Srpski jezik, prostor i kultura povijesno su bili na istoku, na prostorima Raške, Budimlja, Kosova i Makedonije. Tu je srpska država nastala i opstala, tu je ostavila cijeli svoj etnički i kulturnojezični trag u povijesti. Hrvatska pak svoj etnički i kulturnojezični trag ostavlja na širem prostoru Dalmacije i svih okolnih regija sa kojima je ona u doticaju.

Kada su Srbi uzeli štokavicu za standard umjesto torlačkog, mi smo MORALI za standard također uzeti štokavski umjesto čakavskog ili kajkavskog jer bi inače najveći dio hrvatskog povijesnog prostora bio kulturalno , teritorijalno i etnički ugroženo. Velikosrpski pristup bi bio isti, u stvarnosti ne bi imao ništa veći legitimitet nego što ima danas, ali ti isti argumenti bi bili puno uvjerljiviji. Srbi su se tada na štokavici osjećali sigurno od hrvatskog posezanja što zbog Bugara ne bi bio slučaj da su standard gradili na torlačkom, jednako kao što smo mi osjećali sigurnost od slovenskog posezanja za kajkavštinom kada smo štokavicu gurnuli u prvi plan.

Narodnim preporodom u 19. stoljeću nastaje nagli zaokret u samom konceptu srpske nacije, kada svoje težište sa istoka prebacuju na zapad gdje nikada kao nacija nisu postojali. Upravo je u tom pomaku težišta na zapad, koji je tada učinjen iz geostrateških i praktičnih razloga, srž svih sukoba koji i dan danas traju. Od tog trenutka posrbljavanje za vas postaje nužnost, jer bi u suprotnom sami temelj na kojem je srpska nacija sagrađena bio doveden u pitanje. Od tada smo i jedni i drugi u borbi za opstanak; mi na istini, a vi na laži.

Ma, ne! Vi u nama vidite sebe. Da, u 19. veku za nas jezik jeste bio stvar identiteta, ali ta vremena su davno prosla.
Danas nam je jezik sredstvo komunikacije, i vrlo smo fleksibilni kad je isti u pitanju - ne smeta nam njegova evolutivna promena, zato prihvatamo turcizme, grcizme, latinizme, sve vise anglicizme, i zasto da ne - croatizme!
Dakle, ne insistiramo na to da nam jezik odbija tudjice - pa kako onda mozemo da govorimo o nekom posrbljavanju!
Da ste vi fleksibilni kao mi, da prihvatate tudjice kao mi, vi biste rekli da vas neko srbizira, germanizira, turcizira i sl. Jer vi i danas na jezik gledate vise kao na sredstvo izgradnje identiteta, manje kao na sredstvo komunikacije.
Sto je, ako cemo objektivno, prilicno besmisleno. Vas Boris Buden tvrdi da vasa jezicka filozofija uzrokuje smanjenje komunikativne funkcije jezika. Po njemu, nema granica medju jezicima od Istambula do Brisela, nego je rec o kontinuumu, o finim, postepienim prelazima, bez tvrdih granica koje bi istovremeno bile granice nacija tj. naroda.
Osim toga i samo vidimo, da nacije s kraja na kraj planete mogu da govore spanski, ili engleski, ili francuski, a opet da ne budu ista nacija. Tako da vi na silu dajete tu funkciju jeziku u danasnje vreme.

Imamo dakle, vi i mi, razlicit odnos prema jeziku. S tim da je vas odnos malo staromodan. Nas pogled na zivot je da ako nekad u isrtoriji imamo dodir s Turcima, onda naucimo da pravimo baklavu i sarmu. Ako imamo dodir s Nemcima, naucimo da pravimo strudlu. A pokupimo i poneku rec iz njihovih jezika. To je nasa otvorenost za ucenje. I vi ste otvoreni, ali manje, i samo prema zapadu.

Pa nije baš.
Ne postoji čakavski standard, imaš 6 dijalekata koji se poprilično razlikuju.

