Srbi govore s više dijalekata.

Tri torlačka dijele s Bugarima i Makedoncima.

Od dva staroštokavska sjeverni ne dijele s nikim u većem broju, a južni s crnogorcima.
Od dva novoštokavska sjeverni ne dijele s nikim u većem broju, a južni dijele tako da im je istočni (istočnohercegovački) poddijalelt njihov (s muslimanima), a zapadni (krajiško-neretvanski) takav da ima tu nešto govornika Srba unutar hrvatskog poddijalekta.

Standard ne može biti dijalekt.

Niti se hrvatski treba preimenovati ako postoji nešto nehrvata koji ga govore.

Ako ti nehrvati žele svoj standard, nek se standardiziraju, široko im polje.

Samo hrvatski priznajem. Drugo su propali pokušaji. Jer ako Srbi razume hrvatski i govore jezikom koji se razumljiv govornicima hrvatskog, onda znači Srbi govore hrvatski. Izmišljati 10 standarda za jedan jezik nema smisla.

Kroatizacija srpskog jezika, https://archive.org/details/kroatizacij ... ika-verz-2

U 19. st. Srbi su imali PRVI VAL KROATIZACIJE SRPSKOG JEZIKA. Tada su odsjekli svu svoju pisanu književnost koju više do uključivo 18. st. ni ne znaju više čitati (osim donekle Dositeja Obradovića iz kraja 18. st.).

U drugom desetljeću 21. stoljeća ponovno kroatiziraju svoj jezik. To je DRUGI VAL KROATIZACIJE SRPSKOG JEZIKA.

Taj DRUGI VAL se provodi tako da mijenjaju srpske riječi hrvatskim riječima ali i u gramatici. Tako se Srbima pričinja da su NDHške novotvorenice "stare srpske reči".

Problem im je što ako bi priznali dubrovačku književnost kao hrvatsku književnost, bili bi prema Milošu Kovačeviću, "Jedini narod u Evropi bez dva veka pisane književnosti". Prema tome su odlučili da će uz protivljenje i negodovanje Srpske pravoslavne crkve ipak priznati hrvatsku pisanu katoličku književnost kao svoju, a odbacili su svoj pravoslavni književni jezik. SPC-u je to donekle okej jer je s tim lakše posrbila zapadnodrinske pravoslavce.

Hrvatski mediji (i lijevi i desni) o svemu tome šute.

I sta, Srbi "odsekli svoju knjizevnost" od pre 19. veka - i to vise nije nicija knjizevnost, ili mozda jeste necija, ali nije srpska...
I to je, macak, srpska knjizevnost, afirmativna stvar za srpsku kulturu je postojanje knjizevnosti na narodnom i crkvenoslovenskom jeziku.

Gde je taj akt u kojem stoji "Mi Srbi priznajemo "hrvatsku pisanu katolicku knjizevnost" kao svoju" ?

I stvarali drzavu i koncipirali jezik i stvorili pretecu SANU (Drustvo srpske slovesnosti), sve to pre 200 godina.
A vi ste pre 200 godina, kako kaze Ceha, i tada izmisljali reci.

Jedna je stvar da li pisane književne dosege Srba predstavljaš nekim Indijancima ili plemenu Zulu, ili s druge strane jednim Talijanima ili Hrvatima.

Mi Hrvati smo kano i drugi samosviestni narodi smišljali nove rieči još pred 200 godina, a neki drugi narodi su tada samo ukrali što su drugi izmislili. Ali nikad nije kasno za brigu o svom jeziku. Eto Alekse, 21. stoljeće će možda biti renesansa srbskog jezika

Srbi su tek sada počeli raditi neke stvari koje smo mi radili prije par stoljeća.

Nakrali su se svega i svačega, natrpali svoj pidžin sa svačime.

Pa pogledajmo slovenski malo.

Hrvatski ima 14 (+/-) dijalekata, slovenski ima 50 (od koji su neki porijeklom štokavski, čakavski, kajkavski, kajkavsko-čakavski....).
Hrvatski ima 3 narječja, slovenski ih ima 7.
Između pojedinih narječja (npr. panonskom i primorskog) nema skoro nikakvog razumjevanja.

Standard im je umjetna mješavina gorenjskog i dolenjskog (govora pojedinih ljubljanskih kvartova) kakvim se ne priča nigdje.
Od naglasaka pa na dalje.
Međutim ima neku povijest, to je jezik katoličke protureformacije.

