"Ja sam senior, nemam vremena za treninge, to je za direktore..."

Rekoh da ličim na Miloša. Kljuse balkansko. Ja sam IT-jevac (i programer) koji zna nešto njemačkog, mogu se sporazumjeti:


.

Bilo mi je nedavno palo napamet da pošaljem CV u jednu njemačku tvrtku i dobio sam ponudu. Otišao s njom tu gdje jesam i sad imam max što je moguće tu kod mene.

Nije sve u parama, ovaj vikend idem na more.

Ostajem ipak, osim ako nas Rusi ne potjeraju u Njemačku.

Moj odgovor je da trebamo pripadat najmoćnijoj vojnoj organizaciji svijeta i plaćat tehniku i obučavat profesionalce koji mogu djelovat u njoj.

Iliti pripadanje pederoliberalnom, trulom i dekadentnom zapadu.

Nije toliko ni bitno kako, poanta je napraviti tako da se biti šupak ne isplati.

Ako nema nagrade i kazne, onda domoljubi ispadaju budale a neodgovorni paraziti pametni, i to se sada događa i djeluje demoralizirajuće. Može se riješiti i nižim porezima za one koji služe vojni rok, da eto izbjegnemo formulaciju o većim porezima za one koji ne služe.

Ako pojedinac ne želi braniti domovinu, onda neka cijeli život plaća danak onima koji žele.

u italiji na studiju

Za kurac ste totalno.
Imate Srbiju pored vas i 26 godina niste vojni rok spominjali jer nije ni trebalo. Sad zbog Amerikanaca i NATO odjednom velika podrška ideji. Raditi vojni rok ne zbog vanjskih neprijatelja već da se svidiš Amerikancu. Jasni su mi političari ali da je običan narod toliko ludilo uhvatilo.

Za kurac ste totalno.
Imate Srbiju pored vas i 26 godina niste vojni rok spominjali jer nije ni trebalo. Sad zbog Amerikanaca i NATO odjednom velika podrška ideji. Raditi vojni rok ne zbog vanjskih neprijatelja već da se svidiš Amerikancu. Jasni su mi političari ali da je običan narod toliko ludilo uhvatilo.

Kmetovi dožive orgazam kad zamisle da bi Hrvati mogli ostaviti kosti za američke interese.

Njihov život dobije smisao

Njemačka razmatra povratak vojnog roka: 'Ukidanje je bilo greška'


Treba li ponovo uvesti obvezno služenje vojnog roka? Tu raspravu potaknuo je njemački ministar obrane Pistorius, jer Bundeswehru već godinama nedostaje osoblja.

Ministar obrane Boris Pistorius (SPD) u jednom je intervjuu naveo Švedsku kao uzor. Tamo je, kao i u Njemačkoj, obvezno služenje vojnog roka bilo ukinuto, a zatim ponovo uvedeno.

Nece to niko smeti da uvede u danasnje vreme. Ceo dan bez telefona? Zar moje dete?? Izbila bi revolucija..

sreća da je tako.

normalan čovjek za ove globohomo sotoniste ne treba u borbu.

nek idu homoseksualci, imigranti i njihovi poslodavci.

ove države tako njima služe

Ovo nije baš tako jednostavno. Jer ako današnju HV (ostaci ostataka aktivnog sastava, bez (praktično) ročnog i pričuvnog sastava, sa dosta žena, bez tehnike, pa čak i pušaka za pričuvu.... te u glavu mladih usađenog "dezerterskog sklopa"), nazivate "srećom", onda zapravo idete navedenim negativcima (boldano) "niz dlaku". Ovaj moderni izreformirani HV, upravo je kreiran po ukusu navedenih.
Zaboravimo na tren HDZSDP koordinaciju i ostale lijeve liberale, ali dolaskom neke normalne hrvatske vlasti, upravo uspostava sposobnog (kvalitetom i kvantitetom - npr. po uzoru na Švicarsku) HV-a trebala bi biti prioritet. Trebalo bi to biti u sklopu velikog broja reformi (ne samo u vojsci), te političkom odlukom kako se HV smije upotrijebiti SAMO na područjima gdje žive Hrvati (i u njihovom interesu), te u slučaju obrane neke NATO članice (dok nas još veže ugovor, tj. do referenduma o NATO-u).

