svete spise i spominje se druga strana koju treba uništiti, zašto bi jedni mogli a drugi ne?
Izrael je jednom to spomenuo i to sada, ovi stalno a nije strano niti nemoćnog i bespomoćnog (terorizam) napasti.
Skupština na Lovćenu (Odluka)
Radi se o skupu crnogorskih glavešina na kojem vladika Danilo žali kako je srpstvo ugašeno, a za to je kriv lažni demonski mesija (Muhamed a.s.) i donosi odluku o etničkom čišćenju Crne Gore od muslimana Bošnjaka. On odlučuje da prvo pokuša da ubijedi domaće muslimane Bošnjake da se dobrovoljno pokrste. Episkop Srpske pravoslavne crkve je kivan na svoje sunarodnike jer tolerišu islam, tj. svoju dojučerašnju braću koja su prihvatila novu vjeru.
Jedan od prisutnih, Vuk Mićunović, tada ga upita hoće li krenuti u istragu, etničko čišćenje muslimana Bošnjaka ili će samo kukati:
Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabra Crnogorce
da čistimo zemlju od nekrsti?
…
borbi našoj kraja biti neće
do istrage turske ali naše…
Skupština na Cetinju (Ultimatum)
Sastanak sa predstavnicima muslimana Bošnjaka na kojem im uručuju ultimatum o povratku na vjeru pradjedovsku, kada muslimani pokušavaju da smire situaciju i izbjegnu krvoproliće, ali ne uspijevaju.
Došla su takva vremena da se više ne ratuje, rða se nahvatala na sjajno oružje jer muslimani zajednički žive sa kršćanima u miru i zajedništvu.
Ujedno su ovce i kurjaci,
združio se Turčin s Crnogorcem,
odža riče na ravnom Cetinju!
Vojvoda Stanko nastavi da potpiruje antimuslimansko raspoloženje, nazivajući muslimane Bošnjake pogrdnim imenima:
Što će ðavo u kršćenu zemlju?
Što gojimo zmiju u njedrima?
Kakva braća, ako Boga znate,
kada gaze obraz crnogorski,
kada javno na krst časni pljuju!
Ubrzo potom vladika Danilo iziðe meðu okupljene. Nakon dužeg razmišljanja, vladika prozbori:
Ne bojim se od vražjega kota,
neka ga je ka na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.
Nakon ovog zaključka, vladika nastavi razmatrati da napadnu domaće Turke. No, vladikin brat Rade razriješi njegovu neodlučnost:
Žališ nešto, a ne znaš što žališ;
s Turcima ratiš, a Turke svojakaš,
…
Nego udri dokle mahat možeš,
a ne žali ništa na svijetu!
Sve je pošlo ðavoljijem tragom,
zaudara zemlja Muhamedom.
Svi šute. Noć je mjesečna, sjede oko vatri. Narator počinje:
Čašu meda još niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči;
Konačno vladika Danilo ustaje i proglašava krstaški sveti rat:
Udri za krst, za obraz junački,
ko goð paše svijetlo oružje,
ko goð čuje srce u prsima!
Hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine!
Svi glavari skočiše na noge i podržaše ga velikom grajom. Vladika Danilo apelova da pruže muslimanima šansu, da pozovu glavare braće isturčene da se dobrovoljno preobrate. Naime, kada se glavari Muslimani (njih sedam-osam) uredno odazvaše pozivu vladike Danila na razgovor, vladika otpoče govor o povratku izgubljenih sinova iz nevjere u vjeru. Jedan od njih, Skender-aga, razložno mu odgovori:
Goniš kamen badava uz goru.
Staro drvo slomi, ne ispravi.
I zvjerad su isto kao ljudi,
rod svakoji svoju vjeru ima;
Vojvoda Batrić odgovori ucjenom, ultimativnim pozivom da se vrate vjeri pradjedovskoj, prijetnjom šta će se dogoditi ako na njegov, nimalo diplomatski i ponižavajući, ultimatum ne pristanu:
No lomite munar i džamiju,
pa badnjake srpske nalagajte
i šarajte uskrsova jaja,
časne dvoje postah da postite;
za ostalo kako vam je drago!
Ne šćeste li poslušat Batrića,
kunem vi se vjerom Obilića
i oružjem, mojijem uzdanjem,
u krv će nam vjere zaplivati,
biće bolja koja ne potone!
Shvativši svu ozbiljnost situacije i bezumlje već raspaljene i osvetnički indoktrinirane gomile („Tako, već nikako“), Mustaj-kadija pokušava razgovor izvesti iz častoljubivih i emotivno pregrijanih u niže, racionalno hladnije i životno trezvenije sfere razumijevanja kritičnog povijesnog trenutka:
Što zborite? Jeste li pri sebi?
Trn u zdravu nogu zabadate!
Skender-aga odmjerenim riječima pokuša da umiri narod, podsjećajući na etničko bratstvo, rodbinske veze, zajednički život i zajedničke bitke:
Što je ovo braćo Crnogorci?
Ko je ovaj plamen raspalio?
Otkud doðe ta nesrećna misa
o prevjeri našoj da se zbori?
Nijesmo li braća i bez toga,
u bojeve jesmo li zajedno?
Zlo i dobro bratski dijelimo.