Nakon Aucklanda sam bio išao u Rotoruu, jezero Taupo i Wellington. Onda sam se trajektom prebacio na Južni otok, u Picton. Iz Pictona sam preko Nelsona, Motueke i Marahaua stigao do čarobnog Nacionalnog parka Abel Tasman. Odradio sam jednu od velikih šetnji, great walks, Abel Tasman Coast Track. U 3.5 dana sam prešao svih 60 km, a ustvari više zbog svraćanja na sporedne staze i pojedine plaže. Ovo pješačenje mi je bilo jedno od boljih iskustava u životu. Priroda kao da si Alisa u zemlji čudesa. Savršene plaže, čisto more. Čudesna melodija ptica, ptice se jako ugodno glasaju. Vidio sam puno raznoraznih ptica diljem Novog Zelanda. Guske, patke, labudovi, razne endemske vrste. Od uvezenih sisavaca zečeve. U NP Abel Tasman uočio sam mnoštvo divljih kivija, koji se uopće ne boje ljudi, približavaju se i pokušavaju ukrasti. U Rotorui i u Zealandiji poviše Wellingtona uočio sam ptice takahe, impresivne plave boje. Najbolje na hikingu u NP Abel Tasman je bila točka Separation Point, gdje sam promatrao tuljane kako se izležavaju na stijenama dok drugi plivaju u moru. Izvrsno je što ovdje ne postoji kriminal i ne postoji niti jedna opasna životinja. Nema ni zmija ni pauka. Slobodno sam se šetao i izležavao po prašumi i hodio kroz visoku travu. U Aucklandu sam se bio popeo na vrh Sky Towera odakle se pruža panoramski pogled na grad. U Wellingtonu sam se popeo na vrh Mount Victoria, ali zbog kišovitog i tmurnog vremena i guste magle nisam imao dobar pogled. U Rotorui sam promatrao gejzire i termalne izvore u kojima se može kuhati. Tamo je najveći gejzir na južnoj poluci. Na turama u Whakarewarewi i Te Puii vodiči su mi potvrdili što su mi rekli i nestručni ljudi, kako danas ne postoji niti jedan jedini čistokrvni Maor. Ima puno natpisa, ploča, nadgrobnih natpisa na maorskom jeziku. Očito je da sam u britanskoj koloniji. Spomenici kraljici Viktoriji, raznim lordovima i kolonijalnim upraviteljima, poginulim u Burskom ratu, poginulim na Galipolju u Turskoj za slobodu Novog Zelanda, poginulim u svjetskim ratovima. Muzeji su veoma sadržajni. U Auckland War Memorial Museum se u odjelu Drugog svjetskog rata čuva ploča na kojoj piše Konsulat Kraljevine Jugoslavije, s grbom te zemlje, na kojem je šahovnica unutar dvoglavog orla. Piše da je to suvenir kojeg su novozelandski vojnici ponijeli iz Trsta. Imaju zastave svih zemalja pobjednica u odjelu Prvog svjetskog rata, među njima kraljevsku jugoslavensku zastavu. U pločniku luke Aucklanda uklesan je natpis posvećen ribarima dalmatinskog, u zagradi hrvatskog, podrijetla, spominje se neki Simunovich. U muzeju Te Papa Tongarewa u Wellingtonu u odjelu znamenitih obitelji doseljenika ima sekcija posvećena dalmatinskoj hrvatskoj obitelji Babich. U blizini mjesta Taupo posjetio sam vodopade Huka Falls i kroz Taupo sam šetao uz istoimeno vulkansko jezero. Posjetio sam zoo u Aucklandu i zoo u Wellingtonu. Od vrijednih životinja izdvajam tasmanskog vraga, australskog divljog psa dingo, tuataru, kradljivu pticu kakapo.

Uopće nije skupo, svugdje sam imao hostel po smiješnoj cijeni. Jučer u Takaki za 17 eura, upravo sada u Nelsonu za 20 eura. Neki Argentinac mi je potvrdio da je jug Argentine krajobrazno izrazito sličan Novom Zelandu. Slijede mi još Christchurch, Dunedin, Queenstown, možda Milford Sound. Kupio sam jednosmjernu avionsku kartu Queenstown-Auckland, Air New Zealand, za 205 eura, dan prije letova za Zagreb.

Jesi nudio fotografije našim agencijama ili probao sa ovim internet shopovima fotografija ??

Mislim da vjerovatno možeš zaradit tu neku sitnu lovu...
Insta ?? ili X ako skupiš dosta pratitelja sponzori će te primjetit, dobiješ besplatne naočale, tenisice, garderobu, fotoaparat

Kurt je počeo isto ko i ti bez love... sad je zvijezda, dobro treba reć lik izgleda ko model



Ovo ti je prvi video sa masažom glave koji je doživio ozbiljne preglede i iz njega ti je nastao pojam ASMR i tako su ti nastali ovo travel brijači i to se proširilo na masaže glave itd.
Ovaj frajer je umro što masira, baba ili tako nekako se zvao...

Još nisam zaradio putujući, hvala na savjetima.