'Hrvatska kad-tad mora vratiti obavezni vojni rok, drastično pada zainteresiranost za vojsku'

U zadnje dvije-tri godine interes za dragovoljni vojni rok se prepolovio, drastično je pao. Mi sada imamo 380 dragovoljnih ročnika, otprilike između 350 i 400. To je puno premalo, kaže Davor Ivanković

Davor Ivanković, dugogodišnji novinar i kolumnist Večernjeg lista u studiju Večernjeg lista komentirao je najavu Srbije o uvođenju obaveznog vojnog roka, ali i mogućnost da se obavezni vojni rok uvede u Hrvatsku.

S obzirom na to da tamo već godinama traju najave, a i političke pripreme da se to uvede, i s obzirom na to da je ovaj put došla inicijativa od generalštaba vojske Srbije koja to sigurno nije bez Vučića odradila, smatram da će ovaj put doći do toga. To nije jednostavan postupak – ponovno uvođenje obveznog vojnog roka. Ne znam kako je kod njih sa zakonom, no kod nas, recimo, vojni rok nikad zapravo nije ukinut, nego je on, hajdemo reći, suspendiran 2008. Oni su to učinili 2011, ali vrlo brzo su počeli rogoborili zato što sa svakom generacijom ti gubiš takozvanu pričuvu i mogućnost obrane zemlje na taj način. Oni su izgubili ipak tri generacije manje nego mi, ali cijelo vrijeme su pričali da treba ponovno uvesti zato što imaju 28 tisuća vojnika. To nije dovoljno.

Naš puni broj s vojnom administracijom sada je oko 16 tisuća. Kad se makne vojna administracija, to je još tisuću manje. A onda, kada maknemo vojnike koji rade neke druge zadatke, druge poslove, voze nešto ili su na drugim zadacima, onda dođemo do nekih 10-12 tisuća pravih vojnika.

To do prije par godina nije izazivalo nikakve podjele zato što je opća mantra bila da treba smanjiti sve te vojne napore i vojne troškove, vojsku, da nema smisla, da nema više Varšavskog pakta. Znači, sve do dana napada Rusije na Ukrajinu bila je jedna priča. Nakon toga krenula je potpuno drukčija priča i vrlo mali broj zemalja prije te agresije Rusije na Ukrajinu uveo je promjene, ali sad se ubrzano uvode. Prvo s nabavom novog naoružanja, a onda se odmah razmatra i mogućnost da se vrati obavezni vojni rok. Jer dosta zemalja se riješilo toga vojnog roka, neke su ga zemlje zadržale, a neke vratile poput baltičkih zemalja, poput Švedske. Šveđani su ga vratili, a neke zemlje su ga zadržale, poput Francuske, Austrije. Kako koja zemlja. U puno zemalja ukinuto je služenje vojnog roka i sad svi smatraju to pogrešnim odlukama. Kod nas se jako dugo raspravljalo o tome. Ja bih samo podsjetio na neumrli autoritet generala Petra Stipetića koji je rekao: "Ja sam vojnik, ja znam da je 10 do 12 tisuća vojnika premalo. Ali nisam ekonomist, neka ekonomisti nađu novac. Ja kao vojnik znam da je to premalo."

Osim novca, misliš da je realno sada naći i mlade ljude. Oni nisu toliko zainteresirani. I sve te godine kad je vojni rok bio suspendiran učinile su svoje. Ima li tu problema?

Mi smo se nakon 2008. oslonili na tzv. dragovoljno pristupanje, dragovoljni vojni rok koji traje otprilike dva mjeseca i to je služilo kao neka selekcija za ljude koji su zainteresirani postati vojnici. Oni su u 90% slučajeva postali vojnici i nakon toga profesionalni vojnici i sve do prije nekoliko godina postojala je velika zainteresiranost. Čekalo se po dvije-tri godine da dođeš na red za tu dragovoljnu vojnu obuku. Godišnje se obučavalo 800 do 1000, pa i do 1100, 1200 ročnika. Na taj način se obnavljala hrvatska vojska koja ima dosta visoku stopu fluktuacije kadrova. Tisuću otprilike godišnje izađe i tisuću uđe. U zadnje dvije-tri godine taj se interes prepolovio, drastično je pao. Mi sada imamo 380 dragovoljnih ročnika, otprilike između 350 i 400. To je puno premalo. Iz sustava izađe oko 1000.

