Vlada je konačno doradila zakon, i on će biti upućen u glasovanje:

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/sto ... 23730.html

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-priloz ... sabor.html

Iz ovoga vidim da je većina dobro, dio mi je unekoliko sumnjiv, no bih trčao pred rudo. Vidjet ćemo pluseve i minuseve, a praksa će sama presuditi i voditi daljnjoj doradi.

Uvjeren sam da ce hrvatski jezik po sadasnjim trendovima u sljedecem stoljecu ostati na ispod milijun govornika, sto znaci da nece jos dugo opstati. Tako da su ove stvari postaju sve nebitnije.

Upoznao sam nekog Indijca koji nakon jedne godine života u Hrvatskoj, već priča dosta razumljivo hrvatskim jezikom. O nama ovisi hoćemo li im dopustiti da pričaju u Hrvatskoj englezkim jezikom, ili će biti prisiljeni propričati hrvatskim jezikom.

Baci pogled kako ona dva Japanca u Dinamu pričaju hrvatski,tj Kaneko,a i ovaj dobro uči.
Ili recimo Olmo.

borbe za očuvanje jezika pripadaju 19. stoljeću, danas imamo biološku ugrozu, uzalud jezik hrvatski ako Hrvata nema.

znat će ga AI zauvijek.

Za biologističke kratkoumnike dosta je napomenuti da je broj islandskoga malen, no raste, a jezik je možda najčistunskiji na svijetu.

Ma bitno je.

U Austriji i još nekim zemljama se uči neki čudnovati kljunaš BHS jezik, ne hrvatski.
A hrvatski je službeni jezik EU.

Za biološku ugrozu se slažem.
Nema koristi ako ovdje bude 10 milijuna Nepalaca koji pričaju hrvatskim, ako više nema Hrvata.

Uzalud bilo kakav zakon o hrvatstvu kad Hrvata nema

Ovakvih defetista ko Hrvata svijet nije vidio.

Zakon o jeziku je glupa stvar, to je kao da doneseš zakon o časti. To su kategorije koje se ne reguliraju zakonom. Točno se vidi da se pravna struka nije konzultirala. Jedno je službena upotreba jezika koja se regulira drugim propisima al poseban zakon o jeziku je smijurija. Jezik je živo biće i širi pojam od službenog jezika, ono šta čini Hrvatski jezik jakim i životnim su njegovi dijalekti i lokalizmi, a to je kategorija van zakona i pravnih propisa.

Zakon o jeziku. Kakvi retardi.

Indijci koji govore hrvatski. Hrvatska ima svijetlu budućnost

Bit će Hrv, ali obojenih iz 3.svjeta.

Još jedan od predizbornih trikova.

Budala, kao i dobar komad komentatora koji i ne spadaju u Europu, nego u neke bliskoistočne vukoyebine.

Biologistički idiotizam.

Hrvata više vrijedi 2 milijuna koji valjaju neho 20 milijuna tipa Talijana. Ono što je u cijeom svijetu je previranje svih naroda Europe, i tu budale diplaju samo o svojim projekcijama, ne pokušavajući razumjeti zašto, kako i koliko.

Čujte, koliko god demografske brojke izgledale loše, ne će dovika tako.
Naime, odumrit će stariji naraštaji, otić će na onin svit oni šta nisu uspili zasnovat obitelji, iz ovih ili onih razloga, ali među njima će i one ženske koje su izbiravale i odbacivale, koje nisu htile rađat iz ovega ili oneg razloga.

Ostat će ona zdrava jezgra koja se želi razmnožavat i koja se razmnožava. I koja bira partnere unutar hrvatske zajednice, koja odabire živit u Hrvatskoj. I koja želi govorit i razmišjat hrvatski.

Nije to specijalnost Hrvata, to je pojava kod svih naroda na ovemu svitu, ali učinak ovega najboje se vidi kod malih naroda koji su bili izloženi pogibli od asimilacije i istribljenja.

