Biskup Peric u jednom djelu izrazava svrhu blagoslova. Zanimljivo dijametralno suprotno tumacenjima zalutale (ime joj bas dobro govori), sodomita i fernandezovaca, a kaze:

...U strogom liturgijskom smislu, blagoslov zahtijeva da ono što se blagoslivlje bude sukladno volji Božjoj koja je izražena u učenju Crkve.[12] Gospodin Isus na odlasku s ovog svijeta, podiže ruke pa učenike blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bȋ na nebo. Učenici se vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga (usp. Lk 24,50-53). Ovdje Isus u silaznu smislu daje svoj božanski blagoslov apostolima i apostoli u uzlaznu smislu blagoslivljaju Boga, tj. hvale ga, zahvaljuju mu na svemu djelu otkupljenja.[13]....


Naravno kroz dokumument svak tko procita vidjet ce kako Peric na vrlo lagan nacin zapravo razotkriva fernandezove zavrzlame, lazi i obmane

Victor Manuel Fernández: „Mistična strast: duhovnost i senzualnost“ (1998.)

Poglavlje 7.

Orgazam muškarca i žene

Ovdje se pitamo je li to mistično iskustvo, u kojemu Bog preuzima cijelo biće, zapravo vrsta ‘mističnog orgazma’ koju svaka osoba doživljava prema vlastitoj spolnosti. Odnosno, ako to muškarac doživljava kao muškarac, te ako žena doživljava to kao žena. Za to trebamo prvo pogledati kako muškarci i žene doživljavaju orgazam i koja je razlika između muškog i ženskog orgazma.

Inače, žena spolni čin bez ljubavi smatra vrlo nezadovoljavajućim i potrebni su joj odgovarajući uvjeti za postizanje osjećaja uzbuđenosti, što je rjeđe kod muškaraca. Ženu, manje od muškarca, privlači gledanje fotografija koje sadrže nasilne scene spolnih čina, slike orgija i tako dalje.

To ne znači da se žena osjeća manje uzbuđenom gledanjem nasilne pornografije, već da manje uživa i cijeni je; i, u nekim slučajevima, uzrokuje njezin strah. Žena više uživa u milovanju i poljupcima, a prije penetracije muškarac se mora poigrati s njom. No njega, ukratko, više zanima vagina nego klitoris.

U trenutku orgazma muškarac obično agresivno dahće; a žena, umjesto toga, djetinjasto uzdiše ili uzbuđeno (ili nerazumljivo) govori.

Ne zaboravimo da žene imaju bogat venski pleksus oko vagine, koji održava dobar protok krvi nakon orgazma. Zato je žena obično nezasitna. Žena se mora osloboditi začepljenosti u zdjelici, a nakon orgazma možda želi nešto više. Žena zahtijeva više vremena, više posvećenosti. Njoj je potreban muškarac da joj pruži nešto dodatno nakon što je postigao vlastito zadovoljstvo, koje se događa u činu ejakulacije i nakon čega muškarac ostaje zadovoljan i iscrpljen. Završava, i prelazi na nešto drugo, kao da je iznutra ostao prazan. Nakon ejakulacije želi se odmoriti ili potraži odmor negdje drugdje. Žena, s druge strane, ostaje nepomična, u mješavini odmora i radosti u kojoj je potrebno pažljivo društvo voljene osobe. Kad muškarac doživi vrhunac, njegov interes za ženu naglo pada, iscrpljen je, a ona ga treba više nego ikada. Prije ejakulacije muškarac se silno trudi, a u procesu prema orgazmu sve je više gospodar situacije, sve dok ne dođe do trenutka kad mu se ona potpuno preda, i time prestane biti gospodar nad samim sobom i izgubi svijest o svojoj slobodi. Zato se žena, duboko u sebi, boji potpunog posjedovanja i ne prihvaća uvijek lako to sebedarje. Ima mračno poštovanje prema muškoj moći i uznemirava je nasilna pornografija.

Muškarac koji proizvodi spermu, sposoban je uživati u više žena, dok žena koja proizvodi malo jajnih stanica i samo u određenom vremenskom razdoblju više cijeni sigurnu intimnost. Ona daje cijelu sebe za svako dijete začeto u njenom tijelu, dok ono može oploditi još stotine ženskih utroba (maternica).

Ali ne zaboravimo da na hormonalnoj i psihološkoj razini ne postoji prava iskonska muževnost ili prava iskonska ženstvenost.