Također, nemaš ni torlčki standard, nego 3 dijalekta, koji prelaze makedonsku, kosovsku i bugarsku granicu. Mislim da je srednji samo unutar granica Srbije.
Bugari ih sve trpaju u svoj Prijelazni dijalekt, jer isti sadrži štoviše utjecaja štokavštine kako se ide na zapad.
Iako dobar dio Torlaka tu i nisu domoroci, već su potomci doseljenika iz Makedonije.
JI Srbija je krajem 19. st-a imala više muslimana nego BiH, a kad su otjerali Turke....
Šopi, onaj najistočniji dijalekt je domorodački, ostala dva su mješavina šopskog, makedonskih i doseljenih štokavaca sa zapada.
Nije isto dijalekt i standard, drugačija su mjerila, to ne treba brkati.


Čakavica nije pravo narječje.
To je ostatak s kojim se nije znalo što će, kada se izdvoje kajkavski i zapadnoštokavski.
Načelno se može podjeliti na sjevernu (kajkavoidnu) i južnu (štokavoidnu), iako i tu ima preklapanja.

Južnočakavski govori južnog Gradišća, bivši Pounjski poddijalekt, je u dosta velikoj mjeri kajkaviziran (originalno razlike nisu bile velike, a ovo područje je bilo dio kajkavske Slavonije, izloženo utjecajima Zg biskupije i prije i poslije selidbe).
A u sebi sadrži i Štoje, skupinu koja koristi što umjesto ča.
Zapadno od Zagreba, uz slovensku granicu, imaš kajkavsku ikavicu, odnosno kajkaviziran južnočakavski, Donjosutlanski dijalekt.
U južnočakavskim ikavskim govorima kod Rijeke, oko Studene se govori kaj, kao i u Buzetu.
Moliški govori su pak štokavski, ali s gomilom čakavizama, srodni su JZ Istarskima, samo što su ovi još dodatno čakavizirani.

S druge strane, istočnokajkavski (Podravsko-Križevački) i jugozapadni (Posavsko-Turopoljski) sadrže gomilu štokavskih karakteristika.
Sjevernomoslavački poddijalekt je kajkavizirana novoštokavska jekavica.

Staroštokavski/šćakavski imaju gomilu arhaizama koji su se nekoć smatrali čakavskima (npr. j umjesto đ, tj umjesto ć), istočnobosanski šćakavski je tu dosta srodan južnočakavskima, a slavonski/šokački ima i srodnosti s kajkavskima.

Itd.
Nije baš da su granice jasne.
Kajkavski prigorski (sa svim kajkaviziranim džepovima) je bratski srednjočakavskom, a razlike između novoštokavske ikavice i južnočakavice (u sintaksi npr) su u mnogim djelovima nepostojeće (južnočakavci su asimilirali gomilu novoštokavskih izbjeglica, a i novoštokavština se proširila na nekoć južnočakavska područja).

Je da je dubrovački bio uzor, ali kod nas je većinom riječ o novoštokavskoj ikavici, samo jekavskog jata.
Dubrovački bi imao više lokalizama, od stražnjeg a (iz grOAda), pa na dalje.
Nadalje, kod nas je bilo i više čakavizama i kajkavizama, ali su planski uklanjani krajem 19. st-a (vidi hrvatske vukovce).

Hrvatski je jezik kulture, tu su narječja usporediva s dorskim, jonskim i atičkim (koji je nastao iz jonskog, kao što je i štokavski/čtokavski u toj alegoriji iz čakakavskog) i grčkim standardom.

Srpski standard je oblikovan poput hrvatskog, ali njemu je baza istočnohercegovačka, promjenjenog ekavskog jata, s gomilom vojvođanskih lokalizama (to područje u srednjem vijeku nije bilo dio Srbije, preseljeničko je), različiti smo.
Drugačiji su strukovni rječnici, npr. mi imamo kemiju, oni hemiju.
A i kradu od nas, npr. sama riječ rječnik je kajkavizam, štokavski (i istočni i zapadni) bi bio bukvar.



Pa nije.
Tko od Engleza razumije Cockney, osim šačice domorodaca?
S druge strane imaš germanski škotski, koji se razvio iz northumbrijskog (današnji engleski je londonski, no ne Cockney), koji ima svoje gramatike, sintakse...