Prekjučer sam navečer stigao u Christchurch, u kojem sam proveo jučerašnji dan, provodim današnji i provest ću pola sutrašnjeg. Onda sam sutra navečer u Dunedinu. Dani su jako dugi, smrkava se daleko iza devet navečer.

Christchurch se doima kao prilično dosadan grad, puno manje atraktivan od Aucklanda i Wellingtona. Može se provesti dan do dan i pol, maksimalno dva. Centar u kojem su sve znamenitosti se brzo prešeta uzduž i poprijeko. Katedrala je još u ruševinama, teško stradala u potresu 2011. Postoji veliki botanički vrt. Kroz grad protječe rijeka Avon. Nude vožnju gondolom, nisam išao. Tu su spomenici kraljici Viktoriji, Jamesu Cooku, istraživačima Antarktike, raznim kolonijalnim upraviteljima... Spomen-ploča nekom Francuzu koji je stigao do Novog Zelanda 1838. i posijao sjeme neke biljke koja se kasnije raširila ovim krajem.

Ispod spomenika Jamesu Cooku piše da je on prvi zabio britansku zastavu u tlo Novog Zelanda. Lako su mogli Nizozemci ili Francuzi, ali ipak su Britanci u trci za posjede ovladali ovim krajevima. Prvi je od Europljana, od onih za koje se sa sigurnošću zna, dospio Nizozemac Abel Tasman 1642. Otud ime po nizozemskoj provinciji Zelandu. U 19. stoljeću su u utrci za dlaku prije, koji mjesec prije od Francuza, Britanci proglasili svoj suverenitet ovdje. Da su malo okasnili ovo bi bilo francusko.

Ovdje sam, kao i u Aucklandu, vidio prosvjede podrške Palestini. U Aucklandu su čak uzvikivali Alahu ekber. Danas u Christchurchu kroz Chasel Street marširali s desecima palestinskih zastava. From the river to the sea, Palestine will be free/never die. Defend Palestine. Defund Izrael. Netanyahu war criminal. Stop the genocide. Ceasefire now. Itd.

Budući da u Christchurchu nema toliko toga za razgledavati, ovdje sam više jeo. U Riverside Market puno štandova raznih kuhinja, ili restorana. Argentinska, meksička, peruanska, njemačka, talijanska, grčka, arapska, indijska, šrilankanska, malezijska, indonezijska, filipinska, kineska, tajska, japanska, belgijska kuhinja. Nema novozelandske kuhinje, sve je uvezeno. Čuo sam da je nacionalno novozelandsko jelo kolač pavlova, ali ni u jednom gradu nisam našao štand ili restoran koji ju ima u ponudi. Janjetinu sam probao u mjestu Taupo.

Sve se može platiti karticom, čak i taksi i brijanje/šišanje. Ima puno besplatnih javnih zahoda, dok u Meksiku niti jedan zahod nije bio besplatan. Toilets/wharepuku. Muški-tane. Ženski-wahine.

U Christchurchu nisam našao jeftin smještaj. Došao sam kasno, hostel Urbanz nije bio raspoloživ niti primaju nove rezervacije iza 21 h. Uzeo sam privatnu sobu u hotelu Breakfree u glavnoj ulici, tri noći po 97 eura. Moj najskuplji smještaj dosad ikad igdje. Ali zato imam komfor, pogled, servis pranja odjeće.

97 eura u glavnoj ulici drugog najvećeg grada visoko razvijene zemlje uopće nije strašno. 18 eura u Aucklandu i 20 u Wellingtonu, za dorm, također sasvim prihvatljivo. U glavi sam prije imao sasvim pogrješnu predodžbu da su Australija i Novi Zeland nenormalno skupi.

Pišem iz čarobnog Dunedina, arhitektonski najljepšeg grada na Novom Zelandu, jednog od najboljih primjera viktorijanske i edvardijanske arhitekture na južnoj poluci. Poznat po Baldwin Street, 1987. proglašenoj najstrmijom ulicom na svijetu. Moj je smještaj u izrazito strmoj High Street, pet noći u hostelu za po 24 eura. Larnach Castle, danas sam posjetio, slovi kao jedini novozelandski dvorac. Na krasnom poluotoku Otago, uz koji je grad smješten, mogu se vidjeti albatrosi, tuljani, pingvini, u moru dupini. Grad su osnovali Škoti i nazvali ga po starom imenu za Edinburgh, a glavnina glavnih ulica nosi identična imena kao glavne ulice Edinburgha. Predivne građevine u centru su željeznička postaja, muška srednja škola i mnogobrojne crkve raznih kršćanskih denominacija.

Uočio sam kako sva četiri najveća grada imaju u centru, na reprezentativnom mjestu, spomenik kraljici Viktoriji. I najljepši Dunedin i izrazito lijepi Auckland i Wellington i po meni daleko najmanje atraktivni Christchurch. Sva četiri grada, također, imaju u neposrednoj blizini centra krasan botanički vrt. Dunedin je od ova četiri najhladniji i izrazito vjetrovit. Temperatura oceana oko 14, rijetko prijeđe 17. Novi Zeland i nije primarno odredište za kupanje, kupao sam se u moru samo u NP Abel Tasman.

U hostelu puno radnika s Fidžija. U centru najjeftinije za pojesti jedan lamb doner kebab u turskom objektu brze prehrane za 15 NZ$.