Zapitajmo se sada pojavljuju li se te posebnosti muškaraca i žena u činu orgazma na neki način i u mističnom odnosu s Bogom.

Mogli bismo reći da je žena spremnija prepustiti se Bogu i stoga je otvorenija religioznom iskustvu. Možda je to razlog zašto žene prevladavaju u crkvama.

Ali govoreći na ovaj način, zapravo tvrdimo da je mistično iskustvo karakteristično žensko i stoga bi bilo zabranjeno karakternom jakim muškarcima. I ovo pitanje tjera nas da preispitamo što je to što nazivamo muževnim i trebamo li doista poistovjetiti muževnost s aktivnom tendencijom koja nastoji posjedovati žene. Ne poznajemo li situacije u kojima je izrazito ženstvena žena sposobna potpuno zaposjesti i dominirati muškarcem? Papa Ivan Pavao II., u svom dokumentu o dostojanstvu žene, govori o svojevrsnoj ‘superiornosti’ žena zbog njihove sposobnosti obuzdavanja i uzdržavanja muškarca:

„Moralna snaga žene i njezina duhovna sila povezana je sa sviješću da je njoj Bog na poseban način povjerio ljudska bića… Iz te svijesti i tog povjerenja izvire moralna snaga žene… Ta svijest i taj temeljni poziv upućuju ženu na dostojanstvo koje je primila od samog Boga, i to čini ženu ‘jakom’ i učvršćuje njezin poziv… (“savršena žena”) postaje nezamjenjiv oslonac i izvor duhovne snage za druge ljude, koji uočavaju velike energije njezina duha“ (Apostolsko pismo „Mulieris Dignitatem“, 30, d.f).

Jean Boudrillard tvrdio je sljedeće: muškarac je stvorio svoje institucije i moć radi suprotstavljanja superiornim izvornim moćima žene, posebice njezinoj plodnosti, njezinoj snazi intuicije i zavođenja te njezinoj ustrajnosti. Dakle, ne čini se utemeljenim govoriti o muškarcu koji dominira, onome koji drži uzde.

Međutim, trebamo poći od ovog: Bog ima beskrajnu moć i nadnaravnu kreativnost, tako da se može prilagoditi psihologiji svakog pojedinog ljudskog bića i može svakom čovjeku dati iskustvo puno ljubavi, susret koji će čovjeka potpuno obuzeti, tijelo i dušu, i pritom neće kršiti mušku ili žensku psihologiju. Ali uvijek će biti potreban stav prijemljivosti (otvorenosti).

Zapravo, u svakoj pravoj ljudskoj ljubavi (odnosu), zahtijeva se od oboje, svakog na svoj način, otvorenost. Ako muškarac nije otvoren i samo želi biti aktivan i dominantan, ne može u potpunosti doživjeti bogatstvo ljubavi. Dakle, Bog koristi taj receptivni aspekt, koji ne nedostaje čovjeku, za postizanje iskustva ljubavi – kakvo On ima. Zapravo, svaki je čovjek iskusio kako je to biti otvoren i ovisan o drugoj osobi, kad je ostao spokojan u naručju svoje majke. S druge strane, također se može dogoditi kod žena, vjerojatno iz straha, opovrgavanje stava otvorenosti i opiranje božanskoj ljubavi. Stoga je još jednom ponoviti kako svatko tko želi doživjeti potpuno sretno iskustvo božanske ljubavi, treba od Boga moliti milost dopuštenja da bude ljubljen. Naime, Carlo Carretto, čovjek izrazito muževnog karaktera, analizira svoj susret s Bogom. Tvrdi da se tada osjećao kao samouvjerena djevojčica, što mu nije smetalo ili niti se protivilo njegovim najdubljim sklonostima, nego je bilo slatko i divno:

„U dvadeset i trećoj godini, kad me Bog ispunio svojim Duhom, moj odnos s Njim potpuno je promijenio moj život… Bog je intervenirao kao ljubavnik. Isprva se činilo kao nešto tako lijepo i tako toplo da sam na to gledao kao na sentimentalnu pretpostavku… Bojao sam postati žrtva jeftinog romantizma… Ali nije bilo tako. Intimnost koju mi je pružio bila je tako istinita, tako jaka, ostavila je trag, a on nije ostavio traga nikakvoj mogućoj sumnji… Nikada neću zaboraviti prodor Njegova Duha u mene. Bila je to doista pojava ludog ljubavnika, koji je od mene tražio odaziv… Tada sam iz iskustva shvatio da svakoga od nas, čak i ako je muškarac, Bog zove kao da je žena. Kad sam s njim kod kuće, ušuškam se uz njega kao djevojčica koja od njega sve očekuje i bez pretvaranja o znanju svega… Sva duhovnost biblijskog muškarca je zapravo ženstvenost: otvorenost, dostupnost, čekanje, želja za malenošću, služenje, klanjanje… Iz nekog razloga žene su najspremnije na ono što je religiozno („He buscado y he encontrado“, 1985., str. 59-61.70).