Standardi i dijalekti nisu usporedivi.
Kod nas su čakavski većinom na područjima koje su držali Mletci +austrijska središnja Istra+primorje Ostataka (na ovaj način se objašnjavaju i kajkavizmi, utjecajem banske Hrvatske).
Štokavski su većinom područja pod Turcima, a kajkavski su Banska Hrvatska.
Na Vojnoj Granici je bilo svačega.
Dijalekti su nastali prije Turaka, ali ih je ova granica zacementirala.
U Gradišću (i Moliseu, općenito u dijaspori) postoje sve tri grupe, ali su granice puno mutnije.

Ako ćeš gledati drugačije, svi slavenski se mogu svesti na dijalekte jednog jezika (ruski ima najviše govornika).
S time da su tu najviše različiti zapadni, poljski i češki, slovački ima i nekih južnoslavenskih karakteristika.

Da je opstalo rimsko carstvo, imao ni neolatinski, a ne desetak jezika.
Da se Kina raspadne, njihovi dijalekti bi bili jezici.

Skandinavski (pogledaj norveške standarde od bokmala, danskog s norveškim izgovorom, do Nyorska, sklepanog iz zapadnih dijalekata) su realno jedan jezik.
Engleski je pidžin koji potiče iz Frizijskog (sjeverna Nizozemska, komad Njemačke i Danske).

Nizozemski je najzapadniji njemački dijalekt, s time da su im istočne pokrajine "niskosaske", itd.
Portugalski je nastao iz Galicijskog, Katalonski iz Provansalskog...

E, pazi.
Polaziš od krivih gledišća. Do 19. stolića kod svih je bilo ovako-onako, a onda idu politike agresivnih asimiliranja, nacionalna buđenja malih naroda i tako to.

E sad. Srbija, ako hoćeš i ona u Dušanovin granicaman, bila je sva u osmanskoj državi.
Turcima nije bilo bitno da ti primiš jezik. Njih je jedino bila briga da budeš musliman.

Hrvatska, u koji god komad da je dopala, bila je na Zapadu koji je nemilice asimilira male narode. To se osobito dogodilo u krajima koji su pali pod protestante.
Katolička Crkva ih je držala na životu, a kad je zbog utjecaja politike i sloma njene moći i ona popuštala prid svitovnin politikaman, onda je i ona teže čuvala male narode. Naime, ka' jedina nositejica obrazovanosti, ona je evangelizirala svaki narod, pa za mu bit bliža, pisali su molitvenike i Biblije na jeziciman malih naroda.

I šta onda bi. Hrvatsku je snašla agresivna talijanizacija, germanizacija i mađarizacija. A uz to su ti naričja puna tuđica iz tih jezika. Kod Hrvata na osmanskon tlu, tih jezičnih asimilatorskih politika ni bilo.
Zbog tega su hrvatski priporoditeji i obrazovani judi privodili tuđice na hrvatski, osobito talijanske, nimačke i mađarske. Sve su izbačene iz hrvatskog standarda ka' ugroza nacionalnen identitetu.
Za turcizme je bilo razumivanja i dosta (ali ne toliko puno ka' kod Srba) ih se je zadržalo u standardu sve do danas, jer s turske strane nije dolazila opasnost jezične asimilacije, pa onda i hrvatski pisci tega vrimena (19.st.) sa simpatijaman pišedu o turskoj državi, čak pišedu pod muslimanskin pseudonimiman.

Onda imaš još jednu osobinu kod hrvatskeg standarda. Poznato ti je da je kod Srba standard oblikovan najviše pod utjecajen "narodneg" jezika. Kod Hrvata ti je snažan utjecaj jezičarskih elita.

Jako je bitno za istaći da se srpski i hrvatski dijalekti manje-više ne miješaju.

Srbi ne posjeduju niti jedan kajkavski, čakavski ili šćakavski dijalekt (ok, ima nešto šćakavaca na Ozrenu, to je poznato četničko uporište, ali to je mikrozajednica, možda usporediva s torlačkim Janjevcima kod nas).
Neki rubni slovenski (kajkavski, čakavski, pa i štokavski) su zapravo slovenizirani hrvatski, Slovenija se kroz povijest proširila na istok i jug.