Stigao sam u Queenstown, resort town, jedno od najskupljih mjesta na Novom Zelandu. Ovdje su više cijene očekivane. Četiri noći u hostelu po 33 eura. Sutra cjelodnevni izlet u prekrasni Milford Sound, top odredište, tura 144 eura. Počinje u 7:10 ujutro, uključuje dugu vožnju do tamo, dvosatno krstarenje i povratak. Da vozim sve bi bilo lakše, mogao bih iznajmiti auto. Ali što je tu je, ovako sam oslonjen na autobuse i ponekad taksije i organizirane ture.

U Dunedinu sam puno pješačio. Jedan dan sam bio išao pješke do Port Chalmersa oko 15 km i isto toliko natrag. Jedan dan drugom stranom poluotoka Otago, 19 km do Portobella. Bilo je još 12 km do vrha poluotoka, ali nije bilo uređene pješačko-biciklističke staze, pa sam se vrazio u Dunedin autobusom. Autobus 3 NZ$, ne može karticom, pošto nisam imao gotovine prevezen sam džaba. Da nisam, vratio bih se 19 km pješke, nije teško pješačiti okružen tako bajkovitim prizorima.

Ministar je danas na N.Zelandu
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/g ... o-20231208

Danas sam bio na organiziranoj turi iz Queenstowna u fjord Milford Sound, dio Nacionalnog parka Fiordland, pod zaštitom UNESCO-a. Neki ga nazivaju osmim svjetskim čudom. Četiri sata vožnje, dva sata krstarenja i četiri sata vožnje natrag. Malo kretanja, ali korektna tura. Prešao sam imaginarnu crtu na kojoj je označeno da je tu točno pola puta između Južnog pola i ekvatora. U Nelsonu je blizu centra geografsko središte Novog Zelanda, ali nisam bio išao. Novi Zeland je najudaljenija zemlja na svijetu od Hrvatske, oko 18 000 km zračne crte, ali najveća udaljenost između dva mjesta na planetu je Chincha Alta, Peru-Siem Reap, Kambodža. Skoro 20 000 km.

Milford Sound je neopisivo predivan. Jako je puhalo, a kišovito vrijeme je povoljno jer su onda vodopadi impresivniji. To je jedno od mjesta na Zemlji s najviše kiše.

Ovo putovanje se bliži kraju. Još sutra i prekosutra Queenstown, 12.12. Queenstown-Auckland, 13.12. Auckland-Doha-Zagreb. Posjetio sam sva planirana mjesta, sve je bilo izvrsno. Ostalo mi je još para pa 22.12. idem mjesec dana u Peru. Budući da sam 2018. bio u Kambodži, tako ću pokriti najveću razdaljinu na svijetu.

Kambodža, Meksiko, Novi Zeland, Peru i 15 europskih zemalja. Dug je još put do 150 država, što je cjeloživotni plan i cilj.

Ljudi, ozbiljno razmisljam o Sjevernoj Koreji. Kosta oko 3000-4000 dolara za dvije sedmice all inkl. dakle inkludira i pratnju dva drzavna agenta koji istovremeno fungiraju i kao neka vrsta turistickih vodica.

Ima na Youtube dosta tih itinerariuma turista pojedinaca.




Problem je samo u tome kako nagovoriti NJU. Ustvari joj je svejedno gdje idemo dok skupa idemo ali za NK uvijek nadje nekakve izgovorcice pa odgadja..iduce godine itd..

jesi razgledao Hobbiton? ja bih jedino zbog tih lokacija išla na drugi kraj svijeta.

Ne, ne zanimaju me filmovi, nisam u životu pogledao 30 igranih filmova. Prošao sam autobusom kroz Matamatu, u blizini koje je Hobbiton.

Ukupno trajanje skorih mojih povratnih letova 24h40min. Jučer sam bio u Queenstownu, danas sam u Aucklandu, sutra sam u Zagrebu. Zamisli to reći nekome prije 200 godina, kad se do Novog Zelanda putovalo mjesecima i mjesecima. Niti jedna točka na planetu danas nije daleko niti si igdje izoliran niti je igdje zabačeno. Bilo kamo je ekstremno lako dospjeti, sjedneš u avion i čekaš dok ne sleti.

Razlika u cijenama za istu uslugu. Od zračne luke do Sky Towera u Aucklandu autobus 10 eura, shuttle kombi 17 eura, taksi 72 eura! Taksi sedam puta skuplji od autobusa. Ako si primoran štedjeti, Novi Zeland uopće nije skupo odredište.

Kad će fotografije?

Ne će još jer ne nosim sa sobom laptop, a bez njega ne mogu postavljati fotografije s fotoaparata na Wikimedijin Zajednički poslužitelj.

U sezoni sam bio zgrnuo puno više nego što sam očekivao, 9300 eura za putovanja. Veći dio sam već potrošio za mjesec dana na Novom Zelandu, uskoro idem mjesec dana u Peru, a vjerojatno će mi još ostati i za po Europi.