No, recimo točnije, u mističnom iskustvu Bog dotiče ono najintimnije središte ljubavi i zadovoljstva, središte u kojemu nije bitno jesmo li muškarac ili žena. A u tom centru svi smo otvoreni i živimo iskustvo u kojem nismo u potpunosti gospodari nad nama samima. Zbog toga znanstvenici smatraju da se razlike između muškaraca i žena osjećaju u fazi prije orgazma, ali ne toliko u samom orgazmu, gdje razlike između žene i muškarca više nisu tako jasne i čini se nestaju.

Stoga možemo reći da je u mističnom iskustvu ono što Bog dotiče središte ljubavi o koje se čovjek jedino može osloniti. Jer čovjek nije svemogući Bog, već stvorenje, i zato je najintimniji dio njegove stvarnosti ovisnost, to je “primanje” bivanja, to je življenje od Boga čak i ako ga ignorira. Upravo iz tog razloga, u mističnom iskustvu izrazito je aktivan Bog. Stvorenje, bilo muškarac ili žena, uživa u potpunoj ovisnosti o Bogu punom ljubavi, u tome što mu se s pouzdanjem ‘daje ljubiti’. Upravo je to veliki duhovni korak.

Očito, mogu postojati određene sekundarne karakteristike koje pokazuju da muškarac to doživljava na drugačiji način od žene, ali to ne mijenja bit iskustva, gdje su i muškarac i žena u osnovi receptivni (otvoreni). I samo zato što pristaju primati od Njega, ovise o njegovom ljubavnom impulsu, mogu se i osjećati aktivnima, mogu osjećati osobno i kreativno sudjelovanje u tom iskustvu ljubavi. U isto vrijeme, oni doživljavaju taj božanski dodir bez osjećaja prisile, jer Božja milost ima božansku moć poticanja nas na prihvaćanje Njegove inicijative ljubavi s potpunom slobodom.

Da ima muda prozvao bi Franju direktno, a ne uvijeno tražio krivca u nižim činovnicima.

Najjači je kraj priopćenja - Sveti otac duradi nešto. A sveti otac sve i zakuhao.

Ne vjerujem da će doći do novog raskola kao u 16. stoljeću sa Lutherom nakon legalizacije kupnje oprosta grijeha ili kao u 19 st. nakon proglašavanja pape nepogrešivim što je dovelo do osnivanja Starokatoličke crkve, ali ne isključujem ni to.

Koliko god Crkva htjela biti modernom s tom odlukom zapravo izbjegava napraviti prave reforme koje kasne stoljećima poput ukidanja celibata i pretvaranje Vatikana iz apsolutne monarhije do republike ili barem ustavne monarhije.

U svakom slučaju bit će napuštanja Crkve, samo je pitanje koliko. U Hrvatskoj je svakako katoličanstvo u silaznoj putanji, a ovaj papa će samo ubrzati tu putanju.

Fernandez je zapravo papa u sjeni. Sve sto je Franjo objavio ili potpisao zapravo je Fernandezovo. Franjo nista ne pise sam
I s te strane je Peric to dobro prepoznao. Odnosno to znaju svi u Crkvi nije to neka novost
Naravno Franjini potpisi nisu tu nista manje krivi

Afrički biskupi izašli sa zajedničkim stavom kako neće provoditi Franjinu deklaraciju. Pojedini crkveni konzervativci slave i pozdravljaju, zanemarujući dvije meni prilično očigledne stvari iz tog priopćenja. Prvo, kao obrazloženje zašto neće provoditi blagoslove navode da bi to izazvalo sablazan u njihovom kulturnom krugu. Drugo, naglašavaju svoje jedinstvo sa Franjom unatoč deklaraciji i redaju mu hvalospjeve.

Iz ovoga se mogu izvući dva zaključka:

1. KC se potpuno anglikanizira. Na papiru su svi u jedinstvu, a u praksi potpuno različit moral ovisno o geografiji.

2. Ne postoji ništa što Franjo ili neki njegov liberalni nasljednik mogu učiniti, a što bi izazvalo konkretan revolt konzervativnijeg dijela Crkve. U stanju su progutati apsolutno sve.