Jedina veća preklapanja su u novoštokavskima i tu opet ne neka.
Novoštokavska ikavica je isključino hrvatska, novoštokavska ekavica srpska.
Ok, postoji enklava novoštokavske ekavštine kod Iloka, ali to je prijelazno područje, novoštokaviziran i ekaviziran šokački.
Slično ide i za hr. enklavu oko Kotora i općenito sve. hr. enklavice istočno od Drine.
Mislim, imamo kajkavske enklave u Banatu

Jedini dijalekt u kojem postoje preklapanja je novoštokavska jekavica.
A u njoj je Dubrovački čisto hrvatski, riječ je o lokalnom dijalektu koji je sam prošao svoju novoštokavizaciju, pun je lokalizama.
Istočnohercegovački čisto srpski (iako je riječ o doseljeničkom dijalektu, ovaj je bio prije istočnije i sjevernije, originalno je istočna hercegovina bila (polu)ikavsko područje, Trebinje/Tribunja/Travunja, ovo je jedini porijeklom istočnoštokavski dijalekt).

Poddijalekt u kojem postoje neka preklapanja je krajiško-neretvanski, kojeg Lisac opisuje kao mješavinu istočnohercegovačkog i zapadne ikavice, iako je u većini slučajeva jednak zapadnoikavskom s promjenjenim jato (uz komentar da se Lisac bavio prvenstveno govorima Hrvata).
To je novoštokavska jekavica zapadno od Brčkog.
I tu je razlika što tu ima doseljenih Srba, iako su svi gradovi originalno hrvatski (katolički, a u BiH muslimanski), a često i drugih dijalekata.
Npr. u Slunju je riječ o novoštokaviziranim srednjočakavcima.
U Osijeku, novoštokaviziranim šokcima.
U Brodu (Bosanskom) je originalno bila ikavica, kao i u Derventi i Odžaku, ali se za vrijeme juge to namjerno krivo crtalo.
U Banja Luci i po muslimanskim mahalama zapadne Bosne su gradovi bili ikavski (što je zanimljivo ako ih je dosta bilo izbjeglica iz Srbije, ali tada je i Beograd bio Biograd na Savi).
Bjelovar je novi grad, prvenstveno imenovan kao Novi Varaždin (var je tu mađarizam, Novi Varaždin je neko vrijeme bio i Bélovar).
Pakrac i Daruvar su naseljeni iz Bosne, lako moguće da su isto bili na početku ikavski, pa da je u seobi promijenjen jat u jekavski.

I to je to.
Hrvatski i srpski dijalekti se razlikuju.

Imamo većih mješanja s muslimanima, ali oni su narod nastao na religiji.
To nije ništa čudno.
Oraški muslimani govore šokački.
Maglajsko-tešanjski polušokački.
Manje-više svi muslimani zapadno od rijeka Bosne i Neretve su ikavci (barem bili).
Istočno od toga do Podrinja su šćakavci, tek se u Podrinju mješaju sa Srbima, a u Sandžaku su (manje-više) potomci islamiziranih Crnogoraca.

Crnogorci su isto malen narod, a njihova (hiperjekavska) staroštakavica posjeduje elemente približavanja bugarskom/makedonskom, iako su istočni štokavci, imaju svojih lokalizama.

Dakle....

Hrvati;
*kajkavci
*čakavci
*šćakavci
*novoštokavski ikavci i dubrovački, te dominantan dio krajiško-neretvanskog
*prijelazne enklave

Srbi;
*torlaci (koji nisu makedonci ili bugari)
*staroštakavci/istočni štokavci (koji nisu crnogorci)
*novoštokavski ekavci, istočnohercegovački, te komad krajiško-neretvanskog
*prijelazne enklave

Slovenci;
*sedam različitih narječja, 50ak dijalekata od kojih su neki (rubni ili doseljenički) kajkavski, čakavski ili štokavski po porijeklu. Općenito srodnost prema čakavsko-kajkavskima (nič i kaj) i gomile lokalizama.


Crnogorci;
*hiperjekavski staroštokavski s nekim bugarskim/makedonskim karakteristikama (povremen refleks poluglasa kao ä), odnosno manjina u istočnoštokavskima/staroštakavcima
*dio istočnohercegovačkog novoštokavskog u "Staroj Hercegovini"
Općenito lokalizmi unutar istočnoštokavski.