Gdje je srpska povijest?
Stvarali su jezik na hrvatskim gramatikama i rječnicima (rječnik je kajkavizam, štokavizam bi bio bukvar), koje su onda prilagođavali svojim vojvođansko-mačvanskim lokalizmima?

Svi slavenski su slični.
Južnoslavenski su srodniji istočnoslavenskima (pa čak i u slovenskom, gdje je riječ o području gdje je bilo naseljavanja i zapadnih slavena po Alpama).

Hrvatski i slovenski spadaju u zapadnu podgrupu jugozapadnoslavenskih.

Srpski dijalektalno spada u istočnu podgrupu, ali je standard u drugoj podgrupi, odnosno dijeli podgrupu sa slovenskim i hrvatskim.
Bošnjački je poput hrvatskog, crnogorski poput srpskog, ako ih je potrebno spominjati, to su mikrojezici.

Makedonski spada u zapadnu podgrupu jugoistočnih, bugarski u istočnu.
I to je sve, imamo neke povjesti, vremena nastanka i pravo da svaki narod, bez obzira koliko velikog bio ima svoj jezik.
Mogli su i bugarski pomaci imati svoj jezik, no nisu, preuzeli su bugarski standard (iako su se realno pöturčili, ženidbama s Turcima su i lingvistički prešli u Turke).

Standard znači i neki napor, neku povijest, ne pada on samo s neba.

Odlično mi je što koriste riječ "stajalište" na razglasu umjesto "stanica". Baš su NDH.

NDS

Straw man



Straw man

Neki se bune zbog "Spanjolke", kazu da je to kroatizam i traze koristenje druge rijeci Spankinja, pretpostavljam.


Logicno je da uzimaju hrvatske rijeci, hrvatski jezik je ziv i mijenja se, uzima jednostavnije i prilagodnije rijeci, ne inati se, ne prkosi logici. Srbi nemaju niti izbora, zato bi komplicirali kad mogu lijepo reci stajaliste. Kad i je stajaliste, kako drukcije.

Kad je Hegel pisao da je najveci izraz duha jednog naroda - nacinalna drzava, Srbi su taj duh tada ispoljavali.
Vi ste smisljali reci, i razmecete se time pred Srbima koji su (sa Rusima i Bugarima) izmislili citav jedan jezik - crkvenoslovesnki. Kad je koncipirao narodni jezik, Vuk bas i nije ordinirao medju Hrvatima, nego medju Srbima, tako da pricati o nekoj kradji je sumanuto.

Znaci tema polako postaje potraga za onim u cemu su Hrvati bolji od Srba.
Srbi mozda jesu stvorili drzavu 200 godina pre Hrvata, ali Hrvati su smisljali reci... eheeeej, ko jos moze takav poduhvat da izvede, osim Granicarka koji je smislio rec "koda" i dece koja svakodnevno izmisljaju sleng.
Srbi su Hrvatima 1918. omogucili opstanak, sto nije nista prema onome sto Hrvati omogucavaju Srbima: reci! Iako vec postoje one sa istim znacenjem.

Navedoh tuce stvari koje su unikatne ili retke u svetu, a koje su karakteristika srpske kulture:
kultura-knjizevnost-umjetnost/u-cemu-je-srpska-kultura-bolja-od-hrvatske-t23515.html?start=75

Ali koga briga za to, ajmo da se bavimo kulturom izmisljanja reci. Ako u ovome ostalome nismo superiorniji od Srba, u tome jesmo.
I jos kad kazemo da su Srbi krali hrvatske reci, gde nam je kraj. Sto ludi Francuzi ne spocitavaju Englezima zato sto 60% engleske leksike cine francuske reci... Treba da se ugledaju na Hrvate.

Hegel je bio budala u mnogim stvarima, pa i u toj.

U pogledu jezika, Vuk je bio prepisivač hrvatskih rječnika i bilježitelj poglavito hrvatskih govora, uz srpskih i crnogorskih, što Srbi sami kažu- a toliko su glupi da i ne razumiju da potvrđuju sve što Hrvati stalno govore.

https://magazin.politika.rs/sr/clanak/5 ... m-rjecniku

​„Kroatizmi” u Srpskom rječniku

I kako da Srbi nemaju duzu tradiciju knjizevnosti - Hrvati su nasli solomonsko resenje: otfikari Srbima knjizevnost na crkvenoslovesnkom - nema veze sto su je oni stvarali - i odmah smanjujes duzinu tradicije.

