Kada ste kazali kako su 2 ministrstva trula, ispravio sam Vas utoliko, što mislim kako su trula sva, a riba smrdi od glave. Dakle, ovo nije ništa novo, o tome se piše godinama, jedino što se sada narod.hr malo više angažirao, pa natjerao vladu da nevoljko reagira. A inače, tko je branio ministru branitelja da im kaže: "Ljudi, ovo je sramota, zar smo se zato borili?!" ili ministru financija da veli: "E, pa za ova sranja u udžbenicima ne dam novce!" ili ministar zdravstva: "Od ovoga se Hrvatima diže kortizol, a kvare i ostali endokrinološki nalazi. Ne može to više tako!" ili... Ne, svojom pasivnošću ili možda još gore, kimanjem glavom, svi to oni podržavaju i zato su truli svi.
Od Vas sam pak očekivao da to pokušate uljepšati, lakirati, nešto izmislite i "argumentima" branite ostala ministarstva koja "nisu trula". Afirmativno. Kad ono... Nekada je HDZ imao primarijusa među spin doktorima, gospodina Mačeka, koji je vrhunski "objasnio" od kuda Sanaderu satovi. I sa zanatske strane otišao u legendu. A danas?! Dres HDZ-a mora braniti neki intelektualni slabić..

Plenkovića ne zovem (ne smatram) "tatom", nisam poput Vas u središnjici i ne gajim prema njemu tako tople emocije. A ovo sa dostojnim bih se čak i složio. Takvu vrst "dostojanstva", da vas Vaše božanstvo počasti svojim izlučevinama, treba itekako zaslužiti, uloženim naporima, gutanjem i alpinizmom. Još kada Vam se sa visina obrati Vaše božanstvo i kaže Vam, kako je to što Vam curi po glavi samo kiša... neprocjenjivo. No eto, ovo što je Vama toliko bitno - meni do toga nije niti stalo, pa ni ne poduzimam korake u tom smjeru.

Povučeni udžbenik: U poglavlju o Bliskom istoku govorili o Irskoj i Baskiji


Nakon objave na portalu Narod.hr, kao i žalbi koje su uputili Marijana Petir i povjesničari, povučen je udžbenik povijesti za učenike 4. razreda gimnazije pod nazivom „Zašto je povijest važna? 4“, autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice, izdavača Profil Klett d.o.o.

Najsporniji su bili dijelovi u kojima se prikazuje stvaranje Hrvatske, Domovinski rat, Franjo Tuđman, Alojzije Stepinac…

No, to nisu bile jedine manjkavosti spornog udžbenika. Primjerice u poglavlju nazvanom “Bliski istok” prvi odjeljak govori o terorističkim akcijama u Irskoj i Baskiji. Tek potom autori pišu o Bliskom istoku i tamošnjem islamizmu i džihadističkim pokretima. Ovdje nije sporno da su IRA u Irskoj i ETA u Baskiji činile terorističke napade, no zbunjujuće je to pisati ispod naslova “Bliski Istok”.

Ova mala crtica dokazuje, ne samo da su u udžbeniku napisane mnoge netočnosti te su izostavljane bitne činjenice što su dokazali prof. dr. sc. Ante Nazor i drugi, nego je udžbenik napisan izrazito “šlampavo i amaterski”.

To sam i ja tio cehi napisat.Nisu oni jadnici nego je jadan ko dozvaoli trgovanje ministarstvom obrazovanja,kulturom i slicno.
Ovo je nedrzanje do svoga.E sad jedna stvar su udžbenici a druga profesori.Profesorii nastavnici nisu idioti.Masu puta mi je nastavnik iz ossnovne skole prekrizio pola recenica u nekom udžbeniku i ispravljao nedostatke.

Što Branimir Janković, recenzent Profila Klett govori o Oluji, Domovinskom ratu i Bleiburgu?


Mediji u Hrvatskoj, koji posljednjih dana pišu o povučenom udžbeniku povijesti, izbjegavaju navesti jednu jako važnu činjenicu kad je Branimir Janković u pitanju. Uzimaju njegov komentar i pritom ga predstavljaju kao urednika portala historiografija.hr, povjesničara i docenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prešućuju kako je Janković recenzent jednog drugog udžbenika povijesti za izdavača Profil Klett, i to onog kojem je koautor Miljenko Hajdarović, koji je koautor i spornog udžbenika.