Prvo se plaće moraju dići. Znači, do prije dva mjeseca, ako si bio profesionalni vojnik – a njima karijera traje kraće nego nego nama, drugim zaposlenicima, traje im 20 do 25 godina, 30 najviše – trebalo ti je 20 do 22 godine službe kao običnom vojniku da dođeš na plaću od tisuću eura. Sad je start tisuću eura. Plaće su važne, ali porezne olakšice su važnije.

Kako zainteresirati mlađe da ih bude više od 350 do 400, da dođemo do nekog željenog broja od 2000 do 3000 godišnje? Opet sustavom povlastica, znači prednošću pri zapošljavanju u državnoj i javnoj službi. Ima mnogo načina kako se to može napraviti, samo treba osmisliti sustav i treba vratiti obvezni vojni rok, ali na švedski način. Ništa na silu.

I bivši ministar Krstičević i ministar Banožić razmišljali su o povratku vojnog roka. Zašto premijer Plenković nikad nije bio za to?

Krstičević je otišao najdalje i to je trajalo nekoliko mjeseci, točno se vidjelo kako isprobava javnost. Svašta se pokušavalo. Treba biti kao u Švedskoj obavezni vojni rok, ali nije tako. Uzimaju se samo oni koji izraze želju i godišnje dobiju otprilike 6 do 9 tisuća ročnika, a na taj sustav moraš neki novac potrošiti. Moraš imati prvo osposobljeno 100, 200, 300 profesionalaca, narednika koji će s njima raditi. Da se to organizirati, nije to nuklearna znanost, a nije ni trošak neki. Zadnja procjena je bila oko 70 milijuna eura godišnje, no politika se plašila toga. Premijer Plenković nikad nije imao volju to razraditi, a bez njega se ništa ne može. Struka bi na tome ipak morala inzistirati jer će Hrvatska u to ući kad-tad, jednostavno mora.

Aleksandar Vučić neki dan kazao je da Srbija nastavlja s nabavom novih borbenih zrakoplova i da će Srbija biti najznačajnija sila po pitanju ratnog zrakoplovstva. Je li to realno? Što Srbija točno nabavlja?

Pokušavam zamisliti kako Aleksandar Vučić spava. Gotovo sam siguran da spava i ima noćne more i te noćne more su Hrvatska i Hrvati. On sanja Hrvate i prati Hrvate što rade. On je opsjednut Hrvatima. Dakle, uvijek kad Plenković kaže, kada ga se pita, a pitalo ga se, naravno da će se čovjek pohvaliti s Rafalima. Za razliku od obaveznog vojnog roka, gdje on apsolutno nema osjećaj za to, za jačanje vojske ima osjećaj. On je gurao te Rafale i to mu treba priznati. I svaki put se voli pohvaliti, kaže da će Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, koje smo mi svi već otpisali i pokopali, biti najjače u području od Njemačke do Grčke. Nijemci imaju Eurofightera, a Grci imaju Rafale i F-16 i tako dalje. On to voli reći, a naravno da to znači da ćemo imati jače zrakoplovstvo od Srbije. To je ono što Vučić ne može podnijeti. Vučić nabavlja oružje po cijelom svijetu, međutim ima problem sa zrakoplovstvom, stare MiG-ove 29 koji su potrošili resurse, koji pola toga ne mogu ispaliti od naoružanja, imaju probleme. I zato je on, od trenutka kad je vidio da ćemo mi ipak nabaviti Rafale, pa makar i rabljene, krenuo u napad na Francuze jer on hoće Rafale i to nove. Međutim, taj Rafale u međuvremenu je postao drugi najtraženiji. Imaju velike narudžbe, sada već vjerojatno više od 150-200 komada, treba nekakvih desetak godina da se to proizvede, možda sedam. I Vučić se hoće utrpati u prvi red. Znači, on hoće barem dvanaest novih Rafalea kako bi mogao konkurirati Hrvatskoj. Nas je to koštalo sa svom infrastrukturom milijardu i 300 milijuna eura. Računa se da bi nova eskadrila stajala oko tri milijarde eura, plus infrastruktura, plus naoružanje, znači između tri i četiri milijarde eura. Nitko ne vjeruje da Srbija može taj novac naći.

Anketa: Treba li Hrvatska vratiti služenje vojnog roka?

Da

Ne

poanta je u boldanom. toga naime, nema. niti će biti.

ovo je država za homoseksualce, feministice, imigrante i njihove poslodavce.

nije za Hrvate.

prema tome, neka gore navedeni ratuju za istu.