Užas na Kočevskom Rogu: U tijeku iskapanje 3000 kostura žrtava partizanskih pokolja


U hrvatskim medijima gotovo da nije objavljena vijest o iskapanju posmrtnih ostataka tisuća ubijenih ljudi. Njih su ubili partizanski zločinci nakon završetka rata.

Trenutno imamo iskapanje oko 3000 ubijenih ljudi od strane partizanskih zločinaca. Javni mediji u Hrvatskoj ignoriraju ove strašne vijesti o žrtvama monstruoznog partizanskog pokolja na Kočevskom Rogu, piše komunistickizlocini.net

Žalosna cenzura i dalje traje.

Žrtve partizanskih pokolja u medijima kao da zauzimaju zadnje mjesto i kao da ih medijska javnost namjerno stavlja po strani.

Kako drugačije objasniti zlokobnu šutnju nad žrtvama partizanskih zločina. Samo zamislimo što bi bilo u medijima da se pronađe neko takvo grobište žrtava koje je počinila HV u Domovinskom ratu ili neka druga vojska u II. svjetskom ratu, osim komunističkih partizana.

Iskapanja o kojima se šuti traju skoro godinu dana
Od prošle jeseni na spomenutom mjestu traju iskapanja posmrtnih ostataka najmanje 3000 muškaraca i dječaka koji su u lipnju 1945. godine, dovedeni iz Škofovih zatvora u Šentvidu iznad Ljubljane i mučki ubijeni. Arheolozi trenutno iskapaju ostatke pokojnika i njihove osobne predmete. Procjenjuje se da je oko 500 kostura smrvljeno u prah bombama koje su Titovi komunistički likvidatori bacili u pećinu kako bi ih ubili.

Kočevski rog je sinonim za masovna ubojstva na području Slovenije. U brojnim jamama na Kočevskom rogu se nalaze desetci tisuća žrtava Titovog jugoslavenskog komunističkog režima.

Tko su žrtve? Zašto počinitelji nisu odgovarali? Zbog čega hrvatski mediji prešućuju činjenice koje se vide na stratištima kakvo je Kočevski Rog?
Koje činjenice? Pa npr. o mjestima na kojima su ekshumirani isključivo ostaci mlađih žena. Kako znamo jesu li to hrvatske žrtve? Znamo zbog predmeta koji su tamo nađeni! O svemu u emisiji Naša Hrvatska koju uređuje i vodi Nada Prkačin govori slovenski istraživač i publicist Roman Leljak.

Partizanski oficir Simo Dubajić javno svjedočio kako su partizani ubijali ljude
Kako je već poznato jedan od vodećih egzekutora na Kočevskom Rogu Simo Dubajić je priznao u svojoj knjizi, ali i javno na nekoliko TV emisija da je na Kočevskom Rogu ubijeno oko desetine tisuća: ljudi velikom većinom Hrvata, te da je on osobno koordinirao taj masovni pokolj.

Priznao je da su na žrtve pokolja u Kočevskom Rogu bacali eksploziv da tko ne izađe van.

Ovih dana se njegovo svjedočanstvo obistinilo po tko zna koji put, u jednoj jami pronađeno je oko 3.000 žrtava koje prema slovenskim stručnjacima trebaju biti većinom Slovenci. No ako uzmemo u obzir svjedočanstvo Sime Dubajića vrlo je moguće da se tu radi o velikom broju Hrvata uz Slovence. Budući da je nađen i ostatak drvene kutije za detonatore koji su se koristili za eksploziv upravo kako je svjedočio Simo Dubajić.

“Svakog smo dana na Kočevskom Rogu likvidirali 5,6 vlakova zarobljenika, koji su noću dovoženi iz sabirnih logora”, priznao je Simo Dubajić.

Priznanje i video partizanskog načelnika partizanske XI. Dalmatinske brigade Sime Dubajića o pokoljima na Kočevskom Rogu možete vidjeti OVDJE

> Simo Dubajić svjedoči o pokoljima na Kočevskom Rogu – ‘Ubijali smo danima bez milosti, a u jame još bacali eksploziv’
Slovenski biskup na mjestu pokolja u Kočevskom Rogu
Obilaskom masovne grobnice u Kočevskom Rogu – krške špilje Macesnova Gorica 28. rujna predsjednik Slovenske biskupske konferencije novomeški biskup Andrej Saje prisjetio se mračnog poglavlja u povijesti te zemlje, prenosi IKA.