Tko je Branimir Janković?

Branimir Janković je povjesničar, docent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Diplomirao je povijest i hrvatski jezik i književnost 2006. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godinu dana kasnije upisuje poslijediplomski doktorski studij “Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu”. Od 2009. zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirao 2014. radom “Teorijske i metodološke preobrazbe hrvatske historiografije 1970-ih i 1980-ih godina”.

Od 2009. docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje sudjeluje u izvođenju nastave na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti na predmetima “Povijest historiografije”, “Javna povijest”, “Historiografija i nacionalizam”, “Historiografija o Francuskoj revoluciji” te seminaru iz “Europske i svjetske povijesti 19. stoljeća (1789-1918)”.

Objavio je monografiju “Mijenjanje sebe same. Preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma”.

Janković je trenutno i urednik portala historiografija.hr, čiji je osnivač i prvi urednik Damir Agičić te urednik stranice Javna povijest/Public History na Facebooku. Na Facebook stranici učestalo se najavljuju događaji u organizaciji Documente, kao i Inicijative mladih za ljudska prava.

Tako je npr. u studenom najavljena Edukativno-aktivistička škola tranzicijske pravde “Gdje si bio_la 2023.?”, a koju se opisuje riječima: “Zainteresiranim mladima želimo omogućiti kvalitetnije razumijevanje odnosa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u društvima koja su prošla kroz sukobe te zajednički promisliti kako možemo utjecati na neponavljanje rata te se angažirati protiv ekspanzije nacionaliz(a)ma. ”

Zanimljiva je i njegova fotografija ispred slike Josipa Broza Tita. Ona ni ne čudi nikoga s obzirom na njegovu biografiju.

Čime se sve u svom radu bavio Janković?

Otvorite li popis publikacija Jankovića, dobit ćete uglavnom radove oko Jugoslavije, oko povijesnog revizionizma, nacionalizma…:

“Transformacija pojma antifašizam i tranzicija povjesničara u Hrvatskoj “, “Intelektualne intervencije Branka Horvata: Hrvatsko proljeće 1971. i Kosovo 1989.Ideje o transformaciji Jugoslavije 1990-ih godina”, “Prijepori o povijesnom revizionizmu i reviziji povijesti PROTIV historijskog revizionizma, ZA reviziju povijesnih spoznaja”, “”Prijelomna” i “sudbonosna” 1918: obilježavanje stogodišnjice stvaranja Jugoslavije”, “Povijest knjige i čitanja: novi pristup jugoslavenskom socijalizmu Reprezentacije socijalističke Jugoslavije: preispitivanja i perspektive”, “Suvremena povijest i suvremena hrvatska historiografija kao istraživački problem” i dr.

Veza Janković-Hajdarović-Profil Klett

“VREMEPLOV 8 : udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole” također je uvršten u Katalog za ovu akademsku godinu.

Njegovi autori su Tomislav Bogdanović, Miljenko Hajdarović i Domagoj Švigir. Posljednji je tvrdio kako hrvatski udžbenici povijesti za osnovnu školu većinom i dalje prikazuju Srbe kroz negativne stereotipe stvorene 1992.

Recenzenti ovog udžbenika su dr. sc. Branimir Janković; Manuela Kujundžić, prof.; Vinko Tadić, prof.; Martina Glučina, prof.

Kako se Janković očitovao o povučenom udžbeniku?

Docent Janković u svom je proglasu na historiografija.hr kojim je najavio borbu za „pluralizam mišljenja o povijesnim kontroverzama“, zanemario mogućnost da i sam kaže što misli o povučenom udžbeniku.