U Peruu ću biti od 22.12. do 22.1. Planiram rutu Lima-Cisco, Sveta dolina, Machu Picchu i NP Manu-Puno-Arequipa. Vidim da su cijene smještaja smiješne, još niže nego u Meksiku. 7-8 eura, čak ima i za 5. Hrana isto jeftina. Ulaznica za Machu Picchu skuplja, ostale ulaznice jeftine. Organizirane ture skupe, a uzeo bih samo jednu, petodnevni obilazak amazonske prašume u NP Manu. U Limi se očekuje suho vrijeme, u ostalim dijelovima izrazito kišovito. U Boliviju ne ću jer ona traži potvrdu o cijepljenju protiv žute groznice, Peru ne traži ništa osim putovnice.

Od većih putovanja 2018. mjesec dana u Kambodži 2000 eura, lani Meksiko i Europa skoro 2.5 mjeseca 6000 eura, ove godine Novi Zeland, Peru i Europa 9300 eura. Putovanja su jedino gdje trošiš, a čini te bogatijim. Uopće mi nije žao 17300 eura.

Ni meni. To i jest jedini razlog zbog kojeg radim jer inace ne trosim pare na konzum a da nema dva put godisnje minimum putovanje ne bih u zemlji poput ove uopste radio vec zivio od socijale a bavio se sportom i muzikom.

Za mjesec dana sedmica Maledivi, 3300 all inkl. 5 petokraka, malo ostrvo sa nekoliko bungalova, obidjes ga pjeske za pola sata duz obale.

Svaka čast, ali meni se to čini puno za tako malo vremena. Više volim aktivni odmor, pješačenje desecima kilometara dnevno i istraživanje, nego plažu.

Koliko ozbiljno shvatiti pisanja po internetu da je Lima opasna i da je Peru općenito opasan? Prije nego što sam išao u Meksiko 50 ljudi mi je reklo da je tamo opasno, a na kraju u dva mjeseca nisam imao ni najmanju neugodnost. Prema statistici Peru je još sigurniji od Meksika, a Lima sigurnija od Ciudad de Mexica u kojem nije bilo nikakvih poteškoća.

Zračna luka je u najopasnijoj četvrti, Callao, ali tamo se ne zadržavam. Ne preporučuje se noćiti u povijesnom središtu, nego u Mirafloresu, San Isidru ili Barrancu. Kažu da je baš povijesni centar i četvrti oko njega za izbjegavati, ali opet ne mogu ne ići u povijesni centar kad su tamo glavne znamenitosti. Valjda po danu nije problem sam šetati, s torbicom oko vrata, u povijesnom centru? Četvrt La Victoria je kao opasna, a upravo tamo je kolodvor s kojeg bih uzeo autobus za Cusco. Treba li mi gotovina ili sve u Peruu može karticom?

Pišem iz Dragonfly Hostela u Limi, šest noći po 12 eura, uključen doručak. KLM me zafrknuo tako što je otkazao let u 6:30 iz Zagreba, a prebacio me na onaj u 8:20. Tako sam trebao stići u Amsterdam u 10:30, ali je zrakoplov iz Zagreba kasnio. Tek oko 11:10 sam se iskrcao, te trčeći s kraja na kraj Schipola u posljednji trenutak stigao pred gate i ukrcao se na let u 11:33 iz Amsterdama za Limu. Zbog male razlike između letova nisu mi stigli prebaciti torbu, pa torbu šalju idućim zrakoplovom sutra izravno u moj hostel. Taj renomirani KLM nije toliko vjerodostojan, za Meksiko su mi i na polasku i na povratku mijenjali dan, sad srećom samo sat. U torbici oko vrata mi je sve nužno, u torbi je samo odjeća.

Taksi me dugo vozio od zračne luke do Calle Tarata ovdje u Mirafloresu, 16 eura. Pojeo sam u restoranu lomo saltado za 11 eura i u supermarketu popio Inca Colu, jedinu imitaciju Coca-Cole koja je u svojoj zemlji popularnija od originala. Imam uključen doručak i ubuduće ne ću u skupe restorane, samo sam se sad iznimno počastio povodom dolaska. Očekujem prosječni trošak ispod 50 eura dnevno za mjesec dana, te da će ostati novca i za po Europi. Sutra idem pješke iz Mirafloresa do povijesnog centra, kažu da je po danu sigurno. Šetao sam dva-tri sata ove večeri po Mirafloresu, tu je sigurno stalno, i danju i noću.

Zanimljivo da mi granični policajac uopće nije udario pečat pri ulasku u Peru, sad sam vidio da su u svibnju ove godine donijeli odluku zbog bržeg protoka putnika ne udarati pečat. S hrvatskom putovnicom možeš skoro cijelu Europu obići bez ijednog pečata, a izgleda i neke zemlje izvan Europe.

Sa Schipholom uvijek neke komplikacije, otkazuju ili odgađaju letove, prtljaga kasni, a pred godinu ili dvije su redovi za kontrolu prtljage znali biti toliko dugački da su putnici propuštali letove. Imaju manjak ljudi, dio restorana na aerodromu ne radi iz istog razloga

Ako su oba leta kod presjedanja bukirana zajedno kod KLM-a, ne trebaš se brinuti, najgore što ti se može dogoditi je da te stave u plaćeni hotel na Schipholu i da te stave na novi let sutradan ujutro.