Ondje se uz znanstvenu potporu trenutačno iskopava oko 3000 tijela. Na masovnoj grobnici biskup Saje se s nazočnima pomolio za ubijene, za žrtve rata i njihovu rodbinu te za mir i pomirenje.

Pozvao je i na službeni ukop i ukopno mjesto: „Očekujem da će država i nadležne vlasti osigurati da svi oni koji su nasilno ubijeni tijekom i nakon II. svjetskog rata dobiju dostojanstven pokop i da im bude mjesta u povijesnom sjećanju nacije“, rekao je biskup agenciji Kathpress.

Ratni zločini i masovna pogubljenja koja su počinili komunistički Titovi partizani pred kraj II. svjetskog rata u Sloveniji su znanstveno evidentirani tek prije nekoliko godina. Do danas je obilježeno i ispitano najmanje 600 masovnih grobnica. Do sada, međutim, žrtve nisu propisno pokopane, a masovne grobnice još nemaju status grobnih kompleksa.

Biskup Saje pojasnio je da se u Sloveniji najprije mora postići konsenzus svih uključenih strana o povijesnim činjenicama, što je bitno za nastavak procesa pomirenja. Najavio je i misu za sve ubijene 31. listopada, neposredno ispred ponora kraške špilje Macesnova Gorica.

Novomeški biskup bio je u pratnji župnika mjesnih gradova Kočevja, Kočevske Reke i drugih župnika iz tih područja. Crkveno izaslanstvo službeno su primili voditelj iskapanja Tone Ostanek i Gregor Kaplan iz Ureda slovenskog ministarstva obrane nadležnog za upravljanje vojnom baštinom.

Za razliku od nekih imaginarnih žrtava ostatke ljude koje su pobili partizanski divljaci imamo posvuda po Sloveniji i Hrvatskoj.

Civilizacijska sramota hrvatske države je da ostatke tih nesretnika nije iskopala i dostojno pokopala u grobove.

Ovčara je bila samo mali primjer slijeđenja svijetlog primjera partizanije.

MRAČNE TAJNE PROŠLOSTI
Ekshumirani posmrtni ostaci u Gospiću, djelo partizanskih zločina: Nevjerojatno koliko ih je


U Gospiću je u protekle dvije godine ekshumirano najmanje 153 posmrtna ostatka iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, priopćili su u srijedu iz Ličko-senjske županije nakon što su župan Ernest Petry i gradonačelnik Karlo Starčević obišli lokalitet ekshumacije.

"Zgrožen sam partizanskim zločinima koje su bez ikakva procesuiranja počinili ličkim Hrvatima u poslijeratnom razdoblju", rekao je Petry te zahvalio Vladi RH i Ministarstvu hrvatskih branitelja što će žrtve, nakon skoro 70 godina, biti dostojanstveno pokopane.

Terenske aktivnosti provode se temeljem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

U prve dvije faze istraživanja provedene tijekom 2021. i 2022. pregledano je 835 četvornih metara te su do sada ukupno ekshumirana najmanje 153 posmrtna ostatka, stoji u priopćenju.

Ministarstvo hrvatskih branitelja započelo posljednju fazu probnih iskapanja i ekshumacije

Ministarstvo hrvatskih branitelja je 20. rujna počelo posljednju fazu probnih iskapanja i ekshumacije posmrtnih ostataka na predjelu ispred groblja sv. Marije Magdalene u Gospiću, a prethodno je provedeno opsežno istraživanje lokacije provedbom terenskih izvida i snimanja lokacije iz zraka te probnim iskapanjima na više mogućih mjesta, uz ogradu groblja, s istočne strane ceste i unutar igrališta.

Time su, kažu, potvrđeni nalazi ljudskih posmrtnih ostataka pa je sad potrebna i priprema lokaliteta podizanjem asfaltnog sloja dijela ceste između gospićkog groblja i nogometnog igrališta Balinovac.

Uz potragu za osobama nestalim u Domovinskom ratu, koje je prioritet ove Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja, intenzivno se provode aktivnosti i u istraživanju grobišta žrtava iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, podsjetili su u Ličko-senjskoj županiji te dodali da je u mandatu ove Vlade istražena 81 lokacija grobišta Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 1943 osobe.

PRESTRAŠNO
Masovna grobnica s 40 ostataka pronađena u Gospiću: 'Nitko tko je ljubio Hrvatsku tada nije preživio'


Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medvjed izjavio je u petak kod gospićkog groblja sv. Marije Magdalene, na lokaciji ekshumacije posmrtnih ostataka iz Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja, da je pronađena masovna grobnica s 40 posmrtnih ostataka.