Zato se u utorak ponovno oglasio, pritom odgovarajući na ono što je prof. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, napisao u analizi za Narod.hr:

“Vjerujem da je iz svega napisanog jasno da se povučeni udžbenik povijesti ne uklapa u ono što njegovi kritičari smatraju da bi trebalo pisati o nacionalnoj povijesti. Sažeto rečeno, treba ublažiti ono što bi bilo kritično prema nacionalnim junacima i dominantnoj hrvatskoj politici, a naglasiti ono što se smatra da bi im trebalo govoriti u prilog. Pritom se iza pozivanja na „činjenice“ i „greške“ javljaju i mnogi primjeri izravnih imputacija, manipulacija i apsurdnih zahtjeva. Tom prilikom se propisuju ne samo točno određene interpretacije nego i željene formulacije, čak i odgovarajući glagoli.

Postavlja se pitanje kako je takvim shvaćanjem uopće moguće imati pluralizam udžbenika povijesti jer ovo po svemu tendira postojanju samo jednog, jedinog udžbenika koji će sadržavati sve što se traži. Gdje tu uopće može ostati prostor za drugačije riječi i formulacije, a da o interpretacijama ne govorimo. Iz kritika je nemoguće zamisliti koja bi to druga interpretacija uopće bila moguća. Pritom autori udžbenika uglavnom nisu navodili ništa što već nema u postojećoj domaćoj i stranoj historiografskoj literaturi. Znači li to da ono što je dopušteno u historiografiji nije dopušteno u udžbenicima povijesti i možemo li zaista tako gledati na to? O gotovo svim se iznesenim kritikama itekako može debatirati i stvari nipošto nisu zaključene, za razliku od onoga kako se to želi predstaviti.”

Postavlja pitanje je li Domovinski rat bio – građanski rat?

Janković je 2020. objavio na portalu Historiografija, a ‘Novosti‘ SNV-a Milorada Pupovca su prenijele, tekst u kojem se, između ostaloga, pita je li Domovinski rat bio građanski rat ili ‘samo agresija izvana’:

“Što se tiče hrvatskog slučaja, poznati su oštri prijepori u javnosti je li rat u Hrvatskoj ujedno bio, uz ostalo, i građanski rat ili samo agresija izvana. Za dio javnosti to je gotovo tabu-tema i odbacuje se kao “pokušaj izjednačavanja krivnje kroz sintagmu građanskog rata” (Zvonimir Despot, Večernji list, 12.10.2020). To je dakako složeno pravno, politološko i historiografsko pitanje, ali nesumnjivo i političko pitanje koje izaziva snažan interes javnosti. Upravo je primjerice objavljena knjiga Mirjane Kasapović Bosna i Hercegovina 1990. – 2020. Rat, država i demokracija koja se u medijima najavljuje riječima “Zašto je rat u BiH bio građanski, a u Hrvatskoj ne”.

Sve te rasprave i polemike potvrđuju već spomenutu napomenu da je imenovanje ili definiranje nekog rata građanskim ratom iznimno prijeporno političko pitanje i da je sam termin građanskog rata itekako prijeporan pojam. No osim problema definiranja karaktera određenog rata, važno je govoriti i o društvenom aspektu rata i njegovoj svakodnevici, koje se često zanemaruje”, navodi Janković.

Janković relativizira Oluju i Domovinski rat

Ovog ljeta, uoči obilježavanja Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Janković je za Glas Slavonije pisao o obilježavanju Oluje, pritom je relativizirajući, kao i Domovinski rat. U pitanje dovodi i proslavu Oluje, ističući “popratne zločine” koje su počinili hrvatski vojnici kao i to da je u “hrvatskim udžbenicima povijesti većinom zastupljena uljepšana slika Oluje”.

“U hrvatskim udžbenicima povijesti većinom je zastupljena uljepšana slika Oluje. U hrvatskoj, srpskoj i međunarodnoj historiografiji prisutni su različiti pogledi radi li se o unaprijed planiranom masovnom protjerivanju srpskog stanovništva, odnosno etničkom čišćenju ili su opću evakuaciju naredile srpske vlasti, odnosno stanovništvo se dalo u bijeg odmah po izbijanju operacije Oluja. Za sve navedeno moguće je pronaći određene argumente.