Zbog mogućeg kašnjenja predane prtljage dobro je u ručnu prtljagu ugurati i set za preživljavanje 24 sata (rezervne čarape, gaće i majica, četkica za zube)

Znam tacno o cemu govoris jer sam i sam uglavnom putovao na slican nacin. U Tajlandu sam npr. s frendom bio gotovo tri mjeseca radi treninga tako da smo se poprilicno brzo "uklopili" s domacima pa dozivjeli i vidjeli stvari koje inace ne dozivis kad putujes "klasicno".

Ali zimi sam to sebi uveo cisto da pobjegnem iz ove hladnoce i tmurnosti. Nebo uglavnom sivo a mrak u pola pet poslijepodne. Ne zelim nista drugo vec cisto izlezavanje i hedonizam, sunce, kokteli, i mozak na pashu. Ljeti slijedi onda putovanje s vise sadrzaja. Tako sam prosle godine obisao mali dio Hercegovine, Bosne i Crne Gore, neka mjesta u kojima sam bio ali neka u kojima nisam nikad, poput Stoca i onog groblja Radimlje. Jedno vrijeme sam imao stav da me Balkan vise ne interesuje jer sam "vidio sve", a ja ustvari bio uglavnom u Dalmaciji, Istri, i pomalo u Bosni. Ustvari nisam imao pojma. Tu je jos toliko toga - jos kad se uzme u obzir Grcka i Albanija, pa i Bugarska, sto se na Balkanu moze vidjeti da mi nebi bila dovoljna dva zivota pa da dosadasnjim tempom obidjem sve. No, tebi je to vjerovatno isuvise blizu i previse dosadno, takoreci na skok. Meni manja odiseja. Pitanje je jedino kako partnerku nagoroviti da se opet ide na Balkan jer bih nekako rado jos 2-3 ljeta "zrtvovao" na Balkan prije nego sto krenem dalje.

Ali vidim po upisima da tebe nekako upravo u Juznu Ameriku vuce, kontinent koji bi i meni bio primamljiv a nisam nikad bio. Ne ubrajam Dom. Republiku u to jer je to zimus bio cisto "pausalni turizam", tj. upravo ovo sto namjeravam na Maledivima. To je kao kad odletis u Egipat, vidis aerodrom, bus i put do hotela. I u najboljem slucaju nesto malo okolo.

Meksiko i Dominikanska Republika su Sjeverna Amerika, a ne Južna. Južna je od Kolumbije na niže.

Lima mi se izrazito svidjela. 23.12. ipak nisam pješačio nego sam se prevezao gradskim autobusom od Mirafloresa do centra, vožnja 3.2 sola. Dobri autobusi, samo uvijek prekrcani ljudima. U povijesnom centru sam proveo cijeli dan 23.12. i cijeli dan danas 26.12. i nisam osjetio nikakvu opasnost. Sve osigurava masa policajaca sa strojnicama. Brojne crkve nevjerojatne monumentalnosti i umjetničke vrijednosti jednako očaravaju kao u Meksiku.

Teško je reći što je impresivnije, Plaza Mayor u Limi ili Zocalo u Ciudad de Mexicu. Katedrala, crkva Iglesia de las Nazarenas i pogotovo danas posjećeni Samostan sv. Franje s katakombama odišu čudesnom monumentalnošću. Uvjeren sam da nema zadrtijih katolika od Španjolaca, Španjolska je bastion i rasadnik katoličanstva, oduvijek papi odana do beskraja. I u Meksiku i u Peruu u svakom kolonijalnom gradu prekrasna crkvetina na svakom ćošku, sve zvonik do zvonika.

Ulaz u samostan je 20 sola, ne možeš šetati sam nego samo s vodičem. U katakombama robovi i domoroci su pokapani odvojeno, jer se u to vrijeme smatralo da oni nemaju dušu. Među brojnim vrijednim predmetima Krist izrađen od bjelokosti. Knjižnica s tisućama knjiga na španjolskom, latinskom, portugalskom, engleskom i kečuanskom. Bezbroj predivnih slika, kipova, rezbarija, klesarija, pojedinosti.

Od hrane sam pojeo domaćeg zamorčića, peruanski specijalitet. U pitanju je glodavac srodan štakoru, španjolski cuy, engleski guinea pig. Pojede ih se u Peruu godišnje 65 000 000. Predobro, bolje od piletine, samo puno kosti pa treba glodati. Sviđa mi se i riblje jelo ceviche i piće od kukuruza chicha morada. Ukusno je i jelo rocoto relleno. Na internetu preporučuju probati i meso od alpake, ali to je teško naći u Limi. Bit će ima u Cuscu.

24.12. sam proveo šećući uz Pacifik kilometrima od Mirafloresa preko San Isidra, Magdalene del Mar, San Miguela sve do ulaza u navodno opasni Callao. Šetao sam i s druge strane, kroz Barranco do table koja označava ulaz u navodno opasni Chorillos. Zbog pisanja na internetu da su to opasne četvrti nisam smogao hrabrosti ući iza table ni u Tepito u Ciudad de Mexicu ni u Callao, Chorillos i Rimac u Limi, ali pred samom tablom nisam osjetio nikakvu ugrozu.