Postavljaju se određena pitanja ako ne provodiš papine odluke:

a) Jesi li u tom slučaju i dalje katolik?
b) Da li onda priznaješ papu kao svog poglavara ako ne izvršavaš njegove odluke?

Tradicionalni odgovor na ta pitanja bi bio negativan, ali očigledno je i Tradicija podložna promjenama.

Afrikanci inzistiraju da su i dalje u jedinstvu s Franjom i da je Franjo i dalje divan i krasan, ali neće provoditi ono što se kosi sa njihovom kulturom i shvaćanjima. U nekom SF scenariju u kojem budući papa bude konzervativan, liberalne biskupske konferencije će isto nastupiti u stilu "poštujemo papu, ostajemo u jedinstvu s njim, ali radit ćemo po svom". Neke su to i dosad radile, ali ovakvim nastupom afričkih biskupa se to dodatno legitimizira.

Pandorina kutija, kako god okreneš.

U tom SF scenariju bi konzervativan papa trebao opomenuti liberalne biskupe , ako nastave negirati ide ekskomunikacija.

Današnji scenariji: Bergoglio i Fernandez krše tradiciju i relativiraju grijeh. Treba ići opomena, ako nastave ekskomunikacija.
Jednostavno.

Nimalo jednostavno. Tko će ekskomunicirati vrhovnog poglavara?

Tradicionalisti maštaju o nekom globalnom koncilu koji će Franju proglasiti heretikom i poništiti njegov nered, a vidimo da se čak ni najkonzervativniji biskupi na svijetu ne usude otvoreno suprotstaviti, nego idu okolo. Sutra kada umre i za par godina bude kanoniziran, to će biti i praktički nemoguće, a njegove nepogrešive enciklike će postati dio evoluirajuće katoličke Tradicije.

Ne brini, ima tko će

Prvi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji "Pastor aeternus" (18. srpnja 1870.) vrlo jasno naglašava da papina zadaća nije uvođenje "novih nauka", nego čuvanje tradicionalnog nauka, ističući:
"I nije Petrovim nasljednicima obećan Duh Sveti kako po njegovoj objavi uvodili novi nauk, nego kako bi uz njegovu pomoć objavu, koja je predana od apostola ili polog vjere, sveto čuvali i jasno izlagali."

Osim toga, blaženi Pio IX. u popisu modernih zabluda (Syllabus errorum) izričito osuđuje kao zabludu tezu da se papa treba prilagoditi ili pomiriti s liberalnim progresom (prop. 80.)..

Franjo opet lupa nekatolicke stavove o ratu

Glavni rimski rabin kritizirao Papine riječi: Ne može se tek tako tvrditi da je rat poraz za sve

https://www.bitno.net/vijesti/svijet/gl ... az-za-sve/

https://www.zabranjeni.url/vijesti/svijet/ ... e-15470562
https://catholicherald.co.uk/pope-write ... tin-james/

Čovjek u par dana izjavi da je u Crkvi previše "pe.derluka" i napiše predgovor za knjigu najvećeg LGBT aktivista u KC.

Tako se vodi visoka politika...

Dragi hrvatski vernici , mislim da duboko u duši znate šta vam je činiti , a to je povratak jednoj pravoslavnoj katoličanskoj veri gde vam je realno i mesto.

Sv.Justin Popović od najpoznatijih svetskih pravoslavnih teologa je 60-ih godina posle čuvenog papskog sabora nadugo pisao o propasti hrišćanstva u Evropi jer ga je osim istorijskih neslaganja sa KC konačno ovaj čuveni koncil ponukao na to.



Na kraju videa dobbro kaže da je papstvo najstariji oblik protestantizma , koji naravno vodi ka uništenju hrišćanske vere.

Pravoslavci su imali papu isto kao i mi do raskola, tako da jedino pravoslavlje i odvajanje od pape se može gledati kao prvi oblik protestantizma.

Činjenica je da je celibat neprirodan i da je, iako u namjeri da se svećenstvo posve okrene Bogu, doveo do toga da imamo svećenika koji krešu tuđe žene, da imamo pedofila i homoseksualaca koji u to bježe, da li iz nade da će se okrenuti od svojih poroka, ili da ih prekriju, sada već manje bitno, ali toga ima dosta što nam korumpira svećenstvo.

Pitanje je bilo samo vremena kada će se neki iz takve struje popeti visoko na položaj iz kojeg može početi da opravdava ono što je vjeri suprotno.