Obje strane nisu tada u jeku rata mogle zamisliti suživot, o čemu dobro svjedoči tadašnji javni diskurs. I sa srpske, i sa hrvatske strane, čiji je krimen masovno pljačkanje i paljenje kuća, ubijanje preostalih srpskih civila koje se pozivalo da ostanu i onemogućavanje kasnijeg povratka. U hrvatskoj historiografiji o ratovima 1990-ih govori se samo kroz političku i vojnu povijest. Nedostaje prikazivanje društvene povijesti, koje će dubinski pokazati lice i naličje Domovinskog rata. Nisam siguran koliko je u ovom trenutku – usprkos razmaku od 30 godina – hrvatsko društvo spremno za to.

Lice pobjede često ima naličje gubitka. Nekad toga postajemo svjesni tek kasnije. “Pobjednička” strana ima tendenciju zaboravljanja onog lošeg što se pritom događalo, dok “gubitnička” strana izbjegava priznati što se sve događalo prije. To nije samo slučaj sjećanja na Oluju nego vrijedi i za mnoge europske primjere. Kako protječe vrijeme, tako se ipak mijenjaju i obilježavanja prošlih događaja. Tome je tako jer na ono što se dogodilo gledamo drugačijim očima ovisno kako se mijenja naša sadašnjost i priželjkivana budućnost”, napisao je, između ostaloga, Janković.

Za Bleiburg krivi samo ustaše

Zanimljivo je pogledati stajališta koja zastupa Janković, koji se rado pojavljuje u srpskim Novostima. Tamo je, naime, 2019. izjavio da su ustaše same krive za Bleiburg.

“Pritom se govori da je Bleiburg ‘najveća tragedija hrvatskog naroda’, iako je najveća tragedija hrvatskog naroda to što su ustaše 1941. dio naroda stavili u službu fašizma, uspostavili rasistički motivirane logore i provodili genocid. Ustaše su, iskoristivši hrvatski nacionalizam, izručili Hrvate Trećem Reichu, upleli ih u ogromne zločine i na kraju odveli na Bleiburg. U tom su smislu za Bleiburg najviše odgovorni ustaše, iako to ne opravdava niti skida odgovornost s partizanskog zločina odmazde”, rekao je Janković.

Recenzenti ključni, ali izdavač ne odgovara

Podsjetimo, sporni udžbenik su recenzirali za izdavača Sergej Filipović s Filozofskog fakulteta u Osijeku, profesor Vinko Tadić iz osnovne škole te profesorica Valerija Turk-Presečki iz Gimnazije u Daruvaru.

O recenzentima smo pitali i samog izdavača spornog udžbenika, Profil Klett. Pitali smo planiraju li ponoviti recenziju svih udžbenika autora/koautora Miljenka Hajdarovića i dr., s drugim recenzentima. Zanimalo nas je i na koji način odabiru recenzente i kako provjeravaju njihovu stručnost. Te planiraju li prekinuti suradnju s recenzentima spornog, povučenog udžbenika iz povijesti. No, ni njihov odgovor nismo dobili.

Koji je problem s tom knjigom (što god u njoj pisalo) ako nastavnici imaju mogućnost birati između više udžbenika?

ne predaju nastavnici sami sebi nego djeci.

s tim u vezi ih ne mogu šopati bilo kakvim glupostima.

A što je s našim udžbenikom povijesti? Jeste li primjetili da Hrvati u BIH u svojim udžbenicima povijesti, uče da nemaju povijest, da nikada nisu postojali i da su zapravo povijesni fenomen? ako treba pojašnjavati mogu. no kontam da je tu dovoljno pameti da skužite što želim reći.

Ne znam kakvi su ti udžbenici, no to je stvar Hrvata u BH i njihovih povjesnika i izdavača. Ne vidim u čemu je pitanje i problem. Ako uopće jest.

Naravno kako postoji pitanje i problem. Osim za anacionalni HDZ. Hrvatska je dužna nadzirati što susjedne zemlje pokušavaju uvaljati hrvatskoj djeci i ako je potrebno reagirati. Pa bili to udžbenici za Vojvođanske Hrvate koje je Srbija otisnula na ćirilici ili ako nešto pokušavaju uvaljati "gradžani" djeci u BiH. Ako treba otisnuti ih u Hrvatskoj, a ne plaćati ovakve svinjarije - https://narod.hr/kultura/havc-31-miliju ... u-hrvatske.