Božić 25.12. sam proveo u Parque de las Leyendas. Zoološki vrt, botanički vrt, arheološko nalazište, restorani sve u jednom. Imaju andskog kondora, anakondu, andskog vuka, andsku pumu, crnog jaguara, običnog jaguara, kapibare, razne majmune amazonske prašume, tapire, kajmane, alpake, ljame, vikunje... Od stranih životinja nilske konje, običnog lava, bijelog lava, običnog tigra, bijelog tigra. Najbolji zoološki u kojem sam ikad bio, a bio sam u dosta. Nalazi se u četvrti San Miguel, došao sam pješke i vratio se pješke. Ocean u Limi nije za kupanje, izgleda prljavo i stoji tabla prohibido ingresar la mar.

Engleski se rabi malo do nimalo. Danas sam kupio autobusnu kartu za prekosutra, Lima-Cusco, 62.5 eura. Jedan smjer. Prodavačica karata nije poznavala engleski, kao ni recepcionarka hotela i 90% lokalaca s kojima sam progovorio. Uzeo sam autobus kompanije Oltursa. Više ljudi zna za Hrvatsku nego na Novom Zelandu, prvenstveno preko nogometa. Opći dojam da je više atraktivnih žena nego u Meksiku. Inca Cola se čak i meni više sviđa od Coca-Cole.

Sutra zadnji cijeli dan u Limi, posjetit ću arheološko nalazište Huaca Pucllana, smješteno tu u Mirafloresu.

Pišem iz hotela u Cuscu, privatna soba, pet noći po samo 10 eura. U Limi dorm bio 12 eura. Ima dormova po Peruu za 4-5 eura samo.

Nakon što sam se vozio 24 sata autobusom od Lime do Cusca, odlučio sam se za turu amazonskom prašumom. Uzeo sam u Cuscu turu četiri dana/tri noći, sve uključeno u cijenu od 270$. Autobus do Puerto Maldonada, devet sati vožnje, tri noći u Monte Amazonico u Tambopati, tri obroka svaki dan, prijevoz do kolodvora u Puerto Maldonadu i autobus natrag za Cusco. Tambopata je rezervat prirode 40 min vožnje barkom od Puerto Maldonada. Rijeka Madre de Dios, pritoka Amazone. Vjerojatno bi bilo lakše vidjeti više divljih životinja u prirodi u Manuu, koji je nacionalni park, veća razina zaštite i manje turističko mjesto.

U prašumi je vrlo teško vidjeti životinju, kao što je rekao Vedran Bađun kad je na turističkim turama lagao kako je sam duboko u džungli. Sve životinje se kriju i bježe na korak čovjeka, a većina je aktivna noću. Ja sam na turi vidio kajmane, tarantulu koja ako te ugrize udovi će ti biti paralizirani par dana, kapibare u dva navrata na par sekundi, mnogobrojne ptice. Nisam vidio ni anakondu ni neku drugu zmiju, a ni majmune na otoku majmuna. Vidio sam par vrsta žaba. Vodič kaže kako je najteže uočiti tapira, koji je jako plah. Vidio sam agutija, nisam mravojeda, lobo de rio, moju omiljenu životinju ljenjivca itd. Kao ni u Meksiku, ni u Peruu nisam imao sreće vidjeti jaguara u prirodi. Vodič vodi ture prašumom svaki dan svake godine, prije tri godine neka grupa imala sreću uočiti jaguara na riječnoj obali. U prašumi izgledi vidjeti jaguara gotovo nepostojeći, navodno je lakše na močvarnom području Pantanala u Brazilu.

U sklopu ture bilo je noćno traganje za kajmanima, vozili smo se barkom po Madre de Dios i uz obale i vodič sa svjetiljkom lako uoči kajmana zbog refleksije očiju. U dva navrata smo više puta vidjeli malog kajmana. Vodič je dva puta rukom umalo uhvatio kajmana, u zadnji tren mu je izmakao. Kaže da je rukom ulovio kajmančića many times. Vjerojatno bi da je uspio dao nama na turi držati kajmana u ruci. To me podsjetilo na sličnu turu upravo u Peruu koju je Bađun snimio prije par godina glumeći kako sam istražuje prašumu. Nije isto mjesto, on je bio na sjeveru, ja na jugu Perua, ali u sklopu moje ture isto su bili noćni lov na kajmane i ribanje pirana. Dnevna i noćna šetnja prašumom, s tim da mi nismo išli dublje u džunglu van označenih staza. Van staza bi se morao polako probijati mačetom, a vjerojatno bi se i izgubio jer se ne bi imao po čemu orijentirati. I sam sam prije bio naivčina i divio se Bađunu, a uz to što su ga razotkrili bio sam na turi džunglom u Kambodži i sad u Peruu. Stvarno je teško u tropskoj prašumi uočiti životinju, lako je u savani u Africi gdje se organiziraju safariji. Ture džunglom spadaju u uobičajenu turističku ponudu, ne znam kako je toliko ljudi među kojima sam bio i ja povjerovalo Bađunu, to je dokaz koliko su Hrvati loši putnici. Sa mnom je na turi bio neki Englez, 28 godina i 43 posjećene zemlje. 32-godišnja Kanađanka s mužem, 32 godine i 29 država. Ja 28 godina i 19 država.