To su gluposti. Kad je Vuk stvarao, Hrvati su razmatrali mogucnost prihvatanja njegovog predloga: Srbi - tri vere! Uz opcije: Iliri i Jugosloveni! Dakle, ni sami nisu insistirali na odvojenosti jezika. A nije bilo ni logicno: Seling je nemacku naciju pokusao da okupi na jeziku koji se na severu razlikuje od onog na jugu mnogo vise nego sto se razlikuju srpski i hrvatski govor.

Crkvenoslavenski je temeljen na nekom makedonskom dijalektu i Srbi kao takvi nemaju s tim veze. Postoji pisana kultura na cksl.- srpska, hrvatska, bugarska, makedonska, ruska..... a najbogatija je bugarska.

To je izumrli istočnojužnoslavenski jezik od kojeg je dio potječučući iz baltoslavenskoga preživio, a ostalo je otišlo u vjetar.

Kakav Vuk Karadžić, to su karikaturalne priče. Svi znaju, zarazliku od muljatira rane slavistike, d apostoji kontinuitet hrvatske pisane kulture na hrvatskim govorima više od 800 godina, dok na srpskim nema ništa- osim Dušanova zakonika sredinom 14. st.

Nema nikakve srpske knjige, tiskane, na srpskom jeziku iole prepoznatljovom, do Dositej Obradovića u sredini 18. st., a koliko je to srpski govorni jezik pitanje je.

Hrvatskih i na glagoljici, i ćirilici i latinici ima i rukopisnih i tiskanih više stoljeća.

Dok su se Srbi valjali u nekoj smjesi crkvenih proishoždenija i sličnih burgija, Barol Kašić je 1620-ih ovako pisao:

https://www.matica.hr/knjige/izbor-iz-djela-780/


Ja cvijet od polja i lijer od dolina.

Kakono lijer meju dračami, tako prijateljica moja meju
kćerimi.

Kakono jabuka meju stabrijemi od dubrava, tako obljubljeni moj meju sinovi. Pod sjenom od onoga koga bjeh željela sjedoh i plod njegov sladak grlu momu.

Uveo je mene u pohranu od vina, uredio je u meni ljubav.

Pokrijepite mene cvijetjem, obložite me jabukami, jere ljubavju venem.

Lijeva njegova pod glavom mojom, desnica njegova zagrliti će mene.

Zaklinam vas, o kćeri jeruzolimske, za košute i jeljene od polja, da ne probudite ni činite razbuditi se ljubljenu dočijem ona bude htjeti.

Glas od ljubljenoga moga; eto on ide skačući priko gora, priskačući priko gorica.

Priličan je obljubljeni moj košuti i štenetu od jeljena. Eno on stoji za zidom našijem gledajući proz prozore, izgledajući kroz razmrežja.

Hrobi, tragove srpskog spisateljstva mozes naci jako davno!

Hilandarska povelja kralja Stefana Prvovencanog:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... vision.jpg

Ceo tekst:
https://www.rastko.rs/knjizevnost/litur ... na_02.html

A kad govoris o razumljivosti Dositeja, ukazujes na suprotnu logiku od logike knjizevnosti. Pa to insistiranje na pravolinijastvu po pitanju jezika je siromastvo, a raznovsnost govora kroz istoriju je bogatstvo.

Ima jedna edukatovna serija " Dva i po muskarca (Two and a half men)". Mali Dzejk pokusava da cita knjigu za domaci zadatak, pa pita oca Alena ima li knjiga prevod na englesti. Alen odgovara: To je engleski. Viktorijanski engleski.
Dakle, to sto savremenom Dzejku stari engleski nije razumljiv ne znaci da Sekspir nije pisac engleskog jezika.

Znas za Dragoslava Mihajlovica. On kad pise insisira na raznovrsnosti govora: Kad su cvetale tikve pripovetka pisana u prvom licu, dusanovackim (beogradskim) slengom. Cizmasi nekakvim juznosrbijanskim govorom, takodje u prvom licu.

To da mali narod uspije imati svoju državu više ovisi o datim okolnostima nego o duhu. Duh nekog naroda se vidi po tomu da on unatoč neprilikama i zatiranju zadrži svoj jezik, uljudbu i narodnu sviest.

Ne znam što ste vi Srbi smišljali, a pogotovo kad je jezik u pitanju. Jezik vam je toliko prepun tuđica sa svih strana svieta, da je to velika sramota, pogotovo zato što ste vi i jedini narod koji se time ponosi, jerbo eto samo Ustaše izmišljaju narodne rieči. Po tomu je očito da nikad niste imali tu tradiciju čuvanja svog jezika, već kradi od Turčina, Engleza, Švabe, Romana, a onda i od Rusa te i od nas Hrvata kad vas je Vuk uvjerio da su to zapravo srbske rieči.

