Kroz narodnu predaju protežu se priče o vampirima odnosno vukodlacima. Mislim da bi Srbi o tome mogli reći najviše, imali su veliku histeriju oko vampira, čak je AU carica poslala komisiju da ispita pojavu, pa se ta histerija prenijela i na Austriju. Srpski izraz vampir je zaživio u cijelom svijetu. Kod Hrvata za vampire se koristio izraz vukodlak.
Zna li se otprilike jel neki događaj kumovao da je vjerovanje u vampire zaživilo među narodom ili je to bila posljedica ljudske mašte ili nešto treće?
Kako se došlo do vjerovanja da glogov kolac ubija vampira? Da češnjak odbija vampire?
Otkud seže vjerovanje o zloslutnim pticama; vrane, gavrani? Ćuk navješćuje smrt.
Divovi? Vile, vilenjaci? Zmajevi?
Ne mogu se ni sjetiti svega u što su naši preci vjerovali.
Znaju li se izvorišta za ta vjerovanja?
I kakav stav je Crkva, a možemo proširiti i na islam, imala o tome?
Za vampire znam da se u predajama o "borbi" s vampirima spominju i svećenici, no što je s drugim vjerovanjima?

Divovi postoje i danas, evo primjer iz Hrvatske







Vila također ima u kod nas- https://www.zabranjeni.url/like-putovanja/ ... i-15062319




Iz prakse?

Štrigun:

https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1684/grando-jure

https://en.wikipedia.org/wiki/Jure_Grando

čovjek objasnio

To je prvi, ne znam jel i jedini vampir koji je imenovan. Bilo je i nekih priloga na TV-u o njemu, ljudi pokrenuli turistički projekt

Video je dosta kratak i ne razumijem jel riječ o vremenu kada je carska komisija istraživala, ili je riječ o nekim drugim slučajevima koji su liječnički potvrđeni. Ovo za vlašku magiju isto zvuči zanimljivo, no dosta je kratko pa nije ni razumljivo o čemu je riječ.

Iz ovog Valvasorovog opisa preuzet je način borbe protiv vampira kod Bram Stokera i cijelog kasnijeg književnog i filmskog žanra:

Dpsta zanimljivo. Nego zna li se otkud seže vjerovanje u vampire.
Jel to neko pretkršćansko(slavensko ili možda čak ilirsko) vjerovanje ili je "novijeg" datuma?
I je to vjerovanje bilo rasprostranjenije, mislim prije populizacije, i na području Europe, kod drugih naroda?

Imaš vjerovanja u bića koja se hrane tuđom životnom energijom između ostalog i krvlju (krv kao simbol života) da bi sačuvala svoje natprirodno postojanje nakon svoje smrti. Ta vjerovanja su rasprostranjena u cijelom svijetu i javljaju se u osvit civilizacije.
Suvremena legenda o vampirima oblikovana na Zapadu počinje početkom 18. st kad dolazi do velikog prodora Habsburške monarhije na Balkan između ostalog i na prostor Oltenije (dio Rumunjske) i Beogradskog pašaluka. Tad je zabilježeno nekoliko zanimljivih slučajeva u Srbiji i ulazak slavenske riječ vampir u engleski jezik.
Ako nađeš pročitaj knjižicu od Viktorije Faust "Vampiri".

Ta vjerovanja su i starija, imaš arheološke nalaze od Poljske pa nadalje kod Slavena.
A to vrijedi samo za riječ vampir koja se tada širi.

Pa rekao sam da se ta vjerovanja javljaju u zapisima otkako postoji pisana riječ, a postoje otkako postoji civilizacija (ako si meni replicirao.)

Strah od vampira?
Ovo ima porijeklo kod Slavena.
https://www.zabranjeni.url/vijesti/svijet/ ... u-15344604

Ima više teorija o nastankuu fenomena vampira ali ova jedna domaća ima smisla.


Uglavnom , stari Sloveni u pagansko doba su spaljivalii svoje mrtve i pokrštavanjem spaliti mrtvaca je bilo zabranjeno , tako da je vampir mrtva osoba koja ustaje groba da kazni selo jer mu duša luta i nema mira zato što mu telo nije spaljeno.
To je inicijalna pretpostavka o nastanku , da bi vampir vekovima kasnije dobio negativnu konotaciju.
Moje mišljenje je da je zapravo sveže hrišćanstvo kod Slovena stvorilo vampira a ne da je on drevni relikt paganskog doba.

Ali pored svih bolesti i umiranja koje su izazivali vampiri ipak u većini slučajeva se sve svodi na seks.
Iz " nekih čudnih razloga" vampiri su najviše voleli posećiivati mlade i lepe udovice i devojke , i naravno to je završavallo rođenjem deteta , međutim pošto je vanbračno dete bilo moralni tabu u to doba , žena i familija su izlazili sa stavom da to dete nije napravio seoski yebač nego povampireni pokojni muž ili povampireni neki suseljanin , tako da se može reći da je muško-ženska seksuallna dinamika zapravo održavala vampira "živim".