Naravno kako postoji pitanje i problem. Osim za anacionalni HDZ. Hrvatska je dužna nadzirati što susjedne zemlje pokušavaju uvaljati hrvatskoj djeci i ako je potrebno reagirati. Pa bili to udžbenici za Vojvođanske Hrvate koje je Srbija otisnula na ćirilici ili ako nešto pokušavaju uvaljati "gradžani" djeci u BiH. Ako treba otisnuti ih u Hrvatskoj, a ne plaćati ovakve svinjarije - https://narod.hr/kultura/havc-31-miliju ... u-hrvatske.

ne postoji povijest posebno napisana za Hrvate u BIH. Hrvati u BIH. gledano iz perspektive integralnog hrvatstva može se reći da je povijest našeg naroda integralnog hrvatskog, posebno ona koja se tiče nepokorenih dijelova Stare Hrvatske, koji nisu htjeli pod Ugare, ispuštena i prepuštena nekim novokomponovanim narodima,

RH pomno prati što uče Hrvati u Vojvodini i burno će reagirati ako treba i čim pronađu i najmanji pasus koji im ne odgovara.

RH ne prati što uče Hrvati u BIH jer HRvatima u BIH dostavlja gotove udžbenike povijesti.

Ja sam doista mislio da mi imamo jednu povijest, naš narod, i da nema potrebe zavirivati u udžbenike po hrvatskom školskom programu, Bio sam uvjeren da nema autora udžbenika povijesti koji bi iz naše kulture i povijesnog sjećanaj izbacio one dijelove hrvatske povijesti koja od 1102 do 1848 još uvijek postoji kao hrvatska povijesti. A onda sam shvatio da su upravo to uradili.

O Stjepanu Tomaševiću, Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, Ivanu Don Musiću, hrvatska povijest i i hrvatski udžbenici praktički ne pišu. To je za današnju RH neka strana povijest.

A ja uprono tvrdim i u to sam prilično uvjeren, da što se tiče naroda hrvatskog povijest Hrvata prestaje u ugarskoj i austrijskoj Hrvatskoj sa 1102 godinom i počinje tek s 1848, Dok je povijest Hrvata u turskoj Hrvatskoj itekako živa i nakon 1102 pa sve do okupacije od strane Osmanlija.

Stoga je bilo za očekivati da će se pisci povijesti zadati da popune ta stoljeća, od 1102 pa bar do 1495 hrvatskom poviješu koju u tom trenu ipak imaju. No izgleda da za pisce udžbenika u Hrvatskoj, kada pišu o srednjem vijeku, čak i tada vrijede avnojevske granice- I da su oni Avnojevinu, Pereciju, Tuđmanista, baš ozbiljno shvatili.

Primjetio sam i nagla pljuvanja kralja Tomislava samo zato kaj se krunil v Bosni, i fokus na Branimiru. Samo zato što je miljenik Vatikana.

Inače što mislite uči li se u našim školama išta o sadržaju pisma kojeg je Vatikan uputio Ugarskoj 1102 nakon okupacije Dalmacije i Slavonije i kako Hrvatsku naziva Papa u tom trenutku?

Uče li djeca logiku i dublji smisao određenih procesa i događaja ili su samo fokusirani na dosadne datume i fakte bez da razvijaju historiografski talent?

Dossier(1/4): Razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu oko povučenog udžbenika povijesti


Nakon što je Narod.hr otvorio priču o skandaloznom sadržaju udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije u izdanju Profil Kletta autorskog tima Hajdarović – Ristić – Torbica, koji je u međuvremenu povučen, u nekoliko nastavaka razotkrivamo detalje o autorima udžbenika, recenzentima i što je najvažnije, razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu povezanu ovim slučajem.

Većina aktera oko trojice autora povučenog udžbenika izdavača Profil Klett povezana je već godinama. Što je najvažnije, oni koji kritiziraju povlačenje udžbenika, ali i prof. dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata koji je za naš portal kritički analizirao sporne dijelove udžbenika – nisu neovisni i nepristrani kako se predstavljaju.