Dane moj lepi, bas si indolentan muzek, sto bi rekao Luštrišimuš!
Obrati paznju sta kazu posteni Hrvati u svojoj enciklopediji:


https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56589

Dakle, redaktori ove Hrvatske enciklopedije, identifikuju srpski narodni jezik vojvodjanskog tipa. Cime impliciraju da je srpski narodni jezik postojao, a od njega je Vuk napravio zvanicni jezik.
Dakle, nije "krao hrvatski" kad je vec imao srpski narodni jezik.
A kad kaze "vojvodjanskog tipa" implicira da postoji onaj sumadijskog, hercegovackog, crnogorskog, i zasto ne - dalmatinskog, lickog itd. tipa.

Kad smo utvrdili postojanje srpskog narodnog jezika, nalazimo i usmeno knjizevno stvaralastvo na njemu, kao i pismeno na crkvenoslovenskom i kasnije na slavenosrpskom.

Obrati dalje paznju! Neki hrvatski literarni radnici pisali su u slavu Kraljevica Marka, i mozda jos po nekog iz srpske epike, dakle likova iz srpske usmene knjizevnosti. Kako su Hrvati saznavali o posatojanju Kraljevica Marka? Pa slusali su Srbe, i od srpske usmene knjizevnosti pravili su svoju pisanu. To sto su slusali od Srba, slusali su na srpskom jeziku. Pa su tako i taj jezik poceli nazivati po svom, a ne po imenu naroda od koga su ga culi.
U svojoj bedastoci, vi ujkani biste to nazvali kradjom, da ste na nasem mestu. Ali mi se time ne bavimo.
Insipracija srpskom mitologijom, vidi se u delu Smrt Smail-age Cengica, Ivana Mazuranica. To je dakle ep sa tipicno srpskim motivima. Uostalom, Srbi su glavni karakteri u tom epu. A sa srpskom mitologijom i narodnim jezikom, Mazuranic i ostali mogli su se samo upoznati slusajuci Srbe kako pripovedaju, svoje pripovedke i poeziju, na svom jeziku.

Da se sluzimo vasom logikom, ovo bi bio sjajan argument da govorimo kako ste vi ukrali srpski jezik.

Tipičan srpski ne-um.

Naravno da se spominje srpski narodni jezik (točnije bi bilo reći govorni). Nitko normalan to ne niječe, to je hrvatska, a ne srpska enciklopedija pa da se u njoj nakaze idiotizmi.

Glede Kraljevića Marka, on je postao popularni junak svih južnoslavenskih jezika i naroda, kod Srba i Crnogoraca najviše-prirodno- a kod Hrvata rubno. Da su nešto "čuli" od Srba, to je smiješno. Pa tematika je protuturskih pjesama univerzalna, tu su Mađari, Albanci, tko sve ne.... i to na svim idiomima južnoslavenskih jezika, a vjerojatno i šire (možda albanski i rumunjski).

Mažuranić piše o borbi Crnogoraca, a ne Srba kao takvih, budući da je u to doba stajalište većine Hrvata bilo da su svi ovi narodi "plemena" jednog, ilirskog "naroda".

Pa eto, u tom navodu na koji se tako slavodobitno pozivaš spominje se krađa ili uljudnije rečeno posudba ruskog jezika. A ja zločesti Ustaša još nadodao da ste ,,posudili'' od Romana, Turaka, Njemaca, ter i od nas Hrvata.
Još mi samo pojasni na koju se to srbsku pisanu književnost oslanjao Vuk Karadžić kad je slagao srbski književni jezik.
Evo da vidimo što sam Vuk o tomu kaže:
>>"Svi Slavenski narodi kromě Serbalja vostočnog' věroispovědanija imaju svoje Rěčnike. Mi ga sami trebamo...Ja sam takovij Rěčnik preduzeo, i već skupio. On će pomenutim' potrebama udovletvoriti. Soderžavaće sve Serbske rěči, koe se nalaze u Rěčnicima: Kurcbekovom' (koi e samo imenom Serbskij), Dellabelli, Belostencu, Jambrešiću, Stulliju, Voltičžiu, Hajmu; a imaće jošt' ednu tretinu pravih Srbskih' rěčij, koe se ni u ednome, ot rečenih Rěčnika, ne nalaze."<<

Eto, Vuk liepo kaže da će u njegovom rječniku biti 1/3 pravih srbskih rieči, a ostalo od Hrvata...