"Riječ je o primarnoj grobnici, poznato je kako je Gospić s okolicom mjesto velikih stradavanja, a ovo mjesto, gdje je nađeno puno tragova vatrenog oružja i veliki broj čahura, kao i tragovi vezanja, to samo potvrđuje", rekao je Medved i podsjetio da se u prethodnoj fazi ekshumacija pronašlo i sahranilo preko 100 posmrtnih ostataka iz tog razdoblja.

U mandatu ove Vlade istražena je 81 lokacija grobišta iz vremena Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci 1943 osobe, a Medved je najavio da će se s tim programom nastaviti.

Paralelno se vodi potraga za žrtvama iz Domovinskog rata, primjerice traju radovi u okolici Vukovara, a za koji dan kreću i probna iskapanja u potrazi za tijelima Ivana Šretera i drugih nestalih na prostoru Zapadne Slavonije.

Ličko-senjski župan Ernest Petry rekao je da su u protekle dvije godine u Gospiću provedene dvije faze istraživanja, te su ispod pregledanih 835 četvornih metara ekshumirana 153 ljudska ostatka.

Slika zločinačkog karaktera komunističkog režima



Prema njegovim saznanjima, riječ je o žrtvama komunističko-partizanskih zločina, pa je zahvalio Vladi što će omogućiti da se nakon skoro 70 godina dostojanstveno pokopaju tijela ljudi pobijenih bez sudskih procesa.

Gradonačelnik Gospića Karlo Starčević to je mjesto nazvao "slikom zločinačkog karaktera komunističkog režima" te je ustvrdio da "nitko tko je želio i ljubio Hrvatsku u tom trenutku nije uspio preživjeti".

Najavio je da će na mjestu masovne grobnice ubuduće biti memorijalni centar koji će "vjekovima podsjećati na zločinački karakter komunističkog režima".

Ministarstvo branitelja je kod gospićkog groblja prošle srijede počelo posljednju fazu probnih iskapanja i ekshumacije posmrtnih ostataka, nakon što je provedeno opsežno istraživanje s terenskim izvidima i snimanjima iz zraka, te uz probna iskapanja na više izglednih mjesta.

Nalazi probnih iskapanja pokazali su da uz ogradu groblja, s istočne strane ceste i unutar igrališta, ima ljudskih ostataka, pa je uslijedilo podizanja asfalta s dijela ceste između gospićkog groblja i nogometnog igrališta Balinovac.

Branka Ćubelić: Partizani su mi u Zrinu ubili djeda i još 290 osoba kao primjer drugima koji im se nisu htjeli pridružiti

Gošća “55 minuta kod Željke Markić” bila je Branka Ćubelić (rođ. Dembić). Povratnica je iz Australije. Gđa Čubelić nedavno je iz Pertha preselila u kraj svojih predaka Zrin i tako postala prva župljanka župe Našašća sv. Križa nakon skoro 80 godina. Uspješna je poduzetnica. U Australiji je osnivačica hrvatskog folklornog društva i koreografkinja. ‘Kroz njene ruke’ prošlo je dvije tisuće djece koje su se upoznali s hrvatskom kulturom.

Kakav je Zrin bio nekad?

2018. sam prvi put hodočastila u Zrin. Tamo sam upoznala Damira Borovčaka, koji piše o Zrinu. To je ranije bilo jedno prekrasno mjesto koje je imalo 850 stanovnika. Imalo je dvije škole i susjedna sela su dolazila u škole u Zrinu. Imali su četiri dućana, to je bilo obrtničko mjesto, imali su svoju općinu, svoju poštu. Čak devet mlinova, pomagali su razvoju i drugima. Tu je jedna stara gotička crkva na brdu iz 12. stoljeća, a da ne pričamo o tvrđavi – Nikola Šubić-Zrinjski je tu rođen, a njegov otac Nikola III. pokopan u crkvi sv. Marije Magdalene. Nažalost ništa nemamo dok nije dokumentirano, negdje napisano da se tu nalazi. Zrin je bio oltar domovine, kršćanstvo se tu branilo od Turaka.