Past će broj Hrvata. Pa? Doć će nas na 2 milijuna. E. Bilo nas je toliko i 1900. godine. I? Pa neka nas padne i na milijun. Ostat će oni koji se ne će pokolebat, koji će zasnivat velike obitelji, i od kojih će se obnovit nacija.

Sve je zapisano u Bibliji. Prispodobe o sijaču i gorušičinom zrnu. Od simena gorušice nikne veliko stablo, veće od svih u vrtlu, i koje daje mnoštvo plodova i nove tisuće simenki.

Možda postanemo i manjina u svojoj državi. Pa? Bitno je da oni koji ostanedu budu čvrsti unutar sebe, da ne izgubidu svoj identitet, neka tvrdo govoridu hrvatski, neka se držimo sebe.

Jer ako ne budemo takvi, nima nan spasa sve da nas je 200 milijuna.

Problem je da je trend takav. Kano prvo, okolnosti su takve da i oni koji u teoriji žele više djece, idu na manje. Roditelji krenu s entuzijazmom, ali onda se zaustave na dvoje ili čak jednom djetetu zbog raznih problema na koje naiđu. Čuvanje djece, Nemanja vremena za sebe, poslovne ambicije, nedovoljna usluga baka/djed...
Tako da se zdrava tvrda jezgra o kojoj ti govoriš stalno smanjuje. Na žalost, trebat će mienjat i okolnosti, jerbo ljudi su obćenito slabi...

Budala ti je ćaća koji te nije izdrka i tako napravio uslugu čovječanstvu. Koja si ti ameba, točno si razina morona da ti se plenković popiša po faci a ti na koljenim au ekstazi vičeš još, još. Glup i pokoran, idealan kmet.

Ovaj zakon je savršena stvar koja se mogla dogoditi hrvatskomu jeziku, jer ne samo da je na ovakav način službeno potvrđen i zaštićen na razini Hrvatske i EU nego je u ideološkom smislu ovo dugoročni povratak na tronarječni Ozaljski književni krug ali i jasan odgovor na serbokroatističke deklaracije, kao i one velikosrpske današnje službene Srbije. Nadam se da će u budućnosti ovo biti polazišna osnova za sitne ali bitne dorade standardnog jezika poput vraćanja riječi ča i kaj kao i njihovih izvedenih oblika u službeni rječnik, povratka nekih važnih ali nestalih riječi poput saj, sega (taj, toga), koteri, nigdar, govjeti, bo, polag ili jur, malo češće uporabe nastavka -re (jere, jure itd.), pa korijenskog pisanja u oblicima pred-, pod-, nad-, od-, povratka dvojine, izbacivanja besmislenih srbizama poput suština (hrvatski - sućina), izbacivanje turskog glasa i slova dž, uvođenja hrvatskog pisma uglate glagoljice, pisane i tiskane u službenu uporabu itd. Naravno, sve ove male promjene ne bi uzrokovale da standardni jezik nije i dalje oblikovan na novoštokavskoj osnovici, kao što niti uvođenje glasa H izumrlog u skoro svim oblicima štokavštine to nije promijenilo.

Možda jednom s nekim novim naraštajima kad Hrvatska postane hrvatska Hrvatska a ne pokunjena Hrvatska, bez vjere u samu sebe i koja je uplašena sto će reći vrli i prepravedni svijet o nama.

No, postoje i oni koji misle sasvim drugačije pa bi bilo dobro da napravimo jednu malu usporedbu "mi ili oni".

Primjer 1:

Na ozemlju Južne Afrike živi narod donedavnih lovaca-sakupljača imenom Nǁnǂe koji danas broji oko 500 ljudi i čiji je materinski jezik Nǁng, iz jezične porodice Tuu. Kako su ovaj malobrojan narod a i sve ostale bušmanske narode prvo potisnuli Bantui sa sjevera a potom Nizozemci s obala u pustinju Kalahari njihova kultura i bespismeni jezik su počeli nestajati. Nestanak se osobito ubrzao zbog sustavnih državnih politika zatiranja jezika ubijanjem govornika pod izlikom da su neljudi, objašnjavanjem da je jezik ružan i i sličnih omalovažavanja i pritisaka.