Muslimani;
*slavonski i poluslavonski po rubovima, šćakavski jekavski između Sarajeva, Zenice i Tuzle (nekad)
*novoštokavski ikavski zapadno od Neretve i Bosne
*Neretvansko-krajiški u srednjoj Hercegovini
*Istočnohercegovački u Podrinju i istočno od Sarajeva
*islamizirani Crnogorci (i slavenizirani Albanci) po Sandžaku.

Makedonci;
*dio torlačkih i još par zapadnobugarskih dijalekata

Bugari;
*torlačke nazivaju Prijelaznim dijalektom, istočno bugarski su ekavski, zapadnobugarski su jakavski

Par karata;


(nedostaju naglasne razlike unutar srednjočakavskog)



(ovo su zapravo poddijalekti)


Nedostaju govori u Mađarskoj i Italiji (a i Sloveniji), ima grešaka.

Izgubljeni u prostoru i vremenu;


Srpska verzija, Prečani vs Srbijanci;


Kapovićeva Velikoslovenština (pogledati zapad Međimurja, Gornju Sutlu, Gorski Kotar);

Kako su nastale granice dijalekata;
Granice carstava;


Detaljnije; Mletačka, banska i osmanlijska skupina;


Južnoslavenska narječja;


Narječja i narodi;


Nacionalni dijalekti;

Bošnjaci dijalekti;


Bošnjaci poddijalekti;


Dijalektalno stanje 2013;


Poddijalektalno stanje 2013;


Kako to vide njihovi lingvisti;


Njihovo viđenje hrvatskih dijalekata (zanimljivo radi podjele štokavskih na novije, gdje je novoštokavizacija započela, ali nije dovršena i nove, koji su novoštokavizirani);

Konkretno, staroštokavski ikavski bi im bili ikavski i poluikavski šokački, noviji bi bili šćakavski novoštokavski ikavski, a novi štakavski ikavski.
Zetski bi im bili staroštokavski jekavski, noviji bi bili (staro!)šćakavski jekavski, istočno/srednjo-bosanski, a novi bi im bili novoštokavski jekavski (i Dubrovački i istočnohercegovački i krajiško-neretvanski).
Staroštokavski ekavski bi im bili torlački, noviji bi im bili šokački šćakavski ekavski u Podravini, a novi novoštokavska ekavica.

Uglavnom, bez logike.
Novoštokavštinu nisu dirali.
Novije su izmučkali, npr. tu su stavili sjeverne šokačke, po kojoj logici?
A poluikavsko-poluekavske su stavili u staroštokavske.
Torlački, zetski i samo diop šokačkih kao staroštokavski isto nema pretjeranog smisla.

Nastanak hrvatskih dijalekata;


Tri faze;

I-protonarječna;

II-narječna;

III-novoštokavska;

Hrvatski jezik i migracije;

Narječja;


Dijalekti;

Gradišćanci-skupine;


Gradišćanci-govori;


Seoba;


Pradomovina (kraljevski gradovi Bihać, vjerojatno i do Jajca, Travnika);


Seobe u Molise i Zapadnu Istru;

A što bi Španjolci rekli, oni imaju Rodriga

Ovo ide za post s Bošnjacima nije mi stalo u edit;

Razvoj dijalekata u hrvatskom;


Zanimljivi primjeri;
Pounjski poddijalekt južnočakavskog;


Slunjski;


Molise i Zabiokovlje;


Pregled ikavskih;


I jekavskih;


Turske migracije i zbjegovi;

Širenje srpskog;


Srpske dijalektalne skupine;

Srpski dijalekti;

I na prijelaznim područjima;

Srpsko-hrvatske granice;


Srpsko-bugarsko-makedonske granice;

(ima i hr. enklava u Karaševu, Janjevu i Letnici, iako ove na Janjevu i Letnici nisu označene)

Hrvatski dijalekti po Ivi Lukežić;


Po Josipu Liscu;


Općenit pregled hrvatskih dijalekata i poddijalekata (štokavskih, samo zato što su površinom veći);

Pregled čakavskih poddijalekata;


Kajkavskih;


Štokavskih;


Prikazi prijelaza;

Puni pregled poddijalekta;

Ako imaš narod koji hoće da njeguje poseban jezik sa posebnim jezičnim pravilima, koja imaju svoju školsku gramatiku, i ako se to koristi ujednačeno kod tog naroda, i ako postoji suglasje o tome kako ta pravila trebaju, bar u službenoj uporabi, da zvuče, onda imaš poseban jezik, bez obzira bio on sličan drugome ili ne. Pomogne dosta ako imaš i državu koja ga koristi kao svoj službeni jezik, ali to nije glavni uvjet, iako mnogo znači za raspoznavanje u svijetu.