Genocid nad Zrinjanima

8. rujna 1943. napravljen je ogroman genocid nad Zrinjanima. 291 osoba je pobijena, muškarci i žene. Pobijeni su na poljima, nisu bili vojnici, nisu pripadali niti ustašama niti partizanima. Dvije godine su vrbovali Zrinjane da idu u partizane, ali oni su to odbijali. Nisu bili svjesni da bi ih mogli napasti. Partizani i četnici te ljudi iz okolnih sela koji su skinuli četničke uniforme i otišli u partizane pobili su naše Zrinjane i ne znamo do danas gdje su sahranjeni. Negdje su pobacali tijela.Prošlo je 80 godina i istina polako izlazi van. Može se zahvaliti Borovčaku i gospođi Nadi Prkačin koja je napravila jedan jako dobar dokumentarni film.

Partizani su sve dokumentirali za vrijeme Drugog svjetskog rata – kad se dođe do Zrina piše kako će on biti primjer drugim mjestima, gdje je čisti hrvatski žitelj živio, ako se ne budu njima priključili. Ako se ne priključe da će ih pobiti. Kad su ih pobili lokalni su opljačkali sve što su imali, protjerali većinu žena i djece. Ostalo je samo 16 muškaraca živih, dobi preko 80 godina, te žene i djeca. Zatim su spalili Zrin do temelja, poravnali su ga sa zemljom.

Hrvati nikad nisu išli izvan svojih granica, samo su branili svoje.

Veza Ćubelić sa Zrinom

Djed mi je ubijen. Moj tata je bio dječak i on je preživio u Zrinu, zajedno sa svoje tri sestre i bakom. Kad se razgovara sa Zrinjanima, kad pričaju što su preživjeli u svojoj mladosti, nikada nisu spomenuli mržnju. Rekli su da ih ne mrze, nego žale.

Nama kao potomcima su pokrali djedove. Najmanje jedna osoba je stradala iz svake obitelji. Imamo bake, ali nitko od nas nije doživio da ima djeda. Čovjek se pita zašto.

Otimanje imovine Zrinjanima

1946. je došla depeša da sva pokretna i nepokretna imovina, bilo gdje su Zrinjani, ne samo u Zrinu, konfiscira. Ako je Zrinjanin živio u Petrinji ili u Zagrebu, koji je protjeran, da njegova imovina mora biti konfiscirana. Da nikada više nijedan Zrinjanin ili njegov potomak, njegova mačka, to je napisano u partizanskom dokumentu, ne smije se vratiti u Zrin. Do 1996. godine potajno su Zrinjani znali otići zapaliti svijeću. Te je godine bilo prvo hodočašće, dolazilo je puno ljudi. Kako bi rekao biskup Ivica Petanjak, koji je tada bio mladi svećenik, dolazilo je tko god je mogao hodati.

Do danas nitko nije odgovarao za to.

Depeša iz 1946. do danas je važeća. To nijedna vlast nije ispravila. Ta petokraka je jača od današnjih žigova. Zemlja je data Vlajima, kako su ih naši Zrinjani zvali, a ja ih volim zvati pravoslavnim Hrvatima. Politika je napravila svoje i to je tako.

1946. kad je konfiscirana imovina, data je srpskom stanovništvu. Oni su se doselili. Nosili su svoje brojeve kuća sa sobom. Tako ćete imati jednu kuću broj 40, a druga je 18. Nema reda.Oni su tu napravili matični ured i poštu. Mjesto su nazvali od 1943. Zrinj. Sada je opet Zrin. 1996. poslije Oluje puno njih je napustilo mjesto, otišli u Srbiju.

Ćubelić kupovanjem vraća djedovinu

Prije tri godine sam počela kupovati zemlju koja je konfiscirana. Najprije svoju djedovinu, a onda što god je netko htio prodati. Tako da se vrati u hrvatske ruke. To je naše, to je bilo naše. Ja njih ne protjerujem, dobro se slažemo, sada ih zapošljavam. Neka žive tu. Čak sam im pokazala što se tu doista dogodilo. Neka se samo zna istina.

Nažalost, nemamo dosta istraživača koji bi se time bavili.

Obnovila sam dvije kuće u Zrinu. Treća, drvena, je na jednom polju, a tu sam zasadila 10 tisuća sadnica lavande. Neka stabljike lavande predstavljaju Zrinjane kojima ne znamo gdje im je grob. Tu bi mogli razviti hodočasnički turizam. Željela bi da se ta stara kuća pretvori u Zavičajni dom Zrin. Imamo puno dokumentacije. Voljela bi da školsku djecu učimo što je tu bilo.

Želimo oživiti Zrin i kroz povijest i kroz budućnost. Zrinjani su me zadužili da radim ovo.