U Americi to zovu "Caving" ja zovem "neka hvala".
Ovo je doslovno zadnja stvar koju bih u životu uradio. Šta ljude tjera da se provlače kroz stjenske masive, sitne otvore i tunele, duboko ispod povrsine?

Biste li smjeli probati nešto slično?

lowrange_outdoors #lowrange_outdoors

cave.exploring_ #cave.exploring_

cave.exploring_ #cave.exploring_

storywithjemi #storywithjemi

Jedino objašnjenje je da ljudi koji ovo rade imaju neku vrstu mentalnog oboljenja.

Hrvatski se to kaže speleologija, vjerujam da taj pojam postoji i na jeziku bošnjačkog naroda.

I u BiH ima nekoliko speleoloških društava.

Nije ovo speleologija, ovo je neko glupiranje koje nema veze s istraživanjem špilja nego čisto izazov provlačenja kroz što uži prolaz.

Ne pričam o speleologiji, nego o ovome, ne znam kako bih ga nazvao, klaustrofobičnom traženju guzici čepa.

Kao omladinac, probao par puta, zavlačili se po 30-50 metara, dalje nismo imali hrabrosti...pogotovo
zadnji pokušaj - naletim na uspavanu zmiju!

Kad sam bio u Vjetrenici bilo mi mrsko pognut glavu na nekim mjestima, a kamoli da pužem ko poskočina ko ovi

Solidan film na tu temu



i svjedočanstvo stvarne osobe

Probao sam. Nezaboravno iskustvo.

Ponovit ću, kad opet budem u prilici.

E vako smo mi u Kaknju kopali čumur po divljim rudnicima.

Štaš kupovat ogrjev kad ga ima u svakom brdu. Ko za inat najbolje žile u najzavučenijim procjepima pa su onda nas djecu od 7.8,9 godina vodili da se provlačimo tamo
Najgore bilo što nema pravog električnog osvjetljenja, već bile svijeće i petrolejke.

Najviše ljeti, kad smo bili na raspustu.
Onda u rujnu dobijemo u školi za napisati sastav "Gdje sam išao na ljetovanje".

Gdje si se zavlacio?

U duvanjskom kraju.

Slažem se s Karabajom.

Dragi Glazbenik, kako ti ovako nešto može biti djir? Šta misliš nešto se uruši ili završiš u nekom tjesnacu da zapadneš i ne mozes se ni izvuci, a ni otići dalje?

Tamo se svi u tome okušaju, nisam to doživio kao samoubilačku misiju.

Poznato je kamo se ide, a prizor na kraju proboja - podzemno jezero- svakog je napora vrijedan.

To što je nužno puzati ili provlačiti se kroz tjesnace pridonosi avanturi, ali ja sam uvijek išao u društvu. I vani je uvijek bio netko tko je znao da smo išli i do kada bismo se trebali vratiti.

Ono što je popratna pojava nakon izlaska je totalna dehidracija.

Ali, ukupno gledano osjećaj je vrhunski.

Niki to ne volidu, nikima je to velika zabava.
Isto ka' da sa' greš šta reć lovciman šta gredu u šumu ili udaljenu golet za lovit zvir, ribariman, planinariman, slobodnin penjačiman, sve do joggera (i njih ugrize zmija, ubode krpej ili ubode strmej).

Ili za kraj, nije li isto ić na đitu jahton. U jednen trenu bit ćeš dovojno daleko o' civilizacije da te bilo koja nevoja more ozbijno ugrozit. Pišabova stvori se niotkud.

Čovik je iskonski povezan s pećinaman.
Medvednica


Isplati se istraživat pećine. Kad uđeš u njih, vidiš golu stvarnost nike države. Šta su u biti.
Hrvatska
https://nakovana.com/viganj-2/nakovana/


BiH
https://adria.fun/spilja-rastusa-prepuna-je-tigrove-koze/

https://www.klix.ba/magazin/kultura/krapinski-covjek-ponovo-na-bijambarama-u-srednjoj-pecini-postavljena-vjerna-replika/160823083



Dokazi prapovisneg UZP-a ! Naoružane osobe iz Hrvatske zatečene u BiH!
Prapovisni Tuđman (doša je iz Krapine) na podu ugljenom crta podilu BiH.

Je li ovo ono "Ognjište"? Toliko puta spominjano za vrijeme rata.

"Povratak na svoja ognjišta!"

Konačno da razjasnimo i taj misterij.

Kontrola u ovakvim situacijama je nesto zaista impresivno. Svaki respekt. Probala sam skijanje po nekim opasnim stazama, voznju prebrzu, tobogane smrti, padobran itd itd

A za ovo sto si ti radio, ne bi se usudila. Ja volim „sirinu“ i u opasnim situacijama. Ovo mi puzanje nekako suvise suzenih vidika.

Onaj film sto je netko gore stavio, "127 hours" je po istinitom dogadjaju.
Preporucam svakome da pogleda, nece mu nakon toga pasti na pamet zavlaciti se medju stijene :)

Evo, skijanje je dobar primjer. I sam skijam, pa mogu usporediti obje discipline.

U puzanju manje osjećam gubitak kontrole odnosno bespomoćnost, nego u slučaju skijaškog spusta.

Prilikom puzanja glavni problem mi je ulazak po prvi put, u nepoznato.
Tada mi nedostaje predodžba o prostoru i stoga je stres veći.

Ukratko, da nemam pozitivna iskustva, ne bih se u to višekratno upuštao.

Kad skijaš ako ti se ne sviđa brzo možeš i malo usporiti. Kad se zavučeš u neku rupu ne možeš je proširiti.

Zašto bih je proširivao? Dovoljno je da sam svjestan kakvi su bili meteorološki uvjeti (prvenstveno padaline) u prethodnih 10-ak dana kako me ne bi iznenadile podzemne bujice.

Ako je pećina suha i ako pužem oprezno u čemu je problem? Imam(o) svjetiljke, vidim kako je preda mnom odnosno oko mene.

K tome, ja nisam speleolog istraživač koji ulazi istraživati nepoznate špiljske sustave.

Uvijek idem u društvu koje je već upoznato s pećinama u koje ulazi. Znam(o) što nas čeka kada se provučemo kroz tijesni hodnik ili kada propužemo kroz neki procijep.

Glazbenik i dudu smišljaju osvajanje Zenice

nepoznati autor iz XXIX. stoljeća