Nije papa Franjo ni najgori papa, bilo ih je kudikamo gorih pa je katolička vjera preživjela.

Mislim da će, nakon njega, kardinali izabrati osobu koja se ne igra s temeljnim učenjima vjere a to nemože uključivati blagoslov homoseksualnih parova, iako svakog pojedinca, i onog grešnog, crkva može blagoslovit.

Nisu , imali su kao i svi ostali rimskog patrijarha(papa) koji je uz ostale prvi po časti , ali to nije papstvo , ono je kasnijeg datuma tj.sa raskolom je i počeo problem u zapadnoj crkvi.
Kod pravoslavnih se ništa teološki i dogmatski nije suštinski menjalo , dok na zapadu je to gotovo uvek bio trend u zavisnosti od političkih i ostalih prilika , i to je ono što se zove prostestantizam , večno prilagođavanje crkve i nauka ljudskim potrebama.

On je najgori papa jer živimo u vremenu koje nikad nije bilo ovoliko doslovno bezbožno , a papa je deo tog bezbožnog procesa što ga čini najgorim , ma koliko bili oni od ranije surovi ovaki ili onaki(mada su dobar deo njih prosto olajavani propagandom) Francisko je nekao posebno loš zato što prvi put ubija temelje crkve.

Nauk crkve jeste da se vole svi ljudi , ali nikad nije bio nauk da se bude fin prema svima i da ga se može blagosloviti ako svesno greši i nastavlja to raditi.

KC se protestantizovala tj.modernizovala jer prihvata svakog u crkvu a to ranije nikad nije bio slučaj , već je crkva čak redovno odbijala davati svete tajne na određeno vreme kao vid kazne za velike grešnike.

Ovaj argument često čujem, a nikako da se navedu konkretna imena.

Izvlače nekog jadnog Honorija iz 7. stoljeća kao dokaz da je i prije bilo krivovjernih papa, a Honorije osuđen zbog nečega što Franjo nadmaši svaki dan do podne.



Franjo je imenovao većinu kardinalskog zbora, a po onome što sam pratio, vrlo je pažljivo birao koga će.

Nasljednik mu može biti samo opasniji za vašu stvar jer će raditi isto što i Franjo, samo mudrije i manje ofirno od njega.

Ni pravoslavna crkva nije pošteđena od strane demonsko-pervezne elite , pa tako onaj demon iz Carigrada vaseljenski(globalistički) patrijarh Vartolomej i njegov budući naslednik američki arhiepiskop Elpidophoros su u šakama globalne perverzne elite bez obzira što većina pravoslavnih crkvi i vernika je protiv svega liberalnog kao i većina katolika takođe.
Elpidophoros je šetao i podržavao BLM i već krstio decu gej parova , i naravno kad je grčka crkva kriknula zbog toga liberalna elita ih naziva hrišćanskim nacionalistima i fašistima koja pod uticajem Rusije hoće napraviti neki puč u zapadnom svetu.

Snimi ovoga:

https://balkans.aljazeera.net/teme/2018/12/12/milan-radulovic-pravoslavni-svestenik-prevodilac-kurana-na-ukrajinski

Dakle pravoslavni pop našeg porekla preveo kuran na ukrajinski , ovako nešto suludo može izaći samo iz globalne elite.
I naravno to i jeste slučaj jer prvo što sam pomislio da je prosto nemoguće da je on pop iz SPC i uspostavilo se da je to tačno i da je on pop pod direktnom jurisdikscijom vaseljnskog demona Vartolomeja.

https://vijesti.hrt.hr/svijet/ekskomuni ... e-11645269

Jedan od istaknutijih Franjinih kritičara ekskomuniciran zbog svojih stavova i osporavanja Franjinog autoriteta.

S obzirom da se od mnogih forumaša mogu čuti puno gore klasifikacije Franjinog rada, pitanje je kakvo je njihovo stanje u nebeskoj kaznenoj evidenciji. Sveti Petar sve zapisuje...

Postoji opravdana i neopravdana ekskomunikacija. Petar pise samo opravdane
Mislim da ce uskoro biti prva cast ako te tetka fernandez ekskomunicira

Papa Franjo kao Josip Broz, bez helikoptera.

„Nemam namjeru podvrgnuti sebe predstavi suđenja gdje su oni koji bi mi trebali nepristrano suditi kako bi obranili katoličko pravovjerje isti oni, koje ja istodobno optužujem za krivovjerje, izdaju i zlouporabu ovlasti"

nadbiskup Carlo Maria Viganò