Srbi i hrvati iz tog razloga imaju svoj odvojen jezik. Može netko govoriti ja bih ovako ili onako, i da hrvatski jezik zapravo srpski i šta ja znam, ali činjenično je stanje da su jezici odvojeni, i to dosta zapravo. Jer da je hrvatski jezik dijalekt srpskog ne bi se mnogi srbi ježili kad čuju hrvatsku riječ korištenu u srpskom. Za hrvate je ta jeza prema srpskom već odavno odradila svoje.

Kod bošnjaka, za ovo što zovu bosanski fali nekih od ovih elemenata.

Istina, ima narod koji se deklerira odvojeno od drugih i koji hoće da njeguje svoj poseban jezik, to je dobar početak, ali sve nadalje su im problemi:
- naziv, zovu ga bosanski i ne vežu uz narod nego uz podneblje a što onda dovodi do mogućnosti da ga se smatra dijalektom srpskog ili hrvatskog jer oko njih žive mnogobrojniji narodi koji imaju jako sličan jezik,
- nedostatak ujednačenih pravila je očit, neki bošnjaci (govornici "bosanskog") bi se posvadili da je riječ ispravna na "bosanskom" ako se kaže ovako, a ne onako, još bi te optužili da se koristiš hrvatskim ili srpskim jezikom ako ne govoriš kao oni, a suština cijele priče je da se svađaju zapravo jeli ispravna riječ koju koriste srbi ili ona koju koriste hrvati (primjer: kruh ili hljeb),
- nedostatak volje da svoj jezik odvoje kroz obrazovanje, književno, jer u svojim školama, u kantonima s bošnjačkom većinom, ne odvajaju jezike, bosanski od hrvatskog i srpskog, nego imaju nekakav predmet koji se zove bosanska, srpska i hrvatska književnost, ili bosanski, srpski i hrvatski jezik, što znači da kada dijete u toj školi govori bilo koji od ta tri jezika moraš mu uvažit, a to dovodi opet do saplitanja jezika, i neimanje jasnih pravila za svoj vlastiti.

Ovo posljednje što sam naveo je politički, jer oni misle na ovaj način "iskorijeniti" hrvatski i srpski, ili ga utopiti u bosanski, što naravno ne prolazi, jer srbi i hrvati imaju svoju zaštićenu gramatiku i književnost, što od svojih matičnih država, što od republičkih ili županijskih ministarstava koji su nadležni za obrazovanje. Tako da iako im je politika jedno, a štetu najviše rade svom vlastitom jeziku kojeg ne uspijevaju oblikovat.

Makedonski dijalekti;


Plavi/sjeverni su torlački, na središnjima skopljansko-ohridskima počiva standard, istočniji su srodniji sa zapadnobugarskima (bugarski standard je istočnobugarski), a južne su dobrim djelom Grci eleminirali.

Ovdje su refleksi praslavenskog t' (naše ć);


I d' (naše đ);

Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada.
Umjesto da su napravili svoj bošnjački standard, složili su neodređeni hrvatsko-srpski prijelaz bez glave i repa.
Opće-yugoslavenski s nešto turcizama.

A kako im je demografija propala, jbg.

Šćakavska izoglosa u slavenskima;

Refleksi t' i d';

Pregled upitnih zamjenica;

(verzije s kvo/kaj/ke se čuju samo na krajnjem jugu, iako su arhaizmi)
Nastanak zamjenica u hrvatskom;


Inače kaj znači gdje u nekim čeških, poljskim i hrvatskim dijalektima.
Isto kao što što/šte znači tko/gdo u nekim kajkavskima.

Ceha, jesu današnji zapadni Hercegovci tu migrirali sa sjeverozapada tokom migracija 16. i 17. stoljeća ili su tu od davnina?