Naime, javno su reagirali docentica Snježana Koren i docent Branimir Janković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, urednik portala Historiografija.hr.

Nakon što im je s našeg portala upućena kritika da se u svojim očitovanjima nisu bavili sadržajem kritika koje je na našem portalu objavio prof. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, već su se upustili u etiketiranje i opetovano izražavanje skandaliziranosti javnim propitivanjem kvalitete sadržaja udžbenika, oboje docenata, i Koren i Janković, na portalu Historiografija.hr objavilo je svoje analize Nazorove kritike.

U svojoj analizi docentica Koren između ostalog je ponovila podatak koji je u članku na portalu Telegram ranije iznijela Dora Kršul da se Nazor ne može uzimati kao mjerodavan komentator budući da je suautor udžbenika za četvrti razred srednje škole u izdanju konkurentske izdavačke kuće i time je ujedno zainteresirana strana.



Nepristrana stručnjakinja?

Štoviše, docentica Koren u svojem se tekstu posvetila analizi udžbenika kojem je Nazor suautor te je na svega tri stranice našla velik broj podataka koji su navodno sporni i problematični ako se na tekst primjene mjerila koja je Nazor primijenio u svojoj analizi, a koja Koren naziva cjepidlačenjem. Opravdano propitivanje Nazorove moguće pristranosti moglo bi se prihvatiti kao valjani argument, da docentica Snježana Koren nije sve samo ne nepristrana stručnjakinja u pitanjima ocjene ovoga udžbenika.

Docentica Koren jedna je od dviju povjesničarki zaposlenih na Katedri za metodiku nastave povijesti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a njezina kolegica s katedre je Dea Marić, asistentica i doktorantica pri doktorskom studiju Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu.

S obzirom da su zaposlene na istoj katedri, Marić i Koren nerijetko su zajedno članice povjerenstava za obranu diplomskih radova, zajedno sudjeluju u različitim znanstvenim i stručnim projektima i predstavljanjima knjiga, te su zajedno kaoutorice i jedne publikacije.

Hrvatska udruga nastavnika povijesti

Od 2017. godine Dea Marić je predsjednica Hrvatske udruge nastavnika povijesti (HUNP), a Snježana Koren pak u svom životopisu na stranicama Filozofskog fakulteta navodi da je upravo ona jedna od osnivačica udruge.

Udruga je, kako se navodi na njihovim stranicama osnovana 2003. godine na inicijativu prof. dr. sc. Nevena Budaka danas umirovljenog profesora Filozofskog fakulteta te profesorice povijesti Karoline Ujarković i Svjetlana Vorel.



„Jednom davno… smo živjeli zajedno“

Prema materijalu dostupnom na stanicama HUNP-a Koren je u projektima te udruge sudjelovala i 2014. godine kada je zajedno s kolegom s Filozofskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Hrvojem Klasićem sudjelovala u izradi priručnika za nastavnike „Jednom davno… smo živjeli zajedno“ u kojem su sabrane 23 radionice profesora iz država sljednica SFR Jugoslavije, a predavanje na godišnjoj skupštini HUNP-a Koren je održala i 2018. godine.

Zašto bi svi ovi podaci bili relevantni za temu povlačenje udžbenika saznat ćemo ako analiziramo zbivanja na godišnjoj skupštini HUNP-a 2017. godine kada je, kako je već spomenuto, predsjedanje udrugom, preuzela Dea Marić, prema vlastitom iskazu: „nakon par godina smanjenje aktivnosti i vidljivosti udruge“.

Za tajnika udruge na istoj je sjednici izabran Vedran Ristić, profesor povijesti iz osječke III. gimnazije – jedan od autora povučenog udžbenika Zašto je povijest važna? 4, koji je ujedno i jedan od najaktivnijih članova udruge. Toj su skupštini, nakon koje je udruga odlučila izraditi i novu web stranicu te pojačati svoje djelovanje i vidljivost nazočio i jedan od osnivača udruge prof. dr. sc. Neven Budak te izv. prof. dr. sc. Hrvoje Klasić, a zajedničko predavanje održali su Dea Marić i još jedan autor povučenog udžbenika Zašto je povijest važna? 4 – Miljenko Hajdarović.

