Što pravoslavci misle o recimo nekakvom pred-raskolnom Papi Urbanu I.

Raznim papama koji su donosili odluke u pogledu dogmi, rituala?

To pitaj na katedri za istoriju/povijest.
Ko zna kada je raskol zapravo krenuo.

Možda je 100-200 g ranije.
Samo 1054 je ozvaničen.

Istočno kršćanstvo nikada nije priznavalo papu na način na koji to definira sadašnji nauk KC.

Sama činjenica da je dobar dio tog nauka definiran stoljećima nakon raskola dovoljno govori.

Nit je istina nit je neistina.
Rimski biskupi su se od pocetka smatrali glavama citave Crkve o tome ne dvoje ni istocnjaci jer naprosto dokumenti veoma jasno govore o zadiranju rimskog biskupa i cak povinjavanju drugih rimskom biskupu odnosno petrovom nasljedniku.

O tome govori i sama cinjenica da padom zapadnog carstva istocnjaci pokusavaju "prenijeti" petrovo pravo na carigradskog patrijarha. Tek kad im to ne uspjeva pocinju dramaticno mjenjati plocu o samom petrovom pravu.

O onome kako je to sve definirano na Zapadu u kasnijim dokumentima moze se raspravljati naravno

Sve kreće od Konstantina i Teodosija sa kojim je krenula simbioza crkve i države koja do tada nije postojala , tj.uspostavilo da hijerarhija crkve i njeno delovanje bez cara je nemoguće , kao što je i nemoguće da cara vlada bez blagoslova patrijarha i crkve.
Poenta je u tome da je zapravo uvek na čelo crkve bio car jer on provodi ovozemaljske zakone uz učešće crkve koja postavlja moralni osnov za funkcionisanje morala na kojem počivaju sami zakoni , dakle car je uvek mogao da razreši patrijarha iliti papu ako prekrši bilo koji zakon po svojoj prosudbi , to se zvalo u Vizanitji simfonija.
Istorijski procesi na zapadu su se drastično promenili nestankom rimskog cara što je dovelo do problema ko će vladati i samim time jačanjem papskog autoriteta jer nije imao ko da ga legitimno smeni ako pogreši osim nekog lokalnog vladara pukom silom , zato se pokušavalo na zapadu sa krunisanjem Karla Velikog ili sa svetim rimskim carstvom nemačkog naroda , ali to nikad nije funckionisalo i papski autoritet po pitanju svetovnog i duhovnog je krenuo rasti da je kasnije prešao u jeres.

Opet netocno. Carevo uplitanje ili pokusaje uplitanja se opet dogadjalo iskljucivo na istoku uz potpore istocnih biskupa. A da je to hereza dovoljno govori da su mnogi carevi bili pristase arijanizma. Sam konstantin se dao krstiti od arijanskog biskupa.
Da je Rim oduvjek cezaropapizam smatrao herezom te oduvjek inzistirao na vlastitom autoritetu onoga sto se dogadjalo kad Rim nije sudjelovao ali i kad je sudjelovao preko izaslanika nije uopce tesko dokazati. To je sasvim jasno iz svih sabora.