Vuk Karadžić je pre 200 godina zapisao u svojim etnološkim spisima da kad žena ima seks sa vampirom dete se rodi bez kostiju.
Ovo je tada bio društveno vrlo značajan mit i legenda brutalne prakse u smislu da se daje opravdanje za čedomorstvo jer deca bez kostiju svakako ne mogu preživeti.
A sa druge strane ako ta deca prežive postaju veliki junaci ili čarobnjaci(Ivar The Boneless,Miloš Obilić,...).
U starim ruskim spisima pojavljuje se lično ime Upir što nije ništa drugo do sinonim za kopile.

Može biti da su se te priče koristile i u svrhu o kojoj govoriš, ljudi se snalazili.
Na ovoj temi je već rečeno o istarskom vampiru, no svjedočanstva o njemu ne govore da je udovici napravio dijete, ko zna možda je gnjavio u pogrešne dane u mjesecu . Zezam se, al u njegovom slučaju, a dokumentiran je, ne spominje se dijete. Isto tako, nešto površno znam, ni bečka komisija u Srbiji, pri istrazi o vampirima ne spominje djecu(možda i griješim).
A ovo o sahranama i prelasku na kršćanstvo, zanimljiva teorija

Na neki način je vezano za temu, pa pitanje: jeste li ikad doživjeli?
Ja jesam, jednom i dobrano sam se prestrašila

Ženski zloduh Mora može se provući kroz ključanicu ili pritvoren prozor u obliku noćnog leptira, muhe ili mušice. Sjeda čovjeku na prsa i izvlači iz njega životni dah kojim se hrani. Posjeti ove noćne more mogu se prepoznati po tragovima na licu ili tijelu, koji se obično tumače zaležavanjem od pokrivača. Budući da ne uzrokuje smrt, već samo nelagodan san ili nemirno spavanje, smatra se više neugodnom pojavom, nego opasnim bićem.


Vjerovanje u Moru, Moricu, Morinu – biće nadnaravnih moći – rašireno je na cijelom hrvatskom prostoru. Diljem Hrvatske glavno je Morino obilježje da noću dolazi mladim ljudima te im sjeda na prsa i davi ih.

U takvu stanju ljudi se ne mogu pomaknuti ni disati sve do jutra. Ovo biće javlja se u svim priobalnim područjima od Istre do Konavala te dalmatinskom zaleđu, a u zapisima se često spominje kako su ljudi za moru najsigurniji da zaista postoji.




Za moru narod vjeruje da je neudana mlada žena koja jednom kad se uda postaje vješticom. No vještica ponekad povremeno preuzima pojedine osobine more (i obratno) uz zadržavanje konstantnih značajki svoje demonske vrste. U zaštiti od napada More pučka vjerovanja upisuju željezne predmete s borbenim modalitetom od oruđa do oružja (igla, šilo, nož, škare, sjekira, srp).

Etnolog Vid Balog u „Hrvatskom bajoslovlju“ moru svrstava u napasne duhove i navodi sljedeće kazivanje iz Drnjanske Podravine i Prekodravlja:

Gda čovek zaspi, mora počkomce dojde črez zasun ili otprti oblok u podobi metepulja, mesarice ili mušice. Sedne si na naše prsi i zvlači deh živlenja gda čovek senja nočne strahe…


Sandra Barešin zapisala je na Braču vjerovanje u mogućnost hvatanja more u bocu koju je potrebno zatvoriti ako se napadnuta osoba želi osloboditi njezinog negativnog djelovanja:

Meni je nona Momica pričala da mora u obliku osobe sidne na prsi i ne moreš je ulovit. Ko bi se ujutro umoran probudi, u mistu bi rekli: „Mora te umorila“. Stavljaš joj trapulu. Na primjer, staviš iglu ispod praga, pa da se ta osoba ujutro ubode. Ili blizu kreveta staviš bočicu sa čepom i onda se ona ne može pomokrit. Ujutro dođe molit da se boca otvori.

Mora u povijesti
Izvedenica riječi “mora” dolazi od praindoeuropskog korijena “mer”, koje se, osim kod slavenskih naroda, pojavljuje i u jezicima drugih europskih naroda, primjerice “nightmare” (noćna mora) u engleskom jeziku, “mahr” u njemačkom, “cauchemar” u francuskom ili “nachtmerrie” u nizozemskom. Iz pojma “mora” proizlazi u južnoslavenskim jezicima i izraz “noćna mora” te izreka “more me brige.