Na fotografiji nastaloj tom prilikom vidljivo da je na skupštini bio i, pretpostavljate, treći autor udžbenika- Nikica Torbica.



Radna skupina za kurikul povijesti

Indikativno je i da se udruga ponovno obnavlja u jeku javne rasprave o novom kurikulu povijesti na čelu radne skupine za izradu kojega je bila upravo Snježana Koren, a krovni dokument za izradu kojega je izradio upravo Neven Budak. Član radne skupine kojoj je na čelu bila Koren, bio je i Miljenko Hajdarović.

Sva su trojica autora povučenog udžbenika vrlo aktivni članovi HUNP-a te na seminarima i radionicama te udruge nerijetko imaju vlastita izlaganja, a Hajdarović je autor i članka „Dva desetljeća HUNP-a“ koji je ove godine objavljen u časopisu Poučavanje povijesti.

Jesu li autori udžbenika slučajno i članovi HUNP- i obnavlja li se HUNP slučajno u vrijeme javnih prijepora o kurikulu izrađenom pod vodstvom docentice Koren?

Poveznica s Miletić

Na godišnjoj skupštini HUNP-a 2018. osim predsjednice i asistentice Dee Marić, izlagala su dvojica autora udžbenika – Vedran Ristić i Nikica Torbica. Tada aktualna članica stručne radne skupine Martina Glučina osim svoje, izložila je i radionicu Profil Klettove recenzentice povučenog udžbenika Valerije Turk- Presečki. Predavanje je održala i viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Loranda Miletić koju se spominje kao moguću nezakonitu recenzenticu Ministarstva za povučeni udžbenik.

Kako doznaje Narod.hr viša savjetnica za povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje Loranda Miletić bila je recenzentica udžbenika za povijest 2021. u povjerenstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Miletić je u vrijeme održavanja ove skupštine bila u radnoj skupini za izradu pojedinih predmetnih kurikula. Predavanja je održala i šefica stručne radne skupine za izradu kurikula povijesti, osoba koja je prva kritizirala povlačenje udžbenika i osnivačica HUNP-a docentica Snježana Koren, ali i prof. dr. Damir Agičić, profesor na Katedri za svjetsku povijest novog vijeka Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te pokretač portala Historiografija.hr na kojem su svoje kritike objavili Koren i Janković te s kojeg su najavili peticiju za tzv. zaštitu pluralizma unutar historiografije.

Dodajmo tomu i činjenicu da je Agičić, kako je istaknuto u njegovom životopisu na Wikipediji, urednik udžbenika i priručnika u Profilu International od 1996. godine.

Upravo je već na idućoj godišnjoj skupštini 2019. HUNP-a govorio Miljenko Hajdarović, ovaj put kao urednik povijesti Profil Klett-a.

Profil Klett ekipa

No, na događajima u organizaciji HUNP-a nisu česti izlagači samo autori udžbenika i njihova javna braniteljica, članovi stručne radne skupine za izradu kurikula povijesti, predstavnici i autori Profila Klett i Hajdarović koji je sve od navedenog, nego se na njima često može vidjeti i Profil Klettovog recenzenta dr. sc. Sergeja Filipovića s Filozofskog fakulteta u Osijeku. Filipović je primjerice sudjelovao na radionici u sklopu projekta Decisions and Dilemmas 3: making learning about the EU motivating and meaningful kojemu je koordinator Vedran Ristić.

Na fotografiji je vidljivo kako u radionici koju vodi autor Ristić sudjeluje recenzent Filipović zajedno s autorom Torbicom.

Documenta

Da niti jedan recenzent povučenog udžbenika nije nepovezan s Hrvatskom udrugom nastavnika povijesti pokazuje i priručnik za nastavnike i nastavnice povijesti Kako kreativno pristupiti nastavi povijesti autora Gorana Đurđevića u izdanju Documente- Centra za suočavanje s prošlošću, u kojoj je, kako navodi na svojem Linked.In profilu, prije zaposlenja na Filozofskom fakultet u Zagrebu radila Dea Marić.