Na turi smo veslali jezerom Sandoval, veslali kajakom po Madre de Dios, prvi put probao zip line i šetnju visećim mostovima preko 35 m iznad tla u prašumi. Tu sam spavajući dočekao 2024. godinu. U Tambopati sam bio od 30.12. do 2.1., kad sam imao kratko slobodno vrijeme u Puerto Maldonadu prije noćnog autobusa natrag za Cusco. Puerto Maldonado je izrazito sparan, vruć i dosadan ružan grad, gotovo ništa vrijedno za vidjeti. S preko 30 stupnjeva tamo na oko 15 stupnjeva u Cuscu.

Vodič ture kaže da zarađuje 2000 sola mjesečno, a konovarice i kuharice 1000. Jadne plaće. Ima 43 godine i još nije bio izvan Perua. Od hrane su mi se svidjeli odrezak od alpake i sopa de quinoa ili sopa andina. Pachamanku nisam probao jer ne volim jela s kostima. Pisco sour sam probao, ali jednostavno ne podnosim nikakav alkohol, glede alkohola mogu biti musliman.

Danas je prvi od pet cijelih dana u Cuscu. Machu Picchu ću vjerojatno propustiti jer sam na knap s parama, a preporučuje se rezervirati tjednima unaprijed. 32 dana u Peruu, a propuštam top znamenitost! Bit će drugi put, sigurno ću se jednom vratiti u Južnu Ameriku obići sve ostale zemlje. Prezanimljiv kontinent, jeftino, ne treba ni za jednu zemlju viza.

U Cuscu sam bio na jednosatnoj masaži cijelog tijela danas, 250 sola. Atraktivna 20-godišnja Peruanka čisto španjolskog podrijetla, za razliku od one maserke iz Puerto Vallarte ne pristaje ni na kakve usluge seksualnog tipa, samo masaža. Ali bilo je dobro.

Obišao sam danas čarobne katoličke crkve neopisivo predivnog Cusca, ali za svaku se plaća ulaznica. Qorikancha/Monasterio de Santo Domingo 15 sola i penjanje na zvonik s pogledom 5 sola. Monasterio de Santa Catalina 8 sola. Crkva blizu katedrale 12 sola. Katedrala koja je ustvari trocrkva 40 sola! Sve su te crkve nestvarno lijepi umjetnički beskrajno vrijedni hramovi katoličanstva, podignuti na razvalinama domorodačkih hramova kao simbol trijumfa, ali ne znam zašto toliko naplaćuju ulaznice. Među brojnim svecima naslikan je i sveti Jeronim, za kojeg piše da je rođen u Stridonu u Dalmaciji, ali u to vrijeme Dalmacija nema ništa s Hrvatima.

Sutra posjećujem Saqsayhuayman, 20 min uspinjanja od Plaze de Armas, lokalitet Inka i panorama Cusca na dlanu.

Pranje 3 kg odjeće u Cuscu samo 12 sola ili 3 eura, euro po kilu. Juha sopa de chuño na gradskoj tržnici San Pedro samo 4 sola, juha u elitnom restoranu uz glavni trg Plaza de Armas 19 do 25 sola.

Jučer sam posjetio Saqsayhuaman, 70 sola ulaznica. Arhitektura Inka je impresivna, ali ne toliko kao astečka i majanska jer nema pojedinosti ni klesarija nego samo naslagani kameni blokovi. Vidio domaće životinje: alpake, ljame i vikunje. Panorama Cusca sa Saqsayhuamana pruža se u svim smjerovima. Par drvenih križeva i u blizini bijeli kip Krista, Cristo Blanco.

Crkve u Cuscu su neopisivo predivne, nimalo ne zaostaju za europskim crkvama. Krcate nestvarno lijepim slikama i rezbarijama. Za svaku se plaća ulaznica i u svakoj možeš provesti desetke i desetke minuta diveći se. San Cristobal, Santa Teresa, La Catedral, San Blas, Compañia de Jesus, Santa Catalina, La Merced, Santo Domingo, San Francisco, Santa Clara, San Pedro. Zastrašujuća moć katoličanstva.

Jučer sam bio u Crkvi sv. Franje s katakombama, ulaznica 15 sola, po mnogim pojedinostima slična franjevačkom samostanu u Limi. Čudesna umjetnost. Svijet je krcat krasnim crkvama, crkve su nedvojbeno arhitektonski i umjetnički vrhunac ljudskog stvaralaštva.

Kor izrađen 1652., osamdeset drvenih sjedala, 92 ručno izrezbarena sveca i blaženika franjevačkog reda. 12 m visoka i 9 m široka slika obiteljskog stabla franjevačkog reda, na njoj 1655. naslikane 682 osobe.

Prikaz raja, Zemlje i pakla iz 1675. U središnjem dijelu raja Isus i podno njega sv. Franjo koji nosi križ, desno sv. Roza Limska. Na Zemlji sv. Mihael arkanđel s vagom za duše, lijevo pećina koja predstavlja čistilište. U čistilištu papa, kardinal, fratar i Inka. Na dnu prikaz pakla u kojem demoni muče ljude kopljima i vatrom, na desnoj strani na vratima pakla demon Levijatan.

