Bolje nam je da odmah dižemo izdvajanja za obranu.

služba javlja da se Vučić interesira dobijaju li Hrvati Meteor rakete...na 34:55.

ne daju im više ni kamione, MANove.

Pa ok, imaju FAP-ove, uvijek mogu nabaviti iz Kine. I kada pogledaš ovaj video shvatiš kakav je odron taj vučić i kakve igrokaze radi. Ono svaki 15 dana imaju vojne izložbe, militariziraju društvo za rat koji će po običaju popušiti.

za muslimane je video zastrašujuć, točno osjetiš genocidnost režima spremnog za nova sranja i iživljavanja. Milošević i Karadžić su mila majka za Vučića.

Jedino se boji Hrvata, jer misli kako će stati na stranu muslimana i albanaca.

Dao je do znanja da nabavljamo VBRove, valjda Himarse, kad kaže ovi oko nas misli na nas, jedino jednom Albance spomene kad kaže s ovim im srušimo Bayraktare.

Hrvatskoj prijeti budućnost drugorazredne članice NATO-a: Doznajemo koliko je lani izdvojeno za obranu

Od 31 članice NATO-a njih 18 na putu da 2024. završi s obrambenim proračunima koji su veći od traženih 2 posto BDP-a. Hrvatska nije među tih 18.

Odlično ako sve to kupujemo.

Samo brine me što srpske službe to znaju debelo unaprijed.

Ipak, što se tiče MORH-a i OSRH, modernizacija tenkova M-84 dosad se nije spominjala kao neki bliskoročni projekt, no ako do njega dođe, u tvrtki kažu da su spremni. Matanić također tvrdi i za slučaj da se Hrvatska odluči za nabavu nekog novog ili rabljenog stranog tenka: ĐĐSV spreman je dati svoj doprinos. “Ponavljam, prilagodljivi smo narudžbama jer imamo infrastrukturu za ozbiljne industrijske proizvode, imamo ljude, opremu i know-how. Vrlo brzo možemo mijenjati svoje proizvodne procese i programe. Ako je danas u jednoj hali proizvodnja oklopnog tijela jednog vozila, ona se po završetku može brzo prilagoditi nekom drugom vozilu. To vrijedi i za neki novi tenk ili neku drugu vrstu vozila“, kaže inženjer.

Dok obilazimo urede, pogone i radionice ĐĐSV-a u društvu člana Uprave Gorana Matanića, stvara se dojam da je tvrtka riješila ona egzistencijalna pitanja. “U ovom je trenutku jedan od većih izazova organizacija posla s obzirom na velik broj narudžbi“, objašnjava nam inženjer strojarstva.

Potonje je zadaća američko-hrvatskog tima od dvadesetak ljudi koji čine djelatnici BAE Systemsa i ĐĐSV-a. Kako su Amerikanci glavni izvođači, trenutačno su u timu nešto brojniji, a na čelu mu je Michael Mike Kahles. S njim razgovaramo u jednoj potpuno obnovljenoj i novoopremljenoj hali u kompleksu ĐĐSV-a. Ona će, baš kao i Kahlesov tim koji se u ĐĐSV-u priprema već više mjeseci, biti namijenjena i posvećena isključivo projektu Bradley. Koncept hale i drugih povezanih prostorija, njihova opremljenost te način rada u njima “ne razlikuju se od onih koje imamo u Americi“, objašnjava nam Amerikanac koji već desetljećima radi s Bradleyjima. Ono što je najzanimljivije jest da će se u većini slučajeva istodobno raditi na po četiri vozila, no u više manjih podtimova (za kupolu, pogonski sklop…), a svaki od njih mora biti koncentriran isključivo na svoj dio posla. “Ne smije se događati da čovjek zadužen za kupolu dolazi u odjeljak za pogon i onda posuđuje dijelove ili alat“, slikovito opisuje Kahles. Prva vozila ušla su u halu nekoliko dana nakon našeg posjeta. Vođa izvođačkog tima je optimističan. Hvali nam ĐĐSV i njihove domaće kooperante koji su pomogli u obnovi i opremanju hala, baš kao i Hrvate kojima će biti šef. Prošli su potrebnu edukaciju te znaju svoj posao, a posebno mu je bitno što se dobro služe engleskim jezikom, pa neće biti komunikacijskih zapreka.

Radnici što će radit na Bradley-ima moraju znat da je na njima posebna boja/premaz, koja je iznimno opasna po zdravlje ukoliko se obrađuje.

Očigledno da amateri iz MORH-a o tome ne vode računa, jer u protivnom su ih mogli ispjeskarit (skinut boju) u USA ili di su već bili Iraku/Afganu.