Recenzent Đurđevićevog priručnika bio je njegov kolega s kojim je osnovao Povijesno društvo Požega Vinko Tadić, a osim njega recenzenti priručnika su bili Miljenko Hajdarović i Nikica Torbica.

Da rezimiramo – sva trojica autora udžbenika članovi su HUNP-a koji su osnovali Snježana Koren i Nenad Budak, a kojega vodi asistentica na Katedri na kojoj je zaposlena Koren.

Svih četvero do sada poznatih recenzenata – troje koje je angažirao Profil Klett i jedna koju je, prema saznanjima portala Narod.hr, nezakonito angažiralo Ministarstvo, bliski su udruzi, bili su izlagači na njezinim seminarima ili su recenzirali izdanja koja dijele na svojim stranicama.

Veći dio aktera višestruko je povezan i s izdavačkom kućom Profil Klett. Osim autora i urednika Miljenka Hajdarovića te autora digitalnih sadržaja Nikice Torbice, recenzenti Profil Klettovog udžbenika za 8. razred Vremeplov 8 su, kako je ranije pisao naš portal, upravo doc. dr. sc. Branimir Janković koji je uz doc. Koren kritizirao povlačenje udžbenika, ali i Vinko Tadić koji je recenzirao i povučeni udžbenik.

Niti jedno od navedenih djela nije protuzakonito, štoviše više je nego pohvalno da profesori povijesti posredstvom udruga sudjeluju u civilnom društvu, da sudjeluje u projektima, stručno se usavršavaju i unaprjeđuju te zajedno pišu, izlažu i na razne načine surađuju.

Svi izneseni podaci javno su dostupni i svatko ih može provjeriti na internetskim stranicama na koje kroz tekst upućujemo.

Ipak, kad sagledamo iznesene podatke, neka se logična pitanja nameću sam po sebi.

Koincidecnija ili…?

Je li koincidencija da su upravo sva trojica autora udžbenika ujedno i članovi, odnosno sudionici aktivnosti Hrvatske udruge nastavnika povijesti, a da je osnivačica te udruge upravo osoba koja ih javno brani prozivajući druge kolege za pristranost?

Nameće se i pitanje kako je moguće da su jedan Profil Klettov i jedna recenzentica Ministarstva sudionici aktivnosti ove udruge, a jedan od Profil Klettovih recenzenata je pak recenzent izdanja koje dijele na svojim stranicama?

Možemo li zato pretpostaviti da su i ocjene recenzenata i analiza docentice Koren bili pristrani? Ako su na jednoj aktivnosti jedne udruge sudjeluju gotovo svi akteri koji se spominju u procesu objave i recenzije udžbenika te javni branitelji validnosti udžbenika, ne možemo li u tom slučaju postavljati pitanja o njihovoj potencijalnoj povezanosti, isprepletenosti i zavisnosti, u najmanju ruku nepristranosti?

Kad se drugima spočitava ideološka obojenost, stvaranje atmosfere linča i pristranost, valja se sjetiti da nitko nije cijepljen od carlschmitovskog rezoniranja i kreiranja podjela po modelu „mi ili oni“ ili kako to naziva Oliver Frljić: „Vaše nasilje i naše nasilje“. Da, u ovom se momentu možemo pozivati na slavne riječi tzv. premijerske kandidatkinje platforme Možemo: „svatko nekoga poznaje“.

Validni i nepristrani predstavnici struke?!

I doista, Hrvatska je zemlja u kojoj je angažiranom pojedincu moguće poznavati velik broj, ako ne i većinu stručnjaka i biti često angažiran na istim projektima. Ali zar ne bi u tom slučaju bilo pravednije prilikom davanja vlastite ocjene, priznati vlastitu povezanost s autorima, recenzentima, ali i izdavačkom kućom koja izdaje povučeni udžbenik, pa tek onda ex cathedra nastupati kao jedini, validni i nepristrani predstavnici struke, naspram navodno politički motiviranim progonima?

Na svu sreću, mišljenje struke za razliku od vremena 1996. godine na koju se poziva Snježana Koren, više se ne kroje samo u kabinetima jedne institucije u Hrvatskoj.