U kapitularnoj sobi samostana 14 slika na kojima su prikazani život, rad, čuda i smrt sv. Antuna Padovanskog. U klaustru 27 slika scena iz života sv. Franje Asiškog, godine 1668. dovršene. U sobi za molitvu prikazi svetih Bonaventure, Ivana Kapistrana, Bernanda Sijenskog i ostalih. U reflektoriju samostana gdje je u 17. stoljeću boravilo 80 do 100 ljudi velika detaljna slika Posljednje večere, uz prikaz sv. Bartolomeja krajnje desno.

Slika marijanski vrt, na desnoj strani tri franjevačka reda brane čistoću djevice Marije od sedmoglavog zmaja iz Otkrivenja, na lijevoj strani tri predstavnika tri reda. Sveta Klara Asiška, sveti Franjo Asiški i sveti Luj IX., francuski kralj. Samostan ima i prikaz Gospe od O.

Samostanska knjižnica sadrži 10 000 knjiga iz 16., 17. i 18. stoljeća, koje su žute, te knjige iz novijih stoljeća koje su u bojama. Knjige iz oblasti filozofije, bogoslovlja, matematike, geografije, prava, klasične književnosti, arhitekture, astronomije itd.

Španjolci = rigidno fundamentalno iskonsko katoličanstvo.

Prekjučer navečer sam stigao u Puno, grad na obali jezera Titicaca, najvišeg plovnog jezera na svijetu. Prostrana privatna soba u centru, pet noći po 12 eura.

Jučer sam bio na cjelodnevnoj turi plutajućim otocima naroda Uru i otokom La Taquile, tura 17 eura. Jezero Titicaca stvarno izgleda kao more. Vidio sam lokalne domoroce poznate po plesovima i tekstilu, ali mene folklor previše ne zanima. Puno i okolina su trojezični. Rabe se ajmarski, kečuanski i španjolski, a stari jezik naroda Uru je izumro 1960. Danas se služe ajmarskim. U peruanskom dijelu jezera je i otok Amantani, kojeg nisam posjetio jer bi mi onda trebala dvodnevna dvostruko skuplja tura.

Na turi sam upoznao nekog korejskog travel vloggera, youtubera, 35 godina i 145 zemalja na svim kontinentima, uključujući Antarktiku. Rekao sam mu da sam ja tek na 19 država, a životni cilj mi je barem 150.

Tri cijela dana sad za Puno, onda pet dana u Arequipi i povratak zadnjih par dana u Limu, prije povratnih letova za Zagreb. Puno isto ima krasnu katedralu i glavni trg, još par lijepih crkvi, vidikovaca i pješačkih ulica.

Sutra u šest ujutro napuštam Puno i idem u idući grad, Arequipu. Sedam sati vožnje autobusom, 13 eura karta. Bit ću pet noći u Arequipi, onda se vratiti u Limu i tri zadnje noći prije letova za Zagreb provesti u Limi.

U 32 dana posjetio Limu, Cusco, Puerto Maldonado s okolnom džunglom, Puno i obližnje otoke, te Arequipu. Bio u Peruu mjesec dana, a zaobišao Machu Picchu i Svetu dolinu. Problem je bio što se za Machu Picchu mora rezervirati tjednima unaprijed. Nisam bio sjeverno od Lime, znači pokrio sam samo jug zemlje.

Puno je mali grad s puno znamenitosti. Puno statua, spomenika, ulične umjetnosti, vidikovaca, par impozantnih crkvi. Danas šetao kilometrima do obližnjih sela u dolinama koja predstavljaju seosku idilu. Cvrkut ptica, spokoj, uzgoj ljama i ovaca. Kroz doline uz jezero Titicaca prolazi željeznička pruga. Spokoj jedino ponekad omete lavež brojnih pasa. Ni trenutka mi nije bilo dosadno, tri cijela dana u Punu i onaj jedan na turi za obližnje ploveće otoke i otok La Taquile.

Slijedi Arequipa, bijeli grad, pod zaštitom UNESCO-a. Četiri cijela dana valjda ne će biti previše u tom gradu poznatom po hrani, ipak je to milijunski grad. Drugi najveći grad u Peruu. Puno je mali grad, 140 000 ljudi, ali pet noći u Punu nije bila pogrješka.

Berlin, Muenchen
Beč, Željezno
Budimpešta, Pečuh
Rim, Milano, Pisa, Firenca, Molise, Gargano, Ancona, Loreto
Vatikan
Lisabon, Fatima
Prag
Kaunas, Vilnius
Ljubljana
Tirana
Los Angeles, San Francisco
Moskva, Petrograd... Bia bi doživjaj vozit se kušet-vagonon Transsibirskon želiznicon
Tokio, Osaka, Okinawa
Južna Koreja
Čile -Ognjena zemlja, Santiago
Buenos Aires, Rosario

Idealno je kad si u svaken gradu bar 4 dana za se opustit i obić ga, a ne već sutra otić ća.

Realno je reć da ću virojatno bit u Hrvatskoj. Volia bih obić znamenitosti u svojoj županiji i što više otoka.