Foto: Kikimora
Vjerovanja u žensko biće koje u kasnim noćnim satima dolazi ljudima sjedati na prsa i oduzimati im životnu snagu ima dugačak kontinuitet. Već je u 2. stoljeću rimski liječnik Galen proučavao uzroke „epithalesa“ – medicinskog pojma koji uključuje tegobe prilikom disanja, pritisak u prsima te osjećaj gušenja i paralize. U tradicijskoj kulturi svi ovi simptomi zapravo su se pripisivali zlu djelovanju žene (rjeđe muškarca) iz zajednice koja bi u noći opsjedala svoje žrtve.

U različitim europskim društvima ljudi su se žalili da su noću opsjednuti od strane vještica (ili mora). Žrtve ovakvih napada opisuju slične setove simptoma koji se danas pripisuju paralizi u snu i želučanim tegobama. Tijekom posljednjih pet desetljeća većina ovakvih slučajeva shvaćala se toliko ozbiljno da je dovela i do formalnih optužbi osoba za koje se pretpostavljalo da su vještice i/ili more.


Foto: Noćna mora, slika Johna Henryja Fuselija, ulje na platnu, 18. stoljeće
Noćna mora nije bila samo simptom već je kroz halucinacijski sadržaj također bila i potvrda vještičje snage i moći manipulacije nad žrtvom, te u nekim zabilježenim slučajevima, vidljivi dokaz krivice. Iako je mora kategorizirana kao manifestacija paralize u snu tek u 20. stoljeću, iskustvo paralize tema je medicinskih diskusija već stoljećima.

Svi ljudi, u svakom vremenu i u svakoj kulturi, patili su od ovih užasa noći i interpretirali ih na najizopačenije načine. Vratimo li se u jako daleku povijest, pronaći ćemo podatak o paralizi u snu još u kineskoj „Knjizi o snovima“ koja datira iz 400. godine prije Krista. „Rješenja“ za patnje prouzrokovane morom javljaju se u kasnim saksonskim manuskriptima, iako rijetko zapravo spominju simptome paralize u snu.

Opisi more pojavljuju se u engleskom jeziku u kasnom srednjem vijeku. Jedan rukopis iz 14. stoljeća opisuje kako mora leži na ljudima po noći. Riječ je uključena i u najranije tiskani englesko – latinski rječnik „Promptorium parvulorum“ iz 1499. godine, gdje je prevedena kao Epialtes, vel effialtes, geronoxa, et strix. Jedan od najdetaljnije opisanih iskustava noćne more iz srednjeg vijeka govori o engleskom vitezu iz 12. stoljeća Stephenu od Hoylanda koji opisuje „pritisak u snovima“ koji se atribuira demonu.

More i njihove manifestacije – paralize u snovima – izazivaju interes psihologa, psihijatara, neurologa, medicinskih antropologa, etnologa i folklorista. Zapravo je glavno medicinsko objašnjenje do 20. stoljeća bilo bazirano na Galenovu viđenju da spavanje rezultira paralizom u snovima zbog problema sa želucem.


1950-ih suvremeni komparativni kulturalni aspekti paralize u snovima počinju dobivati akademsku pažnju. Posebice rad Roberta Nessa i Davida Hufforda, koji povezuje fenomen Old Hag ( vjerovanje da stara vještica jaše na prsima žrtve i tako je imobilizira. Iako paralizirana, žrtva sve čuje i vidi, no težina na prsima joj onemogućuje disanje. Uz fenomen prisutnosti onostranog i zlog u prostoriji, žrtve imaju realističnu percepciju vlastitog okruženja ali se ne mogu pomaknuti) u Newfoundlandu s paralizom u snovima i sličnim kulturalnim interpretacijama iz svih krajeva svijeta. To je donijelo društveno značenje za takvo iskustvo te privuklo veću pažnju u akademskim krugovima

Ja sam ko dijete na ljetovanju kod prababe i imao sam noćnu moru neku i ujutro pričam da sam ružno sanjao i prababa mi kaže to ti vještica Mora po noći sjela na tebe, kad imaš noćne more to ti je to. Ja se izparanoizirao sav ko nikad. Možda 6, 7 god sam imao.

Na neki način ti zavidim što si bio mali, pa ti prababa to tek sutra ispričala. Ja sam imala devetnaestak godina, znala sam i za priče o noćnoj mori a znala sam i za objašnjenje da je to paraliza sna.
Uglavnom, normalno sam spavala, odjednom osjetim jak pritisak, ne mogu se pomjeriti htjela sam vrisnuti a ni glasa nisam mogla ispustiti, užasan osjećaj ni malim prstom nisam mogla pomaknuti. Ne znam koliko je dugo trajalo i kako sam se uspjela pomjeriti. Bilo je oko dva sata poslije ponoći, samoj sebi sam pokušavala reći da je to paraliza sna, al nije pomagalo priče o noćnoj mori nisu izlazile iz glave, mislim da sam se sjetila svake za koju sam čula

Hahahahahah, umirem.....

Dakle, vjera u Krista spasitelja, a za te budalaštine (da budem precizna,
kad kažem budalaštine mislim da ne razmisaljam o tome)
me zaboli đonTravolta