(Svaka slučajnost s talijanskim proglašavanjem hrvatskog jezika u Istri smiješnim ili promicanje BCSHHDTV+ jezika u nizozemskom Haagu i među današnjim nizozemskim jezikoslovcima je očito namjerna i nipošto slučajna, zamjećuje se vrlo jasan uzorak rada i ponašanja. Naravno, kada su Nijemci okupirali Nizozemsku i proglasili ih Nijemcima koji govore močvarni njemački to nije bilo u redu, ALI ovo u Haagu naravno da jest. To je nešto sasvim drugo i ustvari se radi o plemenitoj i prosvijećenoj borbi protiv zadrtog i divljeg nacionalizma. Za razliku npr. od zle britanske okupacije država koje su stvorili pošteni i vrijedni Buri.)

Uglavnom, do 70ih godina 20og stoljeća mislilo se da je jezik Nǁng izumro ali padom nizozemske vlasti počela je potraga za preživjelim govornicima i našlo ih se tridesetak te su znanstvenici počeli bilježiti njihov jezik. Do danas su poumirali svi osim jedne govornice Katrine Esau koja govori zapadnim dijalektom koji se zove Nǀuu. Ona je u početku odbijala govoriti svojim jezikom zbog straha koji je proživjela ali ju je počela peći savjest i shvatila je da kad umre ona s njom umire i sva njezina kultura i sav njezin jezik kojim su joj govorili i otac i mati i svi predci. Dakle, žena koja je potomak bespismenog naroda lovaca-sakupljača u svojim šezdesetim godinama kad ostatak svijeta lagano odlazi u mirovinu sljedećih 30 godina do danas počinje svoj naporni životni i prosvjetiteljski rad stvaranja prvog rječnika, slovnice i općenito pismenosti svojega naroda kako bi spasila svoj jezik, običaje i narod od nestanka i konačno uspijeva, stvarajući nedavno veliki rječnik, znatan broj knjiga i zvučnih zapisa svojega materinskoga jezika Nǀuu koji su sada neuništivi i dostupni na internetu. U tome joj je osobito pomagala njezina unuka koja sada i sama poučava jezik mladima i tako mu osigurava opstanak.

Za spašavanje vlastitoga jezika u zadnji trenutak i pretvaranje svojega naroda Nǁnǂe iz bespismenog u pismeni Katrina Esau je primila počasni doktorat humanističkih studija na Sveučilištu Cape Town 2023. godine a država Juzna Afrika ju je proglasila živućim nacionalnim blagom.

Primjer 2:

Hrvati, koji su također bespismeni došli na obalu Sinjega mora, govorili su jedinstvenim slavenskim jezikom prilikom doselidbe, nakon 200 godina pojavljuje se prva pismenost Hrvata na latinskom jeziku ali i hrvatskom/slavenskom u latinskim tekstovima jer su u njima po prvi puta zabilježena slavenska imena i razni domaći nazivi, potom na crkvenoslavenskom, pa na narodnom hrvatskom jeziku u svim njegovim oblicima i govorima, ovladavamo trima pismima i do danas imamo 1200 godina posvjedočene pismenosti. Nakon tih 1200 godina pisanja i borbe za hrvatski jezik koji je kao i Nǁng i mnogi drugi jezici bio žrtva zatiranja i zatomljivanja u konačnom času velike pobjede pred cijelim svijetom u obliku državnoga Zakona o hrvatskom jeziku drugo po snazi političko krilo u Hrvatskoj taj zakon ne podržava, čelnik te strane izjavljuje pred hrvatskim biračima da je on "kretenski" a takav je zato jer je prepreka zatiranju hrvatskoga jezika i uklapanju hrvatskoga naroda u političko-državne tvorbe raznih nizozemaca i njihovih istomišljenika.

Hmmm....